REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-1054/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku iz OD Vukadin i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz OD Šavorić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 13. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 158-50-3896906 od 29. siječnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i tuženika na način da je u cijelosti ništetan čl. 3. Ugovora o kreditu koji glasi: ''NAKNADA 3,30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i troška upisa prijenosa prava vlasništva kod nadležnog tijela", kao i predzadnji stavak čl. 9. Ugovora o kreditu koji glasi: "'Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.''

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 260,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 223,67 EUR od 29. siječnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR od 20. veljače 2012. pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 29.1.2007. sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu prema kojem joj je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 11.247,64 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 3. predmetnog ugovora utvrđeno da tuženik ima pravo naplatiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.Tužiteljica smatra da je predmetna odredba o naplati naknade nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je 29.1.2007. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.685,27 kn, te dana 20.2.2012. izlaznu naknadu u iznosu od 275,01 kn. Stoga tužiteljica smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 260,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetne odredbe čl. 3. i čl. 9. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti.

Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu kao stranku, te izvršio uvid u obavijest banke o zatvaranju kredita od 20.2.2012. (list 6 spisa), dopis banke o naplati ulazne naknade od 11.1.2021. (list 7 spisa), potvrdu o transakcijama banke kod zatvaranja kredita od 20.2.2012. (list 8 spisa), ugovor o kreditu od 29.1.2007. (list 9-13 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 14-18 spisa) i presude Naslova br. P-4428/19 i P-5196/202 (list 19-39 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 29.1.2007. kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 11.247,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužiteljici dana 29.1.2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.685,27 kn i dana 20.2.2012. izlazna naknada od 275,01 kn, te da visina zahtjeva nije sporna.

6. Sporno je u ovom predmetu jesu li ugovorne odredbe iz čl. 3. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i troška upisa prijenosa prava vlasništva kod nadležnog tijela, te iz čl. 9. o primjeni općih akti kreditora na sve što nije regulirano predmetnim ugovorom, ništetne.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužiteljicu kao stranku.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje osobnog vozila marke Opel Astra, da je vozilo kupila i u međuvremenu prodala, a kredit otplatila. Vozilo je koristila isključivo za svoje osobne potrebe. Kredit je podignula kod tuženika, jer je predmetna autokuća bila vezana za ovu banku, a ponuđen joj je isključivo kredit u ''švicarcima''. Ugovor o kreditu je pročitala, radilo se o tipskom ugovoru, te ona o pojedinim odredbama ugovora nije moglo posebno pregovarati. Obzirom na protek vremena više se ne sjeća da li su joj naplaćene ulazna i izlazna naknada.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, jer je njezin iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom ovog postupka niti nije dokazao.

14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnim predmetne ugovorne odredbe iz čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i troška upisa prijenosa prava vlasništva kod nadležnog tijela, te iz čl. 9. ugovora o kreditu o primjeni općih akata kreditora na sve što nije regulirano ugovorom, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužiteljici ono što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 260,17 EUR/1.960,28 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Na dosuđeni iznos od 223,67 EUR s osnova naplaćene ulazne naknade tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata od 29.1.2007. pa do isplate, a na iznos od 36,50 EUR s osnova izlazne naknade od 20.2.2012., budući su naknade naplaćena tužiteljici toga dana.

18. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

19. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.587,40 EUR) i važećoj OT. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 3.6.2024. i pristupa na 2 ročišta od 14.11.2024. i 13.2.2025. od po 200,00 EUR, ili ukupno 800,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 200,00 EUR ili ukupno 1.000,00 EUR. Tužiteljici je priznata i sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 53,09 EUR, ili ukupno 1.079,64 EUR.

20. Sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući na isto ročište punomoćnik tužiteljice niti nije pristupio.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika