Poslovni broj: Us I-2046/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,radi utvrđivanja poreza na dobit i poreza na dohodak od kapitala za 2018. godinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 07. veljače 2025. godine,u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženikaa 24. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 410-10/24-01/7,URBROJ: 513-04-24-2 od 01.srpnja 2024. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik, KLASA:UP/I-410-23/20-17/1, URBROJ:513-07-15-01/23-07 od 10. listopada 2023. godine, te da sud presudom meritorno riješi predmet tako da se utvrdi da tužitelj nije u obvezi platiti iznos poreza na dobit i poreza na dohodak za 2018. godinu, te pripadajuće zatezne kamate u ukupnom iznosu od 67.447,10 eura i da predmetna transakcija prijenosa gospodarske cjeline uz naknadu je neoporeziva.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-10/24-01/7,URBROJ: 513-04-24-2 od 01.srpnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se u ovoj upravnoj stvari radi o tome da tužitelj kao fizička osoba predmetnom transakcijom prodaje višegodišnje poslovanje svog obrta, kupcu (stjecatelju) koje je trgovačko društvo o čemu je dana 31. siječnja 2018. godine sklopljen Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline između tužitelja kao prenositelja i trgovačkog društva Adriagate d.o.o. iz Splita, Velebitska 71, kao stjecatelja; da se u konkretnom slučaju radi o transakciji koja u ekonomskom smislu znači prodaju gospodarske cjeline, a u pravnom smislu da odgovara pojmu poduzetničkog poduzeća; da je navedenim Ugovorom za predmetnu transakciju kojom se prenosi cjelokupno poslovanje tužiteljevog obrta na stjecatelja ugovoreno da je stjecatelj dužan tužitelju isplatiti novčanu naknadu; da se ni u kojem slučaju ne radi o kupoprodaji pojedinačne poslovne imovine; da je tužitelj prije sklapanja navedenog Ugovora od 31. siječnja 2018. godine djelatnost putničke agencije obavljao kao obrtnik i da je bio obveznik poreza na dobit i da je vodio poslovne knjige; da prijenos gospodarske cjeline iz obrta koji plaća porez na dobit u trgovačko društvo, načelno, ne rezultira obvezom poreza na dobit, obzirom da je oporezivanje izjednačeno sa statusnom promjenom pripajanja, pri čemu do stjecanja kontrole od strane trgovačkog društva, preuzimatelja, dolazi istovremeno sa pripajanjem; da kod prijenosa gospodarske cjeline ne dolazi do prijenosa udjela u prvom koraku i do pripajanja u drugom koraku, već je transakcija stjecanja kontrole i pripajanja objedinjena kao jedinstvena transakcija. U slučaju kada se gospodarska cjelina prenosi uz naknadu, plaćanje naknade je u gospodarskom smislu izjednačeno sa stjecanjem financijske imovine; da se u poreznom smislu prijenos gospodarske cjeline može jednako tretirati kao statusna promjena pripajanja kod stjecatelja iako se radi o prenositelju obrtniku, dok je kod prenositelja priroda pravnog posla porezno izjednačena sa prodajom udjela u trgovačkom društvu; da je prenositelj prepustio stjecatelju sva upravljačka prava i pravo na isplatu zarade kao da se radilo o prodaji udjela; da je učinak predmetne transakcije izjednačen sa prodajom udjela pa se, u skladu sa načelom prevage gospodarske biti nad formom, jednako mora tretirati u poreznom smislu. U vezi sa navedenim poziva se na mišljenje Porezne uprave, Središnjeg ureda od 19. veljače 2007. godine. Navodi da je predmetnim Ugovorom od 31. siječnja 2018. godine definirana priroda transakcije, te se pritom ističe da se navedenom transakcijom osigurava kontinuitet poslovanja tj. u okviru iste djelatnosti; da iz odredaba Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona proizlazi da naknada za prijenos ne mora biti uvijek u obliku udjela u trgovačkom društvu; da kod prijenosa gospodarske cjeline uz naknadu, naknada (cijena za prijenos) najčešće ne odgovara pukom zbroju cijena za pojedinačnu imovinu koja čini aktivu bilance, jer su u pravilu uračunate i obveze koje stjecatelj preuzima zajedno sa imovinom. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te da sud presudom meritorno riješi predmet tako da se utvrdi da tužitelj nije u obvezi platiti iznos poreza na dobit i poreza na dohodak za 2018. godinu, te pripadajuće zatezne kamate u ukupnom iznosu od 67.447,10 eura i da predmetna transakcija prijenosa gospodarske cjeline uz naknadu je neoporeziva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbuističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanogrješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke poništava se točka III: izreke poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-410-23/20-17/1, URBROJ: 513-07-15-01/23- 07 od 10. listopada 2023. godine u dijelu teksta koji glasi: „ Nalaže se poreznom obvezniku da u roku od 15 dana od primitka rješenja“ te se isti zamjenjuje tekstom: „Nalaže se poreznom obvezniku da u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja“. Točkom II. poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik, KLASA: UP/I-410-23/2020-17-1, URBROJ: 513-07-15- 01/23-10 od 14. studenog 2023. godine i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-410-23/2020-17- 1, URBROJ: 513-07-15-01/23-11 od 03. siječnja 2024. godine. Točkom III. žalba se odbija.

4. Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-410-23/20-17/1, URBROJ: 513-07-15-01/23- 07 od 10. listopada 2023. godine utvrđuje se obveza poreza na dobit za 2018. godinu u iznosu od 26.392,18 eura te za isto razdoblje se utvrđuje obveza poreza na dobit od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u iznosu od 25.547,63 eura uz koje je obračunata i zatezna kamata.

5. Na ročištu od 07. veljače 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno primio poziv a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, tužbenog zahtjeva te je ustrajao u tužbenom navodu da se u konkretnom slučaju radi o prijenosu gospodarske cjeline sa obrta tužitelja na jedno dioničko društvo, a koje dioničko društvo je nakon izvršenog prijenosa nastavilo obavljati istu djelatnost kao što je obavljao i tužiteljev obrt. S obzirom da se radi o prijenosu gospodarske cjeline da se ne radi o oporezivoj transakciji.

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 01. srpnja 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelju zakonito za 2018. godinu utvrđena porezna obveza po osnovu poreza na dobit te poreza i prireza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela.

9. U vezi točke I. izreke osporenog rješenja navesti je da iz spisa proizlazi da je tuženik postupajući po žalbi tužitelja uočilo proturječnost u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na nalog za plaćanje utvrđene obveze, te je sukladno članku 117. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku samo izvršilo promjenu u sadržaju naloga za plaćanje porezne obveze. U odnosu na točku II. izreke osporenog rješenja iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo donijelo označeno rješenje od 14. studenog 2023. godine a da je isto rješenje zbog pogreške u pisanju ispravljalo donošenjem označenog rješenja od 03. siječnja 2024. godine, te da je oba rješenja dostavljalo osobno žalitelju, a ne njegovom opunomoćeniku. Budući da je tuženik odlučio kao u točki I. izreke osporenog rješenja trebalo je navedena prvostupanjska rješenja poništiti.

10. Sporno je među strankama da li je predmetna transakcija oporeziva, s obzirom da se istom transakcijom sa tužiteljevog turističkog obrta „ [obrt]“ na stjecatelja-trgovačko društvo Adriagate d.o.o. iz Splita prenosi uz naknadu od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, sva imovina obrta (dugotrajna imovina, kratkotrajna imovina, potraživanja, novac na računu i u blagajni, zadržana neisplaćena dobit iz poslovanja, dugoročne i kratkoročne obveze).

Sporno je da li se radi o statusnoj promjeni (pripajanju) u smislu Zakona o trgovačkim društvima odnosno da li se radi o prijenosu imovine obrta kao gospodarske cjeline, što ne bi podlijegalo oporezivanju.

11. Prema članku 38. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16) gospodarska cjelina je sva imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.

12. Prema članku 17. stavak 1. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 30/17) koji propisuje kako se gospodarskom cjelinom iz članka 38. Zakona u slučaju obrta smatraju se sve stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveze koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta te ako je pri otuđenju cijele gospodarske djelatnosti obrta na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, smatrat će se da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu.

13. Iz spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je dana 31. siječnja 2018. godine sklopljen Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline između tužitelja kao prenositelja i trgovačkog društva Adriagate d.o.o. iz Splita, Velebitska 71, OIB: 32317361679 kao stjecatelja kojim se na stjecatelja prenosi gospodarska cjelina (dugotrajna imovina, kratkotrajna imovina, potraživanja, novac na računu i u blagajni, zadržana neisplaćena dobit iz poslovanja, dugoročne i kratkoročne obveze) uz naknadu od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

14. Porezno tijelo je temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenog dana 31. siječnja 2018. godine utvrdilo da je tužitelj predmetni iznos naknade od od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti trebao uključiti u poreznu osnovicu poreza na dobit u Prijavi poreza na dobit za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine.

15. U postupku utvrđivanja poreza na dobit za 2018. godinu porezno tijelo je donijelo porezno rješenje, KLASA: UP/I-410-23/20-17/1, URBROJ: 513-07-15-01/20- 01 od 31. siječnja 2020. godine protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu.

Tuženik je u žalbenom postupku odlučujući o navedenoj žalbi tužitelja donio rješenje, KLASA: UP/II-410-10/20-01/2, URBROJ: 513-04-20-3 od 29. svibnja 2020. godine kojim je žalbu je uvažilo i porezno rješenje od 31. siječnja 2020. godine poništilo te predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je porezno tijelo donijeto predmetno prvostupanjsko rješenje od 10. listopada 2023. godine (tužbom osporeno rješenje).

16. U ponovljenom postupku porezno tijelo je ostalo kod ranijih utvrđenja te je u prvostupanjskom rješenju utvrdilo da je tužitelj do 31. prosinca 2017. godine utvrđivao dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti a da je od 01. siječnja 2018. godine temeljem vlastitog zahtjeva postao obveznik plaćanja poreza na dobit te da je tužitelj za 2018. godinu podnio Prijavu poreza na dobit u kojoj nije iskazao iznos naknade naknade od od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koju je dobio temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenog dana 31. siječnja 2018. godine. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj dana 31. siječnja 2018. godine odjavio obrt te da je od 01. veljače 2018. godine zaposlenik u trgovačkom društvu Adriagate, putnička agencija d.o.o. iz Splita a da u istome društvu nikada nije bio član uprave.

17. Porezno tijelo je utvrdilo da iznos primljen za prodanu imovinu odnosno gospodarsku cjelinu ili poslovabnje smatra prihodom koji je trebalo uključiti u osnovicu pporeza na dobit, obzirom da se kod tužitelja kao otuđitelja (prodavatelja), koji je i bio vlasnik turističkog obrta „ [obrt]“ dogodila samo jedna transakcija, prodaja imovine odnosno gospodarske cjeline ili poslovanja obrta navedenom trgovačkom društvu u Splitu, koja se u smislu članka 19. Zakona o porezu na dobit ne može smatrati statusnom promjenom odnosno pripajanjem, te je istaknuto kako tužitelj navedenom transakcijom nije stekao udjele u navedenom trgovačkom društvu (stjecatelju) već u istom društvu je samo zaposlenik.

Kako predmetno trgovačko društvo Adriagate, putnička agencija d.o.o. iz Splita, kao stjecatelj, prema tužitelju ima samo obvezu plaćanja naknade navedene za prijenos – kupljenu imovinu (gospodarsku cjelinu obrta, navedenu u Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline, ne radi o statusnoj promjeni pripajanja.

18. Porezno tijelo ističe da se u konkretnom slučaju ne razmatra kako je poslovni događaj knjižen u poslovnim knjigama kupca jer isto nema utjecaj na poreznu osnovicu. Slijedom navedenog porezno tijelo je tužitelju za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine utvrdilo osnovicu poreza na dobit u iznosu od 1.657.099,33 kuna i obvezu poreza na dobit u iznosu od 198.851,92 kune te obračunalo kamate.

19. Utvrđenjem osnovice poreza na dobit porezno tijelo je osnovano utvrdilo i dobit nakon oporezivanja porezom na dobit u iznosu od 1.458.247,41 kune za tužiteljev obrt, koju je tužitelj ostavio u svoju korist prilikom okončanja poslovanja odnosno odjave obrta, koja se smatra dohotkom od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti te utvrdila osnovicu poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 1.458.247,41 kuna, te obvezu poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u iznosu od 174.989,69 kuna, prirez porezu na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela u dobiti u iznosu od 17.498,96 kuna, te obračunalo kamate.

20. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu ako se na stjecatelja prenosi sva imovina i pripadajući izvori imovine obrta. O prijenosu gospodarske cjeline obrta u dioničko društvo može se govoriti samo kada je obrt u sustavu poreza na dobit jer je u tom slučaju riječ o istom sustavu oporezivanja porezom na dobit.

21. Međutim, potrebno je istaći je da je do 31. prosinca 2017. godine tužitelj utvrđivao dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti a da je od 01. siječnja 2018. godine dobrovoljno temeljem vlastitog zahtjeva postao obveznik plaćanja poreza na dobit.

Naime, tužitelj je temeljem vlastitog zahtjeva od 01. siječnja 2018. godine postao obveznik plaćanja poreza na dobit te je tužitelj za 2018. godinu podnio Prijavu poreza na dobit. Dakle, u poslovnoj 2018. godini ostvario dobit, za što bi bio u obvezi platiti porez na dobit. Pored navedenog, istaći je da u Prijavi poreza na dobit za 2018. godinu tužitelj nije iskazao iznos naknade od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koju je dobio temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenog dana 31. siječnja 2018. godine.

22. Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenim 31. siječnja 2018. godine između tužitelja kao prodavatelja i trgovačkog društva Adriagate putnička agencija d.o.o. iz Splita kao stjecatelja, ugovoreno je da se gospodarska cjelina, cjelokupna imovina i izvori, prenose na stjecatelja. Člankom 2. istog Ugovora je ugovorena naknada u iznosu od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Navedeni iznos uplaćen je tužitelju na račun u tri rate i to 01. ožujka 2018. godine u iznosu od 770.639,68 kuna, 8. kolovoza 2018. godine u iznosu od 488.512.79 kn te 18. travnja 2019. godine u iznosu od 497.570,01 kuna.

Rješenjem Ureda državne uprave Šibensko-kninske obrt je odjasvljen na dan 31. siječnja 2018. godine.

Stoga, ne ulazeći u slobodu koju poduzetnici imaju kod donošenja poslovnih odluka i obliku (statusu) u kojem će poslovati, ocijeniti je da li je navedena transakcija pripremljena s ciljem da se izbjegne plaćanje poreza na dobit, što bi proizlazilo s obzirom da je tužitelj već podnošenjem Prijave poreza na dobit trebao biti obveznik poreza na dobit za 2019. godinu.

23. Tužitelj kao vlasnik turističkog obrta „ [obrt]“ ne stječe poslovne udjele u trgovačkom društvu Adriagate, putnička agencija d.o.o. iz Splita u zamjenu za imovinu odnosno gospodarsku cjelinu obrta već je nakon odjave obrta u navedenom trgovačkom društvu u svojstvu zaposlenika a za prijenos imovine obrta uprihodio je iznos od 236.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, sukladno Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenog od dana 31. siječnja 2018. godine.

24. Kako je prijenos gospodarske cjeline obavljen je uz novčanu naknadu koju je stjecatelj isplatio tužitelju, slijedom čega sud ocjenjuje da pravilno porezno tijelo predmetnu transakciju tretira kao prodaju imovine odnosno gospodarske cjeline ili poslovanja obrta (kupoprodaju), te utvrđuje da se navedena transakcija ne može smatrati statusnom promjenom u smislu članka 19. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, broj: 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16).

25. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 24. veljače 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju SŠ iz [adresa],

- tuženiku Ministarstvu financija RH,Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.