Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1231/2020-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi isplate razlike plaće, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, tužitelju, na ime imovinske štete, odnosno razlike bruto plaće za vremensko razdoblje od 1. lipnja 2017.god. do 31. prosinca 2019.god. isplatiti ukupan iznos od 13.154,21 Eur, zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to po mjesecima kako slijedi:

-za lipanj 2017.god., na iznos od 334,84 Eur počev od 20.srpnja 2017.god. pa do isplate,

-za srpanj 2017.god., na iznos od 908,13 Eur počev od 20.kolovoza 2017.god. pa do isplate,

-za kolovoz 2017.god., na iznos od 1880,26 Eur počev od 20.rujna 2017.god. pa do isplate,

-za rujan 2017.god., na iznos od 711,51 Eur počev od 20.listopada 2017.god. pa do isplate,

-za listopad 2017.god., na iznos od 50,43 Eur počev od 20.studenog 2017.god. pa do isplate,

-za studeni 2017.god., na iznos od 239,41 Eur počev od 20.studenog 2017.god. pa do isplate,

-za ožujak 2018.god., na iznos od 289,91 Eur počev od 20.travnja 2018.god. pa do isplate,

-za travanj 2018.god., na iznos od 567,27Eur počev od 20.svibnja 2018.god. pa do isplate,

-za svibanj 2018.god., na iznos od 2002,04 Eur počev od 20.lipnja 2018.god. pa do isplate,

-za lipanj 2018.god., na iznos od 1108,17 Eur počev od 20.srpnja 2018.god. pa do isplate,

-za listopad 2018.god., na iznos od 63,71 Eur počev od 20.studenog 2018.god. pa do isplate,

-za siječanj 2019.god., na iznos 308,87 Eur počev od 20.veljače 2019.god. pa do isplate,

-za veljaču 2019.god., na iznos od 284,64 Eur počev od 20.ožujka 2019.god. pa do isplate,

-za ožujak 2019.god., na iznos od 528,20 Eur počev od 20.travnja 2019.god. pa do isplate,

-za travanj 2019.god., na iznos od 1906,52 Eur počev od 20.svibnja 2019.god. pa do isplate,

-za svibanj 2019.god., na iznos od 1137,68 Eur počev od 20.lipnja 2019.god. pa do isplate,

-za kolovoz 2019.god., na iznos od 239,65 Eur počev od 20.rujna 2019.god. pa do isplate,

-za rujan 2019.god., na iznos od 73,06Eur počev od 20.rujna 2019.god. pa do isplate,

-za studeni 2019.god., na iznos od 299,12 Eur počev od 20.prosinca 2019.god. pa do isplate,

-za prosinac 2019.god., na iznos od 220,80 Eur počev od 20.siječnja 2020.god. pa do isplate.

-dok se za više zatraženo, i to za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, tužitelj odbija.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.731,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 8. listopada 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi se navodi kako je tužitelj djelatnik tuženika, te je dne 9.lipnja 2017. protiv tuženika pokrenuo postupak zbog uznemiravanja na radnom mjestu, koji postupak se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-429/17 i Županijskog suda u Splitu, koji je donio pravomoćnu presudu, pod poslovnim brojem GŽ R-13/2020 od 9. lipnja 2020. kojom je utvrđeno da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja. Zbog utvrđenog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, prouzročenog postupanjem tuženika, tužitelj je tijekom 2017., 2018. i 2019. bio na bolovanju radi čega je u razdoblju od 1. lipnja 2017. pa do 31. prosinca 2019. primao umanjeni iznos plaće od one koja je za to radno mjesto utvrđena internim aktima tuženika, odnosno ugovorom o radu tužitelja. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku tužitelju, na ime imovinske štete, odnosno razlike bruto plaće za vremensko razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. isplatiti ukupan iznos od 102.156,78 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 26. veljače 2021. tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže isti odbiti uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Navodi kako je točno da je tužitelj djelatnik tuženika, te da je pravomoćno okončan postupak koji se po tužbi tužitelja vodio pred Općinskim sudom u Splitu, broj Pr-429/17, radi utvrđenja diskriminacije i uznemiravanja, međutim, tužitelj pogrešno interpretira utvrđenja iz navedenog postupka po tužbi tužitelja, jer je presudom prvog stupnja broj Pr-429/17 od 15. studenog 2019. tužitelj odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrđenje da je tužitelj diskriminiran temeljem političkog uvjerenja na svom radnom mjestu, dok je usvojen podredni tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio ostalim djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlja, te da se naloži tuženiku da osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način, te je obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna na ime pravične naknade radi povrede prava osobnosti zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, dok je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 13/2020 od 9. lipnja 2020. prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelju dosuđena pravična naknada u iznosu od 20.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je dopunskom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020. godine preinačena je točka II./1.C. izreke prvostupanjske presude na način da se odbija taj dio tužbenog zahtjeva uz obrazloženje kako je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da se utvrdi da je bio diskriminiran jer je utvrđeno da nije bio diskriminiran i uznemiravan na radnom mjestu pa da nema zakonskog uporišta da se tuženiku naloži da osigura uvjete rada kojima neće biti izložen uznemiravanju na opisan ili drugi način. Dakle, predmetni postupak je pravomoćno okončan utvrđenjem da je tuženikovim ponašanjem došlo do povrede prava osobnosti tužitelja za što mu je dosuđena pravična naknada u iznosu od 20.000,00 kn.

2.1. Tuženik osporava pravnu osnovu i visinu naknade materijalne štete. Ističe da tužitelja ne bi pripadao bruto iznos isplate plaće s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, a ne o potraživanju naknade plaće uslijed otkaza ugovora o radu, kada bi tužitelju eventualno pripadao iznos bruto plaće, a pri izračunu utuženih iznosa (razlika plaće i naknade za bolovanje) tužitelj nije uzeo u obzir isplate koje su mu izvršene od strane HZZO-a za vrijeme trajanja bolovanja. Također, navodi kako tužitelj nema pravo na isplate stimulativnih iznosa za period dok je isti na bolovanju s obzirom na to da stimulacija nije obvezujući dio plaće već je ovisna o obavljanju radnih poslova i zadataka te ocjeni pozitivnog financijskog rezultata na razini tuženika kao Društva i efektivnih sati rada zaposlenika. Budući da je tužitelj bio duže vrijeme na bolovanju i nije mogao obavljati radne zadatke na temelju kojih bi mu tuženik (poslodavac) mogao dati ocjenu efektivnih sati rada, jasno je da mu u zatraženom razdoblju ne pripada pravo na stimulaciju. Opreza radi, tuženik ističe da čak i kada bi tužitelj ima pravo potraživati razliku plaće temeljem pravomoćne presude na koju se poziva ista bi se mogla odnositi samo na vremensko razdoblje koje je bilo predmet tužbenog zahtjeva u postupku Općinskog suda u Splitu broj Pr-429/2017, a to je period ''od ožujka do lipnja 2017. godine''. Ujedno, ističe prigovor zastare navodnog potraživanja tužitelja, a sve sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Podneskom od 6. prosinca 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete – razlike bruto plaće za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. isplatu iznosa od 13.154,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se usprotivio i uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga iznijetih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom isplatnih lista za 2017., 2018., 2019.godinu, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad za 2017., 2018. i 2019. godinu, spisa ovog suda pod br. Pr-429/2017, dopunske presude Županijskog suda u Splitu pod br. GžR-13/2020 od 3. rujna 2020., zdravstvenog kartona tužitelja, ispisa s mrežne stranice Sudačka mreža od 26. veljače 2021., preslika presude Općinskog suda u Splitu br. Pr-429/2017, presude Županijskog suda u Splitu br. GžR-13/2020, platnih lista za tužitelja za utuženo razdoblje-Obrazac IP za 2017., 2018. i 2019. godinu, medicinske dokumentacije za tužitelja, uputnica, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, vještačenja po vještaku psihijatrijske struke dr. Jasminki Šarić, spec. psihijatar provedenog u predmetu ovog suda pod br. Pr-429/2017, Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. od 27. prosinca 2012., Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. od 4. veljače 2014., Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. do 16. ožujka 2018., Dodatka IV Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. od 5. lipnja 2019., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, Dodatka V Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. od 15. listopada 2019., preslika presude Općinskog suda u Vinkovcima br. Pr-83/2019-12 od 5. studenoga 2019., preslika presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-91/2021-6, spisa ovog suda pod br. Pr-1152/2020, smjernica za izradu Plana poslovanja za 2018. i 2019., potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Kaštela o visini dohotka i primitka za razdoblje od 2017. do 2019., dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 10. ožujka 2023., preslika zapisnika s ročišta od 22.ožujka 2023 u predmetu ovog suda pod br. Pr-1152/2020, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije dr. ŠV, spec. psihijatar, obračuna plaća od siječnja do svibnja 2018., obračuna plaća za 2019., obrasca IP, potvrde Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Kaštela o visini dohotka i primitka po mjesecima za 2017., 2018. i 2019. godinu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo od 29. listopada 2024., dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo HV od 5. siječnja 2025., tablice tuženika od 11. siječnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu iz 1995. godine,

- da je radio na različitim poslovima u većem broju organizacijskih jedinica, a od 2013. na radnom mjestu stručnog suradnika za unutarnji nadzor u Sektoru za intenzivnu reviziju i kontrolu, odnosno u Službi za unutarnji nadzor pri Direkciji Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda pod br. Pr-429/2014 od 15. studenoga 2019. (potvrđena i preinačena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž R-13/2020-3 od 3. rujna 2020.) utvrđeno da je djelatnik tuženika voditelj UŠP-a Split zabranio djelatnicima tuženika da se tužitelju dostavlja zatražena službena dokumentacija sa svrhom obavljanja redovitih radnih zadataka tužitelja, i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva Ugovora o radu, a čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlja, te je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.

7. Prijeporno je između parničnih stranaka je li osnovano potraživanje tužitelja s naslova naknade štete u vidu razlike naknade plaće i naknade za bolovanje za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019., a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu razlike između bruto plaće i bruto naknade za bolovanje za razdoblje od lipnja 2017. do prosinca 2019., odnosno isplate razlike između plaće koju bi tužitelj u navedenom razdoblju ostvario na radu kod tuženika i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja.

10. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. Prema odredbi čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.); ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.); kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.); naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

12. Odredbom čl. 1095. st.1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. bio na bolovanju kao posljedica "uznemiravanja" na radnom mjestu, dakle zbog protupravnog postupanja tuženika, zbog čega je ostvario manja primanja nego da je radio.

14. Uvidom u spis ovog suda pod br. Pr-429/2017 utvrđeno je kako je tužitelju pravomoćnom odlukom ovog suda pod br. Pr-429/2017 od 15. studenoga 2019. (potvrđeno-preinačena presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-13/2020 od 9. lipnja 2020.) utvrđeno da je djelatnik tuženika voditelj UŠP Split zabranio ostalim djelatnicima da se tužitelju dostavlja zatražena dokumentacija sa svrhom obavljanja radnih zadataka i da je isti djelatnik tuženika dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužiteljeva ugovora o radu, čime je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, ugled te narušeno tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, te da mu na ime pravične naknade štete radi povrede prava osobnosti isplati naknadu u visini od 20.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 9. lipnja 2017. do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dakle prihvaćen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja povrede dostojanstva i naknade štete. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je tužitelj radnjama voditelja UŠP Split (kada je zabranio ostalim djelatnicima tuženika da tužitelju dostavljaju zatraženu službenu dokumentaciju u svrhu obavljanja redovnih radnih zadataka i kada je dozvolio nedopuštenu i neovlaštenu dostavu tužitelja ugovora o radu uznemiravan, što se treba smatrati neželjenim ponašanjem jer se njime stvara neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje za tužitelja) uznemiravan na radnom mjestu, a svakom radniku pripada pravo na dostojanstvo i poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim zakonom i posebnim propisima u smislu odredbi čl. 134. st.3. ZR prema kojoj poslodavac mora poduzeti potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastanka uznemiravanja.

14.1.Dopunskom presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-13/2020 od 9. lipnja 2020. preinačena je presuda ovog suda pod br. Pr-429/2017 od 15. studenoga 2019. na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku osigurati tužitelju uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja i zabrane diskriminacije to nije bilo osnova ni za prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva da se tuženiku naloži da osigura uvjete rada kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na opisani ili svaki drugi način. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 91/2021-6 od 25. siječnja 2022. preinačena je dopunska presuda Županijskog suda u Splitu br. GžR-13/2020 od 9. lipnja 2020. na način da je potvrdio presudu ovog suda pod br. Pr-429/29019 u točki II/1 C kojom je naloženo tuženiku da osigura uvjete rada u kojima tužitelj neće biti izložen uznemiravanju na radnom mjestu na opisani i svaki drugi način, jer okolnosti konkretnog slučaju ukazuju na osnovanost tog zahtjeva.

15. Prema vještačenju vještaka dr. ŠV, spec. psihijatar, danom na ročištu od 22. ožujka 2023. u predmetu ovog suda pod br. Pr-1152/2020, koje vještačenje se uz suglasnost stranaka koristi i u ovom predmetu, proizlazi kako je vještak, a nakon pregleda spisa i medicinske dokumentacije na ime tužitelja, izvršenog kliničkog pregleda tužitelja u prostorijama Klinike za psihijatriju KBC Split, mišljenja da je psihijatrijsko liječenje tužitelja započelo u travnju 2017. te je istome dijagnosticiran poremećaj prilagodbe, depresivni poremećaj, anksiozno depresivni poremećaj te posttraumatski stresni poremećaj. Uvidom u psihologijski nalaz i mišljenje tužitelja iz rujna 2022. proizlazi kako se u zaključku istog opisuju blaže neurotske smetnje kod tužitelja i anksioznost, preporučeno mu je da uzima i psihofarmako terapiju i to lijekove iz klase anksiolitika, antidepresiva i hipnotika. To liječenje tužitelja koindicira s tzv. laboralnom problematikom tj. problemima na radnom mjestu. Za napomenuti je da u zadnjem psihijatrijskom nalazu tužitelja od 14.11.2022. se navodi da nakon što se udaljio od mjesta koje je uzrokovalo traumu i frustraciju osjeća se stabilnije i bolje te da je tijekom te iste godine samoinicijativno prekinuo farmakoterapiju te da sada uredno funkcionira. Vještak je mišljenja da je tužitelj trpio povredu prava osobnosti na duševno zdravlje u postotnom intervalu od 5-10% i to u periodu od travnja 2017. do početka 2022. godine. Dakle, otprilike 5 godina. Psihičke tegobe tužitelja su u uzročno posljedičnoj vezi s njegovim radnim mjestom kod tuženika.

15.1. U dopuni vještačenja danoj u ovom predmetu na ročištu od **.**.2024. dr. ŠV, spec. psihijatar navodi da se period od 1.6.17. do 31.12.19. nalazi unutar vremenskog intervala kojega je naveo u svom nalazu i mišljenju od 22.3.2023. a odnosi se na povredu prava osobnosti na duševno zdravlje kod tužitelja. Karakteristike dijagnoza poremećaj prilagodbe su detaljno opisane u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, a u ovom konkretnom slučaju poremećaj prilagodbe je stanje koje se opisuje nakon nekog stresnog događaja, a po svojoj klasifikaciji se nalazi između akutne reakcije na stres i postraumatskog stresnog događaja. Depresivni poremećaj je stanje u kojem osoba iskazuje reducirani voljni moment sniženo raspoloženje, nema interesa za uobičajene aktivnosti i događaje. Osjeća gubitak energije. Psihičke tegobe kod tužitelja posljedica su problema na njegovom radnom mjestu, te je u psihičke tegobe uračunao sve dijagnoze koje se spominju u nalazima ( pa i anksiozno depresivni poremećaj u vezi poslova i radnih zadataka)

16. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. ŠV tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik je prigovarao vještačenju u dijelu u kojem vještak nije odgovorio koji je dan pregledao tužitelja i precizno označio utuženo razdoblje, dok u ostalom dijelu nije imao primjedbi pa ovaj sud te prigovore tuženika vezano za činjenicu da se vještak nije sjetio dana kada je pregledao tužitelja, te precizno nije naveo utuženo razdoblje smatra paušalnim, jer to ne utječe na stručnost njegovog vještačenja, posebice s obzirom na činjenicu koliko pacijenata spomenuti vještak u danu pregleda, a na vještaku nije da pamti datume pregleda pacijenata, već vještačenje, vještaka ŠV, kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti ovaj sud u cijelosti prihvaća.

17. Imajući u vidu sve provedene dokaze, posebice nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. ŠV, nesumnjivo je utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između bolovanja na kojem je tužitelj bio i psihičkih poremećaja koji su kod njega nastali zbog uznemiravanja na radnom mjestu. Dakle, psihički poremećaji zbog kojih je tužitelju otvoreno bolovanje posljedica su uznemiravanja od strane tuženika na radnom mjestu tužitelja. Na bolovanju je tužitelj bio u 2017.god. kako slijedi : od 7.6. do 30.6.2017., od 1.7. do 18.7.2017., od 19.7. do 31.7.2017., od 1.8. do 31.8.2017., od 1.9. do 13.9.2017., od 9.11. do 21.11.2017.; u 2018. god. kako slijedi: od 19.3. do 31.3.2018., od 1.4. do 29.4. 2018., od 30.4. do 30.4.2018., od 1.5. do 31.5.2018., od 1.6. do 19.6.2018.god.; u 2019.god. kako slijedi : od 14.1. do 31.1.2019., od 1.2. do 1.2.2019., od 14.2. do 28.2.2019., od 1.3. do 27.3.2019., od 28.3. do 31.3.2019., od 1.4. do 30.4.2019., od 1.5. do 17.5.2019., od 22.8. do 30.08.2019., od 12.9. do 13.9.2019., od 15.11. do 30.11.2019., od 01.12. do 13.12.2019.god.

17.1. Dakle, utvrđeno postojanje uznemiravanja na radnom mjestu tužitelja narušilo je njegovo tjelesno i duševno zdravlje pa je kao posljedica toga, u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019., kao što proizlazi i potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, bio na bolovanju pa se ne mogu prihvatiti kao osnovane tvrdnje tuženika kako tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je upravo radi uznemiravanja na radnom mjestu u utuženom razdoblju bio na bolovanju.

17.2. S obzirom na to da je tužitelj bio uznemiravan na radnom mjestu od strane drugog radnika, što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-429/2017 od 15. studenoga 2019. zbog čega je bio na bolovanju, a vještačenjem je utvrđena uzročno-posljedična veza između psihičkih bolesti koje su se javile kao posljedica uznemiravanja na radnom mjestu i bolovanja, to je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala, a koja se očituje u razlici naknade plaće koju je primao tijekom bolovanja i bruto plaće koju bi ostvario da nije bio na bolovanju, dakle da je radio, sve u smislu odredbi čl. 111. ZR.

17.3. Dakle, tužitelj je sukladno odredbi čl. 131. st.1. ZR dokazao od strane nadređenih neželjena i loša postupanja prema njemu na radu koja su dovela do nastanka psihičkih posljedica. Tužitelju je upravo zbog događaja na radnom mjestu dijagnosticiran poremećaj prilagodbe kao reakcija-stres doživljen na poslu, depresivni poremećaj, anksiozno depresivni poremećaj i posttraumatski stresni poremećaj. Po medicinskoj dokumentaciji, a i vještaku psihijatru dr. ŠV kod tužitelja je psihijatrijsko liječenje započeto u travnju 2017., te da je tužitelj trpio povredu prava osobnosti na duševno zdravlje u postotku od 5-10% i to u periodu od travnja 2017. do početka 2022., dakle otprilike 5 godina. Stoga tužitelja pripada pravo na naknadu štete u vidu razlike plaće za razdoblje od 1.6.2017. do 31.12.2019., a koju mu je dužan naknaditi tuženik. 18. Na okolnost utvrđenja visine potraživanja tužitelja s naslova naknade plaće odnosno razlike plaće, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije HV, dipl.oec. koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 29. listopada 2024. navodi kako način obračuna plaće tužitelja koji se odnosi na utuženo razdoblje (2017. - 2019.) reguliran je Kolektivnim ugovorom za radnike Hrvatskih šuma d.o.o., ali da bi se ispravno izvršio obračun plaće tužitelja na način kako taj obračun radi tuženik, osim Kolektivnog ugovora, potrebno je primijeniti i odredbe Pravilnika o plaćama kao i Dodatak IV i Dodatak V Kolektivnom ugovoru. U Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (koji je u primjeni od 01.02.2014.), u poglavlju X.- Plaće, navedeno je kako se plaća radnika utvrđuje na temelju pripadajućih bodova (čl. 54.); mjesečna plaća pojedinog radnog mjesta utvrđuje se tako da se ostvareni broj bodova pojedinog radnog mjesta množi s vrijednošću boda od 2,155 kn bruto (čl. 57.); osim utvrđene plaće, radnik ima pravo na dodatak na plaću u visini od 696,00 kn bruto mjesečno razmjerno broju sati provedenih na radu (čl. 57.); poslodavac će u 4. kvartalu tekuće godine isplatiti stimulativni dio plaće na temelju pozitivnog financijskog rezultata na razini Društva i efektivnih sati rada zaposlenika, od siječnja do rujna tekuće godine (čl. 59.); osnovna plaća radnika povećava se za svaku godinu radnog staža za 0,5 % (čl. 60.). U Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. (koji je u primjeni od 1.3.2018.) u članku 58. došlo je do promjene 2 parametra (od navedenih parametara za izračun bruto plaće iz prethodnog KU), i to: vrijednost boda je povećana i iznosi 2,22 kn bruto, dodatak na plaću je povećan i iznosi 996,00 kn. U Pravilniku o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma d.o.o. od 27.12.2012. u čl. 4. se navodi da je „osnovni broj bodova utvrđen za prosječno 174 sata mjesečno“. U Dodatku IV Kolektivnom ugovoru od 5.6.2019. u čl. 2 se navodi da se čl. 58 važećeg KU mijenja i glasi: „…radnik ima pravo na dodatak na plaću u visini 1.096,00 kn mjesečno, razmjerno broju sati provedenih na radu“. U Dodatku V Kolektivnom ugovoru od 15.10.2019. u čl. 2 se navodi da se „čl. 2. Dodatka IV KU stavlja izvan snage“ te da se „…nastavlja primjena čl. 58. KU“. Na temelju tih odredbi vještak je utvrdio potrebne parametre za izračun bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju (broj bodova: 6.500; povećanje osnovne plaće – bodova: 325 i dodatni bodovi – terenski: 90; ukupna osnovica bodova: 6.915, Vrijednost boda: 2,155 i 2,22, dodatak na plaću: 696,00 kn, 996,00 kn i 1.096,00 kn, stimulativni dio plaće: 380,00 kn, 480,00 kn i 1.000,00 kn, te inuli rad: 12,5%, 13,0% i 13,5%.

18.1. Mišljenje vještaka je da je ukupan iznos umanjene, tj. neisplaćene bruto plaće, koju bi tužitelj bio ostvario u utuženom razdoblju od lipnja/2017. do prosinca/2019. da nije koristio bolovanje (prouzročeno neprimjerenim postupanjem tuženika), iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcima 3 i 4 Tablice br. 3, odnosno ukupno 99.110,42 kn, ili u protuvrijednosti od 13.154,21 EUR.

19. S obzirom na primjedbe tuženika na vještačenje, vještak HV u dopuni vještačenja od 5. siječnja 2025. navodi kako primjedbe tuženika nemaju osnove (osim primjedbe iz točke V.) jer se temelje na usporedbi dviju različitih kategorija obračuna plaće. To je potvrđeno i time što se obračun razlika plaće kojeg je vještak izvršio na ukupna primanja tužitelja (neto plaća uvećana za naknade) ne razlikuje mnogo od takvog obračuna izvršenog od strane tuženika.

19.1. Na dopunu vještačenja vještaka HV tuženik nije imao primjedbi, dok tužitelj uopće nije imao primjedbi na vještačenje (ni na glavno ni na dopunu vještačenja) pa sud knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku HV, dipl.oec. kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke prihvaća u cijelosti, te je na temelju istog utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario manju plaću od one koju bi ostvario da je radio kod tuženika, a ne bio na bolovanju i to baš u ukupnom bruto iznosu od 13.154,21 eura.

20. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i tužitelju za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2019. dosuditi zatraženi iznos od 13.154,21 eura na ime razlike bruto plaće koju bi ostvario na radu kod tuženika i bruto naknade koju je ostvario na bolovanju.

20.1. Na dosuđeni iznos od 13.154,21 eura tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od 20. u mjesecu za protekli mjesec, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

20.2. Za istaknuti je da tužitelj ima pravo na naknadu razlike plaće u bruto iznosu jer se isplatom punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085.st.1 ZOO (razlika između bruto plaće i bruto naknade), stoga se ukazuju neutemeljeni navodi tuženika kako tužitelja pripada naknada u neto iznosu.

21. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.

22. Odredbom čl. 230. st.1. ZOO propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

23. Tužitelj se nalazio na bolovanju od 1.6.2017. do 31.12.2019., a tužba je podnesena 8. listopada 2020., to subjektivni zastarni rok od 3 godine propisan čl. 230. ZOO počeo teći nakon zaključenja bolovanja dana 31.prosinca 2019. (kada je prestala privremena spriječenost za rad) i stoga zastara nije nastupila.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku pa budući da tužitelj u neznatnom dijelu nije uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je dosuđen trošak u cijelosti, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212., 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 125/22, 138/23; dalje: Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 22. veljače i 23. svibnja 2022., te 20. travnja 2023. po 100 bodova, za pristup ročištima od 8. veljače 2022. 25 bodova, 12. travnja 2022., 1. ožujka 2023., 28. veljače i 15.travnja 2024., 3. veljače 2025. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 1.850,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznos od 462,50 eura, na ime troškova medicinskog vještačenja iznos od 87,55 eura, te na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 331,81 eura, ukupno iznos od 2.731,86 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 24. veljače 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužitelju nisu priznati troškovi pristupa na ročište od 4. prosinca 2023. budući da tog ročišta nije ni bilo. U Splitu 24. veljače 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika