Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-297/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FJ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i o žalbi okrivljenika FJ podnesenoj putem okrivljenikovog branitelja odvjetnika Iva Farčića, protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-137/2021-42 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i okrivljenika FJ kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022-dalje ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-366/2017-2 od 17. studenog 2017. stavljen je izvan snage, te je okrivljenik FJ proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

1.1. Oštećenik SJ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točka 6. ZKP/08 okrivljeniku FJ je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 265,45 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne strožu uvjetnu osudu, s većom zapriječenom kaznom zatvora i duljim rokom kušnje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik FJ, putem branitelja odvjetnika Iva Farčića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovni postupak

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.3. Stranke nisu izviještene o sjednici vijeća budući da to nisu zahtijevale u žalbi.

3. Žalbe nisu osnovane.

3.1.Suprotno žalbenim navodima obrane, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 9. ZKP/08.

3.2. Naime, prvostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge zašto odlučne činjenice smatra dokazanima, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i samih iskaza danih u postupku.

3.3. Nije točno niti da bi presuda u svojim zaključcima izlazila izvan okvira predmeta optužbe smatrajući da dijelovi optužbe nisu odlučni za ovaj postupak, budući da je u pobijanoj presudi jasno obrazloženo zašto su neki dijelovi činjeničnog opisa ispušteni iz izreke presude, a iz razloga što rezultati dokaznog postupka ne ukazuju na to da se komunikacija između optuženika i oštećenika odigravala upravo putem brojeva telefona navedenih u optužnici, kao što nije dokazano da bi prijetnje bile upućivane baš svakodnevno, međutim, prvostupanjski sud je usprkos tome, opravdano povjerovao iskazu oštećenika SJ da su mu prijetnje upućivane na način opisan izrekom pobijane presude, koji iskaz potvrđuje, u bitnome, iskaz svjedoka ČJ, kao i oštećenikova medicinska dokumentacija iz koje proizlazi kako oštećenik ima akutnu reakciju na stres i kako se liječniku požalio na prijetnje od strane osobe koja je bila nezadovoljna radovima koje je on obavio na njegovom "oldtimer" vozilu. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud je naveo riječi za koje oštećenik SJ tvrdi da mu je uputio optuženik, a sastoje se od njegovog iskaza danog pred policijom, a potom i pred sudom. Nije niti malo neživotno, s obzirom na protek vremena i s obzirom na oštećenikovu akutnu reakciju na stres, radi koje je morao potražiti liječničku pomoć da se on odmah ne prisjeća svih detalja, a iz provedenog postupka jasno proizlazi kako su izrečene prijetnje na njega ostavile dubok trag i dovele ga u težak položaj. Svjedok F je u svom iskazu tvrdio kako nije bilo prijetnji od strane okrivljenika oštećeniku, međutim isti svjedok je tvrdio kako nije bilo niti govora o nadoknadi štete od strane oštećenika okrivljeniku, što je u suprotnosti s okrivljenikovom obranom. Svjedok ĆJ nije čuo prijetnje, međutim on u svom iskazu navodi da mu je mu je SJ spominjao da mu je FJ prijetio, ali da nije rekao na koji način i da on u to nije povjerovao jer misli da FJ nije takav čovjek, međutim ovo također ukazuje na istinitost oštećenikovog iskaza.

3.4. Žalbeni navodi da je na temelju istih dokaza sud, nakon ukidne odluke, u ponovljenom postupku donio suprotnu presudu, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude, kao što nije od utjecaja niti činjenica da su dokazi, odnosni iskazi čitani, budući da su se stranke s čitanjem ranijih iskaza suglasile, a inače su izvedeni na raspravi u prisutnosti stranaka.

3.5. U okrivljenikovoj žalbi se spominje iskaz svjedoka SJ ili DJ, međutim iz spisa predmeta proizlazi kako bi se radilo o svjedoku SJ S i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno njegov iskaz nije prihvatio kao istinit budući da je u prijateljskim odnosima s optuženikom i budući da je upravo nakon njegove ocjene da je optuženikovo vozilo uništeno, optuženik "podivljao" na oštećenika.

4. U odnosu na odluku o kazni, protivno žalbenim navodima Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako je prvostupanjski sud pri određivanju vrste i mjere kazne pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika Pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud je pravilno cijenio činjenicu da okrivljenik nije ni kazneno, ni prekršajno osuđivan, kao i to što iz provedenog postupka proizlazi da je nestručno obavljenim radovima oštećenik prouzročio štetu na okrivljenikovom vozilu, a s obzirom na to da iz provedenog postupka proizlazi da su prijetnje prestale nakon podnesene kaznene prijave, za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 nije potrebno izricanje strože uvjetne osude, s većom zapriječenom kaznom zatvora i duljim rokom kušnje, već će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine dovoljno utjecati na okrivljenika FJ da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, utjecat će se na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, izrazit će se društvena osuda zbog počinjenog djela, a okrivljeniku će se omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 25. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić