Poslovni broj: UsI-4763/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, nakon objave presude, 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-701-03/19-01/172, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-23-02 od 27. svibnja 2023.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/19-004/126, URBROJ: 251-07-31-19- 16 od 1. listopada 2019., odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u obliku oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku, protiv IĐ, radi osiguranja novčane tražbine.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-701-03/19-01/172, URBROJ: 514-04-01- 01-02/02-23-02 od 27. svibnja 2023.odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi i opisuje razloge zbog kojih vodi postupke protiv IĐ te navodi kako se postupak osiguranja dokaza radi kojeg je podnesen zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći radi oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi nije i ne može se smatrati obijesnim parničenjem. Smatra neosnovanim pozivanje tuženika na kaznene presude koje su donesene protiv njega te da iste nemaju utjecaja na postupak koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Napominje kako prema obrazloženju tuženika nitko ne bi mogao ostvariti svoja zakonska i ustavna prava s naslova bračne stečevine kao i druga prava uključujući i podnošenje prijedloga za osiguranje svoje novčane tražbine, zbog toga jer ima osuđujuću kaznenu presudu.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi da s obzirom na razloge koji su izneseni u obrazloženju osporenoga rješenja te s obzirom da se radi o specifičnim i ponavljanim kaznenim djelima nasilja počinjenim na štetu bivše supruge i mlt. djeteta, a kako se radi o postupku koji tužitelj vodi protiv bivše supruge te imajući na umu odredbu članka 15. stavka 1. točke b) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji posebno kao ugrožene i ranjive skupine osoba uvažava žrtve kaznenog djela nasilja u postupku ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, smatra da nije svrsishodno odobravanje takve vrste pomoći počinitelju kaznenog djela nasilja. Napominje da nije intencija zakonodavca spriječiti podnositelja zahtjeva za odobravanje sekundarne pravne pomoći osobama koji su osuđene za kaznena djela, niti njihovo neodobravanje, jer samo postojanje pravomoćne kaznene presude nije razlog za donošenje odbijajuće odluke, a upravo i iz razloga jer se sekundarna pravna pomoć odobravala osobama koje su osuđene za kaznena djela uz ispunjavanje određenih uvjeta propisanih Zakonom. Ujedno navodi i da tužitelj ne ispunjava niti imovne uvjete za odobravanje sekundarne pravne pomoći propisane odredbom članka 14. stavak 1. točke b) Zakona.
6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 12. siječnja 2024. Ističe da je tuženik vezan razlozima obrazloženja rješenja te da se kod donošenja istog nije pozvao na odredbe članka 14. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi da je osporeno rješenje doneseno na temelju pisane izjave njegove bivše supruge, pa smatra da ga se stoga i trebalo saslušati u upravnom postupku te mu također i dostaviti izjavu njegove bivše supruge. Ponovno opisuje postupke koji se vode pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
8. Sud je 14. veljače 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja o plaćanja sudskih pristojbi u postupku protiv IĐ, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja isplati obvezu. Prvostupanjsko je tijelo predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja zbog ne ispunjavanja uvjeta za odobravanje sekundarne pravne pomoći iz članka 14. stavka 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj 143/13., dalje: ZBPP), jer je u postupku utvrđeno da vrijednost imovine u vlasništvu tužitelja iznosi 352.704,48 kuna i prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica koji je točkom b) citirane odredbe Zakona propisan gornjom granicom vrijednosti imovine kod odobravanja pravne pomoći na teret sredstava državnog proračuna.
10. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja, ali ne iz razloga iznesenih u prvostupanjskom rješenju, odnosno zbog ne ispunjavanja uvjeta iz članka 14. stavak 1. točka b) ZBPP, već zbog ne ispunjavanja uvjeta iz članka 13. stavka 1. točke d) ZBPP-a, u svezi s člankom 3. Zakona, obrazlažući da je postupak u kojem je zatražio odobravanje sekundarne pravne pomoći koji se vodi protiv IĐ ima elemenata obijesnog parničenja iz članka 13. stavka 5. podstavka 1. i 4. Zakona. Tuženik je u postupku utvrdio da je tužitelj više puta osuđen za kaznena djela na štetu UĐ te nasilja u obitelji, a temeljem čega je zaključio da su tužiteljeva očekivanja očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom i u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.
11. Člankom 13. stavkom 1. točkom d) propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju. Obijesnim parničenjem između ostaloga smatrati će se ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito ne razmjerna sa stvarnom situacijom ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva (čl. 13. st. 5. podstavak 1. i 4. ZBBP-a).
12. U predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenih djela opisanih i navedenih u obrazloženju osporenoga rješenja koje ovaj sud neće ponavljati. Isto tako nesporno je da tužitelj protiv svoje bivše supruge vodi postupak radi priznanja prava vlasništva i bračne stečevine te radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ispuni obvezu.
13. Prema ocjeni ovoga suda, ne mogu se prihvatiti razlozi na kojima je tuženik utemeljio svoju odluku, a prema kojima bi osuđujuće kaznene presude protiv tužitelja bile razlog da se postupak koji vodi protiv svoje bivše supruge, a odnosi se na postupak bračne stečevine, smatra obijesnim parničenjem.
14. Naime, u konkretnoj situaciji Sud je na stajalištu da je na temelju provedenog prvostupanjskog postupka, prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći kada je utvrđivalo pretpostavke za odobravanje iste, propisane odredbom članak 14. ZBPP. Tijelo je osnovano zaključilo da plaćanje sudskih pristojbi u predmetnom slučaju ne bi dovelo do ugrožavanja uzdržavanja tužitelja, s obzirom na vrijednu imovinu koju raspolaže. Pritom je utvrđeno da se kod donošenja prvostupanjskog rješenja vodilo računa o visini pristojbene obveze koju je tužitelj dužan platiti, o materijalnim prilikama tužitelja te o učinku koji bi plaćanje sudskim pristojbi imalo na uzdržavanje tužitelja.
15. Stoga i ovaj sud nalazi da je u konkretnoj situaciji, a s obzirom da je tužitelj suvlasnik nekretnina koje su navedene i specificirfane u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, čiju vrijednost je tijelo pravilno utvrdilo te da je vlasnik osobnog vozila za koje je također utvrđena vrijednost, pravilno utvrđeno da vrijednost cjelokupne imovine tužitelja iznosi 352.704,48 kuna i ista prelazi iznos 60 proračunskih osnovica (članak 14. stavak 1. točka b)) pa tužitelj ne ispunjava uvjete za odobravanje traženog oblika pravne pomoći.
16. S obzirom da je u predmetnom sporu utvrđeno da je pojedinačna odluka tuženika zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci, to je na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke).
17. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 24. veljače 2025.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Darko Belaić, Zagreb, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2,
2. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, [adresa] Zagreb,
3. U spis
