REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. 15:Pn-10/2023

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica gada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, koje zastupa punomoćnica NO iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 06.veljače 2025. godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 24.veljače 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d.., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete:

- iznos od 78,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2020. godine pa do isplate;

- iznos od 69,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2020. godine pa do isplate;

- iznos od 17,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2020. godine pa do isplate;

- iznos od 17,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2020. godine pa do isplate

sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.11.2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 846,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13.11.2020. godine te zatezne kamate na dosuđene iznose tekuće do 16.11.2020, kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 16.ožujka 2023.g., tužitelj navodi kako je dana 07.09.2020. godine stradao motocikl marke Vespa Piaggo reg. oznake [registarska oznaka], na način da je ista bila parkirana u ulici Dr. Ante Starčevića kada je na nju naletilo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika.

U mirnom postupku s tuženikom je dana 02. studenog 2020. godine, sklopljena nagodba na ime naknade imovinske štete na motornom vozilu na iznos od 9.969,80 kn. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju izuzev imovinske štete na motociklu pretrpio i drugu imovinsku štetu s osnova troškova prijevoza te troškova izostanka iz svojeg odvjetničkog ureda. Naime, tužitelj je po zanimanju odvjetnik na području Grada Zagreba te mu predmetni motocikl predstavlja osnovno sredstvo za rad i obavljanje odvjetničke djelatnosti.

Tužitelj nakon što je izvršen popravak motocikla je dana 03.11.2020. godine zaprimio poziv lakirera i mehaničara gosp. PO koji se nalazi u Dubrovniku da preuzme navedeni motocikl.

Tužitelj je po primitku poziva izvršio kupnju avionske karte za Dubrovnik za dan 04.11.2020. godine s povratkom za Zagreb za dan 06.11.2020. godine, a koji troškovi su ukupno iznosili 1.120,00 kn.

Po dolasku u Zračnu luku Ćilipi dana 04.11.2020. godine, tužitelj je koristio taxi prijevoz do smještaja u ulici Liechtensteinov put u iznosu od 130,00 kn, kao i dana 06.11.202. godine kako bi došao iz smještaja do Zračne luke Ćilipi u iznosu od 130,00 kn. Tužitelj osnovano postavlja zahtjev za naknadom imovinske štete s osnova:

a) troškova aviokarte ZG-DUB u iznosu od 78,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 03.11.2020. godine;

b) troškova aviokarte DUB-ZG u iznosu od 69,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2020. godine;

c) trošak taxi prijevoza od 04.11.2020. u iznosu od 17,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 04.11.2020. godine;

d) trošak taxi prijevoza od 06.11.2020. u iznosu od 17,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 06.11.2020. godine.

Tužitelj obzirom da obavlja odvjetničku djelatnost dana 04.11.2020. godine izbivao 3h iz sjedišta svoj odvjetničkog ureda u Zagrebu, dok je dana 05. i 06.11.2020. izbivao po 7h dnevno, što ukupno iznosi 17h izbivanja iz pisarnice. S obzirom da je riječ o motociklu koji glasi na odvjetnički ured, naprijed navedeno putovanje Zagreb-Dubrovnik-Zagreb pokazalo se nužnim radi preuzimanja motocikla, plaćanja usluge popravka te vršenja testne vožnje. Upravo se prilikom testne vožnje se uočio manji nedostatak koji je također tijekom dana naknadno otklonjen.

Slijedom navedenog, zbog preuzimanja motocikla koji služi za potrebe obavljanja odvjetničkog ureda, bili su nužni troškovi dolaska u Dubrovnik, sve kako je gore navedeno.

Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Tbr. 35. odvjetnik ima pravo na naknadu od 25 bodova (49,77 EUR) svaki započeti sat za izbivanje iz pisarnice, ali najviše do 7h dnevno.

Stoga, slijedom navedenog, tužitelj potražuje s osnova imovinske štete zbog izbivanja iz pisarnice iznos od 846,11 EUR (17h x 49,77 EUR ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2020. godine (podnošenja odštetnog zahtjeva).

Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom dana 13.11.2020. godine kojim mu je dostavljena relevantna dokumentacija za utvrđenje osnovanosti i visine, međutim tuženik je dana 13.01.2021. godine otklonio isti sa obrazloženje da je pravno neosnovan temeljem čega je tužitelj bio prisiljen ustati s predmetnom tužbom.

Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom dana 24.svibnja 2023.g. tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 07.09.2020.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećen motocikl reg. ozn. [registarska oznaka], a koju je uzrokovalo vozilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti. U tom smislu, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju.

Šteta čiju naknadu tužitelj potražuje predstavlja tzv. posrednu štetu (trošak avionskih karata, taxi prijevoza i trošak izbivanja iz odvjetničkog ureda). Posredna šteta posrednim oštećenicima u našem pravnom sustavu nadoknadiva je isključivo u taksativno propisanim slučajevima, a posredna imovinska šteta kakvu tužitelj tužbom potražuje ne spada u takve slučajeve.

Stoga tuženik osporava predmetno potraživanje.

Ni ne ulazeći u pitanje da se radi o posrednoj šteti, potraživanje na ime troška izbivanja iz pisarnice/ureda u iznosu od 846,11 EUR je nepostojeća hipotetička šteta.

Svakako, odvjetnički trošak (kojega tužitelj obračunava prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) je stvar dogovora između odvjetnika i stranaka, a ne stvarno pretrpljena šteta koja u predmetnom slučaju nije ničim dokazana. Osporava se zatraženi početak tijeka zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak.

3.U podnesku od 06.prosinca 2023 g. tuženik navodi kako u cijelosti osporava predmetno potraživanje tužitelja kao neosnovano. Ističe kako je iz samog historijata tužbe razvidno kako je temelj potraživanja nelogičan, neživotan i neistinit.

Naime, tužitelj zbog preuzimanja motocikla putuje iz Zagreba u Dubrovnik radi popravljenog motocikla, koji se u tužbi navodi kako predstavlja osnovno sredstvo odvjetničkog ureda. Iz dostavljenih dokaza razvidno je kako je tužitelj došao u Dubrovnik avionom te kako se avionom i vratio. Dakle, nije se vratio motociklom-osnovnim sredstvom ureda. Ističe kako je potpuno jasno kako se navedeni motocikl nalazio i nalazi u Dubrovniku, a ne u Zagrebu, te eventualno služi životnim i možebitno poslovnim obvezama tužitelja po Gradu Dubrovniku, te istog nije trebalo preuzimati.

Smatra kako su usluge taxi prijevoza do mjesta smještaja potpuno irelevantni za ikakvo potraživanje, obzirom se motocikl ne preuzima na mjestu smještaja, već u servisu gdje se i popravljao, te je i samo izbivanje iz ureda potpuno irelevantno za predmetni spor. Da bi se o predmetnom potraživanju uopće moglo raspravljati, a ne može obzirom da se radi po posrednoj šteti, potrebno je da tužitelj bude zaposlenik kod tuženika, da obavlja radnje po nalogu tuženika, da je preuzimanje motocikla bilo žurno neophodno, kao i da je tužitelj pretrpio štetu zbog nemogućnosti obavljanja točno određenog rada u spornom vremenu, te s obzirom da tužitelj u ovom sporu ne navodi, a kamoli argumentira išta vezano za njegovo izbivanje iz ureda, posve je jasno kako je ovakav zahtjev neutemeljen, neosnovan.

4. U podnesku zaprimljenom dana 08.prosinca 2023. tužitelj navodi kako štetu koju potražuje po osnovi izbivanja iz svog odvjetničkog ureda predstavlja imovinsku štetu s osnova izmakle koristi sukladno čl. 406 ZOO-a, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koja je izravna posljedica štetnog događaja, budući da se tužiteljeva pisarnica nalazi na području Grada Zagreba.

U odnosu na ostale troškove koje tuženik navodi u točki 2 podneska, tužitelj ističe kako isti predstavljaju običnu štetu sukladno čl. 1046 ZOO-a a koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju uz zakonsku zateznu kamatu koja sukladno čl. 1086 ZOO-a teče od njenog nastanka za svaku pojedinu štetu.

5.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju u spisu i to dopis tuženika od 22.09.2020.(list spisa 7-8), dopis tužitelja od 01.listopada 2020. s prilozima (list spisa 9-15), dopis tužitelja od 02.studenog 2020. uz ovjereni sporazum o izvansudskoj nagodbi (list spisa 16-17), preslika odvjetničke iskaznice tužitelja (list spisa 18), ispis sa stranice Odvjetničke komore iz koje je vidljivo da je sjedište ureda tužitelja na adresi [adresa] (list spisa 19), korespondencija između PO i tužitelja (list spisa 20), preslika prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] iz koje je vidljivo da je ista registrirana na odvjetnički ured (list spisa 21-22), preslik računa od 03.11.2020. godine (list spisa 23), preslik računa od 05.11.2020. godine (list spisa 24), elektronska avio karta od 04.11.2020. godine na ime tužitelja (list spisa 25-26), boarding karta od 04.11.2020. godine i 06.11.2020. godine te računi od taxi usluge Urban ride od 04.11.2020. te 06.11.2020. (list spisa 27), odštetni zahtjev tužitelja od 13.11.2020. godine (list spisa 28-30), dopis tuženika od 13.01.2021. godine o otklonu odštetnog zahtjeva (list spisa 31), dopis tuženika od 16.11.2020. godine o primitku odštetnog zahtjeva (list spisa 32), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PO i tužitelja na ročištu održanom dana 06.veljače 2025.g. (list spisa 68-70).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 1.029,26€ kn kao naknadu imovinske štete tužitelj od tuženika potražuje po osnovi troška prijevoza na ime avionske karte i taxi prijevoza te nemogućnosti obavljanja odvjetničke djelatnosti jer je izbivao iz svog odvjetničkog ureda tri sata dana 04.11.2020 te po sedam sati dana 05 i 06.11 2020 pa je tako predmet ovog spora pravo na naknadu imovinske štete koja je tužitelju uzrokovana štetnim događajem koji se dogodio 07. rujna 2020.

6.2. Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome, odredba čl. 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

6.3.Odredba čl. 1085. ZOO-a regulirajući način popravljanja imovinske štete propisuje da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba je dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete pri čemu se sukladno odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

7.Među strankama nije sporno da je tužitelju 07. rujna 2020. stradao motocikl marke Vespa Piaggio reg ozneke [registarska oznaka] kada je na motor naletilo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika.

7.1. Nastavno, među strankama nije sporno niti to da je uslijed naleta na motor Vespa nastala na motoru imovinska šteta u iznosu od 9.969,80 kn, koju je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju, kako to proizlazi iz sporazuma o izvansudskoj nagodbi koju su stranke sklopile 02.11.2020.g.

8.Sporno je pitanje osnovanosti daljnje štete koju tužitelj potražuje kao posljedicu štetnog događaja, a koja je navedena pod točkom 6.1. ovog obrazloženja.

9. Tužitelj ĐO u svom iskazu navodi kako je materijalna šteta od strane tuženika plaćena, što se tiče popravka Vespe. Popravak je potrajao jedno vrijeme radi čekanja dijelova. Nakon što je popravak završen dobio je poziv od dotičnog PO, da preuzme motor, došao je u Dubrovnik, izvršena je probna vožnja te su utvrdili da još jednu sitnicu treba popraviti, nakon čega se tužitelj vratio u Zagreb. Ovom tužbom potražuje naknadu dolaska i odlaska zbog tog događaja. Vespu isključivo koristi u Dubrovniku i ona je garažirana u Hotelu Rixos, dok u Zagrebu ima drugu Vespu, pa nema potrebe Vespom putovati iz Zagreba u Dubrovnik. Svake godine tehnički pregled Vespe obavlja u Dubrovniku. Tužitelj u Dubrovnik dolazi relativno često, ali je taj put u Dubrovnik došao samo radi preuzimanja motora. Ne sjeća se da li je motor preuzeo na dan dolaska u Dubrovnik ili idući dan. Nije siguran da li se slijedeći dan ili dan iza vratio u Zagreb, tužitelj je dostavio avio karte pa je to tamo vidljivo. Tužitelj navodi da je vjerojatno radi puta u Dubrovnik imao odgođene sastanke u Zagrebu, a ne zna dali je imao propuštena ročišta. Tužitelj je došao u vrijeme kada ga je PO pozvao da je gotov motor, a da li je mogao doći u neko drugo vrijeme, možda je mogao doći, svakako jest, ali je došao kada je bio pozvan. Nadalje, odgovara da ne zna kada je kupio avio kartu, svakako je došao po pozivu.

10.Osnovno je načelo popravljanja štete da se imovinska situacija oštećenog treba, koliko to objektivne mogućnosti i vrsta pretrepljene štete dopuštaju, dovesti u stanje kakvo je bilo prije prouzročenja štete.

10.1.Pod popravljanjem štete razumije se uklanjanje, naknađivanje ili ublažavanje štetnih posljedica koje su nastale zbog štetne radnje. Štetna radnja je svakako prometna nezgoda koja se dogodila u Dubrovniku dana 07.09.2020, a njena posljedica je uklanjanje-popravak štete na motoru marke Vespa te s time izravno povezani troškovi.Ti troškovi se ogledaju prvo u trošku puta koji je tužitelj imao kada je radi preuzimanja motora i pregleda izvršenih radova doputovao iz Zagreba u Dubrovnik. Nasuprot stavu tuženika da tužiteljev zahtjev predstavlja u ovom dijelu posrednu štetu sud smatra da je ova šteta, koja odgovara visini iznosa kupljene avionske karte na relaciji Zagreb- Dubrovnik-Zagreb, izravna i neposredna šteta koja je nastala za tužitelja zbog štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika, jer zasigurno da nije bilo štetnog događaja ne bi bilo niti potrebe za putovanjem tužitelja iz Zagreba za Dubrovnik. Da je tome tako potvrđuje i iskaz svjedoka PO koji potvrđuje da je izvršio popravak tužiteljevog motocikla u Dubrovniku, koji je prethodno preuzeo u Auto Dubrovniku, odveo ga je ispred svoje zgrade, popravio limariju te motor doveo kod hotela Rixos, gdje ga je preuzeo tužitelj. Dalje nije sporno da je tužitelj osoba stalno naseljena u Zagrebu gdje ima registriran odvjetnički ured, kako to proizlazi iz potvrde Hrvatske odvjetničke komore i odvjetničke iskaznice tužitelja (list spisa 18-19). Pored troška avio karte tužitelj potražuje i trošak plaćene usluge taxi prijevoza iz zračne luke do ulice Liechtensteinov put, na kojoj adresi se nalazi njegov smještaj u Dubrovniku. Budući da naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije u načelu biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik pretrpio, a prema priloženom računu (list spisa 27) točno proizlazi iznos koji je tužitelj platio na ime usluge prijevoza iz i do zračne luke u dane 04.11.2020 i 06.11.2020, koji odgovaraju danima avio putovanja tužitelja, osnovan je i njegov zahtjev da mu tuženik nadoknadi troškove koje je imao, i to u iznosu od po 17,25€ (ranije 130,00 kn, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), sa zateznom kamatom od dana kada su ti troškovi nastali.

10.2.U odnosu na naknadu štete u visini troškova izbivanja iz odvjetničkog ureda sud je analizirao iskaz svjedoka PO koji između ostalog navodi da nije inzistirao da tužitelj mora odmah preuzeti motor te naglasio da je preuzimanje motora ovisilo o mogućnostima samog tužitelja. U odnosu na iskaz svjedoka potrebno je istaknuti da je iskaz svjedoka sud cijenio istinitim i vjerodostojnim posebno što njegova prava i obveze ne ovise o ishodu ovog spora.

10.3.Dakle, iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj mogao prilagoditi putovanje u Dubrovnik svojim poslovnim obvezama koje je imao u Zagrebu i uskladiti sa terminima u kojima nije imao poslovne sastanke i ročišta. Osim toga potrebno je naglasiti da tužitelj nije ni dokazao da je zbog izbivanja iz pisarnice od 17 h pretrpio bilo kakvu imovinsku štetu jer izbivanje iz ureda samo po sebi, ne predstavlja štetu za tužitelja, prvo zbog toga što njegov dolazak u Dubrovnik u točno određeni dan nije bio niti nužan jer je i sam izjavio da motor inače koristi isključivo u Dubrovniku i da je motor garažiran u Hotelu Rixos ,a drugo što je Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika izbivanje iz pisarnice predviđeno za slučajeve zastupanja svojih stranaka odnosno po Tbr.39 " Za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno", a što se ne može primijeniti na konkretni slučaj u kojem je tužitelj nastupao u svom osobnom privatnom interesu. Osim toga sam oštećenik je dužan prilikom otklanjanja posljedica štete nastojati da ta šteta bude što niža te uskladiti svoje postupanje sa tim načelom pa tako i, kao što je već naprijed navedeno, prilagoditi putovanje poslovnim obvezama.

11.U odnosu na početak tijeka zateznih kamata ističe se da budući se ovdje radi o sporu proisteklom iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu, treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/2005, 36/2009, 75/2009) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što predstavlja lex specialis u odnosu na zakon o obveznim odnosima. Budući da uz preslik odštetnog zahtjeva tužitelj nije priložio potvrdu da je upravo tog dana i podnio tuženiku odštetni zahtjev, a za što bi bila adekvatna potvrda pošte, sud je kao mjerodavno uzeo tuženikov odgovor na odštetni zahtjev (list spisa 31) iz kojeg proizlazi da je zahtjev tužitelja od dana 16.11. 2020., kada se može sa sigurnošću utvrditi da je zahtjev podnesen. Tužitelju bi, dakle, pripadale zatezne kamate na iznos imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu štete na svom vozilu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

17.Obzirom na sve izneseno osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 183,15 € sa zateznom kamatom tekućom od dana 16.11.2020, dok nije osnovan u iznosu od 846,11€.

18.Visina stope zatezne kamate je određena sukladno čl.29 Zakona o obveznim odnosima prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Članak 29.st.2. ZOO-a propisuje da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.4.i 155. Zakona o parničnom postupku. Prema čl.154.st.2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Odredbom čl.154.st.4. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud je ocijenio i izračunao u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i konačan uspjeh tužitelja u sporu da je tužitelj djelomično uspio i sa dokazivanjem osnove zahtjeva jer nije osnovan zahtjev koji se odnosi na izbivanje iz odvjetničkog ureda te je u odnosu na visinu zahtjeva uspio sa 17,79%.

Obzirom da su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim omjerima te da posebni troškovi nisu nastali niti na jednoj strani, sud je odlučio da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Dubrovnik, 24. veljače 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na odluku

2.pun. tuženika