Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5842/2019-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja ĐA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3209113169, sklopljen 11. svibnja 2007. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Biserka Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, posl.br. OV-6262/07, dana 16. svibnja 2007. između tuženika Zagrebačka banka d.d, kao davatelja kredita i tužitelja ĐA, kao korisnika kredita, ništetan te da nema pravnog učinka.

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., isplatiti tužitelju ĐA, na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos 151.846,56 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28. veljače 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO".

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3209113169, sklopljenog 11. svibnja 2007. u Zagrebu, solemniziranog po javnom bilježniku Biserka Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, posl.br. OV-6262/07, dana 16. svibnja 2007., između tuženika Zagrebačka banka d.d., kao davatelja kredita i tužitelja ĐA ikao korisnika kredita, a koje glase: "…korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je primjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama…“ pa stoga navedene odredbe ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ĐA iznos 5.855,37 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 36,82 eur od 16.11.2007. do isplate;

- na iznos od 35,99 eur od 16.12.2007. do isplate;

- na iznos od 36,87 eur od 16.01.2008. do isplate;

- na iznos od 36,48 eur od 16.02.2008. do isplate;

- na iznos od 70,15 eur od 16.03.2008. do isplate;

- na iznos od 69,33 eur od 17.04.2008. do isplate;

- na iznos od 66,68 eur od 16.05.2008. do isplate;

- na iznos od 67,13 eur od 16.06.2008. do isplate;

- na iznos od 66,83 eur od 18.07.2008. do isplate;

- na iznos od 65,54 eur od 16.08.2008. do isplate;

- na iznos od 65,13 eur od 16.09.2008. do isplate;

- na iznos od 67,24 eur od 17.10.2008. do isplate;

- na iznos od 68,31 eur od 16.11.2008. do isplate;

- na iznos od 65,77 eur od 16.12.2008. do isplate;

- na iznos od 71,11 eur od 16.02.2009. do isplate;

- na iznos od 70,68 eu od 16.02.2009. do isplate;

- na iznos od 69,40 eur od 26.04.2009. do isplate;

- na iznos od 68,97 eur od 26.04.2009. do isplate;

- na iznos od 67,27 eur od 16.06.2009 .do isplate;

- na iznos od 66,97 eur od 16.07.2009. do isplate;

- na iznos od 66,55 eur od 16.07.2009. do isplate;

- na iznos od 94,03 eur od 03.10.2009. do isplate;

- na iznos od 94,01 eur od 19.11.2009. do isplate;

- na iznos od 95,01 eur od 08.01.2010. do isplate;

- na iznos od 94,39 eur od 08.01.2010. do isplate;

- na iznos od 95,38 eur od 16.02.2010 .do isplate;

- na iznos od 96,17 eur od 08.04.2010. do isplate;

- na iznos od 95,36 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 94,72 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 94,07 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 93,97 eur od 30.05.2010. do isplate;

- na iznos od 97,22 eur od 04.08.2010. do isplate;

- na iznos od 99,48 eur od 10.10.2010. do isplate;

- na iznos od 104,54 eur od 21.12.2010. do isplate;

- na iznos od 44,93 eur od 21.12.2010. do isplate;

- na iznos od 58,49 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 102,39 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 101,66 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 100,53 eur od 30.03.2011 .do isplate;

- na iznos od 102,85 eur od 20.05.2011 .do isplate;

- na iznos od 105,33 eur od 14.06.2011. do isplate;

- na iznos od 70,41 eur od 10.08.2011. do isplate;

- na iznos od 62,97 eur od 10.09.2011 .do isplate;

- na iznos od 61,55 eur od 12.11.2011. do isplate;

- na iznos od 60,80 eur od 15.11.2011 .do isplate;

- na iznos od 101,04 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 47,26 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 46,90 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 46,54 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 47,71 eur od 25.01.2012. do isplate;

- na iznos od 47,46 eur od 11.03.2012. do isplate;

- na iznos od 87,59 eur od 07.06.2012. do isplate;

- na iznos od 86,90 eur od 07.06.2012. do isplate;

- na iznos od 85,49 eur od 28.08.2012. do isplate;

- na iznos od 84,64 eur od 05.09.2012. do isplate;

- na iznos od 82,98 eur od 13.09.2012. do isplate;

- na iznos od 45,17 eur od 16.11.2012. do isplate;

- na iznos od 38,27 eur od 06.12.2012. do isplate;

- na iznos od 78,04 eur od 06.12.2012. do isplate;

- na iznos od 4,46 eur od 01.01.2013. do isplate;

- na iznos od 82,14 eur od 01.01.2013. do isplate;

- na iznos od 80,47 eur od 08.05.2013. do isplate;

- na iznos od 81,25 eur od 25.02.2014. do isplate;

- na iznos od 80,55 eur od 28.02.2014. do isplate;

- na iznos od 79,81 eur od 08.03.2014. do isplate;

- na iznos od 79,16 eur od 12.03.2014 .do isplate;

- na iznos od 78,19 eur od 11.04.2014. do isplate;

- na iznos od 89,82 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 89,01 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 88,21 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 87,41 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 86,61 eur od 30.06.2015.do isplate;

- na iznos od 85,81 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 85,00 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 84,20 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 83,40 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 82,60 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 81,80 eur od 30.06.2015 .do isplate,

u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate , u razdoblju do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj:3209113169, sklopljenog 11. svibnja 2007. u Zagrebu, solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, posl.br. OV-6262/07, dana 16. svibnja 2007. između tuženika Zagrebačka banka d.d., kao davatelja kredita i tužitelja ĐA, kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ĐA iznos 32.588,53 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3,46 eur od 16.08.2007. do isplate;

- na iznos od 3,41 eur od 16.09.2007. do isplate;

- na iznos od 5,19 eur od 16.11.2007. do isplate;

- na iznos od 12,13 eur od 16.01.2008. do isplate;

- na iznos od 9,47 eur od 16.02.2008. do isplate;

- na iznos od 24,56 eur od 16.03.2008. do isplate;

- na iznos od 7,49 eur od 16.04.2008. do isplate;

- na iznos od 13,69 eur od 17.04.2008. do isplate;

- na iznos od 2,71 eur od 16.05.2008. do isplate;

- na iznos od 9,66 eur od 16.06.2008. do isplate;

- na iznos od 0,28 eur od 16.07.2008. do isplate;

- na iznos od 9,80 eur od 18.07.2008. do isplate;

- na iznos od 3,04 eur od 16.08.2008. do isplate;

- na iznos od 2,83 eur od 16.09.2008. do isplate;

- na iznos od 4,84 eur od 16.10.2008. do isplate;

- na iznos od 18,92 eur od 17.10.2008. do isplate;

- na iznos od 36,10 eur od 16.11.2008. do isplate;

- na iznos od 18,17 eur od 16.12.2008. do isplate;

- na iznos od 13,11 eur od 16.01.2009. do isplate;

- na iznos od 53,46 eur od 16.02.2009. do isplate;

- na iznos od 66,52 eur od 16.02.2009. do isplate;

- na iznos od 1,52 eur od 16.03.2009. do isplate;

- na iznos od 57,49 eur od 26.04.2009. do isplate;

- na iznos od 59,15 eur od 26.04.2009. do isplate;

- na iznos od 48,17 eur od 16.06.2009. do isplate;

- na iznos od 5,21 eur od 16.06.2009. do isplate;

- na iznos od 43,83 eur od 16.07.2009. do isplate;

- na iznos od 49,04 eur od 16.07.2009. do isplate;

- na iznos od 5,02 eur od 16.08.2009. do isplate;

- na iznos od 0,43 eur od 19.09.2009. do isplate;

- na iznos od 2,15 eur od 22.09.2009. do isplate;

- na iznos od 37,01 eur od 03.10.2009. do isplate;

- na iznos od 6,68 eur od 03.10.2009. do isplate;

- na iznos od 40,90 eur od 19.11.2009. do isplate;

- na iznos od 9,94 eur od 19.11.2009. do isplate;

- na iznos od 45,88 eur od 08.01.2010. do isplate;

- na iznos od 57,73 eur od 08.01.2010. do isplate;

- na iznos od 11,57 eur od 08.01.2010. do isplate;

- na iznos od 0,27 eur od 16.01.2010. do isplate;

- na iznos od 53,66 eur od 16.02.2010. do isplate;

- na iznos od 18,52 eur od 16.02.2010. do isplate;

- na iznos od 55,25 eur od 08.04.2010. do isplate;

- na iznos od 13,30 eur od 08.04.2010. do isplate;

- na iznos od 61,84 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 74,79 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 74,61 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 0,10 eur od 28.04.2010. do isplate;

- na iznos od 20,36 eur od 16.05.2010. do isplate;

- na iznos od 59,68 eur od 30.05.2010. do isplate;

- na iznos od 10,23 eur od 16.06.2010. do isplate;

- na iznos od 90,75 eur od 04.08.2010. do isplate;

- na iznos od 1,17 eur od 04.08.2010. do isplate;

- na iznos od 119,33 eur od 10.10.2010. do isplate;

- na iznos od 103,06 eur od 10.10.2010. do isplate;

- na iznos od 1,25 eur od 16.10.2010. do isplate;

- na iznos od 21,06 eur od 21.12.2010. do isplate;

- na iznos od 156,81 eur od 21.12.2010. do isplate;

- na iznos od 152,04 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 151,68 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 72,93 eur od 20.01.2011. do isplate;

- na iznos od 77,02 eur od 30.03.2011. do isplate;

- na iznos od 124,80 eur od 30.03.2011. do isplate;

- na iznos od 26,69 eur od 20.05.2011. do isplate;

- na iznos od 100,64 eur od 20.05.2011. do isplate;

- na iznos od 75,68 eur od 14.06.2011. do isplate;

- na iznos od 6,24 eur od 14.06.2011. do isplate;

- na iznos od 59,86 eur od 18.06.2011. do isplate;

- na iznos od 32,25 eur od 22.06.2011. do isplate;

- na iznos od 37,75 eur od 13.07.2011. do isplate;

- na iznos od 67,41 eur od 20.07.2011. do isplate;

- na iznos od 8,34 eur od 10.08.2011. do isplate;

- na iznos od 34,98 eur od 10.08.2011. do isplate;

- na iznos od 69,72 eur od 24.08.2011. do isplate;

- na iznos od 89,49 eur od 31.08.2011. do isplate;

- na iznos od 35,37 eur od 10.09.2011. do isplate;

- na iznos od 1,41 eur od 10.09.2011. do isplate;

- na iznos od 61,16 eur od 20.09.2011. do isplate;

- na iznos od 28,78 eur od 11.10.2011. do isplate;

- na iznos od 56,98 eur od 22.10.2011. do isplate;

- na iznos od 42,35 eur od 12.11.2011. do isplate;

- na iznos od 142,89 eur od 12.11.2011. do isplate;

- na iznos od 43,75 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 183,70 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 183,25 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 182,80 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 182,35 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 29,12 eur od 15.11.2011. do isplate;

- na iznos od 171,63 eur od 25.01.2012. do isplate;

- na iznos od 81,31 eur od 25.01.2012. do isplate;

- na iznos od 123,56 eur od 11.03.2012. do isplate;

- na iznos od 145,20 eur od 11.03.2012. do isplate;

- na iznos od 60,49 eur od 07.06.2012. do isplate;

- na iznos od 206,69 eur od 07.06.2012. do isplate;

- na iznos od 66,06 eur od 07.06.2012. do isplate;

- na iznos od 136,23 eur od 28.08.2012. do isplate;

- na iznos od 30,29 eur od 28.08.2012. do isplate;

- na iznos od 168,56 eur od 05.09.2012. do isplate;

- na iznos od 14,32 eur od 05.09.2012. do isplate;

- na iznos od 176,52 eur od 13.09.2012. do isplate;

- na iznos od 1,78 eur od 13.09.2012. do isplate;

- na iznos od 199,10 eur od 16.11.2012. do isplate;

- na iznos od 196,47 eur od 06.12.2012. do isplate;

- na iznos od 198,83 eur od 01.01.2013. do isplate;

- na iznos od 8,34 eur/ od 01.01.2013. do isplate;

- na iznos od 164,23 eur od 29.01.2013. do isplate;

- na iznos od 12,44 eur od 08.05.2013. do isplate;

- na iznos od 169,37 eur od 08.05.2013. do isplate;

- na iznos od 21,57 eur od 25.02.2014. do isplate;

- na iznos od 81,35 eur od 25.02.2014. do isplate;

- na iznos od 120,04 eur od 28.02.2014. do isplate;

- na iznos od 91,91 eur od 28.02.2014. do isplate;

- na iznos od 108,73 eur od 08.03.2014. do isplate;

- na iznos od 103,14 eur od 08.03.2014. do isplate;

- na iznos od 96,97 eur od 12.03.2014. do isplate;

- na iznos od 76,05 eur od 12.03.2014. do isplate;

- na iznos od 122,25 eur od 11.04.2014. do isplate;

- na iznos od 27,87 eur od 11.04.2014. do isplate;

- na iznos od 260,56 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 302,75 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 301,98 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 301,20 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 300,42 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 299,64 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 298,87 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 298,09 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 297,31 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 296,53 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 295,75 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 275,24 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 274,66 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 274,07 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 273,49 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 272,91 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 272,32 eur od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 18.478,44 eur/ od 30.06.2015. do isplate;

- na iznos od 1.934,97 eur od 25.09.2015. do isplate;

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 24. ožujka 2023.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., isplatiti tužitelju ĐA trošak parničnog postupka u iznosu 18.523,45 eur sa zateznom kamatom od 24. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. svibnja 2007., kao korisnik kredita, s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209113169 (dalje: Ugovor), solemniziran po javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba, pod posl. br. OV-6262/07 dana 16. svibnja 2007., kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu 103.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita, uz roku otplate 15 godina, sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora od 4,40% godišnje. Mjesečni anuitet iznosio je 942,84 CHF u kunsko protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, iznos anuiteta sadržavao je glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora. Tužitelj dalje navodi da je 15. svibnja 2015. sa tuženikom zaključio Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza broj 3242798962. solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Trkman Pajić iz Zagreba, posl broj OV 2246/15 od dana 28. svibnja 2015 u iznosu 514.000,00 kn radi restrukturiranja obveza po stambenom kreditu po kreditnoj partiji 7103645832, a kojim je u cijelosti isplatio kredit tuženiku. Tuženik je samovoljno mijenjao visinu kamatne stope, slijedom čega su se povećavali i mjesečni iznosi koje je tužitelj morao plaćati. Smatra stoga predmetnu ugovornu odredbu ništetnom, a pritom se poziva na odluku donesenu u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P- 1401/2012 i to odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Nadalje, tužitelj se poziva i na odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena ništetnost odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, uključivo i konkretni ugovor, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana. Stoga navodi da je ništava i odredba ugovora kojom se utvrđuje da će tuženik banku obračunavati u CHF, a naplaćivati u kunama po srednjem tečaju HNB važeće na dan plaćanja jer se radi o bitnim sastojcima ugovora. Tužitelj stoga dalje tvrdi da je cijeli Ugovor ništetan, s obzirom da navedena odredba o promjenljivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika predstavlja bitan sastojak Ugovora, bez koje odredbe taj Ugovor ne može opstati. Navodi da je angažirao vještaka za financije Lidiju Česnik koja je sačinila izračun razlike između ugovorene i uplaćivane svote od strane tužitelja u razdoblju od srpnja 2007. do lipnja 2015. Zahtjevom sadržanim u tužbi postavlja glavni zahtjev kojim (1) predlaže utvrditi cijeli Ugovor od 11. svibnja 2007. ništetnim i bez pravnog učinka te obvezati tuženika na isplatu iznosa 382.353,62 kn sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2015. do isplate, kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka, kao i eventualno kumulirani zahtjev kojim (1) predlaže utvrditi ništetnim odredbe sadržane u čl. 1., 2., 3. i čl. 7., kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i te (2) obvezati tuženika na isplatu preplaćene kamate u iznosu 64.988,56 te preplaćenog tečaja u iznosu 170.610,45 kn sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos od dana plaćanja do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare . Navodi da tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora obzirom da je isti otkazan 19. studenog 2013. zbog neurednosti otplate pa kako je isti prestao otkazom postojati da ne mogu njegove odredbe utvrđivati ništetnim, a niti tražiti isplata temeljem takvih odredbi. Ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije jer da iz prometa po kreditu proizlazi da su, osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu Smatra da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom te da je valutna klauzula zakonom dopuštena odredba, a da banka nije znala niti je mogla/morala znati za rast tečaja CHF i nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Navodi i da je prilikom sklapanja Ugovora tužitelju pružio sve potrebne informacije jer da je istog informirao o svim poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF te je, u vezi toga, banka imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Navodi i da se od 1. siječnja 2013. kamata sastojala od fiksnog dijela i objektivnog parametra te da se ista do 19. rujna 2014. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a o čemu da je tužitelj obaviješten obaviješću od 8. siječnja 2013. Predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Podneskom od 30. siječnja 2023. (list 156-172 spisa) tuženik smatra da, sve da se i utvrdi ništetnost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu. Navedenim podneskom tužitelju osporava svojstvo potrošača, ne navodeći za taj prigovor određene razloge. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5 Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izračun preplate po financijskom vještaku Lidiji Česnik (list 10-13 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu od 11. svibnja 2007. (list 12-18 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 15. svibnja 2015. (list 19-25 spisa), otplatni plan (list 26-37 spisa), promet po kreditu (list 38-44 i 76-84 spisa), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (list 46-48 spisa), otkaz Ugovora o transakcijskom računu (list 49 spisa), potvrdu o obavljenim transakcijama (list 50 spisa), obustavu suglasnosti o zapljeni (list 51 spisa), Potvrdu o pismenom priopćenju otkaza kredita (list 71-72 spisa), dijelove izlaganja Đguvernera Švicarske narodne banke u ovjerenom prijevodu (list 92 i 109 spisa), preslike novinskih članaka (list 118-122 spisa), izvod iz edukacijskog materijala tuženika (list 123 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 124-129 i 173-174 spisa), obavijest tuženika od 8. siječnja 2013. (list 130 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (list 175-179 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića (list 195- 211 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Estro promet d.o.o. (list 231-234 spisa), iskaz tužitelja (list 260-261 spisa).

6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a cijeneći izvedene dokaze kako svaki dokaz za sebe tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud utvrđuje glavni zahtjev neosnovanim te eventualno kumulirani zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora po glavnom zahtjevu je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu te posljedično navedenom, zahtjev na isplatu cjelokupnog primljenog iznosa po tome Ugovoru, dok je predmet spora eventualno kumuliranog zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora u dijelovima kojima je ugovorena promjenjiva kamatne stope i vezanost uz valutu CHF te posljedično navedenom, i zahtjev za isplatu preplata izvršenih po tako ništetnim odredbama.

8. Iz stanja spisa proizlazi da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 11. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 3209113169, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 103.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), za dovršenje kuće, a s rokom otplate kredita 15 godina (čl. 3. i 6. Ugovora);

- da se odredbom čl. 2. Ugovora tužitelj obvezao platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,40 % godišnje;

- da je tužitelj temeljem odredbe čl. 1.Ugovora obvezao vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom;

- da je tužitelj temeljem čl. 7. Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;

- da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita;

-da je Ugovor o kreditu otkazan 19. studenog 2013. zbog nepodmirenja dospjelih tražbina;

- da su stranke 15. svibnja 2015. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza po stambenom kreditu i kojim kreditom su obveze po stambenom kreditu u cijelosti podmirene.

9. Sporno je je li (po glavnom zahtjevu) predmetni Ugovor o kreditu od 11. svibnja 2007. u cijelosti ništetan odnosno (po eventualno kumuliranom zahtjevu) sporno je je li su ništetne odredbe čl. 1., 2. , 3. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa. Po glavnom zahtjevu isplata bi predstavljala razliku isplaćenog iznosa kredita i iznosa ukupno vraćenog kredita, a po eventualno kumuliranom zahtjevu - isplata predstavlja razliku koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita te na ime razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita. U vezi s tim sporno je i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Sporno je i pitanje zastare.

10. Podneskom od 24. ožujka 2023. (list 237-246 spisa) tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju precizirao kondemnatorne dijelove zahtjeva, kako glavnog, tako i eventualno kumuliranog, na način da po osnovi ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu potražuje isplatu iznosa u visini 151.846,56 eur/ 1.144.087,93 kn (glavni zahtjev) te da se osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu u visini 5.855,37 eur / 44.117,47 kn i osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje isplatu u visini 32.588,53 eur/ 245.538,49 kn, sve sa potraživanom zateznom kamatom na pojedine iznose (eventualno kumulirani zahtjev).

11. Osnovano tuženik navodi (u podnesku od 14. siječnja 2025.) da je tužitelj podneskom od 24. ožujka 2023. preinačio zahtjev iz tužbe povišenjem (kondemnatorni dio glavnog zahtjeva i kondemnatorni dio eventulano kumuliranog po osnovi preplaćenog tečaja), u smislu odredbe čl. 191. st.1. ZPP međutim, neosnovano se protivi navedenoj preinaci, a s obzirom da je zahtjev za isplatu tužitelj precizirao u skladu sa rezultatima nalaza i mišljenja financijskog vještaka i navedeni iznosi su zaista povećani u odnosu na one iz tužbe. Sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. st. 2. ZPP kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.). Pritom valja dodati da se, u konkretnom slučaju, radi i o tzv. nepravoj preinaci zahtjeva budući da se povećanje opisanog dijela postojećeg zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj osnovi (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.) Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja. Ispravno tuženik navodi da je tužba djelomično povučena smanjenjem po osnovi kondemnatornog zahtjeva za isplatu temeljem preplaćene kamate i istome se ne protivi, ali za povučeni dio zahtjeva traži trošak.

12. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao I. tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl.81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

14. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

15. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl.502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP i ZZP.

18. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

19. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati. U ovom postupku tuženik je podneskom od 30. siječnja 2024 (list 164 spisa) osporio tužitelju svojstvo potrošača. Tuženiku valja odgovoriti da iz inače nespornog sadržaja čl. 6. Ugovora o kreditu, jasno proizlazi da je namjena kredita dovršenje kuće. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). Naime, prema čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetništvu što znači da svojstvo potrošača ima svaka fizička osoba u svakom ugovoru koji je sa trgovcem sklopljen izvan njezine profesionalne djelatnosti ili poslovne aktivnosti. Tužitelju se, kao korisniku kredita, ne može odreći pravo potrošača jer se pojam potrošača tumači u skladu sa položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora i vidljivo je prema vrsti ugovorne transakcije, kako je to obrazložio sud Europske unije u svojoj odluci broj C-774/2019 od 22. listopada 2020. Iz ugovora ne proizlazi da bi tužitelj ugovor sklopio u vezi sa svojom profesionalnom djelatnosti ili gospodarskom aktivnosti, a kako to ujedno proizlazi iz prihvaćenog iskaza tužitelja u dijelu gdje opisuje svrhu podizanja kredita te u dijelu u kojem opisuje kako društvo Elstro- promet d.o.o., osim što je po Ugovoru o kreditu založni dužnik, nema nikakve veze sa istim.

21. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

22. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

23. Također je stanovište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

24. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

25. U ovom postupku tuženik je na ročištu 11. studenog 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke OA koji da je sudjelovao u postupku obrade i odobrenja kredita.

26. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za gradnju kuće te je u banci razgovarao o uvjetima kreditiranja i ugovor u valuti CHF mu je ponuđen kao najpovoljniji te mu je objašnjeno da može dobiti veći iznos kredita i povoljniju kamatnu stopu. Ugovor mu je prezentiran kao tipski ugovor dakle, nije imao mogućnosti pregovaranja oko spornih odredba kredita, prije potpisa isti je pročitao i razumio ga je, koliko je mogao razumjeti jer mu je načelno jasan pojam promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, ali nije mogao niti misliti da bi mu anuitet kredita toliko porastao, u odnosu na onaj koji je bio u početku otplate. Sredstva dobivena kreditom utrošio je za izgradnju kuće u kojoj živi sa obitelji, u trenutku sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta, a Elstro-promet d.o.o. je bio samo založni dužnik po ugovoru o kreditu i nije ni u kakvoj drugoj vezi sa sredstvima dobivenim kreditom. Anuitet kredita otplaćivao je osobno, iako je pojedine rate kredita plaćala i VA koja je moja izvanbračna supruga i koja je te rate plaćala u njegovo ime i za njegov račun. Kada mu je rata kredita porasla do te mjere da iste više nije mogao podmirivati, došla mu je i ovrha. Da je u trenutku sklapanja ugovora u trenutka znao da će anuitet kredita porasti toliko, ugovor zasigurno ne bi sklopio. Kada je naveo da je kredit ishođen za gradnju kuće, dodaje da u istoj živi njegova obitelj pa tako i VA koja je vlasnica kuće. Naime, ista mu je i posuđivala novac za otplatu kredita pa je vlasništvo kuće prenio na istu. Kuća izgrađena sredstvima kredita nalazi na adresi koju je uvodno naveo kao adresu prebivališta. Trgovačko društvo Elstro-promet d.o.o. ima registriranu adresu središta u Opatincu Ivanić Grad, ali se ured nalazi u Zagrebu, Slavonska avenija 20d. Sud nije dopustio tužitelju odgovor na piranje posjeduje li račune vezane za trošenje sredstava dobivenih kreditom, a budući da je isti isplaćen na moj tekući račun i to iz razloga što isto nema veze s predmetom ovoga spora, a i banka je u trenutku isplate kredita morala sama kontrolirati trošenje sredstava, a niti je isto relevantno za svojstvo potrošača tužitelja jer se dakle, pojam potrošača tumači u skladu sa položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora i vidljivo je prema vrsti ugovorne transakcije, kako je to obrazložio sud Europske unije u svojoj odluci broj C-774/2019 od 22. listopada 2020.. Odredbe ugovora shvatio je koliko je mogao na razini ekonomije. Djelatnik banke objasnio mu je sadržaj ugovora odnosno ono što je u njemu već navedeno. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio mu je poznat tečaj CHF za kune i bio mu je poznat da se isti jedno vrijeme nije mijenjao, ali kasnije je isti enormno povećan. Nije pitao djelatnika banke za projekciju kretanja tečaja CHF. Nije dobio otplatni plan niti za jednu drugu valutu osim za CHF. Ne zna da li se prije sklapanja ovog ugovora interesirao oko kreditnih uvjeta u nekim drugim bankama. Dobivao je od banke pisane obavijesti vezane za promjenu visine kamatnih stopa, ali obzirom da je to bila samo obavijest nije znao što bi u vezi sa istima u banci pregovarao ili mijenjao. Trgovačko društvo Elstro-promet d.o.o. u trenutku sklapanja ugovora imalo sjedište u [adresa]. Vlasništvo kuće u [adresa] prenio je na VA puno puno kasnije, a obzirom na datum sklapanja ugovora. Pojašnjava da ga banka, a prije promjene visine kamatne stope, nije pitala za pristanak već bi mi o tome samo naknadno poslala obavijest. Kada ga se pita da li je prilikom sklapanja ugovora o kreditu uopće znao da može pregovarati sa bankom oko odredbi ugovora, iskazuje da mu je u banci objašnjeno da je to tipski ugovor kojeg može samo ili prihvatiti ili ne. Sjedište društva Elstro-promet d.o.o. promijenjeno je 2013. Kuća u [adresa] je bila dovršena već 2011. i otprilike tada je i preselio na adresu iste.

27. Sud u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja ocijenivši ga istinitim i uvjerljivim i sud utvrđuje da isti nije dobio cjelovito i puno objašnjenje o značaju ugovaranja promjenjive kamatne stope i rizicima kretanja tečaja CHF.

28. Dakle, tuženik nije dokazao, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

29. Valja reći da niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi:

- da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, pri čemu valja kazati da tuženik nije ni iznosio tvrdnje da je informirao tužitelja o spomenutim specifičnim rizicima, kao ni

- da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužitelju u trenutku sklapanja Ugovora, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis.

30. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF. Pritom tvrdnja tuženika da se kamatna stopa počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala neovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zahtjeve predviđene čl. 11.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 127/12.) o čemu da je tuženik uredno obavijestio tužitelja obaviješću od 8. siječnja 2013., nije ni od kakvog utjecaja na pravo tužitelja na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope. Navedeno iz razloga što je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetne odredbe Ugovora pa ni obavijest od 8. siječnja 2013. koja se odnosi na izmijenjenu kamatnu stopu, a koja tužitelju nije bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nije mogla postati valjani sastavni dio predmetnog Ugovora.

31. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO), važećom u trenutku sklapanje Ugovora, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio, uz deklaratorni, i kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

32. S obzirom da je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost odredbi kojima je ugovarana promjenljiva kamatna stopa po odluci banke, kao i odredbi kojima je isplata vezana uz valutu CHF, valjalo je ocijeniti je li osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

33. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

34. Predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope po odluci banke, budući da je njime ugovorena kamatna stopa u određenoj visini koja je, u slučaju da se ne mijenja tijekom otplate, na snazi tijekom cijelog razdoblja otplate. Ugovor može opstati i bez vezanosti uz valutu CHF, budući da je kredit i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti toga iznosa, odnosno, kredit je ugovoren u kunama. O činjenici da ugovori o kreditu mogu opstati i bez takvih ugovornih odredaba koje su utvrđene ništetnima, svjedoči i ustaljena sudska praksa po kojoj su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, a nije utvrđena ništetnost cijelog Ugovora o kreditu (posebice recentna odluka VSRH Rev-259/2022 od 9. listopada 2024.) Iz toga razloga nije prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu te posljedično navedenom niti kondemnatorni zahtjev za povrat svega primljenog na temelju toga ugovora, odnosno, za isplatu iznosa 151.846,56 eur (prema preciziranom zahtjevu iz podneska od 24. ožujka 2023), a primjenom odredbe čl. 324. ZOO te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

35. S obzirom da je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu od 11. svibnja 2007. utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe čl. 1., 2., 3. i 7. predmetnog Ugovora, obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu koji se odnosi na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom banke i u dijelu u kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća, ništetne te je odlučeno kao u toč. II. i IV. izreke presude.

36. Otkazom kredita tužitelju nije prestao pravni interes za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a koja se posljedično ogleda u novčanom zahtjevu za isplatu. Naime, u skladu sa odredbom čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Prije svega treba napomenuti da činjenica da je neki ugovor otkazan zbog neplaćanja nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Potrebno je imati u vidu da razlozi za otkaz ugovora, zbog primjerice neispunjenja ugovora, nastaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora. Stoga činjenica da je ugovor o kreditu otkazan ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe tog ugovora ništetne. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije u slučaju koji se odnosi na sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Korisnik kredita dakle, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju. Pritom tuženik neosnovano navodi i da se, u konkretnom slučaju, radi o zabrani manjeg značaja. Navedeno stoga što se u konkretnom slučaju radi o vezanosti otplate kredita promjenjivu kamatnu stopu i za tečaj CHF u odnosu na kune, a što predstavlja element cijene dakle, jednog od bitnih sastojaka predmetnog Ugovora o kreditu.

37. U odnosu na navode tuženika o tome da iz prometa po kreditu proizlazi da je pojedine anuitete plaćala osoba različita od tužitelja, odnosno iz iskaza tužitelja i promete po kreditu proizlazi da se radi o VA, kraj nesporne činjenice da je tuženik uplate izvršene od strane VA, kao treće osobe, prihvatio kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita po navedenim anuitetima, time tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio aktivnu legitimaciju u smislu članka 1111. ZOO zahtijevati povrat stečenog bez osnove (za sporne anuitete ) jer je dakle, ta treća osoba, u skladu s člankom 161. ZOO platila dug u ime i za račun korisnika kredita, a što je dakle, tuženik prihvatio kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Time, u odnosu na te anuitete nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita te interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) tuženika ne oslobađa od (ne umanjuje njegovu obvezu) obveze utvrđene presudama u kolektivnom sporu (tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-5101/2021 i dr. spojenim odlukama od 7. lipnja 2023. te VSRH u rješenju Revd 1202/2022-2 od 22. ožujka 2022.)

38. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je, u slučaju ništetnosti, ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, kao i iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

39. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću. Nalaz i mišljenje od 27. veljače 2023. prihvaćeno je u cijelosti, kao stručno, objektivno i detaljno obrazloženo te u skladu sa postavljenim zadatkom iz rješenja ovoga suda od 8. veljače 2023 (list 188 spisa). Iz istog je sud utvrdio da, prema činjenicama i metodologiji izračuna kako je opisano u nalazu te u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početno ugovoreni tečaj:

- razlika kamate, odnosno preplata kamata iznosi 44.117,47 kn/ 5.855,37 eur - razlika u valuti, odnosno preplata tečaja iznosi 245.538,49 kn / 32.588,53 eur Pojedinačni iznosi plaćenih anuiteta i pojedinačni iznosi preplata, kao i datumi plaćanja su prikazani u tablicama pod toč. 1. i 2. Zaključka nalaza i mišljenja (list 207-210 spisa).

40. Budući da je sud u prethodnom obrazloženju presude (toč. 26. obrazloženja) naveo razloge iz kojih nije prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništenosti cijelog Ugovora o kreditu, to posljedično navedenom, nije osnovan niti zahtjev za isplatu po osnovi ništavosti cijelog Ugovora o kreditu, a slijedom čega nije posebno niti obrazlagana visina zahtjeva temeljem takve osnove, a niti je u vezi tog zahtjeva posebno cijenjen nalaz i mišljenje financijskog vještaka (visina potraživanja po osnovi ništavosti cijelog Ugovora o kreditu iznosila bi 1.144.087.93 kn / 151.846,56 eur).

41. Stoga sud utvrđuje da, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, ukupna razlika preplaćenih iznosa anuiteta temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 5.855,37 eur te da ukupna razlika preplaćenih iznosa anuiteta temeljem ništetne odredbe o promjeni tečaja 32.588,53 eur. Pritom valja dodati da sud nije posebno cijenio, po tužitelju uz tužbu priložen, izračun preplate jer isto sačinjeno po privatnom traženju tužitelja, dakle ne po nalogu suda, a u konačnici je po njegovom prijedlogu i provedeno financijsko vještačenje koje je sud cijenio kako je prethodno obrazloženo.

42. U odnosu na prigovor zastare valja reći da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu), a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

43. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

44. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

45. Tužba u ovom sporu je podnesena 10. lipnja 2019. iz čega slijedi da primjenom odredbe čl. 225. ZOO zastara nije nastupila.

46. Budući da je u konkretnom slučaju tužitelj podneskom od 24. ožujka 2023. (po provedenom financijskom vještačenju) djelomično preinačio tužbu povećanjem zahtjeva, u odnosu na pitanje zastre za taj povećani dio zahtjeva, valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. koje glasi ¨"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva." Stoga u konkretnom slučaju, a budući da dakle, radi o preinaci povećanjem zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, da je ta tzv. neprava preinaka moguća i dopuštena, nema zastare niti za taj preinačni dio zahtjeva jer je prvobitno tužba podnijeta pravovremeno.

47. Budući da se zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništave ugovorne odredbe pravno smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO, upravo je na temelju navedene odredbe valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu iznosa 5.855,37 eur (razlika zbog preplaćene kamate) i iznosa 32.588,53 eur ( razlika zbog promjene tečaja- valutna klauzula) jer je tuženik taj iznos stekao bez osnove te je odlučeno kao u toč. III. i IV. izreke presude.

48. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripada zatezna kamata u skladu sa čl. 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Naime, tuženik je nesavjestan od trenutka kada je primio uplate od strane tužitelja pa je dužan kamate platiti od dana plaćanja anuiteta. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je u skladu sa odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narode novine 1534/04) te čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

49. U odnosu na trošak postupka valja reći da je odredbom čl. 188. st. 1. ZPP propisano da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom . Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Stavkom 2. istog članka je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, dok je stavkom 3. propisano da se zahtjevi mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

49.1. Kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Takvi zahtjevi nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto (tako i u Rev- 238/2019 od 3. prosinca 2019.). U ovoj pravnoj stvari tužitelj nije tražio da sud prihvati i glavni i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, nego je tražio da se udovolji samo jednome od njih.

49.2. Kako u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti i to temeljem odredbe čl. 154. st.1. u vezi čl. 188. st. 2. ZPP. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev- 172/08-2 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev- 459/22 od 3. listopada 2023. Osim toga sud je imao u vidu da se radi o sporu koji je proizašao iz potrošačkog ugovora, u kojem je tuženik nastupio kao jača strana.

49.3. Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku. Budući da se tijekom postupka vrijednost predmeta spora mijenjala, tužitelju do 23.ožujka 2023. pripada trošak zastupanja u vrijednosti osnovnog boda 617, a od 24. ožujka 2024. osnovna vrijednost boda iznosi 1.431 bod.

49.4. Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 617 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 15. studenog 2019. i 6. veljače 2023., svaki po 617 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu 8. veljače 2023. 617 bodova (tbr. 9/1Tarife), sastav podnesaka od 24. ožujka 2023. i od 30. ožujka 2023., svaki po zatraženih 1.145 bodova te za zastupanje na ročištima 11. studenog 2024. i 24. siječnja 2025., svaki po zatraženih 1.145 bodova, ukupno 7.048 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 14.096,00 eur, a uz pripadajući PDV 25 % (3.524,00 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 553,45 eur i trošak uplaćenog predujma za vještačenje 350,00 eur, sveukupno iznosi 18.523,45 eur.

49.5. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 13. lipnja 2019. i 17. veljače 2023- jer istima samo dostavlja dokaz o uplati pristojbe na tužbu i predujma, a čime se ne radi o nužnim troškovima postupka niti mu je priznat trošak sastava podnesaka od 21. svibnja 2021., 31. kolovoza 2023., 12. siječnja 2024. i 23. svibnja 2024. je istima samo požuruje postupanje suda čime se ne radi o nužnom trošku postupka. Nije mu priznat niti zatraženi trošak pristojbe na presudu, budući da je prema izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23), kao potrošač u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je predmet spora, oslobođen od plaćanja pristojbi (na snazi od 20. svibnja 2023.)

50. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka tužitelju temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte