REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-309/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, MUP, OIB: 52634238587, zastupane po ODO-u Split, radi isplate, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 15.277,41 EUR / 115.107,62 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi: - za mjesec siječanj 2005. godine iznos od 518,87 eura, od 15.02.2005.,

- za mjesec veljaču 2005. godine iznos od 583,89 eura, od 15.03.2005.,

- za mjesec ožujak 2005. godine iznos od 633,79 eura, od 15.04.2005.,

- za mjesec travanj 2005. godine iznos od 674,91 eura, od 15.05.2005.,

- za mjesec svibanj 2005. godine iznos od 256,16 eura, od 15.06.2005.,

- za mjesec srpanj 2005. godine iznos od 593,37 eura, od 15.08.2005.,

- za mjesec kolovoz 2005. godine iznos od 532,31 eura, od 15.09.2005.,

- za mjesec rujan 2005. godine iznos od 497,29 eura, od 15.10.2005.,

- za mjesec listopad 2005. godine iznos od 178,65 eura, od 15.11.2005.,

- za mjesec studeni 2005. godine iznos od 288,92 eura, od 15.12.2005.,

- za mjesec prosinac 2005. godine iznos od 558,90 eura, od 15.01.2006.,

- za mjesec siječanj 2006. godine iznos od 322,08 eura, od 15.02.2006.,

- za mjesec veljaču 2006. godine iznos od 572,79 eura, od 15.03.2006.,

- za mjesec ožujak 2006. godine iznos od 294,20 eura, od 15.04.2006.,

- za mjesec travanj 2006. godine iznos od 501,10 eura, od 15.05.2006.,

- za mjesec svibanj 2006. godine iznos od 609,65 eura, od 15.06.2006.,

- za mjesec lipanj 2006. godine iznos od 297,55 eura, od 15.07.2006.,

- za mjesec srpanj 2006. godine iznos od 628,25 eura, od 15.08.2006.,

- za mjesec kolovoz 2006. godine iznos od 675,44 eura, od 15.09.2006.,

- za mjesec rujan 2006. godine iznos od 161,72 eura, od 15.10.2006.,

- za mjesec listopad 2006. godine iznos od 404,53 eura, od 15.11.2006.,

- za mjesec studeni 2006. godine iznos od 292,45 eura, od 15.12.2006.,

- za mjesec prosinac 2006. godine iznos od 302,65 eura, od 15.01.2007.,

- za mjesec siječanj 2007. godine iznos od 424,43 eura, od 15.02.2007.,

- za mjesec ožujak 2007. godine iznos od 162,60 eura, od 15.04.2007.,

- za mjesec travanj 2007. godine iznos od 367,53 eura, od 15.05.2007.,

- za mjesec svibanj 2007. godine iznos od 465,82 eura, od 15.06.2007.,

- za mjesec lipanj 2007. godine iznos od 649,71 eura, od 15.07.2007.,

- za mjesec srpanj 2007. godine iznos od 659,65 eura, od 15.08.2007.,

- za mjesec kolovoz 2007. godine iznos od 614,86 eura, od 15.09.2007.,

- za mjesec rujan 2007. godine iznos od 685,72 eura, od 15.10.2007.,

- za mjesec listopad 2007. godine iznos od 657,08 eura, od 15.11.2007.,

- za mjesec prosinac 2007. godine iznos od 210,56 eura, od 15.01.2008. sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 9.538,62 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 3. travnja 2009. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Osnovna plaća da iznosi oko 3.600,00 kn neto, te da osnovica za obračun plaće tužitelju iznosi 4.414,41 kn bruto sukladno Odluci o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika. Nadalje navodi da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, smjenski, dvokratno te rad u turnusima. Nadalje da je prema odredbama članka 84. (sada čl. 86.) Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad u smjeni za 10% te dvokratni rad za 10%. Ističe se da tijekom 2005., 2006. i 2007. godine tužena nije tužitelju pravilno isplatila razliku plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, te za rad u smjeni, dvokratno i turnusima, niti je to do danas učinila. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14. veljače 2008. godine po tadašnjim punomoćnicima iz ZOU Nenad Matijašević i dr. te da se tuženik nije očitovao na zahtjev tužitelja niti je dostavio prijedlog nagodbe. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. prosinca 2024. tako da od tuženika potražuje iznos od 15.277,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje predlaže da se temeljem čl. 186.a tužba odbaci budući je podnesena prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, budući je tužitelj zahtjev za mirno rješenje podnio dana 20. veljače 2008. dok da je s tužbom ustao dana 3. travnja 2009. Nadalje, u dopuni odgovora na tužbu od 9. rujna 2009. tuženik navodi da povlači navode o odbačaju tužbe u smislu čl. 186. ZPP-a iz svog odgovora na tužbu od 21. travnja 2009. te dodatno navodi da je tužitelj ostvario pojedine prekovremene sate ali da mu nisu isplaćeni kao prekovremeni sati jer za to u smislu čl. 33. st. 1 Zakona o radu, a sukladno čl. 39. Kolektivnog ugovora nisu postojale zakonske pretpostavke i to postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednost nastale situacije, već su navedeni sati kompenzirani i isplaćeni kroz isplatu dodatka za rad noću i kroz isplatu dodatka za rad u smjeni i turnusu (iako tužitelj nije radio niti noću, a niti u turnusu). Ovakav način isplate da je bio samo modus za isplatu rada kojeg je tužitelj odradio iako se u suštini se radi o prekovremenom radu jer za to ne postoje zakonski uvjeti, a niti o radu noćnom ili u smjeni jer tužitelj u suštini nije radio niti noću niti u smjeni pa je na taj način tužitelj u cijelosti isplaćen za rad koji je odradio. Navodi da bi u protivnom postojala mogućnost da tužitelj bude dva puta isplaćen za istu stvar ali s različite osnove te u privitku dostavlja izračun iz kojeg da je vidljivo koliko je tužitelju s osnove sati prikazanih u tablici plaće čak više od sati koje je stvarno odradio. Tuženik ističe i prigovor zastare za sva potraživanja do 20. veljače 2005., te obzirom na izneseno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenja spora od 14. veljače 2008. (list 5-6 spisa); pregleda ostvarenih prekovremenih sati i dodataka po kolektivnom ugovoru po tužbenom zahtjevu (list 17- 20 i 25-32 spisa); radnog naloga br.24/281 i izvješća od 19.12.2006. (list 36-38 spisa); obračunskih listova plaće za tužitelja (list 39-74 spisa); evidencija rada za tužitelja (list 75-110 spisa); zapisnika sa sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike I namještenike (list 201-209 spisa); Zbornika radova Novo radno i ovršno parvo (list 282-298 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčele od 5. rujna 2024. (list 266-271 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja BA (list 118-119 spisa);

4. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak, u kojem je sud donio presudu ovog suda IV P-270/09 od 18.rujna 2012. (list 159-169, a koja je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžri- 253/2012 od 17.10.2013. (list 186-189) Vrhovni sud RH je ukinuo obje navedene presude i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i to rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revr-815/14-2 od 15.ožujka 2017. (list 195-198 spisa);

5. Sud je rješenjem na ročištu od 3. srpnja 2018. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do zauzimanja stava nadležnog županijskog suda u istovrsnim postupcima, te je rješenjem od 26. ožujka 2024. postupak nastavljen.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za period od 01.01.2005. godine do 31.12.2007.godine.

8. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split.

9. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 14.veljače 2008.godine (list 5-6 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao.

10. Sukladno naputku iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-815/14-2 od 15.ožujka 2017. (list 195-198 spisa) proizlazi da je potrebno je u ponovljenom postupku utvrditi stvarno odrađene sate rada tužitelja budući je stav Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari da nije životno ni logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.

11. Prema odredbi članka 42.stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR- a), a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

12. Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

13. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

14. Temeljem odredbe članka 39.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 92/04) je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u pravoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat 10%, te za rad u turnusu 5%. Nadalje, odredbom članka 39.stavka 2. istog KU-a je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju.

15. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 118-119 spisa) proizlazi da tužitelj radi kod tužene kao voditelj brodice, a da je u utuženom periodu bio policijski mornar, te da je jedno vrijeme radio kao voditelj. Ističe da tužena ima 3 vrste broda na kojima radi pa da kada radi na manjem brodu da radi 2 dana 0-24 sata, te da je dva dana slobodan, a da mu tužena piše da radi 12 sati te da ga ne isplaćuje za prekovremeni rad. Ističe da kad radi na srednjem brodu da radi 4 dana 0-24 sata, a da je 4 sata slobodan, a da mu tužena piše da radi 12 sati , a ponekad čak i osam sati, ali da mu također ne plaća prekovremeni rad. Također isti navodi da postoji i treći brod na kojem se radi 7 dana 0-24 sata pa da nakon toga koristi 7 slobodnih dana, ali da i dalje nema isplate na ime prekovremenog rada već da ga plaća kao da radi 12 sati ili pak 8 sati. Isti navodi da je za vrijeme tog rada 0-24 aktivno na brodu i da nema pasivnog dežurstva, a što da znači da je na raspolaganju cijelo vrijeme, te da se zna dogoditi i to da ga tužena za vrijeme slobodnih dana zove na posao i da tada ide raditi. Isti ističe da kad je brod na sidru i u luci da se također radi 0-24 i da nema napuštanja istog te da radnici između sebe organiziraju rad tko će od njih biti dežurni. Navodi da mu je tužena u utuženom periodu pisala da radi 8 sati i 4 noću bez obzira da li se radi o radnom danu, blagdanu te rad noću i praznikom. Tužitelj ističe da nije dobivao rješenja o preraspodjeli radnog vremena kao ni pisana rješenja o korištenju slobodnih dana. Ističe kako evidenciju o prisutnosti na poslu vodi zapovjednik broda koju dostavlja načelniku, a da tužitelj radni nalog dobiva zajedno sa planom postupanja što točno treba raditi određene dane, ali da osim toga postoje izvanredne situacije koje da dobiva usmenim putem. Tužitelji ističe da mu tužena ne plaća prekovremeni rad, rad noću i ostalo. Također je tužitelj u iskazu istakao da nikad nema 12 sati odmora neprekidno između dva radna dana kad se nalazi na brodu 7 dana.

16. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku, te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, radeći kao voditelj i mornar, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što da se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Iz iskaza saslušanog tužitelja nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove na brodu, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati i to pretežno u noćnim satima budući se uvijek morao odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru pa se treba smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

17. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 39. stavka 1. KU-a.

18. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske , prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH, te samim time i stav iz rješenja iz odluke Vrhovnog suda RH br. Revr-815/14-2 od 15.ožujka 2017. (list 195-198 spisa) u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima vještaku Anti Mrčela je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 266-271 spisa) proizlazi da je raniji vještak u ovom predmetu Vladimir Krklec u svom nalazu i mišljenju (list 133-139 spisa) iskazao broj prekovremenih sati. Vještak Mrčela je istakao da obzirom da je u ranijem vještačenju vještak od ukupnog broja sati rada oduzeo 8 sati redovnog rada da on kao vještak reba oduzeti osam sati odmora. Vještak je pri izradi nalaza i mišljenja izvršio uvid u obračunske liste tužitelja za razdoblje od 01.01.2005.godine do 31.12.2007.godine (list 39-74 spisa), evidencije mjesečnih sati rada tužitelja (SP-3) za razdoblje od 01.01.2005.godine do 31.12.2007.godine (list 75-110 spisa), te je uzeo u obzir i vještvo vještaka Vladimira Krklec od 26.03.2012.godine (list 133-139 spisa). Sve navedeno u smislu izračuna vještak je prikazao u Tablici koja prileže vještvu. U tom smislu vještak navodi da u naslovu, zaglavlju, stupcima i redovima gornje tablice je vještak pojasnio na što se navedeni podaci odnose, od čega se sastoje i temeljem koje dokumentacije su iskazani, a da je u stupcima 3, 4, te 7-12 i 14 Tablice sve podatke iskazao iz vještva prethodnog vještaka. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela proizlazi da je vještak temeljem raspoložive dokumentacije i podataka u Tablici koja prileže njegovom vještvu iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, na državne blagdane, rada subotom i nedjeljom, a za razdoblje od 01.01.2005.godine do 31.12.2007.godine u bruto iznosu u kunama od 115.107,62 Kune (stupac 15., red ukupno) protuvrijednost u eurima u iznosu od 15.277,41 Eur-a (stupac 16, red ukupno). Vještak Vladimir Krklec je u svom nalazu i mišljenju (list 133-139 spisa) iskazao broj prekovremenih sati rada. Međutim, isti nije uzeo u obzir prilikom izračuna navedenih 8 sati odmora.

20. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela ovaj sud smatra u potpunosti logičnim, vjerodostojnim i relevantnim budući se navedeni nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila sama tužena, posebice radnih naloga sa izvješćima. Vještak je detaljno opisao način izračuna razlike plaće na ime neisplaćenog prekovremenog rada tužitelju u utuženom razdoblju, te je istaknuto da način izračuna nije protivan navedenom stavu jedinstvene sudske prakse Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima. Tužitelj je podneskom od 24.12.2024.godine (list 278-281 spisa) uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka Ante Mrčela, a pun zz tuženika je na ročištu od 08.siječnja 2025.godine istakla da ne osporava navedeni nalaz i mišljenje.

21. U navedenom smislu, imajući u vidu ono što je iskazao tužitelj u pogledu stvarno odrađenih sati rada tužitelja tijekom višednevne plovidbe, a prema kojim iskazima da se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 15.277,41 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor) , te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 15.277,41 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 24.12.2024.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Ante Mrčela. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 15.277,41 Eur-a bruto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.05.2011.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 30.08.2011.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 03.11.2011.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.12.2011.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 22.05.2012.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.09.2012.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 12.06.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 08.01.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 18.08.2009.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.04.2011.godine u iznosu od 100 bodova;trošak sastava podneska od 16.08.2011.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 06.10.2011.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.11.2011.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 25.04.2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 16.05.2012.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 30.07.2012.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 31.05.2024.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 25.06.2024.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 24.12.2024.godine u iznosu od 250 bodova; konferencije sa strankom (1h) 50 bodova, a što ukupno iznosi 3550 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 7.100,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.775,00 Eur-a ukupno iznosi 8.875,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja od 663,62 Eur-a ukupno iznosi 9.538,62 Eur-a, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 24. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u