Posl.br.P-3219/2020

Posl.br.P-3219/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupanog po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. studenoga 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja VO i zamjenika punomoćnika tuženika Đive Buconića, odvjetnika u Splitu, dana 24. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535., tužitelju UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime preplaćenih kamata iznos od 1.377,30 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kojet teku:

- na iznos od 8,15 EUR od 7.5.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,66 EUR od 8.6.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 26,41 EUR od 7.7.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,52 EUR od 7.8.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,45 EUR od 7.9.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,52 EUR od 8.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 7.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 32,51 EUR od 8.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,54 EUR od 8.1.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 35,30 EUR od 9.2.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,16 EUR od 10.3.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,16 EUR od 8.4.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,16 EUR od 10.5.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,79 EUR od 14.6.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,16 EUR od 13.7.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 70,92 EUR od 30.7.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,93 EUR od 7.9.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,98 EUR od 29.9.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,05 EUR od 8.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 9.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 11.1.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 8.2.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,46 EUR od 6.3.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,77 EUR od 11.4.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 11.5.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,09 EUR od 9.6.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 10.7.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 9.8.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 9.9.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 10.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 9.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,43 EUR od 20.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,10 EUR od 1.1.2013.g. pa do isplate, koja kamata se od dospijeća pa do 31.7.2015.g. računa po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referetne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 3.655,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referetne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. prosinca 2005. godine kao korisnik kredita, sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 418-50-3172760 , uz Dodatak br. I., kojim ugovorom je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 14.872,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, sa rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,50 %, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

2. Budući je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova preplaćenih kamata i preplate zbog rasta tečaja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, te se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući i prigovor zastare, navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o tipskom ugovoru, da je tužitelj bio upoznat sa ugovornim odredbama i suglasio se sa istim, odnosno da su stranke pojedinačno pregovarale o valutnoj klauzuli i da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR.

4. Sud se u predmetnom postupku rješenjem broj P-4279/19 od 30. lipnja 2020. godine oglasio mjesno nenadležnim, da bi, po uloženoj žalbi tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-985/2020-2 od 16. rujna 2020. godine, navedeno rješenje bilo preinačeno na način da je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418-50- 3172760, Dodatka br. I. , otplatnog plana i knjigovodstvene kartice prometa po kreditu, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50- 3172760 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 14.872,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, sa rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,50 %, godišnje, promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

7. Vještak Srđan Kovačić u pisanom nalazu i mišljenju, kao i dodatnom očitovanju, navodi da je prema Ugovoru o kreditu u razdoblju otplate kredita od 31.01.2006. godine pa do otplate, korisnik kredita trebao uplatiti banci, uz fiksnu kamatnu stopu od 5,50 % godišnje i fiksni tečaj za CHF od 4.772531 za 1,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, iznos od 85.682,52 kuna, a stvarno je uplatio iznos od 96.059,76 kuna ili 10.377,24 kuna više.

8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. U konkretnom slučaju radi se o standardnom ugovoru o kreditu u kojem je sadržana odredba o ugovornoj kamati i kamatnoj stopi koja je određena kao promjenljiva, čije promjene se vrše skladno odluci tuženika, odnosno općim uvjetima poslovanja istoga.

10. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja primljenog iznosa novca na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno.

11. Ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 46. stavka 2. i članka 50. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05).

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. u dijelu točke 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 6. kolovoza 2007. g. a od 7. kolovoza 2007. g. nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 33/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, u tom dijelu odbijena revizija tuženice izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine.

13. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138. a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502. c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502. a stavka 1. ZPP-a.

15. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, stoga su predmetne ugovorne odredbe ništetne i na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

16. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom stavka 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

19. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj preplatio tuženiku utuženi iznos, dok je pregledom dokumentacije priložene u spis utvrđeno da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, obzirom da se radi o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, te obzirom da je isti odgovorio na istaknute primjedbe tužitelja, pa je primjenom navedenog materijalnog prava obvezana tužena isplatiti tužitelju dosuđeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od izvršenih uplata do isplate.

21. Nadalje, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 1. srpnja 2019. godine, to za tužitelja nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 19. svibnja 2020.g., 30. lipnja 2020.g., 10. veljače 2021.g., 15. lipnja 2021.g., 7. ožujka 2024.g., 4. rujna 2024.g. i 27. studenoga 2024.g. po 100 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 100 bodova i sastav žalbe, dakle ukupno 1.250 bodova, odnosno 2.500,00 eura, plus PDV 625,00 eura, trošak vještačenja 398,16 eura i trošak sudskih pristojbi 132,72 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 3.655,88 eura.

U Sinju, dana 24. veljače 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Tanja Bota odvjetnica u Splitu, Put Mostina 8

2. Odvjetničko društvo Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma br. 5