Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-112/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu tog suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja SEDLIĆ d.o.o. iz Zagreba, Bukovačka cesta 265, OIB 31937776003, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač- Gregurić, Hrvoje Mladinić, u Bjelovaru, protiv tuženika EKO KOTOR d.o.o., iz Kotoribe, Sajmišna 33, OIB 15641893226, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2287/2022, UPP/OS-Ovrv- 286/2022 od 9. lipnja 2022. te se nalaže tuženiku EKO KOTOR d.o.o. iz Kotoribe, Sajmišna 33, OIB: 15641893226, platiti tužitelju SEDLIĆ d.o.o. iz Zagreba, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, iznos od 11.262,53 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. svibnja 2019. pa do isplate, i to po stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2287/2022, UPP/OS-Ovrv-286/2022 od 9. lipnja 2022. i to u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku EKO KOTOR d.o.o. iz Kotoribe, Sajmišna 33, OIB: 15641893226, platiti tužitelju SEDLIĆ d.o.o. iz Zagreba, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, ovršni trošak u iznosu od 248,62 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2022. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku EKO KOTOR d.o.o. iz Kotoribe, Sajmišna 33, OIB: 15641893226, platiti tužitelju SEDLIĆ d.o.o. iz Zagreba, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, troškove ovog postupka u iznosu od 1.963,37 eura uvećane za zatezne kamate tekuće od 24. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 250,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Mirjana Zvonarek iz Čakovca donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2287/2022, UPP/OS-Ovrv-511/2022 od 9. lipnja 2022. (list 20-21 spisa) kojim je naloženo tuženiku EKO KOTOR d.o.o. iz Kotoribe, Sajmišna 33, OIB: 15641893226, platiti tužitelju SEDLIĆ d.o.o. iz Zagreba, Bukovačka cesta 265, OIB: 31937776003, iznos od 11.262,53 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 248,62 eura, također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi (list 24 spisa) u kojem je u osnovi i visini osporio tužiteljevu tražbinu navodeći da nikad ništa nije naručio od tužitelja i da s tužiteljem nije imao nikakav poslovni odnos.

3. Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu je rješenjem poslovni broj Povrv-93/22-2 od 30. kolovoza 2022. (list 30-32 spisa) stavio predmetno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se oglasio stvarno i mjesno nenadležnim nakon čega je proslijedio spis Trgovačkom sudu u Varaždinu.

4. U podnesku od 30. prosinca 2022. (list 61-63 spisa) tužitelj je činjenično i pravno obrazložio svoj tužbeni zahtjev navodeći da su stranke putem zajedničkog prijatelja BŠ dogovorile posao te je zakonski zastupnik tuženika zamolio tužitelja da isporuči 52.220,00 kilograma šrota po cijeni od 0,17 eura po kilogramu uvećano za PDV. Kako je zakonski zastupnik tuženika tada imao dva društva, zamolio je da se teretni list naslovi na društvo Archea Biogas d.o.o., a da će teretni list i otpremnicu ovjeriti pečatom ono društvo koje primi robu pa je tako i teretni list i otpremnicu tuženik ovjerio pečatom i potpisom, nakon čega je tužitelj ispostavio utuženi račun. Stoga nije točno da tuženik s tužiteljem nikada nije bio u poslovnom odnosu, naprotiv, tuženik je odugovlačio s plaćanjem te se pravdao problemima u poslovanju svoja dva društva.

5. Nakon provedenog postupka, sud je donio presudu poslovni broj Povrv- 95/2022-14 od 19. svibnja 2023. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2496/2023-2 od 11. rujna 2024. ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Sud je 21. siječnja 2025. održao ročište za glavnu raspravu na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik. Neposredno prije ročišta sud je telefonski, a potom i e-mailom (list 143 spisa) kontaktirao navodni punomoćnik tuženika KŠ koji je tom prilikom naveo da ga je tuženik tek 20. siječnja 2025. angažirao kao punomoćnika te da stoga moli odgodu ročišta. Međutim, sud je odlučio da će se ročište održati u odsutnosti tuženika jer je smatrao da je tuženik, a s obzirom da je tuženik poziv na ročište zaprimio 5. prosinca 2024., imao sasvim dovoljno vremena za angažiranje punomoćnika, a odgađanjem ročišta postupak bi se nepotrebno odugovlačio što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Povrh toga, navodni punomoćnik tuženika u spis predmeta nikada nije dostavio punomoć za zastupanje.

7. U ponovljenom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: IOS obrazac (list 7 spisa), dopis Porezne uprave od 21. prosinca 2022. i 23. veljače 2022. s prilogom (list 47-48 i 66-95 spisa), teretni list od 20. travnja 2018. broj 000613 (list 53 spisa), otpremnica broj 2018-660-000605 (list 54 spisa), teretni list od 23. travnja 2018. broj 000615 (list 55 spisa), otpremnicu broj 2018-660-000616 (list 56 spisa) i račun broj 481-660-050 od 30. travnja 2019. (list 57 spisa).

7.1. Nadalje, sud je pročitao i iskaze svjedoka BŠ (list 99 spisa) i direktora tužitelja FŠ (list 100 spisa). Naime, iako je u tijeku postupka došlo do promjene rješavatelja predmeta, sud je odlučio da se ponovno ne provode personalni dokazi, već su samo pročitani zapisnici o izvođenju tih dokaza u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP-a, a to posebice imajući u vidu da se s navedenim složio i tužitelj koji je na ročištu održanom 21. siječnja 2025. naveo da je direktor tužitelja u ranijem iskazu iznio sve što mu je poznato o konkretnom pravnom odnosu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene za 52.220,00 kg „šrota“, odnosno mljevenog kukuruza, koja cijena je obračunata utuženim računom tužitelja.

9. Između parničnih stranaka je sporna kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva, osobito je li tuženik naručio robu čiju kupoprodajnu cijenu tužitelj potražuje od tuženika.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

11. Prije svega, valja istaknuti da je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, relevantna je i odredba čl. 262. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

12. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, a vezano uz sporne činjenice, sud je utvrdio sljedeće:

- iz IOS obrasca za kupca EKO KOTOR d.o.o. utvrđeno je da prema poslovnim knjigama tužitelja dug tuženika prema tužitelju do 27. travnja 2022. iznosi 11.262,53 eura, a koje dugovanje se odnosi na račun broj 481-660-050 2019-000854;

- iz dopisa Porezne uprave od 21. prosinca 2022. i 23. veljače 2022. utvrđeno je kako tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu broj 481-660- 050 2019-000854;

- iz teretnog lista broj 00613 od 20. travnja 2018. utvrđeno je da je 20. travnja 2018. u mjestu Bjelovar utovareno 26.400,00 kg kukuruznog "šrota", da je kao primatelj naznačeno društvo Archea Biogas d.o.o., kao mjesto isporuke Kotoriba, dok se na mjestu previđenom za pečat i potpis primatelja nalazi pečat tuženika i potpis;

- iz teretnog lista broj 00615 od 23. travnja 2018. utvrđeno je da je 23. travnja 2018. u mjestu Bjelovar utovareno 25.820,00 kg kukuruznog "šrota", da je kao primatelj naznačeno društvo Archea Biogas d.o.o., kao mjesto isporuke Kotoriba, dok se na mjestu previđenom za pečat i potpis primatelja nalazi pečat tuženika i potpis;

- iz otpremnica broj 2018-660-000605 utvrđeno je da se ista odnosi na isporuku 26.400,00 kg "šrota" te da se na mjestu previđenom za potpis i pečat primatelja robe nalazi pečat tuženika i potpis;

- iz otpremnica broj 2018-660-000616 utvrđeno je da se ista odnosi na isporuku 25.820,00 kg "šrota" te da se na mjestu previđenom za potpis i pečat primatelja robe nalazi pečat tuženika i potpis;

- iz računa br. 481-660-050 od 30. travnja 2019. utvrđeno je kako je isti izdan od strane tužitelja kupcu EKO KOTOR d.o.o., ovdje tuženik, za robu – 52.220,00 kg "šrota", na iznos od 11.262,53 eura.

13. Vezano uz sporne činjenice sud je u ranijem vođenom postupku proveo i dokaz saslušanjem direktora tužitelj i svjedoka BŠ.

13.1. Iz pročitanog iskaza svjedoka BŠ proizlazi kako svjedok osobno poznaje direktore parničnih stranaka i da mu je poznato da je gospodin B sa svojim poslovnim partnerom K trebao sirovinu za svoje bioplinsko postrojenje te da je stoga on (svjedok) kontaktirao gospodina FŠ koji mu je rekao "ok, ako njima treba sirovina, mi ćemo to prodati", pritom se radilo o sirovini - mljevenom kukuruzu odnosno "šrotu". Dogovor između F, K i FŠ je bio da Sedlićeva firma doveze šrot Eko Kotoru. Zbog poznanstva svjedoka BŠ sa gospodinom FŠ, kojeg svjedok poznaje i od ranije, nije tražena narudžbenica ni garancija plaćanja ni predujam, sav službeni dio dogovora kasnije je išao između zaposlenika ovdje parničnih stranaka. Kasnije mu se FŠ obratio i obavijestio ga da nije plaćen račun, pa je on tada kontaktirao jednog od direktora Eko Kotora koji mu je onda rekao da će vidjeti s Kosom zašto to nije plaćeno, ali odgovora nije bilo. Nadalje, svjedok je u iskazu naveo kako je je gospodin K dogovarao sa gospodinom F da se taj šrot uzme i cijenu i sve, te izričito tvrdi da je K zajedno sa F naručio taj šrot. U vrijeme kada je dogovorena ta prodaja šrota u Archea Biogas d.o.o. on (svjedok) nije bio niti direktor niti prokurist, ali kasnije jest, a Archea Biogas d.o.o. je isključivo projektantska firma.

13.2. Iz pročitanog iskaza direktora tužitelja pak proizlazi da je roba isporučena društvu Eko Kotor d.o.o. Iako on (direktor tužitelja) inače ne radi te operativno-tehničke stvari, taj put je napravio iznimku jer mu je od jednog od njegovih zaposlenika došao upit za tu isporuku Eko Kotoru što je on i odobrio zato jer je to prethodno zamoljen od strane BŠ s kojim je već od ranije uredno surađivao na pet drugih bioplinskih postrojenja. BŠ mu je rekao da je Eko Kotoru potrebna pomoć u smislu sirovine za pokretanje proizvodnje, iz tog razloga nije išla standardna procedura (narudžbenica, zadužnica, avans). Direktor tužitelja naveo je da je na kraju krajeva, Eko Kotor d.o.o. i zaprimio tu robu i ovjerio primitak svojim pečatom. Istaknuo je i da je odgovorna osoba u društvu Eko Kotor d.o.o. dogovorila cijenu i količinu robe sa komercijalnim direktorom tužitelja.

14. Sud je iskaze svjedoka BŠ i direktora tužitelja cijenio kao uvjerljive s obzirom da iskazi istih nisu međusobno proturječni niti su proturječni materijalnoj dokumentaciji u spisu predmeta.

15. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

16. Prije svega, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je roba – 52.220,00 kg "šrota", odnosno mljevenog kukuruza, isporučena upravo tuženiku. Navedeno proizlazi kako iz iskaza svjedoka BŠ i direktora tužitelja, tako i iz spisu priležećih teretnih listova i otpremnica. Pritom, ovaj sud smatra kako nije od utjecaja to što je u teretnim listovima kao primatelj navedeno društvo Archea Biogas d.o.o. Naime, isti teretni listovi ovjereni su pečatom i potpisom upravo tuženika i to na mjestu predviđenom za pečat i potpis primatelja robe. Nadalje, u teretnim listovima je kao mjesto isporuke robe naznačena Kotoriba gdje se upravo i nalazi sjedište tuženika, a što je razvidno iz javno dostupnih podataka iz sudskog registra. S druge strane, iz javno dostupnih podataka iz sudskog registra, vidljivo je da društvo Archea Biogas d.o.o. nikada nije imalo sjedište na području Općine Kotoriba. Na temelju svega navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio kako je roba po utuženom računu isporučena upravo tuženiku.

16.1. Nadalje, suprotno navodima tuženika da tužitelj i tuženik nikada nisu bili u poslovnom odnosu, iz suglasnih iskaza svjedoka BŠ i direktora tužitelja, sud je utvrdio kako je između parničnih stranaka postignut sporazum o svim bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji robe koja je predmet utuženog računa. Nadalje, sud je utvrdio da je parnične stranke u poslovnu vezu doveo zajednički poznanik BŠ te da upravo zbog toga tužitelj nije tražio nikakva dodatna sredstva osiguranja za isporučenu robu ili avansno plaćanje. I sam direktor tužitelja je u svom iskazu naveo da je on osobno dao odobrenje svojem zaposleniku za sklapanje pravnog posla bez da se traže posebna sredstva osiguranja u vidu zadužnica. Iz svega navedenog, sud zaključuje kako su parnične stranke bile u poslovnom odnosu te da su sklopile ugovor o kupoprodaji robe na temelju kojeg je tužitelj izdao utuženi račun. Povrh navedenog, životno je nelogično da bi tuženik zaprimio robu koju mu je isporučio tužitelj (a nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik primio robu) a da između tužitelja i tuženika nije bio sklopljen ugovor o kupoprodaji. U tom smislu relevantna je odredba čl. 262. st. 2. ZOO-a prema kojoj se takva radnja tuženika, odnosno prihvat robe, ima smatrati prihvatom ponude tužitelja. Slijedom navedenog, razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji robe na temelju kojeg je izdan utuženi račun, pa je stoga potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano.

17. Slijedom navedenog, valjalo je u smislu odredbe čl. 376. st. 1. i čl. 262. st. 2. ZOO-a, prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 11.262,53 eura zajedno sa zateznim kamatama.

18. Valja napomenuti da, nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i trošak parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč. II. izreke ove presude djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na odmjerene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, s obzirom je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu. Nadalje, sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o opravdanim troškovima primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom da je Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. Kao opravdani trošak tužitelju je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. toč. 1. Tarife),), trošak podneska od 30. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak ročišta održanih 27. siječnja 2023, 14. travnja 2023. i 21. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak žalbe od 29. svibnja 2023. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.250,00 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.562,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 eura (čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku – "Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 70,27 eura (čl. 5. Pravilnika). Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 159,08 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 159,08 eura. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu 1.963,37 eura, na koji iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a koja odredba se primjenjuje i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22).

19.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura uvećano za pripadajući PDV jer sud isti nije smatrao potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a za vođenje ovog postupka, a imajući u vidu da je tužitelj navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu održanom 21. siječnja 2025. Dakle, u tom dijelu, i to za iznos od 250,00 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

19.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

20. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 24. veljače 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Bjelovaru 2. Tuženiku, EKO KOTOR d.o.o., iz Kotoribe, Sajmišna 33