REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14798/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika i punomoćnika tuženika AĐ, temeljem generalne punomoći Su-1689/2017, dana 24. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, da tužiteljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 3.600,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, da tužiteljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplati iznos od 306,90 eur zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete od 306,90 eur tekuće od 05. srpnja 2021. do 23. veljače 2025. godine.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.757,10 eur sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.603,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu dana 05. srpnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi je navela da je 31. srpnja 2018. oko 15:15 sati tijekom odlaska s radnog mjesta prilikom silaska niz stubište ispred poštanskog ureda u Zagvozdu izvrnula nogu i pala jer se odlomio komad stepenice i tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu. O navedenom događaju poslodavac je sastavio prijavu o ozljedi na radu koju je HZZO priznao kao ozljedu na radu. Tužiteljica se slijedećeg dana javila liječniku na hitnu službu. Tužiteljica tvrdi da je navedenom ozljedom na radu kod nje izazvano naruženje zdravlja i nastupila je povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan nadoknaditi štetu koju je pretrpjela uslijed štetnog događaja.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. siječnja 2025. tužitelj na ime naknade štete potražuje ukupni iznos od 5.664,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i to iznos od 5.300,00 eur na ime naknade neimovinske štete (3.300,00 eur za fizičke bolove, 400,00 eur za naruženje, 300,00 eur za smanjenje životne aktivnosti i 1.300,00 eur za strah) i iznos od 364,00 eur na ime naknade za tuđu pomoć i njegu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je nesporno da je do štetnog događaja došlo 31. srpnja 2018. kada je tužiteljica silazila niz stepenice koje se nalaze izvan prostorija poštanskog ureda i nakon radnog vremena kada je odlazila s posla. Tuženik tvrdi da je do štetnog događaja došlo zbog krajnje nepažnje tužiteljice jer je tuženik proces rada pripremio i organizirao na način koji osigurava zaštitu radnika i tužiteljicu je osposobio za rad na siguran način. Radilo se o situaciji koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Naveo je da su u konkretnom slučaju primijenjene sve mjere zaštite na radu pa smatra da ga treba osloboditi odgovornosti za štetni događaj. Istaknuo je prigovor doprinosa nastanku štete. Naveo je da se štetni događaj desio nakon završetka radnog vremena pa tužiteljica nije nastala šteta na radu niti u vezi s radom. Predmetne stepenice nalaze se na trgu u Zagvozdu i iste nisu u vlasništvu tuženika. Stepenice su dotrajale i oštećene pa predstavljaju opasnu stvar za koju odgovara njihov vlasnik. 4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 7- 10, 31-34 i 112-115 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice, interni zapisnik o ozljedi na radu (list 35-39), fotografije mjesta štetnog događaja (list 44). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GĐZ, ČĐ, PĐ (list 73- 76) i saslušanjem tužiteljice (list 83-84). U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu dr. Jošku Filipušiću i neurologu dr. IĐ (list 92-94), a vještak dr. Joško Filipušić se pisano očitovao očitovanjem od 12. srpnja 2024. (list 102).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica 31. srpnja 2018. u 15:00 sati zadobila ozljedu na radu na način da je prilikom odlaska s posla kući silazila niz stepenice i izvrnula nogu. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno članku 129 stavak 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 31. srpnja 2018. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 34 i 15 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu (niti je to tvrdio tijekom postupka) što znači da je rješenje HZZO-a kojim je tužiteljici priznata ozljeda na radu ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, postalo pravomoćno.

7. Pitanje da li je ozljeda koju je tužiteljica zadobila 31. srpnja 2018., ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu članka 12 stavak 1 ZPP- a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. S obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju, predstavlja ozljedu na radu, sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznao ozljedu od 31. srpnja 2018. kao ozljedu na radu.

8. Na ročištu održanom 22. ožujka 2024. sud je saslušao tužiteljicu koja je izjavila da je 31. srpnja 2018. radila u pošti u Zagvozdu, oko 15:15 sati krenula je kući, krenula je niz stepenište i kada je zagazila desnom nogom na stepenicu, ispod noge joj je pukao kamen i tužiteljica je izvrnula nogu. Otišla je na hitnu pomoć u [adresa] i nakon toga je zbog navedene ozljede bila na bolovanju 9 mjeseci. Odmah je obavijestila voditeljicu pošte PĐ o tome što joj se dogodilo. Navela je da su stepenice bile u derutnom stanju u kakvom su i sada. Od kolega je saznala da su tjedan dana nakon štetnog događaja djelatnici pošte stavili rukohvat i popravili neke dijelove stepenica.

9. Svjedok GĐZ je prilikom saslušanja izjavila da nije bila očevidac štetnog događaja već je o istom doznala od šefice PĐ koja ju je uputila u poštu u Zagvozd kako bi mijenjala tužiteljicu jer je tužiteljica pala na stepenicama ispred pošte i ozlijedila nogu. Nakon uvida u fotografije navela je da su to stepenice koje se nalaze ispred pošte u Zagvozdu i koje su u jako lošem stanju. Mjesec dana nakon nezgode tuženik je stavio rukohvat na stepenice, a stanje stepenica je isto kao u trenutku nezgode. Od tužiteljice i kolega ČĐ i MĐ doznala je da se odlomio komad stepenice kada je tužiteljice stala na istu.

10. Svjedok ĐĐ je prilikom saslušanja izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar i od tužiteljice je doznao da se ozlijedila na stepenicama ispred pošte u Zagvozdu krajem srpnja 2018. na način da se odlomio komad stepenice, tužiteljica je ozlijedila nogu i bila na bolovanju više o 9 mjeseci. Stepenice su u lošem stanju, uprava tuženika je upoznata sa stanjem stepenica i nakon nekog vremena od nezgode stavljen je rukohvat na stepenice. Svjedok je naveo da su stepenice bile onakve kako izgledaju na fotografijama koje su mu predočene na ročištu. Naveo je da su navedene stepenice jedini ulaz u poštu u Zagvozdu.

11. Svjedok PĐ je navela da je u vrijeme štetnog događaja radila kod tuženika na radnom mjestu voditelj grupe u okviru kojeg je koordinirala radom pošte na području [adresa] što uključuje i Zagvozd. Tužiteljica je radila u Zagvozdu i obavijestila je svjedokinju da je 31. srpnja 2018. prilikom odlaska s posla pala niz stepenice na način da kada je stala na stepenicu ista se urušila i tužiteljica je izvrnula nogu te se ozlijedila. Stepenice koje se nalaze ispred pošte su u jako lošem stanju, i danas izgledaju isto, a nakon nezgode postavljen je rukohvat. U vezi nezgode svjedokinja je ispunila i potpisala izjavu o ozljedi na radu te je potpisala interni zapisnik o ozljedi na radu.

12. Temeljem iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka sud je zaključio da su stepenice kojima se ulazi u poštanski ured oštećene i u lošem stanju, a navedeno proizlazi i iz fotografija tih stepenica na listu 44 spisa koje je tužiteljica dostavila u spis. Iz iskaza svjedoka ČĐ proizlazi da su navedene stepenice bile jedini ulaz u poštu u Zagvozdu.

13. Uvidom u fotografije na listu 44 spisa sud je utvrdio da se radi o stepenicama koje su potrgane, na kojima su odlomljeni dijelovi betona, a mjestimično je beton popucao. Temeljem navedenih fotografija, sud je zaključio da se radi o neispravnim stepenicama koje nisu sigurne za korištenje.

14. Tuženik tvrdi da nije odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju jer tuženik nije vlasnik navedenih stepenica. Prema mišljenju ovog suda, činjenica što sporne stepenice nisu u vlasništvu tuženika, ne otklanja niti umanjuje tuženikovu odgovornost za štetni događaj, jer je tuženik koristio poslovni prostor do kojeg se moglo doći samo putem spornih stepenica pa je tuženik bio dužan svojim zaposlenicima i korisnicima osigurati siguran pristup svojim poslovnim prostorijama. Odnos tuženika i vlasnika spornih stepenica nije od utjecaja na tuženikovu odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, jer je tužiteljica nužno morala proći spornim stepenicama prilikom dolaska na posao i odlaska s posla. Nakon štetnog događaja tuženik je na sporne stepenice postavio rukohvat (što proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka GĐZ i PĐ).

15. Člankom 41 stavak 1 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014) propisano je da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste, u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu.

16. S obzirom da su sporne stepenice bile jedini pristup tuženikovoj poslovnici u Zagvozdu, navedene stepenice predstavljaju mjesto rada u smislu članka 41 stavak 1 Zakona o zaštiti na radu jer nije postojao drugi način za ulaz u tuženikovu poslovnicu u Zagvozdu, osim korištenja spornih stepenica.

17. Člankom 111 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

18. Člankom 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Iz navedenih odredaba zakona proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti u smislu članka 25 Zakona o zaštiti na radu.

20. Otklanjajući svoju odgovornost tuženik je naveo da je štetni događaj nastao zbog krajnje nepažnje tužiteljice, ali nije naveo u čemu se konkretno sastoji tužiteljičina krajnja nepažnja odnosno kojom radnjom odnosno propustom je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja. Iz iskaza tužiteljice i svih saslušanih svjedoka ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi ukazivala na krajnju nepažnju tužiteljice prilikom silaska spornim stepenicama.

21. Tuženik neosnovano tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o situaciji koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti jer je tuženik znao da su stepenice kojima se ulazi u poslovni prostor tuženika neispravne, oštećene i potrgane pa je tuženik, prema mišljenju ovog suda, mogao predvidjeti da bi se na tim stepenicama mogla dogoditi šteta na način da se netko ozlijedi na stepenicama. Osim toga, tuženik je mogao posljedice toga izbjeći i otkloniti tako da je osigurao popravak spornih stepenica i tako svojim zaposlenicima i korisnicima omogućio siguran ulaz u svoju poslovnicu.

22. Sud je zaključio da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, jer je šteta nastala u vezi s radom tužiteljice kod tuženika s obzirom da je tužiteljica prilikom odlaska s posla nužno morala proći spornim stepenicama koje su bile oštećene. Sud je pri tom imao u vidu da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti propisanih člankom 25 stavak 2 Zakona o zaštiti na radu, odnosno nije dokazao da je šteta nastala uslijed više sile, namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

23. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskim vještacima kirurgu dr. Jošku Filipušiću i neurologu dr. IĐ koji su u svom nalazu i mišljenju od 29. travnja 2024. naveli da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom pete kosti desnog stopala te je prijelom zbrinut postavljanjem imobilizacije do 03. rujna 2018. godine. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaci su imali na uvid presliku zdravstvenog kartona. Kirurško liječenje trajalo je do 10. veljače 2021. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednje jaki bolovi trajali su šest dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili su prisutni četiri mjeseci (prema podacima iz medicinske dokumentacije bolovi kod opterećenja trajali su do svibnja 2019. pa i dulje). Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Tužitelj je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta. Sekundarni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje trajao je tri dana, umjereni oscilirajući strah trajao je do dva tjedna. Slabiji oscilirajući strah trajao se sveukupno do četiri tjedna. Kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj u trajanju od dva mjeseca. Kod tužiteljice je s kirurške strane zbog stanja nakon prijeloma jedne kosti stopala došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2% trajno. Shodno tome, imenovana će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po dva sata dnevno od 31. srpnja 2018. do 03. rujna 2018., jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga do 26. rujna 2018. po jedan sat dnevnog zbog doziranog opterećenja, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje nije zaostalo.

24. Povodom prigovora tužiteljice vještak kirurg dr. Joško Filipušić je u očitovanju od 12. srpnja 2024. naveo da su bolovi srednjeg intenziteta trajali neposredno nakon ozljeđivanja odnosno u vremenu dok je bila prisutna imobilizacija, a što je kod tužiteljice adekvatno cjenjeno. Vještak je naveo da fizikalna terapija ne uzrokuje bolove srednjeg intenziteta već u periodu provođenja fizikalne terapije mogu postojati isključivo bolovi manjeg intenziteta kao i blaža nelagoda, što je kod tužiteljice cjenjeno u kumulativno obliku kroz četiri mjeseca, što pokriva čitav period provođenja fizikalne terapije. Vještak je naveo da kod tužiteljice postoji blago zadebljanje svoda stopala u odnosu na drugu nogu, što može predstaviti naruženje vrlo malog stupnja koje je slabo uočljivo trećim osobama (potrebno je dobro se zagledati da bi razlika među stopalima bila zamjetna i vrlo iskusnom oku).

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a vještak se dopunski očitovao na tužiteljičine prigovore i detaljno je obrazložio svoj nalaz i mišljenje od 29. travnja 2024. godine.

26. Cijeneći intenzitet i trajanje straha, fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti i naruženja sukladno članku 1100 ZOO-a, sud je zaključio da tužiteljici na ime pravične novčane naknade pripada ukupni iznos od 3.600,00 eur (za fizičke bolove 2.100,00 eur, za strah 800,00 eur, za smanjenje životne i radne aktivnosti 300,00 eur i za naruženje 400,00 eur.).

27. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici zbog posljedica štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 93 sata (2 sata dnevno kroz 35 dana i to od 31. srpnja 2018. do 03. rujna 2018., što iznosi 70 sati i nakon toga 23 dana po 1 sat dnevno od 04. rujna 2018. do 26. rujna 2018., što iznosi 23 sata). Uzimajući da cijena sata tuđe pomoći iznosi 3,30 eur, sud je zaključio da tužiteljici na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupni iznos od 306,90 eur.

28. Sukladno članku 1103 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15), obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Tužiteljica je 05. srpnja 2021. podnijela tužbu sudu pa je tužiteljici na iznos pravične novčane naknade od 3.600,00 eur dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe 05. srpnja 2021. do isplate.

29. Tužiteljici je na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 306,90 eur dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude 24. veljače 2025. jer je donošenjem presude utvrđen točan iznos naknade za tuđu pomoć i njegu koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici. Iz navedenog razloga sud je odbio tužiteljičin zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tekuće od dana podnošenja tužbe 05. srpnja 2021. do 23. veljače 2025. godine.

30. Tužiteljici je na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupni iznos od 3.906,90 eur, dok je preostali iznos od 1.757,10 eur sud odbio kao neosnovan. 31. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka FĐ jer je zaključio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u smislu članka 220 ZPP-a.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

33. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi članka 154 stavak 5 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

34. Sud je utvrdio tužiteljičin uspjeh u parnici temeljem vrijednosti predmeta spora od 5.664,00 eur sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 30. travnja 2024. godine. Sud je zaključio da tužiteljičin kvalitativni uspjeh u sporu iznosi 100% jer je tužiteljica u cijelosti dokazala odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužiteljica je uspjela u sporu sa 69%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 84,50%.

35. Sukladno članku 154 stavak 2 ZPP-a sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu sa 15,50%, što znači da tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 69%.

36. Tužiteljici je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 22.02.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 09.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 21.03.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 26.01.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 07.02.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 22.03.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 05.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1),

21. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.600,00 eur, a s obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu sa 84,50%, što umanjeno za uspjeh tuženika od 15,50% iznosi 69%, tužiteljici na ime parničnog troška pripada iznos od 1.104,00 eur. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznos od 450,00 eur i putni trošak dolaska u Zagreb na klinički pregled radi medicinskog vještačenja u iznosu od 49,00 eur (autobusna karta čija cijena iznosi 49,00 eur što je vidljivo iz računa na listu 118 spisa) pa je tužiteljici na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.603,00 eur.

36. Tužiteljici je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

35. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 22. prosinca 2022., 01. ožujka 2023. i 24. travnja 2023., jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

36. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku