REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1268/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja EMUS d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 1A, OIB: 28325227310, kojeg zastupa Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 5, protiv tuženika MAXImolding Tecnology GmbH, Savezna Republika Njemačka, Teisendorf-Achthal, Teisendorfer Strasse 68A, kojeg zastupa Marin Trinajstić, odvjetnik u Krku, Kralja Tomislava 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti odvjetničke vježbenice PJ, zamjenice punomoćnika tužitelja i LJ, zastupnika po zakonu tuženika, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-eu-59/2023 od 22. prosinca 2023., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.954,00 EUR s zateznim kamatama od 11. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 375,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem zahtjeva za izdavanje europskog platnog naloga, sukladno Uredbi (EZ) 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju postupka za europski platni nalog, izmijenjene Uredbom (EU) 2015/2421 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EU) 1896/2006 o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje u tekstu: Uredba o europskom platnom nalogu).

2. Temeljem zahtjeva tužitelja sud je donio europski platni nalog, poslovni broj P- eu-59/2023 od 22. prosinca 2023., kojim je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.954,00 EUR s zateznim kamatama od 11. studenog 2022. do isplate.

3. S obzirom da je tuženik protiv europskog platnog naloga podnio prigovor, sukladno odredbi čl. 16. Uredbe o europskom platnom nalogu, daljnji postupak provodio se je po odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 507.l ZPP-a u vezi čl. 17. Uredbe o europskom platnom nalogu).

4. Tuženik u prigovoru navodi da osporava osnovi i visinu utuženog potraživanja, jer da tužitelj nije izvršio uslugu koju želi naplatiti posredstvom ovog postupka, već je tuženik za izvršenje te usluge morao angažirati drugog izvođača.

5. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na pružene usluge posredovanja u projektu Almos koje su uključivale prodaju rendgenskog uređaja MU 2000, instalaciju tog uređaja, dijagnostiku stanja tog uređaja te obuku osoblja kupca za rukovanje tim uređajem, a sve kako je to i navedeno na utuženom računu tužitelja 35/01/221 od 31. listopada 2022. Pojašnjava da je na traženje tuženika pronašao kupca za njegov rendgenski uređaj MU 2000 i isti prodao kupcu Almos d.o.o. Osim toga, da iz priložene e-mail korespondencije proizlazi da je obučio osoblje kupca kako rukovati tim uređajem (kako isti pokrenuti i njime upravljati, koristiti njegov software te kako s istim pravilno rukovati uzimajući u obzir određena sigurnosna pravila), a kako je obuka provedena na samom uređaju, to da proizlazi da je prethodno uređaj i instalirao. Također, da iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj obavio dijagnostiku stanja uređaja te da su problemi s uređajem riješeni. Naposljetku, da je i sam kupac Almos d.o.o. potpisao potvrdu kojom izjavljuje da su svi gore navedeni radovi i usluge izvršeni.

6. Tuženik navodi da su predmetni posao dogovarali CJ na strani tuženika i UJ na strani tužitelja. Navodi da je rendgenski uređaj MU 2000 izravno ponuđen društvu Almos d.o.o. sa sjedištem u [adresa] za iznos od 109.000,00 EUR, u koju cijenu da su bile uključene sve preinake koje je tužitelj trebao obaviti da bi se uporabni sustav MU 2000W prepravilo na sustav MU 2000. U konačnici da je tužitelj prodao predmetni uređaj društvu Almos d.o.o. za 99.000,00 EUR. Ispočetka da s tužiteljem nije bila dogovorena nikakva provizija, da bi potom na sastanku koji je održan u svibnju 2022. na Krku direktor tuženika AJ pristao na proviziju od 15%, pod određenim uvjetima, a što da je i potvrdio u e-mailu od 23. svibnja 2022. Tužitelj da je tek djelomično ispunio preuzete ugovorne obveze. Tako da je rabljeni rendgenski uređaj MU 2000 prodao za 99.000,00 EUR, umjesto za 109.000,00 EUR. Nadalje, da je tužitelj trebao obaviti prijevoz uređaja i instalaciju, ali to da su u konačnici do kraja odradili tuženik (za kojega CJ) i zaposlenici društva Almos d.o.o., dok je prenamjenu sustava MU2000W na sustav MU2000 izvršio tuženik, budući da zaposlenici tužitelja nisu bili za to kompetentni. Naposljetku da tužitelj nije isporučio dokumentaciju za navedeni uređaj (shematske dijagrame, priručnik za uporabu, CE certifikat i ostalo). S obzirom da utuženi račun tužitelja glasi na iznos od 14.850,00 EUR, da je tuženik prije pokretanja ovog postupka platio tužitelju dio u iznosu od 7.896,00 EUR, dok je preko tog iznosa prigovorio izdanom računu, jer tužitelj nije u cijelosti pružio ugovorene usluge. U odnosu na neplaćeni ostatak tužiteljevog računa, u iznosu od 6.954,00 EUR, da je tuženik izdao tužitelju račun, koji glasi na isti iznos. 7. Tužitelj je, s druge strane, tvrdio da je ispunio sve preuzete ugovorne obveze, uz napomenu da CE oznaku sukladnosti (CE certifikat kako ga naziva tuženik) ne izdaje tužitelj, kao posrednik, već proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik, prije stavljanja strojeva na tržište ili uporabu (čl. 5. Direktive 2006/42/EZ). Osim toga, da je obveza tuženika bila da proda i preda kupcu funkcionalni rendgenski uređaj, a da to nije bilo tako, već je tuženik isporučio uređaj koji je bio star 20 godina i koji nije bio ispravan.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja 35/01/221 od 31. listopada 2022. (list 8. i 104. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 96. - 101. spisa), potvrda društva Almos d.o.o. (list 102. – 103. spisa), pisana izjava LJ (list 110. – 111. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 112. – 131., 139. – 140., 146. – 147., 149. – 153., 156. – 158., 165. – 167., 221. – 232., spisa), ispis SMS poruka (list 196. – 200. spisa), pregledana je fotografija (list 201. spisa), pročitan je ispis log-ova (list 233. – 234. spisa) te ovjereni prijevodi dokumentacije dostavljene uz podnesak tuženika od 9. listopada 2024. – narudžbenica društva Almos d.o.o., zapisnik o primopredaji rendgenskog uređaja, e-mail korespondencija s društvom YXLON, ponuda tuženika društvu Almos d.o.o., račun tuženika 202204 od 2. prosinca 2022., izdan tužitelju, e-mail korespondencija (list 251., 259., 260. – 263., 282. – 283., 284., 285. – 296. spisa) te su saslušani svjedok UJ (list 304. – 305. spisa) i zastupnici po zakonu stranaka i to na strani tužitelja ŽJ (list 306. – 307. spisa), a na strani tuženika CJ (list 307. – 308. spisa).

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

10. Predmet spora jest naplata ostatka naknade za ugovorene usluge posredovanja u prodaji rendgenskog uređaja MU 2000, njegove instalacije, dijagnostike stanja uređaja te obuke osoblja kupca za rukovanje tim uređajem.

11. Među strankama je nesporno da je tuženik naručio od tužitelja pružanje navedenih usluga, da su iste pružane u listopadu 2022., da su stranke za pružanje tih usluga ugovorile naknadu u iznosu od 15% od ostvarene kupoprodajne cijene za navedeni rendgenski uređaj te da je predmetni rendgenski uređaj prodan društvu Almos d.o.o. za cijenu od 99.000,00 EUR, slijedom čega bi tužiteljeva naknada iznosila 14.850,00 EUR, na koji iznos i glasi tužiteljev utuženi račun.

12. Sporno je da li je tužitelj ispunio sve svoje ugovorne obveze, dakle, da li je pružio tuženiku sve ugovorene usluge, u potpunosti i bez nedostataka, a ako nije, u kojem iznosu ti nedostaci umanjuju vrijednost ugovorenih usluga.

13. Valja naglasiti da se u ovom predmet radi o sporu s međunarodnim elementom, budući da utuženo potraživanje proizlazi iz ugovora o pružanju usluga kojeg su sklopili tuženik kao naručitelj, koji je osnovan po njemačkom pravu i čije se uobičajeno boravište nalazi na području [adresa] te tužitelj kao pružatelj usluga (izvođač), koji je osnovan po hrvatskom pravu i čije se sjedište/uobičajeno boravište nalazi u [adresa].

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje u tekstu: Uredba Rim I) na ugovor se primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Izbor se navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja.

15. U konkretnom slučaju ugovor o pružanju usluga je sklopljen u usmenom obliku, a niti jedna od stranaka nije tijekom ovog postupka obavijestila sud da su stranke izabrale mjerodavno pravo za predmetni ugovor, niti su se tijekom ovog postupka pozivale na materijalno pravo bilo koje države, a niti su se u pisanoj korespondenciji pozivale na materijalno pravo bilo koje države.

16. U slučaju kada stranke ne izaberu mjerodavno materijalno pravo, tada će ugovor o pružanju usluga podlijegati pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište (čl. 4. st. 1. b) Uredbe Rim I).

17. S obzirom da je tužitelj pružatelj usluga u predmetnom ugovoru, a isti ima uobičajeno boravište na području [adresa], to će se na predmetni ugovor o pružanju usluga primjenjivati hrvatsko pravo.

18. Predmetni ugovor ima narav ugovora o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), budući da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, a u ovom predmetu tužitelj se je obvezao izvršiti određenu kombinaciju umnog i fizičkog rada, a tuženik mu se je obvezao za to isplatiti naknadu.

19. Radi utvrđenja što je bio sadržaj sklopljenog ugovora o pružanju usluga (s obzirom da tuženik tvrdi da je tužitelj bio dužan u sklopu instalacije uređaja izvršiti prenamjenu sustava rendgenskog uređaja i isporučiti mu određene certifikate, što da tužitelj nije izvršio) te da li je tužitelj ispunio sve preuzete ugovorne obveze, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka TJ te zastupnika po zakonu stranaka koji su pregovarali u pogledu sklapanja predmetnog ugovora te sudjelovali u njegovom izvršenju, ali i čitanjem pisanih isprava u spisu.

20. Tako se u potvrdi, koju potpisuju Almos d.o.o. i tužitelj, navodi da Almos d.o.o. potvrđuje da je tužitelj odradio posredovanje u prodaji uređaja MU2000 između Almosa d.o.o. i tuženika te da je tužitelj odradio instalaciju uređaja, osposobljavanje uređaja za rad i trening te osposobljavanje osoblja klijenta za rad na uređaju. Nadalje, da je tužitelj 18. listopada 2022. raspakirao dvije kutije u kojima su bili zapakirani uređaj i upravljačka jedinica, da je prevezao rendgenski uređaj do mjesta gdje će u budućnosti stajati, da ga je pozicionirao, podigao i montirao na četiri noge, da je pozicionirao MU upravljačku jedinicu, generator i hladnjak, da je montirao električne priključke i spojio sve komponente, a da je spajanje na glavno napajanje odgođeno za još jedan dan, jer da nije imao priključni utikač. Nadale da je 25. listopada 2022. Almos d.o.o. sa svojim osobljem zamijenio PC napajanje, da je tužitelj rješavao problem zatvaranja vrata i referenciranja svih osi (svih osim X i Y), da su tijekom postupka referenciranja primijetili da X os (lijevo – desno) i S os (nagim) ne reagiraju, da je tužitelj zagrijao rendgensku cijev i testirao digitalni panel, da niti jedan od njih nije pokazao nikakve greške da je utvrđeno da je panel 14-bitni Varex u vrlo dobrom stanju. Nadalje, 24. studenog 2022. da je tužitelj podesio X i S osi koje su bile pogrešno konfigurirane, da je podesio postavke za kretanje i granice pomaka, testirao sve tipke na OCP panelu i sve inpute/outpute sa ''backpanela'', a rezultat toga da je da se sada uređaj referencira ispravno, da sve osi idu do krajnje granice i vraćaju se na nultu poziciju.

21. Svjedok UJ u svom iskazu navodi da je on na strani tužitelja dogovarao posao posredovanja u prodaji rendgenskog uređaja s tuženikom, kojeg je tom prilikom zastupao CJ. Naveo je da je dogovor bio da tužitelj treba pronaći kupca za odgovarajući rendgenski uređaj, da ga treba instalirati i obučiti zaposlenike kupca za rukovanje tim uređajem. Tužitelj je pronašao kupca, društvo Almos d.o.o. i oni su se odlučili za kupnju rabljenog rendgenskog uređaja MU 2000. Tvrdi da je dužnost tuženika bila da isporuči kupcu ispravan rendgenski uređaj, ali da tuženik to nije učinio. Nakon što su mu pročitani dijelovi potvrde potpisane od strane tužitelja i društva Almos d.o.o. i napomene koje su navedene pod datumom 25. listopada 2022., svjedok je potvrdio da su to problemi koji su uočeni prilikom instalacije konkretnog uređaja MU 2000, dakle, da se vrata tog uređaja nisu mogla zatvoriti te da je postajao problem s referenciranjem osi, konkretno, da X os (lijevo desno) i S os (nagib) uopće nisu reagirale, a naknadno, 24. studenog 2022., kao što se to navodi u toj potvrdi, da je utvrđeno da su te osi bile pogrešno konfigurirane, koji problem da je tužitelj u konačnici riješio. Napomenuo je da je instalaciju tog uređaja obavljao zaposlenik tužitelja GJ, koji je stručno osposobljen za rukovanje tim uređajem, ali je napomenuo da otklanjanje tog problema uopće nije bio posao tužitelja. Dakle, ostao je kod tvrdnje da je tuženik bio dužan isporučiti ispravan uređaj, a tužitelj da ga je bio dužan instalirati i obučiti zaposlenike kupca za rukovanje istim. Tijekom izvršavanja tog posla i neposredno nakon toga tuženik da nije imao nikakve prigovore na kvalitetu i kvantitetu radova koje je obavio tužitelj, već da je tek nakon izdavanja računa samoinicijativno platio tek njegov dio, a kada ga je tužitelj prozvao zbog takvog postupanja, da je tek tada tuženik počeo prigovarati kvaliteti tužiteljevih usluga. Cijenu predmetnog posla da su dogovorili u iznosu od 15% od postignute kupoprodajne cijene rendgenskog uređaja. S obzirom da su pregovori vezano za sklapanje predmetnog posla trajali oko godinu dana, da u iste nije bio uključen samo on, već i njegov sin, direktor tužitelja ŽJ te GJ

22. Na pitanje zastupnika po zakonu tuženika, LJ, svjedok je odgovorio da mu je on prije nego li je društvu Almos d.o.o. poslana ponuda za kupnju uređaja MU 2000, poslao fotografije uređaja MU 2000 te da je tuženik trebao isporučiti upravo takav ispravni uređaj, a da nije bilo govora o tome da bi tužitelj trebao prepravljati nekakve osi na tom uređaju (prema navodima tuženika uređaj MU 2000 W je trebalo prepraviti s tri na pet osi tako da isti funkcionira kao uređaj MU 2000, što tužitelj osporava da je bila njegova odgovornost).

23. Na upit suda da li je tužitelj društvo koje je ovlašteno i osposobljeno prepravljati rendgenske uređaje, svjedok UJ je odgovorio da je tužitelj društvo koje se bavi predstavništvom i prodajom, da je tužitelj ovlašteni predstavnik društva YXLON koje proizvodi te rendgenske uređaje te da je tužitelj ovlašten i obučen isključivo za instalaciju tih uređaja, za obuku ljudi po pitanju rukovanja tim uređajem te za vršenje servisa tih uređaja, ali da nije ovlašten obavljati nikakve preinake takvih uređaja, slijedom čega da tužitelj ne bi nikada takvo nešto niti dogovorio s nekim od svojih klijenata.

24. Na pitanje LJ kako to da je GJ pokušao na licu mjesta izvršiti preinaku s tri na pet osi (ali zbog nedostatka znanja nije u tome uspio) ako tužitelj nije niti stručan niti ovlašten vršiti prepravke rendgenskih uređaja, svjedok UJ je odgovorio da GJ nije pokušao izvršiti preinaku s tri na pet osi, već je pokušao instalirati uređaj tako da isti funkcionira, jer je instalacija uređaja bila dužnost tužitelja, kako u odnosu prema tuženiku, tako i u odnosu prema kupcu.

25. Zastupnik po zakonu tužitelja ŽJ u svom iskazu navodi da su predmetni posao posredovanja u prodaji rendgenskog uređaja MU 2000 u pretežnom dijelu dogovarali njegov otac, UJ i CJ, a tek u manjem omjeru, oko nekih 15%, da je u tim pregovorima sudjelovao on. Međutim, naveo je da je njemu direktor tuženika KJ poslao e-mail kojim je potvrdio dogovor, kao i proviziju od 15% od postignute kupoprodajne cijene. Dogovor da je bio da će tužitelj pronaći kupca konkretnog uređaja, da će pribaviti dozvole potrebne za uvoz, da će isti instalirati i obučiti zaposlenike kupca za rukovanje tim uređajem, a ovlašten da je bio i naknadno obavljati servis tog uređaja. Međutim, da je dužnost tuženika bila da isporuči ispravan uređaj, što u konkretnom slučaju nije bilo tako, iz razloga što predmetni uređaj MU 2000 nije bio operativan, što znači da se na njemu nisu mogla zatvoriti vrata, a ako se vrata ne mogu zatvoriti, da uređaj neće raditi, X i S osi se nisu mogle referencirati itd. Tvrdio je da nikada nije bio dogovor da će tužitelj izvršiti preinaku isporučenog uređaja s tri na pet osi, a zaposlenik tužitelja GJ da je sa svoje strane pokušao učiniti sve kako bi instalirao predmetni uređaj, dakle, omogućiti kupcu da se s istim služi, jer da je tek u tom trenutku kupac bio dužan potpisati primopredajni zapisnik, nakon čega je tuženik bio ovlašten kupcu ispostaviti račun, a tužitelj je mogao ispostaviti račun tuženiku za uslugu posredovanja. GJ da je na terenu sigurno proveo 3-4 radna dana po 8-10 sati kako bi instalirao predmetni uređaj. Gospodin CJ da je bio prisutan na terenu prilikom isporuke i instalacije predmetnog uređaja, GJ da je uspio dijagnosticirati problem zbog kojeg uređaj nije funkcionirao te ga je na početku, iako to nije bila dužnost tužitelja, otklanjao zajedno s gospodinom LJ, sve dok gospodin LJ nije poslao mail ĆJ, zaposleniku Almosa d.o.o. i zatražio da se GJ ne dozvoli pristup predmetnom uređaju bez prisutnosti gospodina LJ. Tuženik da je samoinicijativno nakon u potpunosti izvršenog posla od strane tužitelja platio dio računa za tužiteljeve usluge posredovanja te izdao tužitelju vlastiti račun za navodno pružene usluge koje su se odnosile na radnje koje je CJ poduzeo u svrhu otklanjanja nepravilnosti u isporučenom rendgenskom uređaju, iako nikakvo pružanje usluga od strane tuženika nije dogovoreno, a u tom računu da je tuženik čak zaračunavao vrijeme koje je gospodin LJ proveo na putu u iznosu od 100,00 EUR po satu.

26. Na pitanje IJ da li je tužitelj pribavio i isporučio svu ugovorenu dokumentaciju koja je bila potrebna za uvoz predmetnog uređaja iz Kanade u EU te za samu uporabu uređaja, kao što su shematski dijagrami, bez kojih da ne bi bila moguća niti instalacija niti prepravak predmetnog uređaja, ŽJ je odgovorio da je on pribavio i isporučio svu dokumentaciju koju je mogao isporučiti, da se je GJ dopisivao s uvoznikom predmetnog uređaja, da tužitelj nije mogao isporučiti CE certifikat za predmetni uređaj (certifikat o sukladnosti s odgovarajućim normama), s obzirom da se radilo o rabljenom uređaju, proizvedenom 20 godina prije isporuke u Njemačkoj, a koji je nakon toga bio isporučen u Kanadu te da je tužitelj bio dužan dostaviti potvrdu da je GJ ovlašteni serviser predmetnih uređaja proizvođača YXLON na ovom području, što da je tužitelj i dostavio. Napomenuo je da je dužnost proizvođača uređaja bila izdati taj CE certifikat, a da u konkretnom slučaju proizvođač YXLON nije htio izdati taj certifikat više od 20 godina nakon što je uređaj bio u uporabi, međutim, da to nije predstavljao prepreku za uvoz uređaja. Što se tiče shematskih dijagrama, da mu nije poznato da su isti bili potrebni za instalaciju uređaja, s obzirom da je instalacija provedena, a da za preinaku uređaja tužitelj nije bio odgovoran. Napomenuo je da tužitelju nije nikada specificirana točna dokumentacija za koju se očekivalo da ju tužitelj pribavi i isporuči, slijedom čega da je tužitelj pribavio isključivo onu dokumentaciju koja je bila potrebna za ispunjenje njegove ugovorne obaveze.

27. Na daljnje pitanje IJ, ako među strankama nije bilo dogovorena isporuka te dokumentacije, zašto je onda nakon isporuke uređaja tužitelj pitao proizvođača YXLON-a da mu dostavi tu dokumentaciju, ŽJ je odgovorio da je to vjerojatno iz razloga što je CJ zatražio tu dokumentaciju od GJ, a on je u svrhu dobre poslovne suradnje tu dokumentaciju zatražio od proizvođača, iako ista nije bila dogovorena.

28. Na daljnje pitanje IJ ako tužitelju nije bilo jasno što su njegovi zadaci, zašto nije reagirao na e-mail KJ kojim isti potvrđuje iznos provizije, na način da je tražio odgovarajuća pojašnjenja, ŽJ je odgovorio da nije tražio pojašnjenja, zato što mu je sve bilo jasno, kao što mu je bilo jasno da je tuženik dužan isporučiti ispravan uređaj, a što tuženik nije učinio i tada su nastali svi problemi.

29. Zastupnik po zakonu tuženika CJ u svom iskazu navodi da je on kao predstavnik tuženika dogovarao predmetni posao s tužiteljem, kojeg je tada zastupao UJ. Oni da su dogovorili da će tužitelj za tuženika posredovati pri prodaji uređaja MU 2000 s manipulatorom s pet osi kretanja, da će instalirati kupcu isporučeni uređaj MU 2000 W s tri osi kretanja pri čemu će isti prepraviti na pet osi kretanja, budući da je upravo takav uređaj po ponudi i prodan, da će pribaviti svu dokumentaciju potrebnu za uvoz, uporabu i prepravak isporučenog uređaja MU 2000 W te da će osposobiti djelatnike kupca za rukovanje tim uređajem. Prilikom dogovaranja tog posla on s UJ nije dogovorio preciznu proviziju tužitelja, budući da je bilo razdoblje epidemije virusom COVID 19 te se nisu mogli unaprijed znati troškovi prijevoza tog uređaja iz Kanande u luku Kopar, tako da je on dogovorio da će provizija biti točno dogovorena nakon što uređaj bude instaliran te nakon što kupac plati tuženiku kupoprodajnu cijenu, u kojem trenutku će biti definirani svi troškovi. Međutim, da je ipak direktor tuženika KJ potvrdio u e-mailu proviziju u iznosu od 15.000,00 EUR, a što je trebalo odgovarati iznosu od 15% kupoprodajne cijene. Tužitelj da nije ispunio sve svoje ugovorene obveze, s obzirom da nije pribavio ni isporučio CE certifikat, priručnik za uporabu i shematske dijagrame i nije prepravio isporučeni uređaj MU 2000 W s tri osi na prodani uređaj MU 2000 s pet osi. Pojasnio je da je tužitelj krivo dijagnosticirao predmetni uređaj i odustao od prepravka, zbog čega da je on to morao učiniti uz pomoć kupca uređaja i proizvođača. Za te njegove usluge da je tuženik ispostavio tužitelju račun, iz razloga što bi bilo protuzakonito da on obavljam radove, kao profesionalni inženjer, a da za te radove ne ispostavi račun. Tužitelj da taj račun nije platio, a tuženik je platio tužitelju onaj dio računa za koji smatra da odgovara vrijednosti usluge koje je tužitelj obavio. Tuženik da je predložio da tužitelj smanji svoj račun za 1.800,00 EUR te da se time završi cijela priča, ali tužitelj je taj prijedlog odbio.

30. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja u kakvom stanju je tuženik isporučio tužitelju predmetni uređaj, CJ je odgovorio da je uređaj bio u onom stanju u kojem se redovno nalaze takvi uređaji koji su rabljeni i stari 20 godina, s time da je u predmetni rabljeni uređaj ugrađen novi detektor s softwareom koji sam za sebe košta 100.000,00 EUR. Prema njegovom saznanju da je taj uređaj bio ispravan, a što da je njemu poznato iz razloga što je on poslovno surađivao s prijašnjim vlasnicima tog uređaja, budući da je taj uređaj korišten u tvornici Toyote u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, a gdje da i on inače radim na proizvodnji tog tipa uređaja, samo puno modernijih.

31. Iz izvedenih dokaza u ovom postupku, kako personalnih, tako i pisanih dokaza (prije svega u vidu dostavljene i prevedene e-mail korespondencije), sud nije mogao utvrditi istinitost navoda tuženika da je tužitelj u okviru instalacije rendgenskog uređaja bio dužan prepraviti isporučeni uređaj MU 2000 W s tri osi na prodani uređaj MU 2000 s pet osi i isporučiti CE certifikat, priručnik za uporabu i shematske dijagrame.

32. Dakle, tužitelj tvrdi da je njegova ugovorna obveza bila posredovati u prodaji rendgenskog uređaja MU 2000, instalirati taj uređaj, dijagnosticirati stanje uređaja te obučiti osoblje kupca za rukovanje tim uređajem. Osim toga, u svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja ŽJ i svjedok, zaposlenik tužitelja, UJ, su izjavili da je dužnost tužitelja bila i pribaviti dozvole potrebne za uvoz te naknadno obavljati redovni servis tog uređaja.

33. Tužitelj izričito osporava da bi dijagnostika stanja uređaja i instalacija u sebi obuhvaćali i preinaku isporučenog uređaja MU 2000 W s tri osi na prodani uređaj MU 2000 s pet osi.

34. Naime, tuženik je društvu Almos d.o.o. prodao rendgenski uređaj i to rabljeni YXLON MU 2000 – standardne veličine, 160 kV, s digitalnim detektorom, za cijenu od 99.000,00 EUR.

35. Tako to navodi sam tuženik u ponudi koju je poslao društvu Almos d.o.o. 7 veljače 2022. (list 282. – 283. spisa).

36. Tuženik tvrdi da je kupcu isporučio nešto drugačiji model rendgenskog uređaja, umjesto modela MU 2000, da mu je isporučio model MU 2000W, a da je razlika između ta dva modela u tome što model MU 2000, kojeg je tuženik trebao isporučiti, radi na 5 osi, dok stvarno isporučeni model MU 2000W radi na 3 osi.

37. Tuženik tvrdi da je tužitelj s ovime bio upoznat prije isporuke uređaja te da je dogovor bio da tužitelj prepravi isporučeni uređaj, model MU 2000W koji radi na 3 osi, tako da isti funkcionira jednako kao prodani uređaj, model MU2000 koji radi na 5 osi.

38. Tužitelj to izričito osporava.

39. U spisu nema pisane dokumentacije (e-mail korespondencije niti drugih isprava) koja bi potvrđivala navode tuženika da je tužitelj prije isporuke predmetnog uređaja kupcu znao da će tuženik u stvari isporučiti nešto drugačiji model rendgenskog uređaja od onog kojeg je ugovorio s kupcem, Almos d.o.o. te da se od tužitelja očekuje da taj uređaj prepravi tako da isti funkcionira kao onaj model kojeg je kupac naručio. 40. Osim toga, u svakodnevnom govoru pojmovi ''dijagnostika stanja uređaja'' te ''instalacija uređaja'' ne uključuju u sebi prepravljanje jednog modela uređaja u drugi.

41. Stoga je zaključak suda da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem ugovorio da je tužitelj dužan izvršiti prepravljanje isporučenog modela rendgenskog uređaja u model koji je ugovoren s kupcem. Tuženik je možda očekivao da će to tužitelj moći, htjeti i znati učiniti, ali to nije bila ugovorna obveza tužitelja, slijedom čega neizvršenje tog prepravka ne može utjecati na vrijednost ugovorenih i pruženih usluga tužitelja.

a. Nadalje, tuženik je tužitelju prigovarao i da ga je oštetio, jer da je rendgenski uređaj prodao za 99.000,00 EUR, umjesto za dogovorenih 109.000,00 EUR. 42. Međutim, tako nešto ne proizlazi iz stanja ovog spisa. Naime, tuženik je angažirao tužitelja da pronađe kupca rendgenskog uređaja marke YXLON modela MU2000, tužitelj je kupca nesporno pronašao, radilo se je o društvu Almos d.o.o., a sam tuženik je tom kupcu 7. veljače 2022. izdao ponudu u kojoj se navodi da je redovna cijena tog uređaja 109.000,00 EUR, ali da cijena s popustom, za narudžbe do 31. ožujka 2022., iznosi 99.000,00 EUR.

43. Dakle, tuženik je taj koji je dobrovoljno snizio cijenu svog uređaja, tako da to ne može pripisivati u krivnju tužitelju.

44. Naposljetku, u odnosu na navode tuženika da mu tužitelj nije isporučio svu ugovorenu dokumentaciju, sud je utvrdio da su točni navodi tužitelja da se nigdje u korespondenciji vođenoj između stranaka prije isporuke predmetnog uređaja kupcu ne specificira o kojoj bi se točno dokumentaciji radilo.

45. U e-mailu kojeg je direktor tuženika, KJ, poslao direktoru tužitelja, ŽJ, **.**.2022., isti potvrđuje proviziju od 15.000,00 EUR na ''projektu Almos po završetku projekta i primitku cijelog iznosa novca''. Također, navodi da ta provizija uključuje prodaju ''sustava'' od strane tužitelja, ''dobivanje odgovarajuće dokumentacije i dozvola, instalaciju, popravak, osposobljavanje i dugoročno servisiranje sustava kako bi klijent Almos bio zadovoljan''.

46. Tužitelj tvrdi da se je radilo o dokumentaciji potrebnoj za uvoz uređaja, a kako je uređaj nesporno uvezen i isporučen kupcu, očito je da je ta dokumentacija dostavljena.

47. Tuženik spominje CE certifikat, kojeg da je tužitelj bio dužan pribaviti za predmetni rendgenski uređaj.

48. CE jest skraćenica od francuske riječi ''Conformité Européenne" što doslovno znači europska sukladnost. CE oznaka je potrebna za proizvode koji se stavljaju na tržište Europske unije. Oznaka CE upućuje na to da je proizvođač ispitao proizvod i ocijenio da on ispunjava zahtjeve EU-a u području sigurnosti, zdravlja i okoliša, propisane u odgovarajućim EU direktivama i smjernicama.

49. Prema odredbi čl. 5. st. 1. f). Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima o izmjeni Direktive 95/16/EZ (preinaka) (dalje u tekstu: Direktiva o strojevima) prije stavljanja strojeva na tržište i/ili u uporabu, proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik dužni su, između ostalog, na stroj staviti CE oznaku sukladnosti u skladu s čl. 16. te Direktive.

50. Tužitelj nije proizvođač predmetnog stroja, rendgenskog uređaja, već je njegov proizvođač YXLON, međutim, svjedok UJ je u svom iskazu naveo da je tužitelj ovlašteni predstavnik tog proizvođača.

51. Doduše, ovlašteni predstavnik u smislu Direktive o strojevima jest samo ona osoba koju je proizvođač stroja pisano ovlastio da u njegovo ime preuzima sve ili dio njegovih obveza i zadaća vezanih uz tu Direktivu (čl. 2. st. 2. j) Direktive o strojevima), a u ovom postupku nije utvrđeno da P u tom pogledu ovlastio tužitelja.

52. U svakom slučaju, iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je zaposlenik tužitelja, GJ kontaktirao proizvođača YXLON koji ga je obavijestio da u konkretnom slučaju ne mogu izdati CE certifikat za predmetni uređaj, iz razloga što je predmetni rendgenski uređaj prodan prije 20 godina u Kanadu, slijedom čega CE certifikat za taj uređaj nije bio potreban, jer se nije radilo o tržištu EU, a kako proizvođač nije bio upoznat s eventualnim promjenama na uređaju do kojih je došlo tijekom njegova korištenja u navedenom razdoblju niti su mu u pogledu tog uređaja dostavljeni bilo kakvi dokumenti, to da nije moguće niti naknadno izdavanje CE certifikata.

53. Dakle, ako proizvođač uređaja tvrdi da CE certifikat za predmetni rendgenski uređaj ne postoji, niti se isti više može naknadno izdati, tada sve i da je pribavljanje tog certifikata bila obveza tužitelja, tužitelju naprosto nije moguće tu obvezu izvršiti iz razloga za koje isti ne odgovara, slijedom čega se isti oslobađa te obveze (čl. 208. st. 1. ZOO-a).

54. Tuženik kao prodavatelj i uvoznik predmetnog rendgenskog uređaja starog 20 godina na tržište EU je bio dužan osigurati da kupac može taj uređaj koristiti bez opasnosti za sigurnost, zdravlje i okoliš, u smislu EU normi, a ako je tužitelj, kao posrednik u prodaji, sa svoje strane učinio sve što je bilo moguće da uređaj prati odgovarajuća dokumentacija, pri čemu ga je proizvođač uređaja obavijestio da CE certifikat za taj uređaj ne postoji, tada se veća odgovornost tužitelju ne može pripisati.

55. Stoga, s obzirom da tuženik nije dokazao da su usluge (djelo) koje su ugovorene s tužiteljem imale nedostataka, kako u kvantitativnom, tako niti u kvalitativnom smislu, a time niti da bi imao pravo na sniženje ugovorene naknade, u smislu odredaba čl. 604. – 611. ZOO-a, a tužitelj je, s druge strane, dokazao sadržaj ugovornog odnosa te da je svoje obveze u cijelosti ispunio, to je tuženik dužan tužitelju platiti preostali dio ugovorene naknade u iznosu od 6.954,00 EUR.

56. Kako je utuženo potraživanje tužitelja, prema računu 35/01/221 od 31. listopada 2022., dospjelo 10. studenog 2022. (pri čemu su sve usluge pružene u listopadu 2022.), to tužitelju pripadaju zatezne kamate od 11. studenog 2022. do isplate (čl. 29. st. ZOO-a).

57. S obzirom da je potraživanje proizašlo iz trgovačkog ugovora, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, budući da su obje stranke trgovci, a usluge su pružene u okviru djelatnosti trgovačkog posredovanja, koja čini predmet poslovanja tužitelja, to bi tužitelj imao pravo zatezne kamate obračunati po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

58. Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena (čl. 29. st. 1 ZOO-a).

59. U vrijeme kada je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga, 31. listopada 2023., odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a je glasila: ''Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena''.

60. Tužitelj je u zahtjevu za izdavanje europskog platnog naloga naveo da potražuje zatezne kamate po zakonskoj stopi koja se obračunava polugodišnje, s time da je u rubrici ''kamatna stopa %'' naveo ''3%''. Očito je da je tužitelj tu naznaku imao namjeru upisati u susjednu rubriku ''% iznad osnovne kamatne stope (ESB)'', dakle, da potražuje zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na određene operacije za 3 postotna poena. U svakom slučaju očito je da tužitelj zahtijeva plaćanje zateznih kamata po nižoj stopi od one po kojoj bi to mogao zahtijevati, a kako sud odlučuje samo u granicama tužbenog zahtjeva, tužitelju su zatezne kamate i dosuđene po toj nižoj kamatnoj stopi.

61. Stoga je europski platni nalog valjalo održati na snazi kako u pogledu glavnice u iznosu od 6.954,00 EUR, tako i u pogledu zateznih kamata od 11. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 507.l ZPP-a).

62. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik dužan sam snositi svoje troškove (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

63. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.6954,00 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/5 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 17. lipnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT- a), za podnesak od 4. rujna 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 16. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 25. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 6. studenog 2024. u iznosu od u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 21. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT- a), dakle, ukupno mu pripada 1.375,00 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 1.750,00 EUR, za iznos od 375,00 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

64. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku