REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-175/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 9. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I/ Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3.1. i 3.3. Ugovora o kreditu broj 060405488786 zaključenog dana 3.4.2006. godine između tužiteljice ŽŽ, Sveti [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci kreditora.

II/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 992,49 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 13,39 EUR od dana 12.12.2007 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 13.12.2007 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 9.1.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 19.3.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 26.4.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 30.5.2008 .

- na iznos od 13,39 EUR od dana 3.7.2008 .

- na iznos od 11,40 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 14.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 22.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 22.7.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 13.8.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.9.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.12.2008 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 9.1.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.2.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 5.3.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 4.6.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 6.7.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 7.8.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 3.9.2009 .

- na iznos od 19,64 EUR od dana 3.9.2009 .

- na iznos od 21,38 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.11.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.12.2009 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 7.1.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.2.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 6.4.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.5.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 4.6.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.7.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 4.8.2010 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.2.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 14.4.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 14.4.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 3.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 10.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 10.6.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.7.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 16.8.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 16.8.2011.

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.9.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 15.9.2011 .

- na iznos od 22,07 EUR od dana 5.10.2011 .

- na iznos od 20,85 EUR od dana 14.10.2011 .

- na iznos od 20,85 EUR od dana 14.11.2011 .

do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.380,95 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 30. ožujka 2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom dana 3.4.2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 060405488786 (dalje: Ugovor), a koji je solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora tuženik joj je odobrio i isplatio kredit u iznosu od 115.000,00 HRK. Odredbama čl. 3.1. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a odredbama čl. 3.3. Ugovora o kreditu je određeno je kako se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika.

Tuženik je prilikom sklapanja Ugovora isti Ugovor sastavio unaprijed kao formulirani standardizirani obrazac Ugovora na način da je uglavio niz nepoštenih ugovornih odredaba. Odredba čl. 3.1. i 3.3. Ugovora, u kojoj je tuženik uglavio promjenu kamatne stope na način da ista vršena po jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamata mijenjati je prema tvrdnji tužitelja ništetna jer je povećanje kamatne stope utemeljeno na jednostranoj odluci Uprave banke, a što je jasno vidljivo i iz obavijesti o promjeni kamatne stope.

Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO- a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko.

U članku 3.1. Ugovora o kreditu promjenjivost kamatne stope, a člankom 3.3. je ugovoreno da je ista kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranom aktu, Odluci banke bez ikakve mogućnosti da korisnik kredita prigovori opravdanosti povećanja iste.

Odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2003) propisano je da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također odredbama članka 82. ZZP-a utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima.

Odredbama članka 270. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a odredbama članka 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da je odredi.

Kako je vidljivo iz citirane sporne ugovorne odredbe, visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, odnosno u skladu s važećim jednostranim odlukama Banke kako se to navodi u Ugovoru o kreditu, tj. jedne od ugovornih strana.

Tuženik tužitelju nije prezentirao nikakav poseban rizik i upozorenje o tome će doći do povećanja kamatne stope već štoviše, tužitelju je prezentirano da do povišenja kamatne stope neće dolaziti već da će ista samo padati. Zbog navedenih razloga traži usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužiteljevo svojstvo potrošača. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su treće osobe vršile plaćanja na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu. Presude i utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 nisu primjenjive na ovaj konkretni Ugovor o kreditu koji je odobren u kunama. Nadalje ističe da je potraživanje tužitelja zastarjelo jer se na ovaj pravni odnos primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Tvrdi da odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne jer su dopuštene temeljem čl. 26. Zakona o obveznim odnosima te su jasne, lako razumljive i uočljive. Budući da je do porasta kamata došlo zbog nepredvidivih izmjena na tržištu to su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati. Ugovorena stopa kamate nije bila viša od stope zakonskih kamata niti u trenutku sklapanja ugovora niti za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Ističe da vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem, na temelju valjanog zakonskog ovlaštenja iz posebnog zakona namijenjenog upravo zaštiti potrošača, Zakona o zaštiti potrošača, tuženik je bio ovlašten ugovoriti promjenjivost ugovorne kamate zbog promjena tržišnih uvjeta. Tužitelj je uz tužbu dostavio obavijesti o promjenama kamatnih stopa iz kojih jasno proizlazi da su kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita padale i bile su niže od kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora. Dakle, jasno je da odredba čl. 3. Ugovora nije nepoštena, a samim time nije niti ništetna. Osim toga navodi da tek donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 112/12) hrvatski zakonodavac postrožio režim jednostrane izmjene ugovorene kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditu a predmetni ugovor je ranijeg datuma.

U trenutku sklapanja ugovora, tužitelj je samostalno odabrao kredit koji je vezan uz valutu HRK s promjenjivom kamatnom stopom. I to je rizik na koji je tužitelj pristao, a koji je bio izričito naveden u ugovoru – da je kamatna stopa promjenjiva i da će o izmjeni tužitelj biti pravodobno obaviješten. Navodi da je tužitelj imao mogućnost izbora između više ponuđenih vrsta ugovora o kreditu i različitih kamatnih stopa i da je odluka za ovu vrstu ugovora bila njegova. Također, tuženik smatra da je nemoguće i da bi u najmanju ruku bilo neodgovorno prognozirati kakvo će stanje na tržištu biti u sljedećih 7 godina i o tome obavještavati klijente, osim navoda da je promjena moguća i da rizik postoji, a što je tuženik izričito naveo u Ugovoru.

Nacionalni sudovi u pojedinačnim parnicama, poput ove trebaju utvrditi jesu li bila ispunjenja tri glavna uvjeta iz Direktive, prilikom stupanja u poslovni odnos s potrošačem, a to su:

1. je li potrošač bio u razumnoj mjeri obaviješten o bitnim elementima ugovora, 2. je li potrošač prilikom sklapanja ugovora bio pažljiv i

3. je li bio oprezan u pogledu svojeg tržišnog djelovanja.

Osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu 060405488786 od 3. travnja 2006. (list 6-9) , javnobilježničku potvrdu (list 10), prikaz prometa računa (list 11 -20), pregled otplata (list 21-24), nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (list 71-75) te je saslušana tužiteljica.

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 128/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14 dalje ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila s tuženim kao kreditorom dana 3.4.2006. Ugovor o kreditu broj 060405488786 na temelju kojeg je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 115.000,00 HRK te da je tim Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Iz Ugovora proizlazi da se radilo o gotovinskom kreditu s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. U vrijeme sklapanja Ugovora kamatna stopa iznosila je 8,99% godišnje, a ugovorena je kao promjenjiva (čl. 3. toč 3.1.)dok je člankom 3. točkom 3.3. Ugovora ugovoreno je da se promjena kamatnih stopa vrši prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

Dakle među strankama nije prijeporno da je citiranim Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci banke. Među strankama nije prijeporno ni da je Ugovorna obveza u cijelosti izvršena te kredit otplaćen dana 14. studenoga 2011. kao ni da je tužena tijekom otplatnog razdoblja više puta mijenjala kamatnu stopu.

6. Među strankama je prijeporno ima li tužitelj svojstvo potrošača te je li aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka, primjenjuju li se utvrđenja iz parnice „Potrošač“ na ovaj slučaj je li zastarjelo tužiteljevo potraživanje, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, visina tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

7. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03., 46/07., 97/07. dalja ZZP/03) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8. Iz iskaza tužiteljice od 25. travnja 2024. proizlazi da je umirovljenica da je kredit dizala u privatne, a ne poslovne svrhe te da u vrijeme dizanja kredita nije imala otvoren OPG. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da se tužiteljica kao ugovorna strana pojavljuje kao fizička osoba, a ne unutar svoje obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tuženik osim paušalnog navoda da tužiteljica nema status potrošača svoje tvrdnje nije dokazao niti je na tu okolnost u ovom postupku nudio dokaze. Ni okolnost koju tuženik navodi da su druge osobe vršile uplate rata za tužiteljičinu kreditnu obvezu ne može dovesti do zaključka da tužiteljica u ovom postupku nije aktivno legitimirana. Naime uplate su vršene radi otplate tužiteljičine kreditne obveze dakle u ime i za račun tužiteljice pa je tužiteljica legitimirana tražiti povrat više plaćenoga.

9. U odnosu na prigovor tuženika da se u ovom postupku ne može primijeniti odluka donesena u kolektivnom sporu, ovdje treba navesti da se tužitelj ni u tužbi ni tijekom postupka nije pozivao na učinke presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj: P- 1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipna 2014., broj: Pž-7129/13-4 jer se iste ni ne primjenjuju na korisnike kredita u HRK.

10. Nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare potraživanja. Naime tužitelj ovom tužbom traži i utvrđivanje točaka 3.1. i 3.3. Ugovora o kreditu ništetnima (točka I tužbenog zahtjeva) dok točkom II istoga traži povrat svih preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a što predstavlja restitucijski zahtjev. Stoga je ovaj sud imajući na umu obvezujuće pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. po kojem zastarni rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva po kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Kako se tek u ovom postupku traži utvrđivanje ništetnosti dijela Ugovornih odredbi odredbi 3.1. i 3.3. Ugovora to svakako zastara tužiteljevog potraživanja nije ni mogla nastupiti.

11. U ovom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza proizlazi da joj zaposlenica banke koja je u ime tuženika s njom sklopila ugovor nije pojasnila parametre promjene kamatne stope niti ju upozorila na rizik povećanja kamatne stope. O odredbama ugovora nije se moglo pregovarati s tuženim te da svojim znanjem i iskustvom nije mogla predvidjeti promjenu kamatne stope kao i da su početne rate za kredit iznosile između 1.700,00 i 1.800, HRK, a kasnije preko 2.000,00 HRK. Tuženik nije iznio nikakve primjedbe na iskaz tužiteljice, niti je predlagao dokaze (npr. saslušanje djelatnika banke) radi osporavanja takvih tvrdnji tužiteljice. Tuženik je trebao dokazati tvrdnje koje mu idu u prilog, odnosno da je sa tužiteljicom kao potrošačem pojedinačno pregovaralo pri sklapanju ugovora o kreditu te da je tijekom tih pregovora tužiteljica dobila valjane, jasne i adekvatne informacije o tome što znači promjenjiva kamatna stopa i koji sve ekonomski parametri imaju utjecaj na njeno kretanje.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice ocjenjujući ga uvjerljivim i životnim te iz razloga što ni materijalni dokazi u spisu iskaz tužiteljice ne dovode u sumnju.

13. Naime, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da se radi o standardnom, tipskom ugovoru u smislu članka 295. ZOO-a, koje Banke sklapaju sa svojim klijentima, u kojem su Ugovorne odredbe odnosno sam Ugovor unaprijed sastavljen od tuženika. Uglavljivanjem formulacije u članku 3. točci 3.1. te 3.3. Ugovora da se promjena kamatnih stopa „vrši prema izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“ prema shvaćanju ovog Suda govori u prilog tome da je tuženik kao jača ugovorna strana i visokospecijalizirana financijska ustanova koja je bila svjesna rizika koji nosi ugovaranje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, iskoristio takvu svoju jaču ugovornu poziciju i nametnuo takvu ugovornu odredbu, na koju potrošač ako želi odobrenje kredita mora pristati, a da pri tom nije informirao tužiteljicu kao buduću korisnicu kredita. Time je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, (zahtjev dobre vjere) koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

14. Na temelju iskaza tužiteljice te okolnosti da je predmetni ugovor o kreditu tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem, ovaj sud zaključuje da tužena kao visoko specijalizirana bankarska institucija nije adekvatno prilikom pregovora oko sklapanja kredita informirala tužiteljicu kao potrošača o tome što znači ugovaranje kredita sa promjenjivom kamatnom stopom, od čega ovisi promjena kamatne stope niti o potencijalnim rizicima ugovaranja kredita vezanim za ugovaranje promjenjive kamatne stope niti su o tome stranke pojedinačno pregovarale pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužene iz odgovora na tužbu o adekvatnoj informiranosti tužiteljice prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

15. Stoga pravilno navodi tužiteljica da su naprijed navedene odredbe Ugovora nepoštene i protivne kogentnim odredbama iz članka 81. i 82. ZZP-a, a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost prema članku 87. ZZP. Osim toga pravilno navodi tužiteljica da u smislu članka 269. stavka 2. i članka 272. ZOO ugovorna obveza mora biti određena odnosno odrediva, što posljedično kod neodređene ili neodredive činidbe dovodi do ništavosti, a što je upravo ovdje slučaj.

16. Naime, sama formulacija o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se vrši sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke je neodređena formulacija jer ne daje jasne parametre o visini kamatne stope tijekom dugogodišnje financijske obveze tužiteljice koja se odnosi na otplatu kredita. Tužiteljica je u ovim okolnostima jedino sigurno, jasno i određeno bila upoznata sa visinom kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora, dok su tijekom dugotrajnog razdoblja otplate kredita visina kamatne stope više puta mijenjana jednostranom odlukom tuženika, čiji parametri tužiteljici nisu bili poznati jer joj nisu pojašnjeni pa nije mogla ni provjeriti opravdanost razloga za povećanje kamatne stope.

17. Člankom 84 ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. No iz same ugovorne odredbe o promjenjivim kamatama kojom se upućuje na drugi akt odnosno Odluke o kamatama Banke i njihove izmjene i dopune (koji bankarski akti su pak lako razumljivi samo osobama koji imaju ekonomsku naobrazbu) nikako se ne može ocijeniti da je prijeporna ugovorna odredba jasna i lako razumljiva. Upravo suprotno prijeporna odredba prema ocjeni ovog suda predstavlja nedorečenu i nerazumljivu formulaciju. Dakle u okolnostima ovog slučaja, tuženiku u odnosu na navode iz odgovora na tužbu (točka 23. odgovora) valja navesti kako tužiteljica osim što nije bila adekvatno informirana o prijepornoj odredbi ugovora, kraj okolnosti da se radi o nerazumljivim i neodređenim i neodredivim odredbama nije ni propustila postupati s pažnjom i oprezom.

18. Prema odredbi Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ( članak 5) u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo, a odredbe ovdje prijepornih dijelova Ugovora kao što je naprijed navedeno ne zadovoljavaju uvjet jasnosti i razuljivosti. Ovdje treba navesti kako unatoč okolnosti što Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te što je predmetna Direktiva implementirana u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 78/12) da je Sud Europske unije ustanovio u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da tumače nacionalno pravo u svjetlu prava EU te mu kroz tumačenje daju iste učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom prava Zajednice.

19. Stoga ovaj sud na temelju naprijed navedenih odredaba ZZP i ZOO-a utvrdio da su pobijane odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i da su kao takve dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, a kao posljedica nepoštenosti nastupila je ništetnost tih odredbi pa se one među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih ugovornih odredbi. Ništavost ugovornih odredbi za posljedicu ima obvezu ugovornih strana vratiti drugoj strani ono što je na temelju takvih ništetnih odredbi primljeno, a što proizlazi iz članka 323, a u vezi s člankom 1111. ZOO.

20. U odnosu na okolnost koju tuženi navodi da je tek stupanjem na snagu ZID ZPK/13 postrožen režim jednostrane izmjene ugovorene kamatne stope ovdje treba navesti da je to pravno pitanje razmatrao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj:

Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023. te u istovrsnoj situaciji naveo da „Prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala j e prisilna zakonska odredba u čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti). Zato se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/ 13 bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.“ Slijedom navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda ali i detaljno obrazloženih okolnosti ovog slučaja (neodređenost i neodredivost odredbe, sadržaj odredbe pripremila jedna ugovorna strana, sadržaj odredbe nerazumljiv) sud je i navedeni prigovor ocijenio neosnovanim.

21. Ovdje treba navesti da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a što proizlazi iz članka 328. ZOO) pa tužitelj može tražiti da se tužbom utvrdi da su odredbe konkretnog ugovora ništetne.

22. Nadalje ni okolnost što je predmetni ugovor javnobilježnički ovjeren ne može nadomjestiti obvezu tuženika kao trgovca da informira potrošača o svim parametrima relevantnim za ugovorni odnos odnosno za donošenje odluke na temelju relevantnih informacija na temelju koje bi se mogla predvidjeti visina obveze.

23. Dakle, tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa do kojih je došlo zbog primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i njenom povišenju sukladno jednostranoj oluci kreditora u odnosu na iznos koji bi tužiteljica platila da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa koja je tužiteljici jedina bila jasna, poznata i određena.

24. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa zbog primjene odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i njenom povišenju u skladu s odlukom kreditora, provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja. Iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je od dana dospijeća prve obveze (1.6.2006.) do otkaza kredita (26.4.2012.) a koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita zaključno sa zadnjim anuitetom podmirenim prije dana otkaza kredita tužiteljica preplatila tuženiku iznos od 992,49 eura, a koji iznos čini zbroj pojedinačnih iznosa razlike navedenih u tabličnom prikazu.

25. Tuženik nije osporavao matematički izračun nalaza i mišljenja vještaka već naveo da samu osnovu potraživanja smatra prijepornom.

26. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti te sukladno navedenom precizirao visinu tužbenog zahtjeva u podnesku od 9. rujna 2024. tako da sada traži isplatu iznosa od 992,49 EURa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose preplate od dana uplate pojedinog anuiteta do isplate. Time je tužitelj nakon provedenog vještačenja smanjio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva. Navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog Suda, nema karakter djelomičnog povlačenja tužbe već specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja jer je tužiteljici točan iznos koji je tuženi stekao bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora bio poznat tek nakon provođenja dokaza vještačenjem.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je izrađen stručno, jasno te je i dostatno obrazložen i u cijelosti sačinjen sa zadatkom vještačenja.

28. Tužitelj uz pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi Ugovora prema članku 1115 ZPP ostvaruje pravo i na zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos teku od dana kad je tužitelj te iznose platio odnosno od dana kada ih je tuženi stekao. Ovo jer je upravo tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj tužitelj kao potrošač nije mogao pregovarati, a nije ni dobio valjane i adekvatne informacije o razlozima i parametrima određivanja i kretanja kamata pa je stoga nepošten stjecatelj i duguje zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 2. i članku 155. ZPP-a, a odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i troškovnika tužiteljice predanom na ročištu 9. siječnja 2025. Opravdani trošak tužiteljice sastoji se od troška financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a, sudske pristojbe na tužbu od 26,55 EUR-a (koliko je plaćeno korištenjem umanjenja e-sustava), i sudske pristojbe na presudu od 26,55 EUR-a, te troška odvjetničke nagrade za sastav tužbe u iznosu od 200 EUR-a prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. dalje OT) troška pristupa na pripremno ročište 19. rujna 2023. u iznosu 200,00 EUr- (Tbr 9.1 i 54. OT) troška pristupa na raspravu 25.4.2024. u iznosu od 200,00Eura (Tbr 9.1. i 54 OT), trošak podneska od 9.9.2024. u iznosu od 50,00 Eura prema Tbr 8.4. Tarife, te trošak pristupa na raspravu 9.siječnja 2025. u iznosu 200,00 EUR-a, prema tbr. 9.1. i 54 OT. Tužiteljici je priznat i PDV od 25% (Tbr 46 OT) za podneske i pristup ročištu i raspravama u ukupnom iznosu od 212,50 Eura- tako oda ukupni opravdani trošak tužiteljice iznosi 1.380,95 EUR-a.

30. Tužitelju nije priznato pravo na trošak za sudske pristojbe na tužbu i presudu iznad dosuđenog iznosa zbog korištenja (za tužbu) i mogućnosti korištenja (za presudu) umanjenja putem e-spisa, nije priznat zatraženi trošak za podnesak od 31. srpnja 2023. jer podnesak tog datuma ili bližeg datuma ne prileži spisu, nije priznat trošak za podnesak od 9. rujna 2024. (pogrešno navedeno 10.10.2024.) iznad dosuđenog iznosa jer se ne radi o podnesku u smislu Tbr 8.1. već Tbr. 8.4. Naime, navedenim podneskom tužitelj je samo uskladio visinu tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa se ne radi o podnesku i visini naknade u smislu članka 8.1. Tarife. Nije priznat ni zatraženi trošak za podnesak od 4. listopada 2024. jer tužitelj nije u smislu čl. 299a ZPP-a tražio odobrenje niti bio pozvan na očitovanje, a niti je taj podnesak bio potreban ni pridonio rješenju spora. Nije priznat ni zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-Oglasnoj ploči isti dan neposredno nakon objave pa ovaj trošak nije potreban u smislu člana 155 ZPP-a.

31. Budući da je tuženi u cijelosti izgubio spor pa ne ostvaruje pravo na trošak to sud nije u izreci odluke rješavao o trošku tuženoga.

U Svetom Ivanu Zelini, 24. veljače 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu (nalogom ili ostaviti točku 2. rješenja o pristojbi)

-tuženiku putem punomoćnika