Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj : P-592/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina u Rijeci, protiv tuženih : 1. ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. CNH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mlt. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. i 3. – tuženici zastupani po majci i z.z. ČN, svi iz [adresa], te svi zastupani po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri u Rijeci, radi predaje u posjed, nakon glavne rasprave zaključene 10. siječnja 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, temeljem objave od 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Nalaže se ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mlt. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], da tužitelju CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], predaju u samostalan posjed, slobodan od osoba i stvari, nekretninu koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, z. k. ul. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio : 323/1000 Etažno vlasništvo (E-1), sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] te tužitelju predaju ključeve iste, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II-Nalaže se tuženima da tužitelju u roku od 15 dana naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.014,35 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa sve do isplate i to po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

III-Odbija se prigovor 3.tužene mlt. BN na pravo na dom.

IV-Odbija se prigovor tuženih na pravo na zadržanje.

Obrazloženje

1.Tužitelj CN, u tužbi podnesenoj 17. listopada 2019., protiv tuženih ČN, mlt. NN i mlt. HN, navodi da je vlasnik nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio : 323/1000 Etažno vlasništvo (E-1), sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan u [adresa]. Navedenu nekretninu je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. travnja 2019. i to dijelom vlastitih sredstava koje je ostvario prodajom svog stana, a dijelom putem Ugovora o stambenom kreditu broj 020-53001867 od 26. travnaj 2019. s BKS Bankom.

2.U navedenoj nekretnini stanuje 1. -tužena ČN s mlt. djecom, obzirom je tužitelj napustio njihovu izvanbračnu zajednicu krajem travnja 2019. i odselio na drugu adresu. Tužitelj navodi da je tuženima dozvolio da privremeno borave u njegovoj nekretnini, a on je odselio u podstanarski stan. Međutim, kada je 11. listopada 2019. došao u svoju nekretninu, s namjerom da preuzme svoje osobne stvari, utvrdio je da je 1.-tužena, bez njegovog znanja i suglasnosti, promijenila bravu na ulaznim vratima, onemogućivši tužitelju da uđe u svoju nekretninu. Štoviše, ista je tom prilikom pozvala i policiju.

3.Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da se tuženima naloži da mu opisanu predmetnu nekretninu predaju u samostalan posjed, slobodnu od osoba i stvari te potražuje i naknadu parničnog troška.

4.Tuženici su se u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, uz tvrdnju da tužitelj nije ovlašten tražiti predaju predmetne nekretnine u samostalni posjed, slobodne od osoba i stvari, iz razloga što da ta nekretnina nije samovlasništvo tužitelja, bez obzira na upis tužitelja u zemljišnim knjigama. Predmetna nekretnina da je u najmanju ruku suvlasništvo tužitelja i 1. -tužene, stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, tijekom koje su radi kupoprodaje iste tužitelj i 1. -tužena, kao dužnik i sudužnik, sklopili ugovor o stambenom kreditu, koji da je uredno podmirivala i podmiruje 1. -tužena. 1.-tužena je podnijela tužbu radi utvrđenja izvanbračne stečevine na nekretnini i predmet se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P Ob-366/2019.

5.Tužitelj i 1.-tužena vodili su, preko svojih tadašnjih punomoćnika, pregovore i postigli sporazum glede roditeljske skrbi na 3. -tuženom, koja je rođena u njihovoj izvanbračnoj zajednici, o uzdržavanju iste kao i glede raspodjele imovine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

6.Vezano za predmetnu nekretninu, obzirom da je već i prije sklapanja sporazuma s tužiteljem, rate stambenog kredita podmirivala isključivo 1. -tužena, sporazum nje i tužitelja da je bio da ista ostane živjeti u nekretnini, koju će preuzeti u samostalno vlasništvo na način da tužitelju isplati iznos od 45.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te da u cijelosti preuzme na sebe obvezu plaćanja stambenog kredita, odnosno preuzimanja kredita na svoje ime.

7.Slijedom navedenog sporazuma tužitelj je 27. rujna 2019. pred javnim bilježnikom Mirtom Dremil Štefančić iz Rijeke, pod br. OV-2362/2019, potpisao suglasnost za prijavu prebivališta svih tuženih na predmetnoj nekretnini, na adresi [adresa]. O pravnoj relevantnosti navedenog sporazuma da se već sud izjasnio u predmetu posl.br. Ovr-1488/2019 u kojem je donesena privremena mjera u korist 1.-tužene, a protiv tužitelja.

8.Tuženi se pozivaju na odredbu članka 163. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN(NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV) te ističu prigovor svog prava na posjed, što da osim iz postignutog sporazuma crpe i iz citirane suglasnosti tužitelja, a kojima da je isti ovlastio tuženike na posjedovanje nekretnine.

9.Tuženi nadalje navode da se tužitelj očigledno nije mogao pomiriti s prestankom izvanbračne zajednice, koja da je već ranije bila bitno narušena zbog tužiteljevog agresivnog i uvredljivog ponašanja prema 1. -tuženoj, a eskalirala je kada je 1.-tužena pozvala tužitelja da primi isplatu iznosa od 45.000,00 eura i njoj prepusti nekretninu u samovlasništvo, kako je i utanačeno opisanim sporazumom. Nakon što je 1.-tužena pozvala tužitelja na postupanje sukladno postignutom sporazumu na navedeni način, tužitelj da je 9. listopada 2019. nasilnički ušao u nekretninu – dom tuženice u kojem ista živi s mlt. djecom, 2. i 3. -tuženima. Tom prilikom da je tužitelj, uz vrijeđanje i omalovažavanje, fizički nasrnuo na 1. -tuženu snažno je stišćući za ruke, sve u prisustvu njihove mlt. kćer – 3.-tužene i mlt. sina 1.-tužene – 2. tuženika, a što je rezultiralo time da su, radi smirivanja nastale situacije, na mjesto događaja morali izići i policijski službenici PP Opatija. Od tada da tužitelj pokreće sudske postupke, pa i ovaj, a na temelju neistinitih izjava i navoda kojima da dovodi u zabludu i nastoji izmanipulirati 1.-tuženu i sud.

10.Tuženi navode da ne odgovara istini niti navod tužitelja da bi 1. -tužena promijenila bravu na nekretnini pa da isti ne bi mogao u nju ući, a na tu okolnost tužitelj nije niti predložio relevantne dokaze. Tuženica izričito ističe da na spornoj nekretnini nije nikada promijenila bravu, a teret dokaza je na strani tužitelja.

11.Tuženici navode da je tužba neosnovana već zbog same činjenice da tužitelju posjed nekretnine nije niti oduzet. Predlažu odbaciti tužbu, odnosno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženima.

12.Tužitelj osporava da bi nekretnina predstavljala izvanbračnu stečevinu i tvrdi da je isključivo njegovo vlasništvo, kao što i glasi upis u zemljišnim knjigama. Ističe ističe da je imao vlastitu imovinu, nekretninu, stan u k. o. [katastarska općina], koju je prodao za iznos od 126.000,00 eur, što predstavlja njegovu posebnu imovinu. Od toga iznosa dio od 260.000,00 kn je plaćen kao povrat pozajmice ON, ocu 1. - tužene, 56.640,00 kn plaćen je Millenium nekretninama d.o.o. kao naknada za posredovanje, iznos od 440.000,00 kn je podigla 1.tužena u gotovini i isplatila izravno Avangard Gradnji d.o.o. na ime dijela kupoprodajne cijene, kao i iznos od 10.000,00 eur, te iznos od 60.000,00 kn plaćen kao pozajmica društvu Koko & Lulu d.o.o. u vlasništvu tužene. Prvotužena da je počela samostalno plaćati rate kredita od listopada 2019., a do tada i tijekom trajanja zajednice i nakon njezinog prestanka, rate da je podmirivao tužitelj. Provizija agenciji da je plaćena iz imovine tužitelja, a tužitelj je i dužnik po ugovoru o kreditu. Stranke nisu postigle nikakav sporazum o diobi izvanbračne stečevine.

13.Nikakav sporazum u konačnici nije realiziran, jer je iznos od 45.000,00 eur koji je 1.-tužena bila voljna isplatiti prenisko odmjeren imajući na umu da je tužitelj predmetnu nekretninu platio iznos od 70.100,00 eur u protuvrijednosti u kunama, kao i iznos od 56.640,00 kn provizije agenciji iz vlastite imovine. U to nije uključeno ni uređenje stana koji je bio u visokom roh bau prilikom useljenja.

14.Suglasnost od 27. rujna 2019. da nema nikakav značaj. Prvotužena je onemogućila tužitelju pristup u nekretninu, njegovim stvarima te da je promijenila bravu. Tužitelj je već 11. listopada 2019. dostavio u PP Opatija izjavu kojom opoziva suglasnost. Tužitelj navodi da tuženi nemaju nikakvo pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine. Pozivom na odredbe članaka 161. i 162. ZV-a tužitelj zahtijeva predaju nekretnine u posjed, obzirom da je dokazao da je vlasnik nekretnine i da se ista nalazi u posjedu tuženih.

15.Tuženi su bili predložili da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja predmeta posl.br. P Ob-366/2019, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, koji postupak da predstavlja prethodno pitanje u ovom parničnom postupku, čemu se tužitelj protivio.

16.Rješenjem od 7. rujna 2020. u ovom je postupku određen prekid do pravomoćnog okončanja predmeta posl.br. P Ob-366/2019. Naime, u ovom postupku radi se o pravoj vlasničkoj tužbi (članak 162., u svezi s člankom 161. ZV-a). Nije sporno da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine. No tuženici su istaknuli prigovore posjednika (članak 163. ZV-a), obzirom da 1.- tužena tvrdi da nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu nje i tužitelja te je dakle i pokrenula parnicu pod posl. br. P Ob-366/2019 radi utvrđenja istog. Odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). To pravo 1. -tužena je dokazivala u parnici koju je pokrenula radi utvrđenja izvanbračne stečevine.

17.Ovaj sud je bio ocijenio da odluka u ovom postupku ovisi o odluci u navedenoj parnici posl.br. P Ob-366/2019, odnosno da ista predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak -članak 12. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) jer se u navedenom postupku utvrđuje da li 1.-tužena ima pravo na posjed (suposjed), odnosno njezino suvlasništvo u nekretnini. Kako je taj postupak već bio u tijeku, ovaj sud je ocijenio, iz razloga ekonomičnosti, da sam ne odlučuje o prethodnom pitanju u ovoj parnici, već da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka pod posl.br. P Ob- 366/2019. Rješenje o prekidu postupka potvrdio je Županijski sud u Rijeci Rješenjem posl.br. Gž-85/2021 od 21. srpnja 2022. Postupak je nastavljen rješenjem od 6. ožujka 2024., a nakon što je pravomoćno okončan postupak posl.br. P Ob-366/2019.

18. Podneskom zaprimljenim 22. svibnja 2024., trećetuženica HN, a koja je ujedno i kćer tužitelja, istakla je postojanje njenog prava na dom, navodeći da ona nema u vlasništvu nikakve nekretnine u koje bi se mogla iseliti i udovoljiti zahtjevima tužitelja. Drugotuženik je brat trećetuženice, ali iz prve vanbračne zajednice prvotuženice. Tuženici zajedno žive na predmetnoj adresi, a drugo i trećetuženici su upisani u školu u [adresa] te su u [adresa] stekli svoje prijatelje i ostvarili socijalnu integraciju u tu školsku i opću sredinu. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-Ob-69/2020 od 4. listopada 2022. godine među ostalim je odlučeno da je mlt. HN stanovati s majkom ČN na adresi u [adresa]. Tužitelj je pomorac zaposlen u SAD, u Carnival Corporation kao časnik na putničkom brodu pa najmanje stoosamdeset dana godišnje nije u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je također i suvlasnik druge nekretnine s njegovom majkom FN i to na adresi [adresa], sagrađene na zk.č.br. 108/1 k. o. [katastarska općina] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o.kao 25 suvlasnički dio ( E-26).

19.Također ističe i da tužitelj ne doprinosi za plaćanje uzdržavanja, pa je prvotužiteljica bila prisiljena pokrenuti ovrhu i to kako na naprijed spomenutoj nekretnini , tako i zahtjevom za izravnu naplatu o čemu se privitku dostavlja očevidnik iz kojeg je razvidno potraživanje s osnova dužnog uzdržavanja treće tuženice od preko 30.000,00 EUR. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci Kzd- 4/2023 tužitelj je osuđen zbog kaznenog djela na štetu treće tuženice iz članka172. stavak 1. i 2.Kaznenog zakona.

20.Svo vrijeme od zasnivanja kreditnog odnosa temeljem Ugovora o kreditu u kojem je ugovoru je prvotuženica naznačena kao sudužnik je praktično sve anutitete u iznosu od 1.000,00 EUR mjesečno pa sve do kolovoza 2023. podmirila tužena. Radi se o iznosu od najmanje 40.000,00 EUR. Tužitelj i sada tek povremeno plaća dužne anuitete, ali ne osobno, nego navodno za njega to čini osoba koja se potpisuje sa ČNH, pa tako unatoč značajnoj plaći tužitelja koju ostvaruje temeljem ugovora koji ima s pomorskom kompanijom, ostaje dužan na način da je BKS d.d. predala na izravnu naplatu kod FINA Rijeka bianco zadužnicu i blokirala račun prvotužiteljice. Na dan 20.05.2024. godine dug po neplaćenim anuitetima iznosio je 2.556,48,30 EUR i isti se naplaćuje od prvotuženice.

21.Tuženici smatraju da se konkretnom slučaju radi o nečem što bi se moglo nazvati obijesnim parničenjem. Otac koji iseljava iz stana svoju kćer i još jedno maloljetno dijete, kojemu tužitelj nije otac, ali je brat njegove kćeri, u isto vrijeme ne plaćajući alimentaciju, izbjegavajući plaćanje alimentacije, ne plaćajući anuitete kredita godinama, sada se poziva na svoje vlasničko pravo. Jasno je i razumno zaključiti da se djeca ne smiju razdvajati niti odvajati od majke pa se sve implikacije koje se odnose na mlt. HN jednako odnose i na sve ostale tuženike. Sve ono što tužitelj nije učinio, da je napravila prvotuženica, plaćala kredit, skrbila se o djeci, u potpunosti svojim sredstvima opremila stan te sve svoje prihode trošila na djecu.

22.Tuženi su predložili da se povodom prigovora vezanog za pravo na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( NN 18/97 te ostalo do 2/10) provede test razmjernosti te navode da bi jedina pravedna i zakonita presuda bila ona kojom se predmetni tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Također, tuženici da ostvaruju i pravo na posjed iz članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, oni su useljeni legalno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelja i prvotuženice.

23.Na ročištu od 28. svibnja 2024. tuženi su dodatno istaknuli i prigovor retencije navodeći da su 1. i 3.-tuženici vjerovnici novčanog potraživanja u odnosu na tužitelja i to s osnova alimentacije i s osnova plaćanja kredita.

24.Tužitelj se podneskom od 1. srpnja 2024. očitovao na navode tuženih. Tužitelj navodi da se prvotužena, kao i u svim ostalim postupcima, u pravilu koristi vrijeđanjem i ocrnjivanjem tužitelja te iznošenjem neistina kao svojim argumentima upućenima protiv tužiteljevih činjenično i pravno osnovanih zahtjeva. Ukazuje da je on nepobitno vlasnik 1/1 stana koji je predmet ovog postupka. Prvotužena je pravomoćno izgubila parnični postupak i utvrđeno je da je predmetna nekretnina vlastita imovina tužitelja, a ne izvanbračna stečevina. Tužitelj stoga kao vlasnik ima pravo zahtijevati predaju u posjed nekretnine slobodnu od osoba i stvari. Tuženici ne polažu nikakva stvarna prava na predmetnu nekretninu, a niti tvrde drugačije. Kako je tužitelj dokazao da je vlasnik, a tuženici su nesporno u posjedu nekretnine, to da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Prigovori tužene su neosnovani i isključivo usmjereni na odugovlačenje postupka.

25.Nadalje navodi da je prvotužena vlasnik kč. br. [katastarska čestica], gradilište, površine 126 m2, kč. br. [katastarska čestica], glavica, pašnjak površine 3539 m2, kč. br. [katastarska čestica], obalni put površine 464 m2, kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 227 m2, kč. br. [katastarska čestica], glavica, pašnjak, površine 2314 m2, ukupne površine 6670 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Crikvenici pod posl. br. Ovr- 205/2020 prvotužena je izjavila da predmetna nekretnina ima vrijednost 1.055.000,00 EUR!

26.Prvotužena je nadalje i vlasnik : 4. Suvlasnički dio: 14/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4): Stan "S2", u prizemlju, koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaonica, ostava, kuhinja i blagovaona, dnevni boravak, lođa, površine 59.76 m2, sa pripadajućom drvarnicom 1, u podrumu, površine 5.55 m2, što sveukupno čini 65.31 m2 koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište površine 642 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

27.Dakle, prvotužena je vlasnik dvije vrijedne nekretnine, od čega jedna nekretnina predstavlja stan. U tom smislu neistiniti su navodi da prvotužena nema u vlasništvu nikakve nekretnine u koje bi se mogla iseliti kada se može iseliti u nekretninu u k. o. [katastarska općina], a nekretnina u k. o. [katastarska općina] je dovoljne vrijednosti da prvotužena može po svojem izboru osigurati kupnju nekretnine kakvu god poželi.

28.Nije sporno da je presudom P Ob – 69/2020 odlučeno da će mlt. HN stanovati s prvotuženom kao majkom. Nije sporno niti da mlt. C stanuje s prvotuženom kao majkom. Međutim, presudom iz obiteljskog spora ne odlučuje se na kojoj adresi djeca moraju stanovati već samo s kojim roditeljem dijete stanuje pa shodno tome djetetovo prebivalište prati prebivalište roditelja s kojim stanuje.

29.Nije sporno da tužitelj radi. Nije sporno niti da je suvlasnik nekretnine – stana na adresi [adresa]. Na predmetnoj nekretnini u tijeku je ovrha radi naplate tražbine mlt. HN na uzdržavanje. Navedeno nije od utjecaja na ovaj postupak. Nije sporno ni da je donesena nepravomoćna presuda Kzd- 4/2023 te je ista, a kako je tužena i navela, nepravomoćna. Dakle, navedeno nije nikakav dokaz niti je relevantno za ovaj postupak.

30.U odnosu na pravo zadržanja, tuženici se pozivaju na to pravo s osnove potraživanja prvotužene na ime plaćanja anuiteta kredita i s osnove potraživanja trećetužene na ime uzdržavanja. Nije sporno da je prvotužena plaćala određene rate kredita. Međutim, isto tako nije sporno da je protivno volji tužitelja prvotužena koristila predmetnu nekretninu za vrijeme plaćanja rata kredita. Tužitelj da je još ranije izjavio materijalnopravni prijeboj naknade za korištenje tuđe nekretnine u iznosu od po 1.000,00 EUR za svaki mjesec korištenja što je tražbina tužitelja prema prvotuženoj, a u odnosu na tražbinu prvotužene prema tužitelju za plaćene rate kredita. Ovim putem ponovno najavljuje prijeboj tražbine tužitelja prema prvotuženoj za naknadu za uporabu tuđe nekretnine u iznosu od po 1.000,00 EUR mjesečno od rujna 2019. godine pa nadalje i sve do iznosa koji je dosegla tražbina prvotužene prema tužitelju na ime plaćanja stambenog kredita tužitelja. Tražbina tužitelja da je puno veća jer prvotužena ne plaća rate kredita počev od lipnja 2023. godine izuzev iznosa koji je naplaćen prisilno prvotuženoj, a nastavila je živjeti u nekretnini tužitelja i njemu protivno njegovoj volji onemogućavati posjed. Naime, ukupan iznos tražbine tužitelja na dan pisanja podneska da je 59.000,00 EUR sve uvećano za zakonske zatezne kamate. Kada prvotužena precizira svoju regresnu tražbinu na ime plaćanja stambenog kredita tužitelja, tužitelj će precizirati svoju tražbinu na ime naknade za korištenje tuđe nekretnine te će se te tražbine u iznosu koji je potreban za namirenje tražbine prvotužene prebiti dok će se za iznos tražbine tužitelja koji prelazi tražbinu prvotužene pokrenuti novi parnični postupak.

31.Tužitelj tvrdi da prvotužena nema tražbinu prema tužitelju, a tužitelj ima tražbinu prema prvotuženoj na ime naknade za korištenje tuđe nekretnine u iznosu koji prelazi tražbinu prvotužene, a za što će se morati pokrenuti novi parnični postupak. U tom smislu da prvotužena nema pravo zadržanja, jer nema niti tražbinu, a čega je svjesna jer do sada nije pokrenula nikakav postupak.

32.Nadalje, nije sporno da postoje određeni dugovi na ime uzdržavanja. Tužitelj predlaže da se taj iznos precizira, jer do sada nikad nije preciziran unatoč upitima tužitelja. Unatoč upitima tužitelja odbija se postići i mirno rješenje spora da tužitelj podmiri kreditom odjednom sve zaostatke.

33.Tužitelj navodi da on plaća uzdržavanje, protivno navodima prvotužene i izgledno u vrlo kratkom roku će ta tražbina biti podmirena. Prvotužena da često neistinito prikazuje kao da tužitelj ništa na ime uzdržavanja nije platio iako je platio iznos od preko 20.000,00 EUR od prestanka izvanbračne zajednice. Svakako postoji ovrha na drugoj nekretnini tužitelja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-26 pa će tražbina biti namirena iz vrijednosti te nekretnine, ako tužitelj ne bi u kratkom roku podmirio do kraja tu tražbinu prije prodaje te nekretnine. ĆN koja vrši uplate na ime uzdržavanja nije neka osoba koja se tako potpisuje već supruga tužitelja koja u njegovo ime vrši uplate. Stoga da nije osnovan prigovor prava zadržanja niti u tom dijelu.

34.Tužitelj se protivi i istaknutom pravu na dom tuženika. Kod ocjene osnovanosti prigovora prava na dom potrebno je ispitati više kriterija. U odnosu na prvi kriterij, a to je zakonitost, ističe se da je tužitelj vlasnik nekretnine te je kao vlasnik upisan u zemljišne knjige, pa sukladno čl. 161. i 162. ZV-a ima pravo na zaštitu svog prava vlasništva podnošenjem tužbe koju zahtjeva predaju u posjed nekretnine. Drugi kriterij je legitimni interes. U tom smislu ističe se da je tužitelj taj čiji legitimni interes proizlazi iz činjenice da je vlasnik nekretnine, te je ovlašten na zaštitu svog prava vlasništva tužbama kako to zakon predviđa. Što se pak tiče trećeg kriterija, a to je razmjernost miješanja u demokratskom društvu, tužitelj ne spori da je u ovom postupku riječ o sukobu dva prava, prava na dom tuženika odnosno prava vlasništva tužitelja no istodobno se ističe da se ne može tvrditi da pravo na dom preteže nad pravom tužitelja kao vlasnika nekretnine.

35.Od dana saznanja za ovu tužbu tuženici su znali da je njihovo pravo korištenja nekretnine ograničeno te da će morati iseliti. Tuženici za korištenje nekretnine ne plaćaju naknadu, tužitelj nema u samovlasništvu nekretninu koja bi bila pogodna za stanovanje, prvotužena ima nekretninu pogodnu za stanovanje i drugu vrijednu nekretninu s kojom si može osigurati bilo kakvu nekretninu za stanovanje. Stoga tužitelj smatra apsurdnim da bi pravo na dom tuženih, kako oni to ističu, moglo spriječiti tužitelja kao vlasnika nekretnine, u ostvarivanju njegovog prava na dom i njegovog prava vlasništva. Poziva se na Odluku US RH br. U-III/3317/2015 od 10. prosinca 2015. gdje su upravo i obrazloženi kriteriji i gdje je pojašnjeno kako se pravo na dom ne može s uspjehom suprotstaviti pravu vlasnika nekretnine na njezino korištenje.

36.Tužitelj ističe da prvotužena nije niti pokušala niti pokušava svoje stambeno pitanje riješiti na drugi način, a odbija prijedloge za mirno rješenje spora i nastavlja koristiti nekretninu iako joj na raspolaganju stoje brojna rješenja.

37.Tuženici nisu useljeni legalno za trajanje izvanbračne zajednice što god da ta tvrdnja tuženika značila. Konačno, tužitelj, a ako se s time složi prvotužena ukazuje da trećetužena mlt. HN može stanovati s tužiteljem i njegovom suprugom ĆN upravo u tom stanu, a u svakom slučaju trećetužena će kao njegova kćer sve susrete s njim ostvarivati upravo u tom stanu. Tužitelj u tom smislu ne izbacuje svoju kćer kako to prikazuje prvotužena. Nije životno ni realno ni logično niti bi se trebalo očekivati da bi tužitelj trebao prvotuženoj prepustiti korištenje njegovog stana samo kako bi ona mogla u tom stanu živjeti sa zajedničkom kćeri, osobito jer prvotužena ima značajno više imovine nego što ima tužitelj. Upravo predmetni stan treba biti dom tužitelja i njegove kćeri trećetužene i njegove cjelokupne obitelji jer ga je tužitelj u tu svrhu i kupio.

38.Sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, u Ugovor o kupoprodaji iste od 24. travnja 2019., u Izjavu tužitelja od 30. rujna 2019., u Ugovor o stambenom kreditu od 26. travnja 2019. i kreditnu dokumentaciju, u izvadak iz zemljišne knjige za zgr 240/1 k. o. [katastarska općina] i Ugovor o kupoprodaji od 6. veljače 2019., u opoziv suglasnosti od 11. listopada 2019., u spis posl.br. P Ob-366/2019, u Presudu posl.br. P Ob-69/2020 od 4. listopada 2022.,u Očevidnik FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u žalbu u predmetu Ovr-205/2020, u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Rješenje o ovrsi OVR-Ob-24/21 od 16. rujna 2021., u žalbu u predmetu Kzd-4/2023, u potvrde o transakcijama BKS Bank u spis posl.br.P- 929/2024, u podatke dobivene od PP Opatija, u Suglasnost od 27. rujna 2019., u potvrde o transakcijama, saslušanjem svjedoka RN i ĆN i osobnim saslušanjem stranaka.

39.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3. Suvlasnički dio : 323/1000 Etažno vlasništvo (E-1), stan br. 1 površine 119,88 m2 sa sporednim dijelovima, u elaboratu označeno žutom bojom, prema stanju na dan 10. listopada 2019., (listovi 4-5 spisa), utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama upisan tužitelj CN.

40.Iz Ugovora o kupoprodaji navedene nekretnine od 24. travnja 2019. (listovi 6-9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao kupac nekretninu kupio od prodavatelja Avangard gradnja d.o.o. Rijeka.

41.Uvidom u Izjavu od 30. rujna 2019., ovjerenu kod javnog bilježnika (list 14 spisa) utvrđeno je da u istoj CN i ČN izjavljuju da žive u izvanbračnoj zajednici od 2013. godine na adresi [adresa] te da udovoljavaju zakonskim uvjetima za izjednačavanje iste s bračnom zajednicom sukladno čl. 11. Obiteljskog zakona. Izjava je dana u svrhu prijepisa vlasništva osobnog vozila Nissan X-Trail reg. ozn. [registarska oznaka].

42.Uvidom u Ugovor o stambenom kreditu br. 020-53001867 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 26. travnja 2019. (listovi 15-23 spisa) utvrđeno je da je sklopljen između BKS Bank AG kao banke te CN kao dužnika, ČN kao sudužnika i Avangard gradnje d.o.o. kao sudionika. Odobren je kredit u iznosu od 180.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, a za kupnju nekretnine u 240 mjesečnih anuiteta. Prileži i otplatni plan (listovi 24-26 spisa) te ostala kreditna dokumentacija.

43.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zgr. 240/1, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Suvlasnički dio : 5/100 Etažno vlasništvo (E-10), stan br. 6 i sporedni dijelovi, sa stanjem na dan 31. ožujka 2020. (listovi 52-56 spisa) utvrđeno je da je raniji vlasnik istog bio CN, a temeljem ugovora o kupoprodaji od 6. veljače 2019. upisan je kao vlasnik ŠN. Taj kupoprodajni ugovor od 6. veljače 2019. prileži listovima 57-60 spisa. Za tužitelja je, kao prodavatelja, ugovor potpisala punomoćnica ČN.

44.Uplate po kreditu vidljive su u Potvrdi o prometu po računu kod Zagrebačke banke i pregledu transakcija (listovi 61-78 spisa).

45.Uvidom u opoziv suglasnosti od 11. listopada 2019., predan istog dana u PP Opatija, (list 79 spisa), utvrđeno je da je tužitelj CN opozvao svoju suglasnost od 26. rujna 2019. kojom je kao vlasnik nekretnine u [adresa], dozvolio prijavu prebivališta svoje bivše izvanbračne partnerice ČN te HNH i HN. Moli da se izvrši odjava prebivališta navedenih osoba. Suglasnost prileži listu 288 spisa.

46.Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci posl.br. P Ob-366/2019, utvrđeno je da je tužbom od 11. listopada 2019. ustala tužiteljica ČN, protiv tuženika CN, radi utvrđenja da predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] i to 323/1000 suvlasničkog dijela, etažno vlasništvo (E-1) , stan br. 1 sa sporednim dijelovima, predstavlja izvanbračnu zajednicu stranaka, svakog u ½ dijela.

47.Sud je presudom od 31. svibnja 2023. odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Županijski sud u Zagrebu je Presudom posl.br. Gž Ob-366/2023 od 27. rujna 2023. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu suda prvog stupnja, utvrdivši da tužiteljica nije ostvarila pretpostavke izvanbračne stečevine u odnosu na predmetnu nekretninu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl.br. Revd 4056/2023 od 13. prosinca 2023. odbio prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

48.Uvidom u Presudu Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P Ob-69/2020 od 4. listopada 2022.,(listovi 15-159 spisa), utvrđeno je da je istom presuđeno da će mlt. HN stanovati s majkom na adresi u [adresa]. Pravo na roditeljsku skrb za mlt. HN će roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno. Određeni su i osobni odnosi mlt. HN s ocem CN. Prileži i Očevidnik FINA-e neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (listovi 176-186 spisa) iz kojeg je vidljivo potraživanje s osnova uzdržavanja od ukupno 36.726,21 eur.

49.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], u ukupnoj površini od 5282 m2, (list 195 spisa), utvrđeno je da je tužena ČN upisana kao vlasnica istih u 1/1.

50.Uvidom u z.k. izvadak za nekretninu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] (listovi 196-197 spisa) utvrđeno je da je tužena ČN upisana kao vlasnica 1. Suvlasničkog dijela : 14/100 Etažno vlasništvo (E-4), dvosobni stan s dnevnim boravkom, stan "S2" u prizemlju od 65,31 m2, u Rijeci, Liburnijska 6.

51.Uvidom u žalbu ČN u predmetu Ovr-205/2020 od 24. srpnja 2020., (listovi 198-203 spisa), utvrđeno je da je Općinski sud u Crikvenici 21. srpnja 2020. donio u tom predmetu rješenje kojim je protivnici osiguranja ČN odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po prijedlogu CN, protiv kojeg rješenja ista izjavljuje žalbu.

52.Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E- 25), dvosoban stan površine 75,21 m2 (list 204 spisa), utvrđeno je da su kao suvlasnici istog u zemljišnim knjigama upisani CN i FN, svaki u ½ dijela.

53.Uvidom u Rješenje o ovrsi OVR-Ob-24/21 od 16. rujna 2021.,(list 206 spisa), utvrđeno je da je donijeto u rečenom predmetu.

54.Uvidom u žalbu u predmetu Kzd-4/2023, od 28. studenog 2023. (listovi 208-212 spisa) utvrđeno je da ju je izjavio CN, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. listopada 2023., kojom je isti oglašen krivim da u razdoblju od 28. travnja 2021. do 2. lipnja 2023. nije uzdržavao osobu koju je po zakonu bio dužan uzdržavati, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta, čime da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ-a.

55.Uvidom u potvrde o transakcijama BKS Bank (listovi 213-215 spisa) utvrđene su uplate platitelja ĆN u iznosima od po 464,53 eur, "plaćanje alimentacije u korist HN u ime CN" i to za 5. -9. mj. 2020.

56.Izvršene su preslike iz predmeta posl.br. P-929/2024 (listovi 242-272 spisa). Radi se o tužbi ČN, protiv tuženika CN, radi isplate. Tužiteljica navodi da je sudužnik po Ugovoru o stambenom kreditu od 26. travnja 2019., zaključen s BKS d.d., a tuženik glavni dužnik. Tužiteljica da je plaćala mjesečne anuitete, do srpnja 2023., pa tužbenim zahtjevom zahtijeva od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 42.993,81 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, počam od 2. lipnja 2019. do 1. lipnja 2023.

57.Tuženik u tom predmetu, CN, u odgovoru na tu tužbu, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te tražbinu tužiteljice. Ne osporava da je iz sredstava kredita isplaćen dio kupoprodajne cijene za stan u [adresa], u njegovom vlasništvu, kao niti da je tužiteljica vršila plaćanja određenih anuiteta, ali ne svih koje navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu. Također, tužiteljica da se cijelo vrijeme nalazi u posjedu stana i tuženiku onemogućava posjed stana te ne plaća nikakvu naknadu što stanuje u stanu. Tuženik da nije dobrovoljno odselio iz stana te je pokrenuo postupak radi predaje u posjed. Tuženik prema knjigovodstvenoj kartici priznaje da je tužiteljica ukupno izvršila uplatu iznosa od ukupno 45.274,70 eur. Tražbina tužiteljice na ime regresa uplaćenih iznosa kredita da je prestala prijebojem (materijalnopravni prigovor), jer je tuženik prebio svoju tražbinu na ime naknade za uporabu tuđe nekretnine u iznosu od 1.000,00 eur mjesečno koja postoji od rujna 2019. Tuženik navodi da njegova tražbina iznosi ukupno 60.000,00 eur te predlaže da sud, ukoliko utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim u bilo kojem dijelu, utvrdi tražbinu tuženika i izvrši prebijanje tako utvrđenih tražbina. Ujedno podnosi i protutužbu na isplatu s osnova naknade za uporabu tuđe stvari u ukupnom iznosu od 15.000,00 eur.

58.Upitom PP Opatija dobiven je odgovor (list 272 spisa) da je CN dostavio izjavu o odjavi prebivališta za ČN, HNH i HN u PP Opatija 11. listopada 2019. (Opoziv suglasnosti od 26. rujna 2019. prileži listu 273 spisa).

59.Saslušani svjedok u predmetnoj parnici, RN, brat tužitelja, izjavio je da nije vidio vlasnički list za stan u [adresa], no pretpostavlja da ga je brat kupio sredstvima od prodaje stana na Zametu. Brat i ČN su se razišli misli 2018. 2019 ga je brat zamolio da ode s njim do stana u [adresa] kako bi on uzeo svoje osobne stvari. Prihvatio je poziv te je s njima išao i svjeodkov mlt sin. Došavši do stana brat je utvrdio da je promijenjema brava. ČN je izašla iz stana te priječila bratu pristup stanu i stvarima. Bila je s nekim na telefonu. U jednom trenutku je stigao i njezin otac. Zvala je policiju. Sve je to skupa bilo dosta dramatično. ČN se čak i bacila na pod. Policija je sprovela svjedoka, brata i svjedokovog sina na postaju gdje suo dali iskaze. Nije mu poznato tko je danas u posjedu tog stana. Koliko mu je poznato, brat ne živi u tom stanu. Misli da je to bilo nakon ljeta 2019., 9 ili 10 mj. Brat je prije toga bio na brodu te mu se javio. Možda je jedno vrijeme bio i kod tate. Prije ovog događaja svjedok nije nikada bio u tom stanu u [adresa], a niti kasnije. Brat je pokušao otključati stan, ali nije uspio. Onda je pozvonio i ČN je otvorila. Ne zna zašto je CN došao po svoje stvari. Nije mu poznato tko otplaćuje kredit za tu kuću.

60.Svjedokinja ĆN, supruga tužitelja, izjavila je da su ona i suprug prije zaključenja braka bili prijatelji, te saznanja ima iz onoga što joj je ispričao. Rekao je da je prodao stan na Zametu i tim sredstvima te dignutim kreditom kupio kuću u [adresa]. Početkom 2019. otišao je na brod i kada se vratio, rekao je da je s torbom došao do te kuće u [adresa], no da je tamo naišao na ČN, za koju je rekao da je ušla u taj stan bez njegovog znanja i promijenila bravu. Radi se o kući u nizu. Rekao joj je da su bili u vezi kada je kupovao kuću odnosno tražio tu nekretninu no vezu su završili 2018. ili početkom 2019. i to je za njega bilo iznenađenje kada je zatekao ČN u kući. Poznato joj je da je CN, da li taj ili neki drugi dan došao s bratom i nećakom. ČN je zvala policiju i još nekoga i pitala što da radi. Legla je na pod. To joj je sve CN ispričao.

61.Tužitelj i svjedokinja su u vezi od studenog 2019., a u braku od prosinca 2020. Tužena i ona su bile prijateljice pa joj je poznato da tužena ima u vlasništvu lijepi dvosobni stan na [adresa] koji je potpuno otpremljen te vrijedan teren uz more u Novom Vinodolskom za koji je rekla da vrijedi 2.000.000,00 eur. Zato joj je čudno zašto to sve radi. Poznato joj je da će se preseliti u vilu na [adresa], rekla je da je to njihova vila. To govori i HN, koja je bila kod njih 7 dana ovo ljeto te je pričala kako joj izgleda sobica. ČN namjerno ostaje u kući u [adresa] te govori kako nema veze što pušta krov. U garaži drži životinje koje tu ostavljaju fekalije. Sve je to dosta zapušteno.

62.Suprugu je ovaj stan jedina životna ušteđevina. Što se tiče kredita, posljednjih 8 ili 9 mj otplaćuje ga CN, a prije toga je plaćala ČN. CN još ima u vlasništvu ½ dijela stana u [adresa]. Danas kuću u [adresa] koriste ČN, te C i HN. Oni pohađaju školu u [adresa]. O devastaciji nekretnine rekla joj je jedna susjeda. Suprug i ona žive u [adresa],

[adresa]. Suprug je ½ dijela stekao iza očeve smrti, 2020. g. Njegova majka je vlasnica druge polovice. U taj stan su uselili u lipnju 2023., a prije toga su bili podstanari te su najam plaćali 5.000,00 mjesečno.

63. ČN se nije obratila tužitelju da bi plaćala naknadu za korištenje nekretnine u [adresa]. Čula je da ČN priča o kući u [adresa], da je to njena i od djeće kuća. Nije čula da bi prije toga ona tražila neki drugi smještaj. ČN se nije žalila CN da nema gdje otići, odnosno oni nisu uopće komunicirali.

64.Što se tiče alimentacije, CN je za kćer HN od početka plaćao oko 5.000,00 kn prvih par puta, koliko je g. ČN tražila. Kasnije je plaćao oko 1.500,00 ili 2.000,00 kn. Presuđeno je da je dužan plaćati 5.000,00 kn. To je došlo odjednom na naplatu i nisu mogli odjednom platiti, plaćao je koliko je mogao. Dosad je ukupno platio oko 20.000,00 eur. Ona vrši uplate alimentacije u ime supruga.

65.U vrijeme dok su bili podstanari u [adresa], ona je jedno vrijeme bila zaposlena. Najamninu je plaćao suprug, a ona je uplaćivala. Oni bi iznajmili manji stan, no g. ČN je inzistirala da HN ima svoju sobu, iako nije dolazila, ČN ju je jako spriječavala. U tom stanu je živio svjedokinjin maloljetan sin. CN i ona su živjeli zajedno kada su iznajmili stan u [adresa]. Prvo su ona i sin živjeli u manjem stanu i CN je došao k njima, a kako je HN trebala dolaziti u stan, iznajmili su veći stan.

66.Gđa ČN je tužitelju blokirala račun. Koliko joj je poznato banka mu nije blokirala račun. Svjedokinja je nezaposlena i trenutno ne doprinosi novčano. Tužitelj prima plaću u Americi. Ona posuđuje novce od svoje majke da plati alimentaciju za HN, a onda kada suprug dođe, vrati njenoj majci. Zna da je suprug dobio nekakvu osudu, no mora provjeriti o čemu se to radi. Misli da je kazneni postupak protiv ČN odbačen.

67.Tužitelj CN, osobno saslušan, izjavio je da se gđa ČN nalaz u posjedu predmetne nekretnine negdje od rujna 2019. Inače radi se o nekretnini koja je njegova jedina nekretnina. On je bio nosioc kredita za kupnju nekretnine, a gospođa ČN sudužnik po tom kreditu. Oboje su imali ključeve od nekretnine. Otišao je na brod u svibnju 2019., a vratio se u rujnu 2019.

68.Gospođa ČN ga je molila za dopuštenje da se ona te njihovo zajedničko dijete kao i njezino dijete iz prethodnog braka prijave na toj adresi. On je to kao vlasnik dozvolio. Dao je suglasnost da se samo prijave na toj adresi, a ne i da uđu u posjed nekretnine. Njegovim povratkom s broda u rujnu 2019. utvrdio je da je ČN promijenila bravu i ušla u posjed te nekretnine. Napominje da je bio vlasnik drugog stana na Zametu kojeg je prodao i novce od prodaje tog stana uložio u predmetnu nekretninu u [adresa]. U tom stanu je imao sve svoje stvari. Vrativši se s broda nazvao je ČN i rekao joj da želi ući u nekretninu, na što mu je ona odgovorila da je ona tamo s djecom i da on nema tamo što tražiti. Obratio se jednoj odvjetnici koja mu je rekla da ima pravo ući u nekretninu, ali da se mora prethodno najaviti. Najavio se ČN, pozvao je i svog brata s kojim je došao i njegov maloljetni sin. Došavši do predmetne nekretnine utvrdio je da svojim ključem ne može otključati i da je brava promijenjena. Tada je gospođa ČN otvorila vrata, počela galamiti te je pozvala policiju koja policija je i došla te privela tužitelja, brata i nećaka, kao i gospođu ČN. Odveli su ih na ispitivanje u policijsku postaju. To je bilo negdje krajem rujna ili početkom listopada 2019. i od tada on nema pristup toj nekretnini. Misli da je u listopadu 2019., odmah nakon opisanog događaja, opozvao suglasnost za prijavu prebivališta tuženima u predmetnoj nekretnini.

69.Što se tiče uzdržavanja kćerke HN izjavljuje da to uzdržavanje plaća te će ga plaćati i dalje. Vanbračna zajednica između njega i 1. tužene prestala je u svibnju 2019. Za uzdržavanje HN je platio između 33.000,00-34.000,00 EUR do današnjeg dana. Samo prošle godine od travnja do kraja godine platio je 8.500,00 EUR. Dug nažalost postoji, no napominje da je nakon pravomoćnosti presude o tom uzdržavanju molio ČN da mu dozvoli da digne kredit i da platiu na taj način dug te da mu se odblokira račun, no nije dobio suglasnost. Svoju će obvezu plaćanja uzdržavanja ispunjavati i ubuduće.

70.U vrijeme tog rujna ili listopada 2019. su on i ČN imali samo verbalne pregovore o tome tko će ostati u toj nekretnini, što će se dalje dešavati. Nije postignut nikakav sporazum. Nije nakon tog rujna odnosno listopada 2019. pokušao fizički ući u nekretninu. Preko odvjetnika je tražio predaju u posjed nekretnine. Po kazivanju kćerke HN u predmetnom stanu danas živi svo troje tuženika. Ima susrete s kćerkom HN sukladno odluci suda. Dolazi po nju ispred Osnovne škole u Matuljima, a vraća je na adresu stanovanja u [adresa]. To je adresa predmetnog stana. Bio je na FINA-i gdje mu je rečeno da dug na ime uzdržavanja kćerke HN iznosi skoro 40.000,00 EUR, a tako piše i na portalu e-građanin, no misli da se ne radi o tolikom iznosu duga, a na upit njegove odvjetnice suprotnoj strani, odgovor nije dobiven. Prethodne iznose koje je plaćao, plaćao je uplatom na račun ČN u BKS banci i točno je navodio da se odnose na uzdržavanje HN i za koji mjesec.

71.Ima tražbinu prema ČN. Nakon što je ista prestala plaćati kredit u rujnu 2023., on je putem odvjetnika istoj postavio tražbinu na ime korištenja nekretnine. Prije rujna 2023. od nje nije tražio tu naknadu za korištenje nekretnine. Plaćanjem kredita s njene strane, on nekretninu nije koristio, izvršen je prijeboj tražbine. On traži 1.000,00 EUR mjesečno kao naknadu za korištenje nekretnine.

72.Za vrijeme trajanja vanbračne zajednice gospođa ČN bila je vlasnica potpuno opremljenog stana na [adresa] te jednog velikog terena u Novom Vinodolskom. U vrijeme kada je zaključen ugovor o kupnji nekretnine u [adresa] gospođa ČN i on su bili u izvanbračnoj zajednici. Bili su u izvanbračnoj zajednici i u trenutku kada je uzet kredit za kupnju te nekretnine. U to vrijeme je tu nekretninu kupovao radi zajedničkog života s ČN. Ne zna da li je bio kakav uvjet pri toj kupoprodaji od prodavatelja kako bi mogao ući u posjed, koliko se sjeća nije bilo nikakvog uvjeta. Ključeve stana je dobio ili od prodavatelja ili od agentice iz Milenium nekretnina. Gospođa ČN i on su bili skupa na potpisivanju tog ugovora. Čini mu se da su bila samo dva primjerka ključa i oni su uzeli svatko po jedan primjerak. U to vrijeme se nije usprotivio da gospođa ČN uzme primjerak ključa stana. Bili su u vanbračnoj zajednici na papiru. U trenutku njegovog odlaska na brod ČN ima ključ od stana. Po dolasku s broda osobno nije vidio da su ČN i djeca u tom stanu, no ČN mu je rekla da jesu. Od dolaska s broda pa do prethodno opisanog događaja kada je došao s bratom i nećakom prošlo je možda 2 tjedna. Prije ovog događaja nije viđao HN, ali nakon događaja je. Ta dva tjedna je boravio kod pokojnog oca te je u međuvremenu i tražio stan za najam.

73.U odnosu na suglasnost od 27. rujna 2019. ne sjeća se da je išao kod javnog bilježnika, a sjeća se da je s gospođom ČN išao u PP Opatija. Tada kada su išli u PP Opatija nije znao da je gospođa ČN u predmetnoj nekretnini. Tu suglasnost je potpisao prvenstveno zbog malodobne kćeri HN te je smatrao i vjerovao da će se dogovoriti jer su između njih bili usmeni pregovori kako će se riješiti pitanje te nekretnine. Nije mu poznato da bi u to vrijeme njihovi odvjetnici nešto pismeno izmjenjivali. Ne sjeća se da bi mi njegovi odvjetnici rekli da bi uz odgovor na tužbu bila priložena pisana korespondencija između odvjetnika.

74.U verbalnim pregovorima bila je jedna opcija da ČN ostane u predmetnom stanu. On plovi na „strancu“ i plaću ne prima u RH nego u Americi. Iznosi mu 6.700,00 EUR. Bio je na FINA-i prije 2 tjedna. Htio je vidjeti točan iznos koji je dužan jer iznos koji oni navode ne odgovara stvarnom stanju. Rekli su mu da onaj tko mu je podigao blokadu mora doći tamo i reći koliko je točno dug. Nije mu rečeno da im on može dostaviti kao dužnik potvrde o plaćanju.

75.U svibnju 2019. predmetni stan bio je neopremljen. U njemu je bio samo jedan krevet i toalet u funkciji. Nije bilo niti kuhinje niti ičeg drugog. On je tada boravio u stanu, a gospođa ČN u stanu na [adresa] u stanu gospođe ČN. ČN je u tom periodu imala ključ od [adresa].

76.Tužena ČN, osobno saslušana, izjavila je da su ona i tužitelj bili u izvanbračnoj zajednici te imaju jedno zajedničko dijete, HN. U travnju 2019. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana u [adresa] u kojem su trebali zajedno živjeti. Tužitelj je bio nositelj kredita, a ona sudužnik po tom kreditu, inače ne bi ni mogli realizirati tu kupnju. On se upisao kao vlasnik. U lipnju 2019. počinje plaćanje rata kredita. Tužena je plaćala, a tužitelj je bio na brodu. Prilikom odlaska na brod bili su u svađi i prekidu odnosa. Nije bilo baš potpuno jasno da li su prekinuli jer je i tijekom 7 godina trajanja njihove zajednice bilo svađa. Prije kupnje ove nekretnine svi su zajedno živjeli u njenom malom stanu u [adresa]. Nakon odlaska tužitelja na brod dobila je e-mail od njegove odvjetnice koja ga je tada zastupala te je predlagala dogovor oko rješenja njihove situacije. Tražila je da se dogovore vezano za malodobnu kćerku i stan na [adresa]. Tužena nakon toga kontaktira svog odvjetnika te je onda tužiteljevu odvjetnicu preusmjerila na svog odvjetnika i oni su nastavili komunicirati. Postignut je dogovor u kojem tužena ulazi s djecom u stan u [adresa], preuzima plaćanje rata kredita, te se obvezala platiti tužitelju 45.000,00 EUR, a on se obvezao plaćati alimentaciju za HN u iznosu od tadašnjih 5.000,00 kn te bi se viđao s HN svaki drugi tjedan kada je kod kuće. Takav dogovor je postignut, a gospodin CN je sa svim tim bio dobro upoznat jer su se u to vrijeme znali i čuti telefonski. Također je bio dogovor da će si on naći stan u najam nakon povratka s broda jer su njihovi odnosi bili narušeni. Tužitelj se u rujnu 2019. vratio s broda, a već je prethodno, dok je još bio na brodu, uzeo u najam na Zametu. Povratkom s broda otišao je u taj stan na Zametu. Tužena mu je vodila HN tamo i on ju je viđao. Itekako je dobro znao da oni žive u [adresa].

77.Tuženici su uselili u stan u [adresa] na temelju prethodno navedenog dogovora kojeg su iskomunicirali njihovi odvjetnici, a dok je tužitelj još bio na brodu i on je to znao. Realizirao si je najam stana na Zametu, po povratku s broda redovito je viđao HN. Otišao je kod javnog bilježnika ovjeriti ovu potvrdu, išao je s njima na policiju da si izrade osobne iskaznice. Dogovor koji su postigli odvjetnici bio je da tužena do kraja 2019. isplati tužitelju 45.000,00 EUR. Otac joj je rekao da će joj posuditi taj novac za isplatiti CN. Njen odvjetnik je nazvao tužiteljevu odvjetnicu, njegova odvjetnica je tužitelja o tome izvijestila. Ne zna što se tužitelju dogodilo u glavi. Nakon par dana ju je nazvao telefonom i prijetio joj. Rekao je da svi njihovi dogovori padaju u vodu i da od sada igraju oštro.

78.Točno je da je tužitelj imao svoje stvari u stanu u [adresa] te je bio dogovor da mu tužena te stvari spakira u kutije da si ih on može odvesti te da ih preuzme u garaži, kako HN ne bi bila tome izložena i uznemiravana. Tužitelj je onda u više navrata već odvozio svoje stvari iz te garaže na istoj toj adresi. Početkom listopada ju je nazvao i zaprijetio joj preko telefona. Ona je tada već ušla u nekretninu, plaćala kredit. Tužitelj već tada nije plaćao alimentaciju. Naručila je i namještaj za nekretninu u [adresa]. Nekih pola sata - 45 minuta nakon poziva tužitelja netko joj je zvonio na vratima. Ona je u tom trenutku bila na telefonu sa svojim odvjetnikom te mu prenijela razgovor s tužiteljem. Inače drži ključ u bravi i vjerojatno zato on tvrdi da je izmijenila bravu. Tužena tvrdi da bravu nije izmijenila. Otvorila je vrata. Dogodio se incident. Tužitelj ju je fizički napao za što postoje dokazi u spisu. Zvala je policiju i nije ga htjela pustiti u stan jer ju je fizički napao i zbog prethodnog telefonskog poziva s prijetnjom. Nakon toga tužitelj mijenja odvjetnicu.

79.Tužena je i dalje nastavila plaćati rate kredita po kojem je sudužnik. Tužitelj je sakrio sav svoj novac nakon prve ovrhe radi plaćanja alimentacije. Preusmjerio je svoju plaću u Ameriku kako ga se ne bi moglo ovršiti. To je učinio namjerno. Plaćala je rate kredita do rujna 2023.

80.Tužena navodi da njeno potraživanje s osnova plaćenog kredita prema tužitelju iznosi 45.000,00 EUR, plus kamate. HN ima potraživanje prema tužitelju na ime uzdržavanja 30.000,00 EUR. Gospodin CN je u prvom stupnju kažnjen u kaznenom postupku radi tog neplaćanja alimentacije. U međuvremenu je protiv njega pokrenut i novi kazneni postupak. On i dalje neredovito plaća alimentaciju. Točno je da je prije nekih 3 mjeseca plaćeno oko 4.000,00 EUR, ali to je dug još od 2019. Njegova supruga bi joj platila na račun tužene u njegovo ime. Tužena bi onda te novce vratila na tužiteljev račun i FINA bi to provela.

81.Danas u predmetnom stanu žive ona i njeno dvoje djece uz kompletnu suglasnost i blagoslov tužitelja, što da dokazuje materijalnim dokazima u spisu.

82.Nikada nije potpisan pisani sporazum o dogovoru koji je postignut između njihovih odvjetnika. Kada se tužitelj vratio s broda viđao je dijete tjedan-tjedan. Odmah po povratku s broda, nakon par dana, uzeo je HN na tjedan dana, ali kako je jako plakala, svaki dan ju je vraćao navečer na spavanje i to u [adresa], što znači da je itekako znao da su tamo. Tjedan nakon toga je HN bila s njom, a tjedan nakon toga ju je tužitelj fizički napao. Završila je na hitnoj i nakon toga je s djecom otišla u Šibenik kod svojih roditelja. Tužitelj je mogao doći u Šibenik, to ne bi bio prvi put. Po povratku iz Šibenika tužitelj je viđao HN, ali ne po principu tjedan – tjedan. Podnio je prijedlog za privremenu mjeru za viđanje djeteta i tužena je odmah na sudu pristala da budu viđanja kako njemu paše. HN je tada imala samo 4 godine. Danas tužitelj viđa HN sukladno odluci suda. Gospodin CN nije osuđen za fizički napad na nju. Nije privatno pokrenula postupak.

83.Nakon njegovog povratka s broda tužitelj je 3-4 puta došao po stvari u garažu, a i nakon što ju je fizički napao došao je po stvari. Sjeća se da je zvala prijatelja da bude s njom jer ju je bilo strah ostati sama s tužiteljem. Tom prilikom kada je dolazio po stvari u garažu, nije ulazio u stan. Takav je bio dogovor. Sjeća se da je jednom prilikom kada je došao po HN ušao u stan i govorio koje stvari da obuče HN da bude lijepa.

84.Tužena je naručila namještaj za stan u [adresa], ali nakon što ju je tužitelj napao je to otkazala. Naručila je kuhinju, dnevni boravak, krevet. Djeca su prethodno već imala složene sobe koje im je tužitelj složio. U rujnu 2019. neuređeni su kuhinja, dnevni boravak i spavaće sobe. Imala je provizornu kuhinjicu da bi mogla funkcionirati.

85.Prestala je plaćati rate kredita nakon što je sud presudio da je ta nekretnina u vlasništvu tužitelja. Poštuje sudsku odluku, no on duguje novac njoj i HN i kad to riješi, oni će izaći iz nekretnine. Nije nikada plaćala tužitelju naknadu što koristi nekretninu. On je dao suglasnost da koristi tu nekretninu, te joj duguje novce. Shvaća da se ovom tužbom traži njeno iseljenje. Jednom je dobila dopis tužiteljeve odvjetnice, ali nije bilo iz njega jasno što on želi.

86.Stan na [adresa] ima 55 m2, ima jednu i pol sobu. Tužena je još uvijek vlasnica zemljišta u Novom Vinodolskom. Ne zna koja mu je vrijednost. Protiv tužitelja pokrenut je još jedan postupak i podignuta je optužnica radi neplaćanja alimentacije.

87.Tužitelj je predao u spis i protivnoj strani izjavu o prijeboju potpisanu od strane tužitelja.

88.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

89.Tužitelj je ovu tužbu podnio temeljem odredaba članaka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV-a).

90.Odredbom članka 161. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

91.Temeljem odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

92.Tužitelj je dokazao činjenice iz prethodno citirane odredbe Zakona, odnosno dokazao je svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, kao i činjenicu da se tuženi nalaze u posjedu iste, a što tuženici u trenutku zaključenja glavne rasprave ni ne osporavaju.

93.U odgovoru na tužbu tuženici su osporavali tužitelju vlasništvo na predmetnom stanu u cijelosti, odnosno 1.-tužena ČN tvrdila je da se nekretnina nalazi u suvlasništvu nje i tužitelja, obzirom da je stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, a tužitelj je podigao stambeni kredit po kojem je 1.-tužena bila sudužnik te ista tvrdi da je ona podmirivala anuitete kredita. Tuženici su stoga, temeljem odredbe članka 163. stavak 1. ZV-a, istaknuli prigovor svog prava na posjed.

94.Tužitelj je u ovoj parnici osporavao da bi nekretnina predstavljala bračnu stečevinu.

95.Između tužitelja i 1.-tužene vođen je postupak pod posl.br. P Ob-366/2019, kojeg je ovdje 1.-tužena pokrenula radi utvrđenja izvanbračne stečevine.

96.Obzirom na istaknuti prigovor prava na posjed u ovoj parnici, a odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), to je ovaj parnični sud ocijenio da odluka u postupku P Ob-366/2019 predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak (odredba članka 12. ZPP-a) te je ovaj sud odlučio da neće sam odlučivati o prethodnom pitanju, pa je Rješenjem od 7. rujna 2020. prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka P Ob- 366/2019, koje Rješenje je potvrdio Županijski sud u Rijeci Rješenjem posl.br. Gž- 85/2021 od 21. srpnja 2022. Nakon pravomoćnog okončanja rečenog postupka, ovaj je postupak nastavljen Rješenjem od 6. ožujka 2024.

97.Provedenim dokazom uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu u k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je tužitelj CN upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, koja činjenica nakon okončanja postupka P Ob-366/2019 više ni nije sporna. Naime, utvrđeno je da je u tom predmetu pravomoćnom Presudom od 31. svibnja 2023., potvrđenom Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-366/2023 od 27. rujna 2023., odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ČN, protiv tuženika CN, radi utvrđenja da predmetna nekretnina u [adresa] predstavlja izvanbračnu zajednicu stranaka. I Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u tom postupku, Rješenjem posl.br. Revd 4056/2023 od 13. prosinca 2023.

98.Tužitelj je dakle dokazao odlučnu činjenicu iz odredbe članka 162. stavak 1. ZV-a, da je on vlasnik predmetnog stana, kao i činjenicu da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženih, a prigovor tuženih o pravu na posjed iz članka 163. stavak 1. ZV-a, po osnovi izvanbračne stečevine, utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

99.Nadalje, tuženici su u odgovoru na tužbu tvrdili da su tužitelj i 1. -tužena bili postigli sporazum da će 1.-tužena ostati živjeti u predmetnoj stanu, koji će preuzeti u samostalno vlasništvo na način da tužitelju isplati iznos od 45.000,00 eur te da preuzme na sebe obvezu plaćanja stambenog kredita.

100.No, tužena nije dokazala postojanje tog sporazuma. Iz njezinog stranačkog iskaza utvrđeno je da nikakav pisani sporazum nije zaključen, a tužena je navela da su stranke usmeno pregovarale putem svojih odvjetnika i postigle takav usmeni sporazum.

101. Po ocjeni ovog suda, da opisani sporazum nije između stranaka sklopljen i realiziran, a o čemu se raspravljalo i u parnici P Ob-366/2019, proizlazi već iz same odluke u toj parnici, kojom je taj postupak pravomoćno okončan, odnosno iz činjenice da je 1.-tužena, a u tom postupku tužiteljica, odbijena s tužbenim zahtjevom u tom postupku, bez obzira što je nesporno u određenom periodu vršila plaćanja anuiteta kredita. Također nije niti isplatila tužitelju iznos od 45.000,00 eur. Dakle, sve da su stranke i pregovarale o sklapanju sporazuma, takav sporazum u konačnici nije realiziran, a niti je 1.-tužena dokazala suvlasništvo na predmetnoj nekretnini.

102.U odnosu na suglasnost koju je tužitelj 27. rujna 2019. potpisao kod javnog bilježnika, radi se o suglasnosti za prijavu prebivališta tuženih na adresi predmetne nekretnine u [adresa], a tužitelj je tu suglasnost opozvao izjavom od 11. listopada 2019. Stoga od tada ne postoji suglasnost tužitelja koja bi ovlašćivala tužene na posjed predmetne nekretnine te tuženici nisu pošteni posjednici nekretnine.

103.Iz iskaza svjedoka RN, koji je bio prisutan događaju kada je tužitelj htio ući u predmetni stan, utvrđeno je da je 1. -tužena tužitelju to zabranila, došlo je do incidentne situacije te je uredovala i policija, a svi su i dovedeni u policijsku postaju radi davanja iskaza. O događaju su iskazivale i stranke u svojim stranačkim iskazima. Iako tome nije bila prisutna, i svjedokinja ĆN ima posredna saznanja o ovom događaju. Vidljivo je da tuženici odbijaju tužitelju dozvoliti ulazak u stan kojeg drže u posjedu. Tuženici odbijaju predati tužitelju stan u posjed. 104.Nadalje, u ovoj je parnici 3.-tužena, mlt. HN, kćerka tužitelja i 1.-tužene, podneskom od 22. svibnja 2024. istaknula prigovor prava na dom. Sud je utvrdio da prigovor nije osnovan.

105.Tužena naime navodi da ona nema u vlasništvu nikakvu nekretninu u koju bi mogla odseliti. 2.-tuženik joj je brat iz majčine prve vanbračne zajednice. Svi tuženici žive na predmetnoj adresi. 2. i 3.-tuženici pohađaju školu u [adresa] gdje su stekli prijatelje te su se integrirali u sredinu, a prema presudi P-Ob-69/2020 od 4. listopada 2022. odlučeno je da će 3. -tužena stanovati s majkom u [adresa]. Razumno je da se djeca ne odvajaju od majke. Također, tuženici su se uselili legalno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelja i 1. -tužene, pa da stoga ostvaruju pravo na posjed. S druge strane, tužitelj da je kao pomorac odsutan iz Republike Hrvatske najmanje 180 dana godišnje, a isti je suvlasnik stana s majkom u [adresa], I. [adresa]. Tužitelj da ne doprinosi za uzdržavanje te je pokrenuta ovrha na spomenutoj nekretnini te izravnom naplatom. Tužitelj da je nepravomoćnom presudom Kzd-4/2023 oglašen krivim zbog kaznenog djela na štetu 3.-tužene iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ-a. Također da je 1.-tužena kao sudužnik po kreditu, plaćala mjesečne anuitete od 1.000,00 eur do kolovoza 2023, ukupno najmanje 40.000,00 eur, a banka BKS d.d. da od nje naplaćuje dug po neplaćenim anuitetima.

106.Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 8. određuje pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, odnosno pravo na dom. Također je zaštita prava na dom propisana i Ustavom Republike Hrvatske, članci 16. stavak 2. i 34. stavak 1. No, prigovor 3.-tužene na dom nije osnovan. 107.Sud je ocijenio razmjernost i razumnost ovog prigovora.

108.U ovom je postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, stana u [adresa], a navodi 1.-tužene da je ona plaćala dio anuiteta stambenog kredita te pisane isprave o tome, nisu odlučni u ovom postupku, a uostalom o tome je raspravljano u parnici P-Ob-366/2019, u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice ČN, protiv tuženika CN, radi utvrđenja izvanbračne stečevine. Tužitelj je neprijeporno vlasnik predmetne nekretnine, a na kojoj nekretnini tuženi nemaju nikakva stvarna prava, no nalaze se u posjedu iste.

109.Točno je da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela stana u [adresa], na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Etažno vlasništvo (E-25), zajedno s FN, u kojem prema svom stranačkom iskazu danas živi sa suprugom i njezinim sinom, a na kojoj je 1.-tužena pokrenula i ovrhu, no to nije odlučno glede istaknutog prigovora, a isto tako je utvrđeno i da je prvotužena ČN, majka 3.tužene, samovlasnica stana na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvosobnog stana s dnevnim boravkom od ukupno 65,31 m2, u Rijeci, kao i da je samovlasnica nekretnina u k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 5282 m2, što je sve utvrđeno uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga, a to je prvotužena i potvrdila u svom iskazu.

110.Iz navedenog je razvidno da je majka 3. -tužene, odnosno 1.-tužena vlasnica nekretnina od kojih je jedna stan u [adresa], pa dakle ima nekretninu u koju tuženici mogu odseliti. Tuženi nisu osporili podobnost toga stana za stanovanje, odnosno useljivost u isti.

111.To što je presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P Ob-69/2020 od 4. listopada 2022., u koju je sud izvršio uvid, utvrđeno da će mlt. HN stanovati s majkom na adresi u [adresa], nije odlučno za ovu parnicu, jer, po stajalištu tuženih, 3.-tužena i njena majka ne bi smjele (mogle), a dok je dijete maloljetno, odseliti s te adrese. Nije smisao te presude stanovanje na adresi u [adresa], već je smisao presude da mlt. dijete živi i stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje susrete i druženja, odnosno kontakte, te se radi o trenutnoj adresi prebivališta majke na kojoj dijete sada s njom stanuje, što ne znači da majka ne može promijeniti adresu prebivališta, a s njom onda i mlt. dijete. Majka 3.-tužene ima u vlasništvu stan u [adresa] i zemljišta u k. o. [katastarska općina], pa dakle ima nekretninu u koju može odseliti, zajedno s mlt. djecom.

112.U odnosu na presudu Kzd-4/2023, ista nije pravomoćna, (utvrđeno je da je izjavljena žalba protiv iste), a niti je relevantna u odnosu na prigovor prava na dom. 113.Činjenica je da je tužitelj dao suglasnost od 27. rujna 2019. za prijavu prebivališta tuženih na adresi stana u [adresa], no ista tako utvrđeno je da je tu suglasnost opozvao već 11. listopada 2019., što je utvrđeno u opoziv suglasnosti predan istog dana u PP Opatija i obavijest dobivenu od MUP-a, PP Opatija. Dakle, već više od 5 godina je rečena suglasnost opozvana.

114.U ovom je postupku sud utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i kao takav ovlašten je tražiti sudsku zaštitu prava vlasništva i iseljenje tuženih sukladno odredbama članaka 161. i 162. ZV-a. Tužiteljev cilj je legitiman. Isti kao vlasnik sporne nekretnine zahtijeva zaštitu svojeg prava vlasništva, a ta zaštita je zajamčena Zakonom, odnosno odredbama ZV-a i njegov zahtjev teži ostvarenju tužiteljevog legitimnog cilja.

115.Tužiteljevom pravu vlasništva suprotstavljeno je pravo na dom, po prigovoru 3.-tužene. Suprotstavljajući ta dva prava, ovaj sud je ocijenio da tužiteljevo pravo vlasništva na nekretnini preteže nad pravom na dom korisnika nekretnine. Naime, iako je tužitelj dao suglasnost tuženima za prijavu prebivališta na predmetnoj adresi, već unutar manje od mjesec dana tu je suglasnost opozvao. Također, nakon pravomoćnosti presude u predmetu P Ob-366/2019, u predmetu radi utvrđenja izvanbračne stečevine, tuženi su znali da 1. -tužena nije dokazala svoje suvlasništvo na stanu te da iz istog moraju iseliti, a tuženici nesporno tužitelju niti ne plaćaju nikakvu naknadu za korištenje stana. Znali su da je nekretnina u vlasništvu tužitelja, no odbijaju njegov zahtjev za iseljenje te nastavljaju nekretninu posjedovati, sve to i iako je 1.-tužena vlasnica stana u [adresa] u kojem tuženici mogu stanovati.

116.Mlt. 3.-tužena prema presudi P Ob-69/2020 od 4. listopada 2022. će stanovati s majkom, a majka ima u vlasništvu stan u [adresa], podoban za stanovanje, u kojem će 3.-tužena moći i dalje ostvarivati to svoje pravo, a 1.-tužena je i vlasnica vrijednih nekretnina u k. o. [katastarska općina], velike površine. Dakle, tuženici mogu na drugi način riješiti svoje stambeno pitanje.

117.Iz svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da nije osnovan prigovor na pravo na dom istaknut po 3.-tuženoj.

118.Tuženici su istaknuli i prigovor retencije /zadržanja. Odredbom članka 72. Zakona o obveznim odnosima (NNNN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje : ZOO), propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Radi se o sredstvu prisile koje bi trebalo djelovati na dužnika da ispuni svoju obvezu i da mu se nakon toga vrati zadržana stvar. 119.Tuženici navode da su vjerovnici novčanog potraživanja u odnosu na tužitelja i to s osnova uzdržavanja i s osnova plaćanja kredita.

120. No i tužitelj navodi da je on vjerovnik novčanog potraživanja prema tuženicima s osnova korištenja nekretnine, koje potraživanje da je u višem iznosu, te je dao izjavu o prijeboju.

121.Tužitelj ne osporava da je 1. -tužena plaćala određene anuitete kredita, no tužitelj osporava zahtjev tužene za isplatu, a isto tako ističe i da on ima tražbinu prema 1.-tuženoj za korištenje nekretnine u mjesečnim iznosima od po 1.000,00 eur, počam od rujna 2019. pa nadalje, koja da prelazi iznos koji potražuje 1.-tužena.

122. O ovim tražbinama pokrenut je i vodi se postupak, po tužbi i protutužbi, posl.br. P-929/2024. Utvrđeno je da u toj parnici ČN, kao tužiteljica, zahtijeva od CN, kao tuženika, isplatu ukupnog iznos od 42.993,81 eur sa zateznim kamatama, s osnovana plaćanja anuiteta stambenog kredita kojeg je podigao tako tuženik, a isti je u tom predmetu izjavio i materijalnopravni prigovor prijeboja, navodeći da on ima tražbinu spram tamo tužiteljice s osnova naknade za uporabu tuđe nekretnine u ukupnom iznosu od 60.000,00 eur, te ukoliko sud utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim, tada predlaže da se izvrši prebijanje tražbina. Ujedno izjavljuje i protutužbu te zahtijeva isplatu iznos od 15.000,00 eur. Ovaj postupak je još u tijeku te će se o osnovanosti tražbina stranaka, visini i o prijeboju, te o činjenici da li su ovdje tuženici vjerovnici dospjele tražbine spram ovdje tužitelja, raspravljati i odlučivati u toj parnici posl.br. P-929/2024.

123.Tuženici nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine, suglasnost je tužitelj opozvao još u listopadu 2019., tražbine tuženih (s osnova plaćanja anuiteta kredita i uzdržavanja) nisu dokazane niti su vezane za nekretninu, koju tuženici svo vrijeme posjeduju, bez plaćanja naknade, nije dakle utvrđeno postojanje dospjele tražbine tuženih spram tužitelja, temeljem koje bi tuženi osnovano imali pravo zadržati nekretninu, pa je zbog svega navedenog odbijen prigovor zadržanja.

124.Slijedom svega navedenog, sud je usvoio tužbeni zahtjev, a odbio prigovore tuženih te je odlučeno kao u izreci presude.

125.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). 126.Trošak je odmjeren tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja i to za radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), podnesaka od 11. veljače 2020., 1. travnja 2020., 16. listopada 2023. i 19. veljače 2024., (tbr.8.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur po radnji te zastupanja na ročištima od 30. lipnja 2020., 28. svibnja 2024.,16. srpnja 2024., 30. rujna 2024. i 10. siječnja 2025. (tbr.9.st.1.), također u iznosima od po 200,00 eur po radnji. Za sastav podnesaka zaprimljenih 1. srpnja 2024., 24. rujna 2024. i 9. siječnja 2025. odmjerena je nagrada od po 100,00 eur po podnesku (tbr.8.st.3., 50% nagrade). Nije priznat trošak sastava žalbe od 22. rujna 2020., obzirom da je ista odbijena kao neosnovana

127.To sveukupno iznosi 2.300,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25 % (575,00 eur).

128.U trošak je uračunata i sudska pristojba na tužbu 26,54 eur i na presudu 112,81 eur.

129.Sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.014,35 eur, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa sve do isplate i to po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji, 24. veljače 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu

2. Pun. tuženika