Poslovni broj: Us I-1770/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ALAS DALMACIJA d.o.o. (ranije ALAS-SEGET d.o.o.) Split, Ulica Hrvatske neovisnosti 3, OIB: 43392136378, zastupanog po opunomoćeniku Igoru Mucalo, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 8, protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po opunomoćenici ĆR, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi zabrane izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Seget-sjever, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. godine u prisutnosti stranaka, 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se dio rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-312-01/24-05/2, URBROJ:443-01- 17-02-24-2 od 14. svibnja 2024. godine u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA:UP/I-312-01/23-05/4, URBROJ: 443-01-12-01-23-5 od 24. travnja 2023. godine kojim je tužitelju zabranjena eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena „Seget-sjever“, na površini većoj od 369,00 m2 katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814 k. o. [katastarska općina]).
II. Poništava se dio rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA:UP/I-312-01/23-05/4, URBROJ:443-01-12-01-23-5 od 24. travnja 2023. godine u dijelu kojim je tužitelju zabranjena eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena „Seget-sjever“, na površini većoj od 369,00 m2 katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814 k. o. [katastarska općina]), te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
III. Nalaže se Državnom inspektoratu, Središnjem uredu, Sektoru za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, da u roku od 60 dana od dana prijema presude donese novu odluku po predmetnoj upravnoj stvari.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu odbija.
Obrazloženje
1. U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-312- 01/24-05/2, URBROJ:443-01-17-02-24-2 od 14. svibnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj nakon podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja sklopio nagodbu s Republikom Hrvatskom koju je zastupalo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, broj: N-DO-31/23 od 25. travnja 2024. godine po kojoj je tužitelj na ime naknade štete u vezi eksploatacije mineralne sirovine na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] izvan završnih granica otkopavanja isplatio Republici Hrvatskoj iznos od 114.370,95 eura uvećano za zatezne kamate od 08. travnja 2023. godine; da s obzirom na navedeno tužitelj nema pravnog interesa osporavati zabranu rada na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižna čestica 4041 k. o. [katastarska općina]) izvan završnih granica otkopavanja, izrečenu prvostupanjskim rješenjem; da tuženik u osporenom rješenju samo ponavlja neutemeljene zaključke i utvrđenja prvostupanjskog tijela da da ne daje argumentirane razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani; da tužitelj u cijelosti izvodi rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine u skladu s Ugovorom o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Seget-Sjever od 23. rujna 2019. godine; da je člankom 3. navedenog Ugovora o koncesiji predviđeno da je tužitelj dužan ostvarivati koncesiju za eksploataciju mineralne sirovine na navedenom eksploatacijskom polju sukladno: - Dopunskom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Seget-sjever“, provjerenom pod KLASA: UP/I-310-01/18- 03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-5 od 08. ožujka 2018. godine, - Glavnom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu „Seget-sjever“, provjerenom pod KLASA: UP/I-310-01/99-01/05, URBROJ: 2181-01-99-AV, - Lokacijskoj dozvoli Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/16- 01/172, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-11 od 26. rujna 2017. godine za navedeno eksploatacijsko polje; da je Dopunskim rudarskim projektom, temeljem kojeg je sklopljen Ugovor o koncesiji i kojeg se tužitelj dužan pridržavati pri eksploataciji mineralne sirovine na navedenom eksploatacijskom polju i to posebno grafičkim prilogom br. 2 (I. etapa eksploatacije) i grafičkim prilogom br. 3. (II. etapa eksploatacije, završno stanje) je predviđeno da se na čitavoj površini kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (koja odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 3814, upisanoj u zl. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 3377 m2, koja je u cijelosti vlasništvo tužitelja, projektira otkopavanje mineralne sirovine na navedenom eksploatacijskom polju; da je očitom omaškom u članku 4. Ugovora o koncesiji upisana manja površina kat. čest. [katastarska čestica] od 369 m2; da je za utvrđivanje obuhvata Eksploatacijskog polja relevantan provjereni Dopunski projekt (posebno njegovi citirani grafički dijelovi) iz kojeg nesporno proizlazi da se cijela površina kat. čest. [katastarska čestica] od 3377 m2 ( a ne samo njezin dio) nalazi unutar obuhvata Eksploatacijskog polja; da je tužitelj sklapanjem Ugovora o koncesiji stekao pravo na zakoniti način eksploatirati mineralnu sirovinu na cijeloj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3377 m2 jer se navedena čestica u cijeloj svojoj površini nalazi unutar granica obuhvata Eksploatacijskog pola određenog Dopunskim projektom kao sastavnim dijelom Ugovora o koncesiji; da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja (stranica 6) konstatirano da je nakon uvida u situacijsku kartu stanja rudarskih radova na dan 31. prosinca 2022. godine utvrđeno da se kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nalazi cijelom površinom unutar granica Eksploatacijskog polja i da navedena kat. čestica ima površinu od 3377 m2 i da je cijela u vlasništvu tužitelja. Obzirom da je samim Ugovorom o koncesiji izričito predviđeno da je tužitelj dužan u eksploataciji mineralne sirovine pridržavati se između ostalog i Dopunskog projekta, da je jasno da tužitelj eksploatacijom mineralne sirovine na cijeloj površini kat. čest. [katastarska čestica], na što je ovlašten Dopunskim rudarskim projektom, nije povrijedio Ugovor o koncesiji niti propise iz područja rudarstva; da je važnost glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta u tome što se tim dokumentom definira opseg, odnosno obuhvat eksploatacije. Budući da je tužitelj eksploataciju obavljao unutar obuhvata predviđenog dopunskim rudarskim projektom da u postupanju tužitelja nema protupravnosti. Ističe da drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su rezultat pretjeranog pravnog formalizma; da su u postupku donošenja osporenih rješenja povrijeđene odredbe članka 6. i 7. ZUP-a. Vezano za tuženikovo pozivanje na presude VUS-a navodi se da su navedene presude VUS-a donijete u činjeničnom stanju koje je različito od predmetnog činjeničnog stanja. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se: 1. poništi dio rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-312-01/24-05/2, URBROJ:443-01-17-02-24-2 od 14. svibnja 2024. godine u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA:UP/I-312-01/23-05/4, URBROJ:443-01-12-01-23-5 od 24. travnja 2023. godine kojim je tužitelju zabranjena eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena „Seget-sjever“, na površini većoj od 369,00 m2 katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 2814 k. o. [katastarska općina]), 2. da se poništi dio rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA:UP/I-312-01/23- 05/4, URBROJ:443-01-12-01-23-5 od 24. travnja 2023. godine u dijelu kojim je tužitelju zabranjena eksploatacija mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena „Seget-sjever“, na površini većoj od 369,00 m2 katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 2814 k. o. [katastarska općina]).
2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim se je očitovao na tužbene navode te je ostao kod navoda iz osporenog rješenja. Navodi da tužitelj rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Seget-Sjever izvodio na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na površini većoj od 369,00 m2 na koju mu je dana koncesija važećim ugovorom o koncesiji za eksploataciju mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Seget-Sjever, KLASA:UP/I-310-01/19-03/209, URBROJ:526-03-03-01-02/3-19-5, koji su dana 23. rujna 2019. godine sklopili davatelj koncesije Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i koncesionar (tužitelj); da je u Ugovoru o koncesiji od 23. rujna 2019. godine navedeno da se istim utvrđuju uvjeti, prava i obveze, po kojima će se u suglasnosti s Odlukom o davanju koncesije za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju koju je dana 06. rujna 2019. godine donijelo Ministarstvo nakon provedenog upravnog postupka, obavljati eksploatacija tehničko- građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju; da u točki 6. Odluke o davanju koncesije od 06. rujna 2019 godine i članku 4. Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine su navedene zemljišne čestice i njihova površine unutar navedenog eksploatacijskog polja na kojima se tužitelju daje koncesija, te je između ostalih katastarskih čestica navedena i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj pripada površina od 369 m2; da iz Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine proizlazi da je tužitelj dužan ostvarivati koncesiju za eksploataciju tehničko-građevnog kamena u skladu s Dopunskim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju provjerenim pod KLASA: UP/I-310-01/18-03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-05 od 08. ožujka 2018. godine, Glavnim rudarskim projektom eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu Seget-Sjever, provjerenim pod KLASA: UP/I-310-01/99-01/05, URBROJ: 2181-01-99-AV od 24. rujna 1999. godine i Lokacijskom dozvolom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/16-01/172, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-11 od 26. rujna 2017. godine. Tuženik se poziva na odredbu članka 75. stavak 1. podstavak 8. i 10. te članak 76. stavak 1.Zakona o rudarstvu. Ističe kako su Ugovorom o koncesiji od 23. rujna 2019. godine utvrđeni uvjeti, prava i obveze za eksploataciju tehničko- građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju, koji ugovor je sklopljen temeljem Odluke o davanju koncesije od 06. rujna 2019. godine protiv koje je tužitelj imao pravo žalbe, a kojim je jasno određeno da je tužitelju dana koncesija na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na površini od 369 m2, pa da tuženik ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja da je tužitelj rudarske radove na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na površini većoj od 369 m2, izvodio bez koncesije, tj. bez ugovora o koncesiji, što je protivno odredbi članka 76. Zakona o rudarstvu; da u ovoj upravnoj stvari nema utjecaja navod tužitelja da je u članku 4. Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine „očito omaškom“ upisana manja površine kat. čest. [katastarska čestica] od 369 m2, te da je upravno tijelo bilo dužno omogućiti tužitelju da zatraži ispravak Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine u pogledu površine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik navodi da upravna mjera iz članka 158. stavak 1. točka 4. Zakona o rudarstvu je imperativne naravi i da inspektoru ne ostavlja mogućnost da po slobodnoj ocijeni odluči hoće li izreći navedenu upravnu mjeru ili ne, odnosno da ne ostavlja mogućnost da umjesto propisane upravne mjere donese neku drugu za tužitelja „blažu mjeru“; da rudarski inspektori nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka o davanju koncesije koje na temelju Zakona o rudarstvu donosi Ministarstvo, niti su ovlašteni ulaziti u ocjenu je li u ugovoru o koncesiji propušteno navesti točnu površinu katastarske čestice; da donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari ne može utjecati navod tužitelja u kojem upućuje na članak 3. Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine u kojem se obrazlaže da je za utvrđivanje obuhvata eksploatacijskog polja relevantan Dopunski rudarski projekt od 08. ožujka 2018. godine, odnosno grafički prilog broj 2 (I. etapa eksploatacije) i grafički prilog broj 3 (II. etapa eksploatacije, završno stanje) iz kojeg proizlazi da se cijela površina kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u površini od 3.377 m2 (a ne samo njezin dio) nalazi unutar granica eksploatacijskog polja Seget-Sjever. Tuženik navodi da je u Ugovoru o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju od 21. kolovoza 2018. godine koji je prestao važiti danom sklapanja Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine utvrđeno da eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju obuhvaća i zemljišnu česticu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tužitelj dužan ostvarivati koncesiju, između ostalog, i na temelju provjerenog Dopunskog rudarskog projekta od 08. ožujka 2018. godine (na koji se tužitelj poziva u tužbi). Međutim da navedenim Ugovorom o koncesiji od 21. kolovoza 2018. godine tužitelju nije dana koncesija za eksploataciju tehničko- građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da ni navodi tužitelja da se kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijelom površinom nalazi unutar granica obuhvata eksploatacije određenog Dopunskim rudarskim projektom od 08. ožujka 2018. godine kao sastavnim dijelom Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine, te navodi da je vlasnik cijele kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne mogu utjecati na zakonitost utuženog rješenja; da je člankom 99. stavak 1. Zakona o rudarstvu propisano da se koncesija dodjeljuje na osnovi provjerenog glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta i to samo za opseg i količinu radova koji su utvrđeni tim projektima, a da stavkom 2. istog članka je propisano da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/pridobivanja određenih provjerenim glavnim i/ili dopunskim rudarskim projektom; da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj cijelo rješenje tuženika ocjenjuje nezakonitim a da nema pravnog interesa osporavati zabranu rada izvođenja rudarskih radova u dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je dana 25. travnja 2024. godine sklopio nagodbu s Republikom Hrvatskom. Međutim, da tuženik ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja da je tužitelj na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvodio rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena izvan završnih granica otkopavanja određenih prilogom 3. II etapa, Završno stanje eksploatacije, provjerenog Dopunskim rudarskim projektom od 08. ožujka 2018. godine, na temelju kojeg je tužitelju Ugovorom o koncesiji od 23. rujna 2019. godine dana koncesija na navedenom koncesijskom polju; da tuženik ostaje kod navoda iz osporenog rješenja da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja nesporno utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 31. prosinca 2019. godine do 31. prosinca 2022. i u 2023. godini rudarske radove na navedenom eksploatacijskom polju izvodio na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan završnih granica otkopavanja određenih prilogom 3.II. etapa, Završno stanje eksploatacije, provjerenog Dopunskog rudarskog projekta od 08. ožujka 2018. godine, da je u razdoblju od 31. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. godine izvodio rudarske radove na eksploataciji tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na površini većoj od 369. m2. Slijedom navedenog da je tužitelj postupio protivno članku 19. Zakona o rudarstvu. Tuženik navodi da nisu osnovani navodi tužitelja da je rudarske radove u cijelosti izvodio u skladu s Ugovorom o koncesiji od 23. rujna 2019. godine i da eksploataciju obavlja u opsegu prema predviđenoj i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji. Tuženik se poziva na presude VUS-a. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I- 312-01/23-05/4, URBROJ: 443-01-12-01-23-5 od 24. travnja 2023. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se zabranjuje na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena Seget-Sjever, izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 4041 k. o. [katastarska općina] (izvan završnih granica otkopavanja određenih prilogom 3.II. etapa, Završno stanje eksploatacije, Dopunskog rudarskog projekta eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju Seget-Sjever- prva dopuna iz veljače 2018. godine i na površini većoj od 369 m2 katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na dijelu površine katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814 k. o. [katastarska općina]) na kojoj površini koncesija za eksploataciju mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena nije dana ugovorom o koncesiji od 23. rujna 2019. godine, jer se u tom dijelu eksploatacija obavlja bez ugovora o koncesiji, što je protivno odredbi članka 76. Zakona o rudarstvu.
4. Opunomoćenik tužitelja je dana 20. siječnja 2025. godine dostavio obrazloženi podnesak u koje se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu koji mu je dostavljen uz poziv za raspravu. U podnesku je u bitnom ostao kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.
5. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 31. siječnja 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, sadržaja podneska dostavljenog sudu dana 20. siječnja 2025. godine. Istakao je da iz Dopunskog rudarskog projekta proizlazi da predmetna čestica 3814 k. o. [katastarska općina] u cijelost je unutar granica eksploatacijskog pola. Istakao je da je Dopunski rudarski projekt sastavni dio Ugovora o koncesiji, kojeg se tužitelj sukladno Ugovoru o koncesiji treba pridržavati. U spis je predao izvadak iz navedenog dopunskog rudarskog projekta iz kojeg je vidljivo da na čestici 3814 nije određena (omeđena) površina od 369 m2, na kojoj bi prema stavu tuženika tužitelj bio ovlašten vršiti eksploataciju. U spis je tužitelj predao i Izvadak iz zemljišne knjige za čest. 3814 (usklađeno stanje s faktičnim i pravnim stanjem) te je naveo da je prema istom izvatku tužitelj jedini vlasnim označene čestice. Naveo je da tužitelj uredno prijavljuje sve iskopane količine mineralne sirovine te za to plaća Republici Hrvatskoj pripadajuću naknadu. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 20. siječnja 2025. godine , zastupanje tužitelja na raspravi od 31. siječnja 2025. godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova po O. Tar. ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV od 25% (ukupno 125 eura) ili sveukupno 3.875,00 eura. Opunomoćenica tuženika je iskazala da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na iznijete navode opunomoćenika tužitelja navela je da u postupku donošenja osporenog rješenja nije bilo sporno vlasništvo tužitelja nad česticom 3814, ni rudarski projekt sa svim svojim izmjenama a ni prijava iskopanih količina sirovina; da je osporenim rješenjima zabranjena eksploatacija na navedenoj čestici 3814, van površine koja je ugovorena prema Ugovoru o koncesiji; da bi tužitelj rješenje navedene situacije (neusklađenosti eksploatacije sa ugovorom o koncesiji trebao tražiti kroz sklapanje aneksa ugovora o koncesiji.
6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 24. svibnja 2024. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. godine, te se pregledao cio sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 24. travnja 2023. godine pravilno i zakonito određena zabrana eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju tehničko - građevnog kamena Seget-Sjever, na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814 k. o. [katastarska općina]), na površini većoj od 369 m2, za koju površinu je tužitelj dobio koncesiju.
9. Prema stanju spisa proizlazi: da prema članku 3. Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine kojeg su sklopili davatelj koncesije Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i koncesionar (tužitelj) proizlazi da je tužitelj dužan ostvarivati koncesiju za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju sukladno: - Dopunskom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Seget-sjever“, provjerenom pod KLASA: UP/I-310-01/18-03/37, URBROJ: 526-03-03/2-18-5 od 08. ožujka 2018. godine, - Glavnom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu „Seget-sjever“, provjerenom pod KLASA: UP/I-310-01/99-01/05, URBROJ: 2181-01-99-AV, - Lokacijskoj dozvoli Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/16-01/172, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-11 od 26. rujna 2017. godine za navedeno eksploatacijsko polje;
10. Prema točki 6. Odluke o davanju koncesije od 06. rujna 2019. godine i članku 4. Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine su navedene zemljišne čestice i njihova površine unutar navedenog eksploatacijskog polja na kojima se tužitelju daje koncesija, te je između ostalih katastarskih čestica navedena i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj pripada površina od 369 m2.
11. Nije sporno da se kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nalazi cijelom površinom unutar granica Eksploatacijskog polja i da navedena kat. čestica ima površinu od 3377 m2 i da je cijela u vlasništvu tužitelja.
12. Za rješavanje ove upravne stvari odlučujuće je kako ocijeniti rudarske radove koje tužitelj na eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu Seget-Sjever, na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814 k. o. [katastarska općina]), budući da rudarske radove na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814) k. o. [katastarska općina] izvodi na površini većoj od 369 m2 koliko je Odlukom o davanju koncesije od 06. rujna 2019. godine i Ugovorom o koncesiji od
23. rujna 2019. godine navedeno.
13. Člankom 19. stavak 1. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“, broj: 56/13,52/18,115/18. i 98/19) propisano je da je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebna koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra prema Zakonu o koncesijama, odnosno koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina.
Člankom 75. stavak 1. podstavak 8. i 10. Zakona o rudarstvu propisano je da odluka o davanju koncesije, osim podataka određenih Zakonom o koncesijama, sadrži između ostalog uvjete i ograničenja za izvođenje rudarskih radova, katastarsku općinu, površinu zemljišne čestice a iskazanim katastarskim i zemljišnoknjižnim oznakama na kojima se odobrava izvođenje rudarskih radova.
Člankom 76. stavak Zakona o rudarstvu propisano je da temeljem odluke o davanju koncesije iz članka 75. ovoga Zakona, tijelo nadležno za rudarstvo mora rudarskom gospodarskom subjektu kojem se daje koncesija ponuditi na sklapanje i potpisivanje ugovor o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina (u daljnjem tekstu: ugovor o koncesiji). Ugovor o koncesiji se ne može sklopiti i potpisati prije izvršnosti odluke o davanju koncesije.
Člankom 78. Zakona o rudarstvu je propisano da se ugovorom o koncesiji stječe pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina. Člankom 99. stavak 1. Zakona o rudarstvu propisano da se koncesija dodjeljuje na osnovi provjerenog glavnog i/ili dopunskog rudarskog projekta i to samo za opseg i količinu radova koji su utvrđeni tim projektima.
Stavkom 2. istog članka je propisano da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/ pridobivanja određenih provjerenim glavnim i/ili dopunskim rudarskim projektom.
14. Člankom 164. stavak 1. točka 4. Zakona o rudarstvu propisano je da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralne sirovine izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija. Člankom 164. stavak 1. točka 5. istog Zakona propisano je da se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito eksploatacija mineralnih sirovina na zemljišnim česticama na kojima nije dodijeljena koncesija i/ili izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina.
15. Odluka o davanju koncesije od 06. rujna 2019. godine i Ugovor o koncesiji od 23. rujna 2019. godine temelje se na: - provjerenom Glavnom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena u kamenolomu „Seget-sjever, - Dopunskom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Seget-sjever“, provjerenom dana 08. ožujka 2018. godine, te
- Lokacijskoj dozvoli Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija od 26. rujna 2017. godine, kojih se je tužitelj dužan pridržavati u izvršavanju dobivene koncesije za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju
16. Slijedom navedenog proizlazi da je prilikom donošenja Odluke o davanju koncesije od 06. rujna 2019. godine i sklapanja Ugovora o koncesiji od 23. rujna 2019. godine došlo do očite pogreške budući da je u Odluci odnosno Ugovoru o koncesiji očito pogrešno navedeno da se tužitelju daje koncesija za eksploataciju tehničko- građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnoj čestici 3814) k. o. [katastarska općina], na površini od 369 m2, a ne na cijeloj čestici 3814, koja ima površinu od 3377 m2 i koja je cijela u vlasništvu tužitelja te obuhvatu navedenog eksploatacijskog polja.
Očita pogreška nastala pri sastavljanju istih isprava, tužitelju stvara probleme kod eksploatacije tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju, obzirom na predmetno postupanje rudarskog inspektora koji je predmetnim prvostupanjskim rješenjem među ostalim tužitelju zabranio eksploataciju tehničko- građevnog kamena na čestici 3814 k. o. [katastarska općina] u dijelu (površini) iste čestice većoj od 369 m2.
17. S obzirom na iznijeto moglo bi zaključiti da tužitelj eksploataciju tehničko- građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obavlja protupravno budući da eksploataciju obavlja na cijeloj površini čestici 3814 k. o. [katastarska općina] iako je Ugovoru o koncesiji navedeno da se površina odnosi na dio čest. 3814 k. o. [katastarska općina], površine 369 m2.
18. Međutim, istaći je da u konkretnoj upravnoj stvari izvođenja eksploatacije na čest. 3814 k. o. [katastarska općina], na površini većoj od 369 m2 i da se eksploatacija vrši na cijeloj površini čestice, ne znači protupravnu eksploataciju, obzirom da tužitelj rudarske radove obavlja temeljem naprijed navedenih valjanih (potvrđenih) dokumenata propisanih Zakonom o rudarstvu. Svakako treba cijeniti činjenicu da se eksploatacija tehničko-građevnog kamena ne vrši izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija, budući da cijela čest. 3814 k. o. [katastarska općina] (na kojoj tužitelj obavlja eksploataciju), je u obuhvatu predmetnog eksploatacijskog polja. Samo eksploatacija protivno navedenim dokumentima, koji dokumenti su bili osnova za dodjelu koncesije i sklapanje Ugovora o koncesiji, sukladno članku 164. stavak 1. točka 4. Zakona o rudarstvu, bi se mogla smatrati protupravnom eksploatacijom, ukoliko se ne bi formalistički primjenjivao članak 164. stavak 1. točke 5. Zakona.
19. Sama činjenica da tužitelj eksploataciju provodi na površini čestice 3814 k. o. [katastarska općina], većoj od površine navedene u Ugovoru o koncesiji, s obzirom na sve naprijed navedeno ne bi trebalo cijeniti kao "klasičnu protupravnu eksploataciju", posebno obzirom da tužitelj uredno prijavljuje sve iskopane količine mineralne sirovine i za to plaća Republici Hrvatskoj pripadajuću naknadu.
20. Iz svega navedenog, stanja spisa i navedenih potvrđenih dokumenata, koji čine osnovu za dodijeljenu koncesiju proizlazilo bi da je stvarna volja davatelja koncesije bila da se koncesija za eksploataciju tehničko-građevnog kamena na navedenom eksploatacijskom polju, dodjeli za cijelu površinu čestice 3814 k. o. [katastarska općina], koja čestica je obuhvatu navedenog eksploatacijskog polja. Ugovore treba tumačiti prema stvarnoj volji ugovornih stranaka.
21. U konkretnom slučaju radi se o propustu tužitelja koji kod donošenja Odluke o dodjeli koncesije odnosno kod sklapanja Ugovora o koncesiji nije uočio da koncesija nije dodijeljena sukladno izrađenim Zakonom propisanoj dokumentaciji tj. da u Ugovoru nije navedeno da se koncesija ne dodjeljuje za cijelu površinu čest. 3814 k. o. [katastarska općina], već suprotno spomenutoj dokumentaciji samo za dio od 369 m2. Međutim, odgovornost je i na strani davatelja koncesije, jer zbog propusta, prvenstveno davatelja koncesije, tužitelj ima probleme u obavljanju koncesije za koju je pripremio potrebnu dokumentaciju i pitanje dodjele koncesije na navedenom eksploatacijskom polju riješenim.
22. U konkretnom slučaju pitanje eksploatacije na površini većoj od površine navedene u Ugovoru o koncesiji ne bi trebalo promatrati formalistički. Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016., broj U-III-1941/11 od 14. veljače 2013., broj: U-III-2184/09 od 13. studenog 2014.godine ukazao na pretjerani formalizam.
U navedenim odlukama Ustavni sud upozorava na pretjerani formalizam koji opterećuje rad nadležnih tijela državne i javne uprave, kad odlučuju o pravima i obvezama stranaka u upravnim postupcima. Ustavni sud upozorava da su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koji one proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti konkretnoga slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanoga ishoda za stranku. Dakle, Ustavni sud upozorava da nije prihvatljiva "mehanička" primjena propisa, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.
23. Stoga, kao izlaz iz ove situacije i neusklađenosti Ugovora o koncesiji sa dokumentima koji su bili osnova za donošenje Odluke o dodjeli koncesije i zaključenje Ugovora o koncesiji tužitelj bi mogao zatražiti sklapanje Aneksa ugovora o koncesiji, s tim da tuženik i nadležne inspekcije u navedenoj stvari ne postupaju pretjerano formalistički, već da u prelaznom razdoblju tužitelju navedeno i omoguće.
24. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje nisu pravilna i zakonita. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u dijelu koji je tužbenim zahtjevom zatraženo, te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, radi čega je odlučeno kao u izreci presude.
25. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će s obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak u kojem će novim rješenjem utvrditi sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke, otkloniti i pojasniti iskazane nejasnoće i dvojbe na koje ukazuje sud, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužitelju je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe, sastava podneska od 20. siječnja 2025. godine i trošak zastupanja tužitelja na raspravi, za svaku radnu u iznosu od po 1.000,00 eura (ukupno 3.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 % (750,00 eura), sveukupno 3.750,00 eura. Nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da se to nije ocijenjeno opravdanim a što je u skladu sa uobičajenom sudskom praksom, jer je zapisnik o objavi dostupan već samom objavom i učitavanjem zapisnika u e- spis.
U Splitu 24. veljače 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I., II. i III. izreke presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavak 1. ZUS-a. Protiv točke IV. izreke presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 121. st. 1.ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.121.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Igor Mucalo, Zagreb, Amruševa 8,
- tuženiku Državnom inspektoratu, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29,
- u spis.
