REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-79/2024-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Rigleru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PEVEX d.d., Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Riglera, odvjetnika i punomoćnika tuženika VU, mag. iur., dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su osnovane tražbine tužitelja prema PEVEC ZAGREB d.o.o. - u stečaju, Bjelovar, Trg Stjepana Radića 26 I Višeg isplatnog reda naznačene u rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru posl.br. St-3/2010 od dne 19. srpnja 2010. pod «I TRAŽBINE I - Višeg isplatnog reda, b) tražbine osporene u cijelosti, red.br. 1. FU osporeno 83.617,20 kn» do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 EUR koji iznos obuhvaća tražbine po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu od dne 26.06.2008. godine u iznosu od 3.524,00 EUR, zatim zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od 26.6.2008. do dne 5.2.2010. kao dana otvaranja stečaja nad PEVEC ZAGREB d.o.o. u iznosu od 796,79 EUR, te po osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu od 163,25 EUR, te se nalaže tuženiku PEVEX d.d. Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074 da plati tužitelju RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od ukupno 4.484,04 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom za razdoblje od 6.2.2010. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.610,45 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.2.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 26.6.2008. u Zagrebu, Jankomir (P.C. Jankomir) pretrpio ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca, na način da je prilikom istovara robe pao s kamina slijedom čega je zadobio višestruke ozljede. Posljedično predmetne zgode zadobivenim ozljedama ostvarena je povreda prava osobnosti - prava na zdravlje na strani tužitelja, odnosno isti je pretrpio štetu u vidu fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženja, te tuđe pomoći i njege.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 4.12.2024. potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu 3.524,00 eura, i to:

- za fizičke bolove 1.450,00 eura,

- za strah

1.000,00 eura,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 850,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu (56 satix4,00 eura po satu) 224,00 eura, pri čemu ističe kako tražbine tužitelja prijavljene u stečaj iznose ukupno 83.617,10 kn (11.097,91 eura), a koje su osporene u cijelosti - rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru od 19.7.2010., obuhvaćajući tražbine po osnovi naknade štete u iznosu od 67.200,00 kn (8.918,97 eura), zatim zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečaja u iznosu od 15.187,20 kn (2.015,69 eura), te po osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu os 1.230,00 kn (163,25 eura). Nastavno navedenom, zakonska zatezna kamata na specificirani zatraženi iznos naknade štete od 3.524,00 eura 826.551,58 kuna) za razdoblje od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečajnog postupka iznosi 796,79 eura (6.003,40 kuna) slijedom čega su u stečaj prijavljene tražbine osnovane do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 eura (3.524,00 eura + 796,79 eura + 163,25 eura = 4.484,04 eura (33.785,00 kuna).

3. Konačnim tužbenim zahtjevom stoga predlaže utvrditi da su osnovane tražbine tužitelja prema PEVEC d.o.o. u stečaju I Višeg isplatnog reda naznačene u rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-3/2010 od 19. srpnja 2010. pod "I Tražbine I - Višeg isplatnog reda, b) tražbine osporene u cijelosti, red.br. FU osporeno 83.617,20 kn" do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 eura koji iznos obuhvaća tražbine po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu od 26.6.2008. u iznosu od 3.524,00 eura, zatim zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečaja u iznosu od 796,79 eura, te po toj osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu od 163,79 eura, te se stoga nalaže tuženiku PEVEX d.d. platiti tužitelju iznos od 4.484,04 eura s kamatama od 6.2.2010. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Ukoliko sud ne bi usvojio takav zahtjev, tužitelj postavlja eventualno kumulirani zahtjev te predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.524,00 eura s kamatama od 26.6.2008. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, ističe da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru dana 5.2.2010. otvoren stečajni postupak nad tuženikom, te predlaže u cijelosti odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Tijekom postupka ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za štetni događaj, navodi da je tužitelj propustio obaviti posao sa dužnom pozornošću, te da je Državni inspektorat utvrdio da nije bilo propusta u primjeni propisa zaštite na radu od strane tuženika.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, izvadak iz sudskog registra, Zapisnik Državnog inspektorata od 14.7.2008. povodom ozljede tužitelja koja se dogodila 26.6.2008., Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 4.11.2008., Izjavu od 25.5.2007., saslušan je svjedok LU, te tužitelj, pri čemu je tužitelj odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka BU, a tuženik je izričito na naveo na ročištu 21.10.2024. kako nema daljnjih prijedloga za saslušanjem svjedoka, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jošku Filipušić od 13.11.2024., izvršen je uvid u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-3/2010 od 19.7.2010., prijavu tražbine tužitelja kao stečajnog vjerovnika s povratnicom, izračun zakonske zatezne kamate, te sudsku praksu.

7. Rješenjem od 22.2.2010. određen je prekid postupka jer je nad tuženikom PEVEC ZAGREB d.o.o. otvoren stečajni postupka, dana 5. veljače 2010., što je utvrđeno uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-3/10, a rješenjem od 6.11.2015. postupak je nastavljen, a isto je rješenje ispravljeno rješenjem od 17.7.2018., te je tuženik PEVEX d.d. kao pravni slijednik dotadašnjeg tuženika, preuzeo postupak.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kao u izreci presude.

9. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, niti štetni događaj, dok je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

10. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti ( uzročnosti ), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužitelj doživio nezgodu na radu pod poslodavca Pevec d.o.o., odnosno prednika tuženika, dana 26.6.2008. prilikom istovara kamiona, ma poslovima skladištara, da je kao uzrok ozljede navedeno izvođenje radne operacije protivno pravilima zaštite na radu, te da nije obavljen uviđaj od strane inspekcije zaštite na radu., dok je kao očevidac naveden LU.

12. Iz iskaza svjedoka UU proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio 26.6.2008. radio kod prednika tuženika u Pevecu Zagreb, obavljao je poslove skladištara, a tužitelj je također radio kao skladištar. Toga dana zajedno su obavljali svoje uobičajene poslove i to istovara i utovara kamiona, radilo se o kamionu s namještajem. Inače je bilo uobičajeno da kamioni s namještajem dođu napunjeni paletama, no ovaj kamion imao je namještaj koji nije bio paletiran, dakle nije bio složen u palete. On je bio natrpan kutijama namještaja koje nisu bile u paletama, a ispod njih cijeli pod kamiona bio je obložen kartonima, a na tim kutijama namještaja još su bile garniture, uglavnom sve je bilo natrpano do vrha. Oni nisu imali mogućnosti odmah s kamiona namještaj vaditi viličarem, jer nije bio u paletama, već je jedina mogućnost bila da otvore jednu stranicu kamiona i fizički se popnu gore kako bi kutiju po kutiju vadili van. Toga dana radili su on i tužitelj, oni su radili poslove istovara, te su se oboje popeli na kamion obzirom su kutije bile teške oko 50 kg jedna i morali su ih zajedno spuštati s kamiona jer jedan sam to nije mogao. BU vozio je viličar, te je on kako su oni vadili te kutije došao s viličarem i oni su ih slagali na paletu koja se nalazila na viličaru tako dok ne bi napunili jednu paletu, onda bi on to viličarem odnio i tako ponovno, to je trajalo jako dugo, skoro cijeli dan, jer se radilo o velikoj količini namještaja. Inače je bilo uobičajeno da barem na dnu kamiona bude namještaj složen u palete pa eventualno na to da gore bude složen bez da bude u paletama, no u ovom slučaju u paletama nije bio složen niti jedan dio namještaja, a oni su morali izvršiti istovar. Dok su došli do kraja, vidio se na kraju karton koji je bio složen po cijelom podu kamiona i to tako da je dio toga kartona virio van kako se otvorila stranica kamiona, pa je to izgledalo kao da je i to pod kamiona. Kako su radili, on je samo u jednom trenutku vidio da je tužitelj stao na taj karton koji je virio van kamiona jer je vjerojatno mislio da je to pod kamiona obzirom je to tako izgledalo i njemu, te je tada zakoračio i propao. Pao je direktno licem na asfalt, imao je jake bolove i odmah je otrčao u bolovima u skladište, došao je voditelj smjene i hitna pomoć. Oni su inače taj dan obavljali svoje redovne poslove koje su i inače radili, nije bio potreban nikakav poseban nalog za te poslove, oni su jednostavno morali izvršiti istovar toga kamiona, neovisno o tome kako je on bio natovaren. Tužitelj je u tom trenutku gledao kuda ide, i nije razgovarao s njim. Inače su oni svi radnici kod tuženika bili osposobljeni za rad na siguran način pa tako misli da je i tužitelj, nikakve posebne zaštitne opreme u tom trenutku nisu imali osim zaštitnih odnosno radnih cipela i jakne. Nije im bilo naređeno da koriste bilo kakva druga zaštitna sredstva, a niti inače kod takvih poslova nisu nikada koristili ništa drugo osim ovoga što je naveo da su imali, nitko im nije rekao da bi nešto još trebali imati. Nisu imali ni zaštitne rukavice, koliko se sjeća nisu ih ni dobili. Da je u ovom slučaju sve bilo po propisima, oni uopće ne bi vršili istovar na vanjskoj ulici već bi čovjek s viličarem vadio palete s kamiona i dovozio ga njima u skladište gdje bi onda oni dalje vršili istovar robe s tih paleta, no u konkretnom slučaju oni su morali vršiti sami istovar na vanjskoj ulici, zato što roba nije bila složena u palete i nije bilo drugog načina da se ona viličarem prenese do skladišta, već su je oni morali vaditi iz kamiona i slagati na paletu na viličaru i onda se tek vozila viličarem do skladišta. Inače dok je roba dolazila propisno složena u kamionu na paletama tada nije na podu kamiona bilo složenog kartona to je bilo samo sada jer je roba bila nabacana u kamion, a njegova pretpostavka je bila da su to stavili u kamion kako bi zaštitili kutije. Dok je tužitelja odvozila hitna bilo je vidljivo da on ima jake ozljede lica jer mu je kost sa strane lica bila doslovce udubljena, odnosno lice mu je bilo vidljivo deformirano i imao je jake bolove. Na upit navodi kako su istovar vršili tužitelj i on, viličarist je bio BU i misli da on sam trenutak nezgode nije vidio jer je u tom trenutku baš odlazio s viličarem od kamiona, a ČU je bio voditelj smjene i on nije bio prisutan ovom događaju, odnosno on nije vidio kako se nezgoda dogodila, obzirom u tom trenutku nije bio u skladištu već je bio na odjelu namještaja u dućanu, oni su obavijestili ČU o ovom događaju, te on nije vidio kako se događaj dogodio. Karton na podu kamiona se vidio da je malo savinut i već dok su otvorili stranicu kamiona, te su onda morali najprije istovariti jedan red kako bi mogli dalje raditi i doći do robe, i dok su maknuli kutije onda se vidjelo da je duž cijelog poda kamiona postavljen karton, koji je virio preko rubova. Inače radilo se o kamionu s mekanom ceradom odnosno stranicama, tako da se već dok je došao vidjelo da je on natrpan i da se u njemu nalazi jako puno robe i više nego je moglo stati da nisu bile te mekane stranice kamiona. Na upit da li su taj karton koji je virio preko rubova poda kamiona mogli nekako ukloniti odnosno odrezati navodi kako nisu obzirom se radilo o velikim kartonima koje su oni micali koliko su mogli, ali nisu mogli nikako maknuti te rubove zato što su na karton bile stavljene teške kutije namještaja koje su držale te kartone.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod prednika tuženika odnosno u Pevecu Zagreb radio u vrijeme kada mu se dogodio štetni događaj 26.6.2008. Toga dana radio je svoje uobičajene poslove odnosno redovne poslove skladištara. S njim je toga dana radio i LU i on je također bio skladištar. Sjeća se da je toga dana bio u skladištu i da je došao kamion te im je rečeno da ga moraju istovariti, a kada su došli i otvorili stranicu kamiona imali su što vidjeti. Naime, taj je kamion bio toliko nakrcan odnosno natrpan robom, da dok su otvorili jednu stranicu nisu imali drugog načina istovara nego da se najprije popnu gore i da počnu vaditi dio robe. Taj je kamion bio natrpan robom koja nije bila složena u palete, što je inače bilo uobičajeno da roba u kamionu bude složena u palete, jer bi se onda takve palete mogle viličarem prenositi do skladišta, te bi oni u skladištu dalje vadili tu robu. Međutim u ovom slučaju obzirom paleta nije bilo, nije postojao drugi način nego da se on i kolega LU popnu na kamion, pa su tako otvorili jednu stranicu kamiona i čim su ju otvorili vidjelo se da van viri presavinuti karton i to ispod svih tih kutija, odnosno taj karton je bio složen na podu kamiona ispod tih teških kutija. Oni su ga pokušali maknuti ali to nije bilo moguće jer su se na njemu nalazi te kutije težine oko 50 kg jedna pa se nije mogao izvući. Tako su počeli vaditi robu, radilo se o namještaju, a kolega BU koji je vozio viličar digao je paletu koja je bila na viličaru na razinu kamiona,, oni su onda na tu paletu slagali kutije dok se ne bi napunila, on bi to odvezao do skladišta i vratio se i tako ponovno dok nisu oslobodili jedan dio kamiona da mogu normalno stajati. Osim kartona koji je bio naguran ispod svih tih kutija bilo je tamo i plastične folije i svega, kada su oslobodili jedan red da mogu normalno stajati, odnosno kada su zajedno izvadili dio tih kutija on je u jednom trenutku stao na taj karton koji je virio preko otvorene stranice kamiona i izgledao je kao da je to pod kamiona pa je i on to i mislio. Tada mu je propala noga, te je pao na asfalt i udario direktno u lice, osjetio je nesnosne bolove te je otrčao u skladište, a na licu mu je nastalo udubljenje s jedne strane, i onda je pozvana hitna, u jakim bolovima je odvezen u bolnicu. Nakon toga je morao ići na bolovanje, te mu je trebala pomoć ukućana odnosno majke, obzirom je otac invalid i to za svakodnevne poslove kao što su higijena, priprema hrane i drugi poslovi, a trebalo ga je voziti i na kontrole kod liječnika. On je kod poslodavca bio osposobljen za rad na siguran način, u konkretnom slučaju imao je na sebi zaštitne cipele i jaknu, tvrtka im nije dala zaštitne rukavice koje je morala dati pa je on sam sebi nabavio svoje vlastite rukavice koje je imao u konkretnom slučaju i s njima je radio. Misli da BU nije vidio dok je on pao, misli da je odvozio viličar ali ne sjeća se više sa sigurnošću je li on mogao vidjeti ili nije. Osim njih trojice nitko više nije bio tamo na mjestu događaja dok su oni radili te poslove. ČU bio je voditelj smjene i on nije vidio sam nastanak ovog događaja, on uopće nije niti bio u skladištu već je bio gore na odjelu na svom radnom mjestu, on je došao na mjesto događaja tek dok su ga pozvali i rekli mu da se njemu dogodila nezgoda, a njega tada više nije niti bilo tamo jer ga je odvezla hitna pomoć dok je on došao. Napomenuo je da je u trenutku kada se nezgoda dogodila pažljivo postupao i gledao je kuda hoda.

14. Iskaze tužitelja i svjedoka LU sud je prihvatio u cijelosti, obzirom su životni i logični, te se u bitnim dijelovima u pogledu nastanka štetnog događaja podudaraju, te iz istih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj stradao na radnom mjestu prilikom obavljanja svojih redovnih poslova upravo na način kao je on to naveo, odnosno da je do nezgode došlo prilikom istovara kamiona koji je bio natovaren namještajem, no taj namještaj nije bio složen u palete kao obično, već natrpan u kamion a ispod njega je bio stavljen karton koji se nije mogao maknuti zbog težine kutija s namještajem od oko 50 kg po kutiji, te da su tužitelj i svjedok unatoč tome, morali istovariti taj kamion, na način kako su opisali, odnosno da su se morali popeti na kamion, jer namještaj nije bio u paletama da bi se samo iste istovarile, već se na viličar trebalo na palete slagati kutije s namještajem, te jednu po jednu paletu viličarem odvoziti do skladišta, a što je u konkretnom slučaju odvozio radnik BU. Kako drugog načina obavljanja tog poslova u konkretnom slučaju nije bilo, a tužitelj i radnik LU imali su onu zaštitnu opremu koju su dobili od poslodavca, te su postupali po nalogu poslodavca u obavljanju posla, a tužitelj je posao obavljao pažljivo, gledao je kuda hoda i nisu pričali u trenutku nastanka nezgode, to po ocjeni ovoga suda, ne postoji nikakav doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, obzirom to što je stao na karton kojim je bio obložen pod kamiona ispod robe, te koji je karton dok se otvorila stranica kamiona virio van preko ruba i izgledao kao da je to pod kamiona, nisu mogli ni na koji način maknuti ili odstraniti, jer su na njemu bile naslagane kutije od oko 50 kg težine po kutiji. Dakle, tužitelj nije imao druge mogućnosti obavljanja zadanog radnog zadatka, od one kako je obavljao posao toga trenutka, pa isti nije doprinio ni na koji način nastanku štetnog događaja.

15. U odnosu na to što je tuženik naknadno dostavio u spis Zapisnik o očevidu od 14.7.2008. i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 4.11.2008., i to povodom događaja u kojem je stradao tužitelj 26.6.2008., valja navesti kako je u samoj Prijavi o ozljedi na radu koju je sačinio poslodavac dana 30.6.2008. navedeno da nije obavljen niti uviđaj od strane inspekcije zaštite na radu, ni policije, te da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu, a da je bilo naređeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava, no da ista nisu korištena, valja navesti prije svega kako iz iskaza tužitelja i svjedoka LU proizlazi da su koristili ona zaštitna sredstva koja su dobili od poslodavca, dok tuženik ni u postupku nije naveo koja to zaštitna sredstva koja bi bila naređena, tužitelj ne bi koristio. Osim toga, navedeni zapisnici sačinjeni su u periodu nakon tri tjedna i više nakon štetnog događaja, i to bez prisutnosti samog tužitelja kao radnika, pa i bez radnika koji su s tužiteljem bili nazočni samom štetnom događaju, a iz istih proizlazi da bi uzrok ozljede bio karton na podu kamiona i da tužitelj nije primijetio da se isti nalazi preko ruba podnice kamiona uslijed čega da je stao u prazno i pao, te da nisu utvrđeni propusti u primjeni propisa zaštite na radu. Izjave koje se spominju u zapisniku o inspekcijskom nadzoru a koje da su uzete od radnika LU i tužitelja, tuženik nije dostavio u spis. Stoga je očigledno da podaci u pogledu navoda iz tih zapisnika u pogledu nastanka ozljede tužitelja predstavljaju proizvoljne navode o nastanku štetnog događaja, te temeljem istih ne proizlazi da bi tužitelj bio odgovoran za nastanka predmetne nezgode.

16. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed njegove nepažnje, već zbog toga što poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, obzirom je tužitelj bio dužan izvršiti istovar kamiona s robom koja očigledno nije bila propisno složena, što ni u kom slučaju nije propust tužitelj kao radnika, već iz istoga proizlazi odgovornost tuženika kao tužiteljevog poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jošku Filipušić, koji je u svom nalazu i mišljenju od 13.11.2024. utvrdio da je tužitelj 26.6.2008. stradao na radnom mjestu i tom prilikom zadobio prijelom lijeve jagodične kosti, te ja nakon pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije, vještak dao slijedeće mišljenje:

18. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore.

19. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

20. Kod tužitelja je zbog stanja nakon teške tjelesne ozljede u obliku prijeloma dvije kosti glave uz uredan zaostali neurološki status došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore.

21. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 4 tjedna u akutnoj fazi ozljeđivanja i koliko je potrebno da prijelomi kostiju srastu, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

22. Naruženje nije zaostalo.

23. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu stavljale primjedbi dok je tužitelj u skladu s istim konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 4.12.2024. Stoga je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju pregleda tužitelja, te na temelju medicinske dokumentacije.

24. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 6 tjedana, a povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u zatraženom iznosu od 1.450,00 eura.

25. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj u štetnom događaju tužitelj doživio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana, kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u zatraženom u iznosu od 1.000,00 eura.

26. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještak proizlazi da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti 5 %, te da će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu, pa je sud tužitelju s tog osnova primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima utvrdio, kao primjerenu utvrdio zatraženu naknadu u iznosu od 850,00 eura.

27. U odnosu na tuđu pomoć i njegu prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 4 tjedna u akutnoj fazi ozljeđivanja i koliko je potrebno da prijelomi kostiju srastu, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, dakle ukupno 56 sati, a kako su stranke učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 eura po satu i da su istu tužitelju pružali ukućani, to tužitelju s tog osnova pripada zatraženih 224,00 eura (56 sati x 4 eura po satu).

28. Dakle, tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete kao primjeren utvrđen iznos od 3.524,00 eura po zatraženim vidovima štete, dok su kamate suđene po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

29. Nadalje, odredbom čl.178. st.1. Stečajnog zakona propisano je da ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, stečajni sudac će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Stavkom 3. istoga članka je određeno da ako su osporene tražbine radnika i ranijih radnika stečajnog dužnika, parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se po općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima. Tužitelj je pravodobno u smislu čl.179. Stečajnog zakona pokrenuo parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporena tražbine kao tražbine prvog višeg isplatnog reda, u skladu s rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru. Stoga je u ovom postupku tužitelj ovlašten utvrđivati tražbinu u iznosu i u granicama razloga zbog kojih mu je prijavljena tražbina u stečajnom postupku osporena.

30. Pritom valja navesti kako tražbine tužitelja prijavljene u stečaj prednika tuženika iznose ukupno 83.617,20 kn (11.097,91 eura), a koje su osporene u cijelosti - prema rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-3/2010 od 19.7.2010. (list 146-150 spisa) obuhvaćajući tražbine po osnovi naknade štete posljedično ozljedi na radu u iznosu od 67.200,00 kn (8.918,97 eura), zatim zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečaja u iznosu od 15.187,20 kn (2.015,69 eura), te po osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu os 1.230,00 kn (163,25 eura). Nastavno navedenom, zakonska zatezna kamata na specificirani zatraženi iznos naknade štete od 3.524,00 eura (26.551,58 kuna) za razdoblje od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečajnog postupka iznosi 796,79 eura (6.003,40 kuna - prema izračunu u spisu na listu 152- 153 koji tuženik nije sporio), slijedom čega su u stečaj prijavljene tražbine osnovane do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 eura (3.524,00 eura + 796,79 eura + 163,25 eura = 4.484,04 eura (33.785,00 kuna).

31. Slijedom izloženog, prvo postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže utvrditi da su osnovane tražbine tužitelja prema PEVEC d.o.o. u stečaju I Višeg isplatnog reda naznačene u rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St- 3/2010 od 19. srpnja 2010. pod "I Tražbine I - Višeg isplatnog reda, b) tražbine osporene u cijelosti, red.br. FU osporeno 83.617,20 kn" do iznosa i za iznos od ukupno 4.484,04 eura koji iznos obuhvaća tražbine po osnovi naknade štete zbog ozljede na radu od 26.6.2008. u iznosu od 3.524,00 eura, zatim zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od 26.6.2008. do 5.2.2010. kao dana otvaranja stečaja u iznosu od 796,79 eura, te po toj osnovi troška sastava tužbe u ovom predmetu u iznosu od 163,79 eura, te kojim se stoga nalaže tuženiku PEVEX d.d. platiti tužitelju iznos od 4.484,04 eura s kamatama od 6.2.2010. do isplate, osnovan je u cijelosti, pa je stoga kao takav i usvojen, kao u izreci presude.

32. Sukladno čl.188. ZPP-a, sud nije odlučivao o eventualnom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 4.12.2024., budući je prvi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim u cijelosti.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.155. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 21.10.2024., 13.12.2024. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 6.9.2010., 30.3.2015., 24.11.2015., 28.7.2018., 30.12.2022., 4.10.2023., 1.2.2024., 3.10.2024. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), podnesaka od 15.9.2015., 30.11.2019., 17.5.2024., 12.6.2024., 29.7.2024., 25.10.2024. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), odnosno ukupno 1250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.125,00 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 265,45 eura, te trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 220,00 eura (prema potvrdi o plaćanju list 163 spisa), tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 3.610,45 eura.

34. Tužitelju nije priznat trošak ročišta 5.4.2025., obzirom ročište toga dana nije održano.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku