Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-199/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UKŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa]. CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Marčan & Partneri, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli, određena rješenjem posl. br. Ovr-241/22 od 03.05.2022. nije dopuštena, što je tuženik dužan priznati.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troška teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelji naknade parnični trošak., i

riješio je

Odbija se prijedlog tužitelja da sud odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se pred Općinskim sudom u Puli – Pola vode pod posl. br. Ovr-241/2022, Ovr-347/2020 i P-1237/2018.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su zaključkom od 26. listopada 2023. kao ovršenici u ovršnom postupku posl.br. Ovr-241/22 Općinskog suda u Puli upućeni u pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi u žalbi istaknutog prigovora iz čl. 50. st.1. t.11. Ovršnog zakona, točnije radi prigovora zastare. Zbog navedenog, ali i neovisno o navedenom zaključku budući da postoje mnogobrojni razlozi zbog kojih je ovrha nedopuštena, tužitelji sada da pokreću parnicu predmetnom tužbom, obzirom da su u povodu dvije pokrenute ovrhe donesena dva potpuno suprotna rješenja o ovrsi te budući da su za određene činjenice saznali nakon podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi. S tim u vezi, tužitelji također ukazuju da su u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-241/22 od 03. svibnja 2022. također isticali niz prigovora, no predmetna žalba je u tim dijelovima odbijena dok je u postupku posl. br. Ovr-347/20 prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljica (prednica tuženika) odbačen. Naime, pravne prednice tuženika RKŽ i MK da su predložile ovrhu na temelju ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-1237/18 od 24. travnja 2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-635/19 od 26. lipnja 2020., a koja isprava da nije podobna za ovrhu. Prema mišljenju tužitelja, a također zauzetog stajališta viših sudova, navedena presuda da ne može predstavljati ovršnu ispravu temeljem koje je moguće tražiti ovrhu, jer da ne sadrži kondemnaciju, odnosno nalog ovršeniku da ispuni svoju obvezu, stoga takva presuda da nije podobna za ovrhu, obzirom da se ne radi o ispravi koju propisuje odredba čl. 258. Ovršnog zakona. Nadalje, ovršna isprava koja je donesena u postupku posl.br. P-1237/18, te na temelju koje je doneseno i rješenje o ovrsi u predmetu Ovr-347/20 te u predmetu Ovr-241/22 da predstavlja presudu donesenu u parničnom postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u kojem postupku dužnik i treća osoba u odnosu na koju je pravna radnja poduzeta, predstavljaju jedinstvene i nužne suparničare te isto svojstvo zadržavaju i u ovršnom postupku. Budući da je u predmetu Ovr-347/20 prijedlog za ovrhu u odnosu na 1. i 2. ovršenika (1. i 2. tuženika) odbačen, na strani ovršenika više da nije moguće obuhvatiti sve ovršenike pa tako ni dakle 3.-5. tuženike. Ista stvar da je i u ovom ovršnom postupku. Nadalje, imajući u vidu rješenje o ovrsi između istih stranaka i na temelju istog činjeničnog stanja, doneseno od istog suda 16. veljače 2021. posl. br. Ovr-347/20, da je vidljivo kako se navedeni prijedlog za ovrhu u tom predmetu u odnosu na UK i RK, odbacuje, s obrazloženjem da se ovršni zahtjev odnosi samo na prijedlog za određivanje ovrhe na nekretninama u vlasništvu 3.-5. ovršenika, dok u odnosu na prvo i drugo ovršenika nije predloženo drugo sredstvo i predmet ovrhe. Slijedom navedenog, uvidom u predmetno pobijano rješenje o ovrsi, tuženik da ponovno predlaže ovrhu na nekretninama u vlasništvu 3. -5. ovršenika, dok ne predlaže drugo sredstvo i predmet ovrhe u odnosu na 1.i 2. ovršenika, a koji nisu vlasnici navedenih nekretnina i u odnosu na koje se ne može odrediti ovrha. Tuženik, da ,dakle, ponovno traži ovrhu, iako mu je prijedlog već odbačen u povodu istog činjeničnog stanja, a zbog čega je predmetna ovrha također nedopuštena. Najbitnije od svega, tužitelji ističu kako je ovrha prije svega nedopuštena budući da je pravna prednica ovrhovoditelja (ovdje tuženika) MK umrla još 2017. godine, o čemu tuženik kao njezin tadašnji punomoćnik nije uopće obavijestio sud. Naime, tuženik da već godinama vodi ovršne postupke protiv tužitelja na temelju punomoći koja je prestala važiti u trenutku kada je pok. MK preminula. Tuženik da je čak ''sebe učinio'' aktivno odnosno pasivno legitimiranim sklopivši navodno Ugovor o cesiji sa pok. MK, a koji Ugovor je očigledno ništetan. Tužitelji da su u parničnom postupku posl.br. P- 1237/18 podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka odnosno ukidanje klauzula pravomoćnosti i ovršnosti budući da je postupak vođen, a tužiteljica umrla još prije donošenja prvostupanjske presude. Također, tužitelji da su poslali i osmrtnicu MK u ovršni predmet Ovr-241/22 kao i Ovr-347/20 sa istom obavijesti sudu, a kako bi se ukinule ovršne radnje provedene nakon njezine smrti. Napominju da je tuženik također ranije u postupku skrivao činjenicu da je pok. LK preminuo, zbog čega da su također bile ukinute sve provede radnje, no sada je od smrti pok. MK proteklo šest godina o čemu nitko da nije obavijestio ni sud ni tužitelje, zbog čega da su sve radnje provedene nezakonito. Za ovu činjenicu tužitelji da su saznali krajem listopada ove godine pa da ju iz toga razloga ranije nisu mogli isticati u svojoj žalbi niti sudu dostavljati obavijest. Kako je zbog iznesenih razloga i činjenica ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi od 03. svibnja 2022. i koji se ovršni postupak pred Općinskim sudom u Puli - Pola vodi pod posl. br. Ovr-241/22, nezakonita i nedopuštena, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu sadržaja citiranog u točki I izreke presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se da tužba odbije. Prije svega, navodi da su tužitelji upućeni na ovu parnicu radi svog prigovora zastare što znači da su u ovom predmetu može raspravljati samo o tom prigovoru. Drugi prigovori da se u ovoj parnici ne mogu iznositi, pa da se, a kako tužitelji iznose i niz drugih prigovora zbog kojih nisu upućeni u ovu parnicu, u tom dijelu tužba ima odbaciti. Neki od tih prigovora kao primjerice prigovor o tome da rješenje ne sadrži nalog ovršeniku da ispuni svoju obvezu da je već odbijen u samoj ovrsi od strane višeg suda. Rasprava pak u tome mogu li ili ne mogu biti obuhvaćeni svi ovršenici i tko uopće može biti obuhvaćen u ovrsi da je također riješena u predmetu i zbog takvih prigovora tužitelji da nisu upućeni u ovu parnicu. Osim toga, u ovom dijelu tužitelji da su potpuno nerazumljivi. Drugi prigovor koji se tiče navodne smrti ĆK da je potpuno neistinit, ali da i nema apsolutno nikakve veze s ovim predmetom budući da MK ĆK nije ovrhovoditeljica u ovrsi u kojoj su tužitelji upućeni na ovu parnicu. Što se tiče samog prigovora zastare tužitelj da uopće ne navode zbog kojih činjenica bi zastara nastupila. Prema tome, tužitelji da ne navode osnovne činjenice na temelju kojih bi se takav prigovor uopće mogao ispitati. Kako UK i RK (ovdje tužitelji ad1 i ad2 – op.a.) nisu imali sredstava za namirenje dugovanja, a svoje nekretnine su prenijeli na svoju djecu (treće, četvrto i peto tužitelje) nastojeći pobjeći od vjerovnika, radi naplate tražbine da je pokrenut postupak pobijanja tih ugovora. Tužba protiv tužitelja je podnijeta 11. studenog 2015. i time je da prekinut tijek zastare sukladno čl. 241. ZOO-a. Predmet da se vodio pred Općinskim sudom u Puli pod brojem P-3151/15 (novi broj P-1237/18) i presuda kojom je usvojen zahtjev da je donesena 24. travnja 2019. Tom presudom da je omogućeno da se potraživanje namiri iz nekretnine tužitelja, a sama presuda da je potvrđena odlukom višeg suda 26. lipnja 2020. što znači da je zastara počela teći 26. lipnja 2020. kako se radi o pravomoćnoj odluci ona da istječe 26. lipnja 2030. Dakle, prigovor zastare tužitelja da nije osnovan, pa tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka tužitelji su istaknuli kako se pred sudom vode postupci oznake posl. br. Ovr-241/2022, Ovr-347/2020, te parnični postupak posl. br. P- 1237/18, u kojima je traženo da tuženik dostavi ugovor o cesiji i dokaz da je osoba MK bila živa u trenutku sklapanja ugovora o cesiji. Kako ti postupci nisu okončani, a radi se o pitanjima o kojima ovisi ishod ovog postupka, te i samo pitanje zastare, predlažu sudu prekid postupka dok se ne dovrše navedeni postupci.

3.1. Ovršni postupci na koje ukazuju tužitelji ne predstavljaju prethodno pitanje za ovaj parnični postupak, jer se u ovršnom postupku prisilno ostvaruju tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, a ne donosi se odluka u smislu da bi ista bila od utjecaja na donošenje odluke u ovom parničnom postupku. Parnični postupak posl. br. P-1237/2018 je pravomoćno okončan, jer je dana 24. travnja 2019. donesena presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 7 P-1237/18 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. 12 Gž-635/2019-3 od 26. lipnja 2020., tako da ne postoje uvjeti da bi sud odredio prekid ovog parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), a nastavno i na odredbu čl. 215. st. 4. ZPP-a, vezano za parnični postupak koji je već pravomoćno okončan. Slijedom toga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka tuženik je istaknuo da su zaključkom Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 22 Pu Ovr-241/2022-19 tužitelji upućeni pokrenuti parnični postupak radi pitanja zastare, pa da je to jedino o čemu se u ovom parničnom postupku može raspravljati. Ako predmetni zaključak tužitelji nisu priložili uz tužbu, tužbu da treba odbaciti. Ovršni postupak posl. br. Ovr-241/2022, a koji je predmetom ovog parničnog postupka, da je pokrenut na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P-1237/18, a koja je postala pravomoćna donošenjem odluke posl. br. Gž-635/2019 26. lipnja 2020., što znači da zastara nastupa 26. lipnja 2030., pa kako je ovršni postupak posl. br. Ovr-241/2022 pokrenut 2020., zastara da nije nastupila. U predmetu koji se kod Općinskog suda u Puli – Pola vodio pod posl. br. P-1237/18, tuženik da je bio podnio reviziju, međutim ta revizija da je odbijena presudom VSRH broj Rev-1233/2021-2. Nadalje, postupak koji se vodio protiv tužitelja kao ovršenika pred OS u Puli – Pola posl. br. Ovr-347/2020 tužitelji da su također isticali kako je MK umrla, pa da je s obzirom na to taj postupak bio prekinut, ali rješenje o prekidu postupka da je ukinuto po žalbi upravo MK, iz čega proizlazi da je MK živa. Taj ovršni postupak da je još uvijek na odlučivanju pred VSRH po izvanrednoj reviziji. Istaknuo je i to da je tuženik u ovom postupku DK, pa da je u ovom postupku irelevantno je li MK preminula ili nije.

5. U dokaznom postupku pročitano je: izvadci iz zemljišne knjige (str. 5-8), rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž Ovr-459/2021-2 od 11. veljače 2022. (str. 10-13), osmrtnica za MK (str. 61-63), presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 7 P-1237/18 od 24. travnja 2019. (str. 65-78), presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. 12 Gž-635/2019-3 od 26. lipnja 2020. (str. 79-87), zaključak Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 22 Pu Ovr-241/2022-19 od 26. listopada 2023. (str. 88-90), prijedlog za dopuštenjem revizije (str. 91-94), rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ovr-106/2024-3 od 23. kolovoza 2024. (str. 95-97), presuda VSRH Rev-1233/2021-2 od 06. rujna 2022. (str. 98-105).

5.1. Svi preostali dokazni prijedlozi su obijeni, odnosno odlučeno je da se isti neće provoditi, je je stajalište suda da su odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Čitanjem zaključka Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 22 Pu Ovr- 241/2022-19 od 26. listopada 2023. (str. 88-90), utvrđeno je da su ovdje tužitelji upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog prigovora iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

7.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Slijedom navedenog, u pravu je tuženik kada tvrdi da je predmetom ovog parničnog postupka jedino pitanje zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Naime, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je kao put pravne zaštite samo u okviru i u svezi pravnih lijekova podnesenih u ovršnom postupku, i to kada ovršni sud zaključkom uputi ovršenika u parnicu. Dakle, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

9. Među strankama nije sporno da su pravne prednice tuženika ŽKŽ i MK predložile ovrhu na temelju ovršne isprave i to pravomoćne presude Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 7 P-1237/18 od 24. travnja 2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. 12 Gž-635/2019- 3 od 26. lipnja 2020.

10. Čitanjem presude Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 7 P-1237/18 od 24. travnja 2019. (str. 65-78) potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. 12 Gž-635/2019-3 od 26. lipnja 2020. (str. 79-87) utvrđeno je da je istom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica CKŽ i ZK, prednica ovdje tuženika, prema tuženicima UK, RK, ŠK, TK i CK, ovdje tužiteljima, a kojim tužbenim zahtjevom se pobijaju ugovori o darovanju i osnivanju pravo plodouživanja od 27. veljače 2017. koji je zaključen između UK i RK te ŠK kao i ugovor o darovanju i osnivanju plodauživanja zaključen između UK i RK te TK i CK **.**.2014. uz utvrđenje da su navedeni ugovori bez učinka u odnosu prema tužiteljicama za iznos tražbine tužiteljica 446.450,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2015. pa da se briše zabilježba doživotnog stanovanja u odnosu na tuženika UK na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] zgr., 228/125,228/164, 228/167 i 228/169 sve u k. o. [katastarska općina], a da je RK dužna trpjeti da se tužiteljice za iznos te tražbine namire iz prodaje tih nekretnina, odnosno da je RK dužna trpjeti da se za iznos tražbine tužiteljica u visini 446.450,87 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. svibnja 2015,. pa do isplate tužiteljice namire iz prodaje navedenih nekretnina.

11. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Pravne prednice tužitelja su ranije navedenom presudom Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. 7 P-1237/18 od 24. travnja 2019., a koja je postala pravomoćna 26. lipnja 2020. sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a imale pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz navedene presude dakle trpljenje ovdje tužitelja da se iste namire iz nekretnine ovdje tužiteljice ad2 RK za iznos 446.450,87 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. svibnja 2015,. pa do isplate – od dana 26. lipnja 2020., pa sve do proteka deset godina od tog datuma. Kako je nedvojbeno prijedlog za ovrhu u predmetu posl.br. Pu Ovr-241/2022 podnesen tijekom 2022. godine, jer to među strankama nije sporno, zastara nije nastupila te je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, međutim stajalište je suda da tuženik nije imao potrebnih troškova u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a u vidu zastupanja po punomoćniku odvjetniku kada je isti i sam odvjetnik, a također da nije imao ni trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, jer obveza plaća te pristojbe sukladno odredbi čl. 4.t.2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

U Poreču, 24. veljače 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

1. tužitelji p.p.,

2. tuženik p.p.