Poslovni broj: Us I-2329/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja POINT SPLIT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92462019127, zastupanog po članu uprave MV, a on po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29 a/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, zastupanog po MVĐ, generalnoj opunomoćenici prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA:UP/I-335-05/24-04/39, URBROJ: 529-06-01-02/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja isplati tuženiku iznos od 161,97 eura na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-335- 05/24-04/39, URBROJ: 529-06-01-02/1-24-10 od 27. kolovoza 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da rješenje tuženika pobija iz razloga što rješenje nije utemeljeno na zakonito provedenom postupku, niti na zakonom utemeljenim razlozima; da u rješenju nije pravilno primijenjen zakon i propisi utemeljeni na zakonu; da u postupku koji je rješenju prethodio se nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; da je osporeno rješenje donijeto u ponovljenom postupku, obzirom da je po tužiteljevoj tužbi protiv ranijeg rješenja tuženika, Upravni sud u Splitu dana 26. rujna 2022. godine donio presudu broj: UsI-2869/2021 kojom je poništio osporeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak; da se osporenim rješenjem tužitelju ukida rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti za predmetni ugostiteljski objekt - Resort na adresi [adresa], uz obrazloženje na objekt nema pristupni put (prilaz objektu), što nije točno; da tuženik tijekom trajanja upravnog postupka nije obavio očevid na terenu (na adresi ugostiteljskog objekta),da bi mogao objektivno doći do zaključka da navedeni ugostiteljski objekt nema pristup, pa da nije mogao zaključiti da je tužitelj trajno prestao obavljati djelatnost; da je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju tuženik povrijedio odredbu članka 30. i 51. Zakona o općem upravnom postupku; da je u ovoj upravnoj stvari trebalo provesti posebni ispitni postupak u kojem bi se tužitelju omogućilo davanje izjava i objašnjenja, te da iznese nove činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje ove upravne stvari; da tuženik u provedenom postupku nije na pravilan i zakonit način utvrdilo sve činjenice od utjecaja na konačan ishod postupka pa se rješenje ne može smatrati pravilnim i zakonitim. Predloženo je da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je ostao pri navodima iz osporenog rješenja. Istakao da je osporenim rješenjem pravilno ukinuo točke I.1., I.2. i II. rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-02/18-07/12, URBROJ: 529-06-02-02/1-19-8 od 29. srpnja 2019. godine jer je u postupku na neupitan način utvrđeno da tužitelj nema osiguran pristup ugostiteljskom objektu, te da je u predmetnom poslovnom prostoru trajno prestao obavljati ugostiteljsku djelatnost, što je sukladno članku 27. stavak 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje: ZUD-i), razlog za ukidanje rješenja. Navodi da nije osnovan tužbeni navod da tužitelju sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a) nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za pravilno rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, jer iz spisa predmeta na neupitan način proizlazi da je tužitelj zaključcima od 01. srpnja 2024. godine i 26. srpnja 2024. godine pozvan dostaviti očitovanje i dokaz o osiguranju prilaza ugostiteljskom objektu. Vezano uz tužbeni navod da tuženik nije održao očevid na terenu, da bi objektivno mogao doći do zaključka da nema pristupa do navedenog objekta, tuženik ističe da je sam tužitelj nakon zaprimanja zaključka tuženika od 3. lipnja 2024. godine i 24. lipnja 2024. kojim zaključcima je u predmetnom ugostiteljskom objektu određeno održavanje očevida, tuženika porukama elektroničke pošte od 06. lipnja 2024. godine i 25. lipnja 2024. godine obavijestio pristup predmetnom objektu nije moguć, a da je od Republike Hrvatske zatražio odobrenje nužnog prolaza, te da je od Lučke kapetanije Split tužitelj zatražio rješavanje pristupa objektu, morskim putem, a da je ročište za osnivanje nužnog prolaza, zbog spriječenosti suca preurečeno za 16. srpnja 2024. godine, radi čega je tužitelj u ovoj upravnoj stvari zatražio odgodu ročišta za provođenje očevida. Tuženik ističe da tužitelj ni uz tužbu nije dostavio odluku kojom bi bilo osnovano pravo nužnog prolaza za pristup predmetnom objektu; da iz očitovanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za sigurnost plovidbe, Lučke kapetanije Split, KLASA:UP/I-342-21/24-01/35, URBROJ: 530-04-9-1-24-2 od 20. kolovoza 2024. godine proizlazi da Lučka kapetanije Split na svom području nadležnosti ne posjeduje podatke o luci ili pristaništu na predmetnom području te da ne može izdati odobrenje za pristup morskim putem; da nisu osnovani tužbeni navodi da je tuženik propustio na pravilan i zakonit način, potpuno i na nesumnjiv način, utvrditi sve činjenice koje su od utjecaja na konačan ishod postupka, jer iz spisa predmeta na neupitan način proizlazi da tužitelj nema osiguran pristup predmetnom ugostiteljskom objektu, zbog čega u tom objektu više ne obavlja ugostiteljsku djelatnost, koja činjenica je razlog za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno članku 27. stavak 1. točka 2. ZUD-i). Predložio je da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 27. kolovoza 2024. godine pod točkom I. izreke rješenja ukidaju se točke I.1., I.2. i II. rješenja Ministarstva turizma, KLASA: UP/I- 034-02/18-07/12, URBROJ: 529-06-02-02/1-19-8 od 29. srpnja 2019. godine, izdanog ugostitelju POINT SPLIT d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa]. Točkom II. je određeno da će se rješenje upisati u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu (198/19K-XVIII).

4. Na raspravi od 14. veljače 2025. godine zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva, te je navela da je upravni postupak proveden protivno odredbama ZUP-a. U spis predala troškovnik. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te je u bitnom ponovila ranije iznijete navode. Istakla je da se očevid na adresi predmetnog ugostiteljskog objekta nije mogao provesti budući da pristup navedenom objektu nije bio moguć, što proizlazi iz poruka elektroničke pošte od 06. lipnja 2024. i 25. lipnja 2024. godine koje je tužitelj dostavio tuženiku, a na temelju kojih poruka te cjelokupnog spisa predmeta je tuženik mogao na neupitan način utvrditi da tužitelj nema osiguran pristup predmetnom ugostiteljskom objektu; da iz spisa predmeta proizlazi da je pristupna cesta koja se protezala od Jadranske magistrale do tužiteljevog objekta uklonjena 13. svibnja 2019. godine, što potvrđuje svojim izjavama i sam tužitelj i da isto proizlazi iz tužiteljevog prijedloga od 13. prosinca 2023. godine za osnivanja nužnog puta. Slijedom navedenog da je neupitno da je tužitelj ostao bez ikakvog pristupa ugostiteljskom objektu s Jadranske magistrale, dok je rješenjem Državnog inspektorata od 06. rujna 2021. godine ostao i bez ikakvog pristupa objektu s mora; da sam tužitelj u navedenom prijedlogu ističe da je zbog toga što objekt nema pristupni put, poslovanje ugostiteljskog objekta onemogućeno. Kao dokaz nemogućnosti poslovanja ugostiteljskog objekta navodi da iz snimke zaslona informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista e-vizitor koji se prilaže u spis predmeta, proizlazi da je tužitelj u predmetnom ugostiteljskom objektu neaktivan od 2021. godine i da u razdoblju od 2021. do 2025. godine nije prijavio niti jedno noćenje, što dodatno potvrđuje pravilnost tuženikovog utvrđenja da tužitelj nema osiguran pristup objektu, radi čega je trajno prestao obavljati svoju djelatnost. Vezano za prijedlog o provođenju očevida, istakla je da temeljem članka 51. Pravilnika o razvrstavanju......, rekategorizacija se može provesti i bez provođenja očevida, i to temeljem prikupljanja i ocijene raspoloživih saznanja. Navela je da se je upravni postupak proveo sukladno odredbama ZUP-a, budući da se je tužitelj dopisima od 6.lipnja i 25. lipnja 2024. godine detaljno očitovao o svim činjenicama i okolnostima vezano za rješavanje ove upravne stvari. U spis je predala popis troška.

5. Sud je odbio prijedlog da se provede očevid na licu mjesta (na adresi predmetnog ugostiteljskog objekta), kako je predloženo tužbom, jer je ocijenjeno da je provođenje očevida nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja očevida.

6. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 27. kolovoza 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova odnosno po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili sveukupno 2.500,00 eura. Tuženik je popisao trošak te priložio dokaz o nastalom trošku, u ukupnom iznosu od 161,97 eura, koji se odnosi na trošak puta - autobusne karte na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 27,56 eura, autobusne karte na relaciji Split- Zagreb u iznosu od 21,05 eura, trošak noćenja u hotelu Globo Split u iznosu od 83,36 i trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eura.

7. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/I-335-05/24-04/39, URBROJ:529-06-01-02/1-24-10 od 27.kolovoza 2024. godine odnosno da li je osnovano tuženik proveo rekategorizacija za predmetni ugostiteljski objekt i da li je istim rješenjem zakonito ukinuto ranije rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, vrste Turističko naselje naziva RESORT GRAD VODE I VJETRA, na adresi [adresa], kojim posluje tužitelj.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo turizma dana 29. srpnja 2019. godine donijelo rješenje KLASA: UP/I-034-02/18-07/12, URBROJ: 529-06-02-02/1-19- 8 od 29. srpnja 2019. godine o ponovnoj kategorizaciji ugostiteljskog objekta naziva RESORT GRAD VODE I VJETRA, na adresi [adresa], vrste Turističko naselje i kategorije tri zvjezdice, s jedinstvenim identifikatorom objekta 7608b9b8-4e98-4710- 8e14-c88172ef88tl) temeljem kojeg ugostiteljsku djelatnost obavlja ugostitelj POINT SPLIT d.o.o. sa sjedištem [adresa].

10. Člankom 24. stavak 1. ZUD-i), propisano je da će se rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavak 2. toga Zakona uz slijedeće uvjete: da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona i 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

11. Člankom 27. stavak 1. ZUD-i propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2., članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 2. Zakona, ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavak 1. Zakona, odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu, s danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave Ministarstvu, ako je ugostitelj u odjavi utvrdio datum unatrag, odnosno po službenoj dužnosti ako se utvrdi da je ugostitelj trajno prestao obavljati djelatnost, te ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

12. Sud ocjenjuje da je tuženik u provedenom postupku osporenim rješenjem ukinuo točke I.1., I.2. i II. rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-02/18-07/12, URBROJ: 529-06-02-02/1-19-8 od 29. srpnja 2019. godine, kojim rješenjem je tužitelju odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu na adresi [adresa], M, jer je na neupitan način utvrđeno da tužitelj nema osiguran pristup ugostiteljskom objektu, te da je u predmetnom poslovnom prostoru trajno prestao obavljati ugostiteljsku djelatnost, što je sukladno članku 27. stavak 1. točka 2. ZUD-i, razlog za ukidanje rješenja.

13. Iz spisa proizlazi da je put kojeg je tužitelj otvorio a koji se je protezao od Jadranske magistrale (D-8) do navedenog ugostiteljskog objekta, zatvoren u svibnju 2019. godine, čime je navedeni objekt ostao kopnenog pristupnog puta (prilaza) sa Jadranske magistrale (D-8). Navedeno potvrđuje i sam tužitelj u svojim očitovanjima. Upravo radi radi navedenog tužitelj je 13. prosinca 2023. godine od Republike Hrvatske zatražio omogućavanje nužnog puta (prilaza do navedenog objekta), ali da zaključenja rasprave, nužni prolaz (put) tužitelj nije dobio, jer nije dostavio odluku kojom bi bilo osnovano pravo nužnog prolaza za pristup predmetnom objektu. Isto tako iz očitovanja Lučke kapetanije Split od 20. kolovoza 2024. godine proizlazi da na predmetnom području nema podataka o luci ili pristaništu pa da ne može izdati odobrenje za pristup morskim putem.

Dakle, navedeni ugostiteljski objekt nema nikakav prilaz (ni kopneni niti s mora) što onemogućava poslovanje i obavljanje djelatnosti u navedenom ugostiteljskom objektu. Dokaz navedenog je i što sam tužitelj u Prijedlogu za osnivanje prava na nužni prolaz (put) navodi da zbog toga što objekt nema pristupni put, poslovanje ugostiteljskog objekta je onemogućeno.

14. Slijedom navedenog, kako predmetni ugostiteljski objekt nema nikakav prilaz (ni kopneni ni s mora), ne obavlja ugostiteljsku djelatnost već dužem razdoblju. Dokaz da se u navedenom ugostiteljskom objektu ne obavlja djelatnost su podaci Informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista (e-vizitor) koji je tuženik priložio u spis a iz kojih proizlazi da u predmetnom ugostiteljskom objektu u razdoblju od 2021. do 2025. godine nije prijavljeno niti jedno noćenje.

Navedeno dodatno potvrđuje pravilnost tuženikovog utvrđenja da tužitelj nema osiguran pristup objektu, radi čega je trajno prestao obavljati svoju djelatnost

15. Neosnovan je tužbeni navod da tužitelju sukladno članku 30. ZUP-a nije omogućeno izjašnjavanje, jer iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zaključcima od 01. srpnja 2024. godine i 26. srpnja 2024. godine pozvan dostaviti očitovanje i dokaz o osiguranju prilaza ugostiteljskom objektu.

16. Nije osnovan tužbeni navod da tuženik nije održao očevid na terenu, da bi objektivno mogao doći do zaključka da nema pristupa do navedenog objekta, jer je tuženik zakazao očevid na predmetnom objektu, ali je tužitelj porukama elektroničke pošte od 06. lipnja 2024. godine i 25. lipnja 2024. godine obavijestio tuženika da pristup predmetnom objektu nije moguć, i da je zatražio da se donese odluka o priznavanju nužnog prolaza (puta) do predmetnog objekta, radi čega je zakazani očevid otkazan i odgađan.

17. Očevid na objektu se ne uvijek provoditi ako prema stanju spisa proizlazi da ima dovoljno činjenica bitnih za donošenje odluke, koje su nesporne među strankama. Tako prema članku 47. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali („Narodne novine“, broj: 54/16. i 69/17), odluka o kategorizaciji/rekategorizaciji se može donijeti bez očevida na objektu temeljem ocijene dokumentacije i raspoloživih saznanja.

18. U odgovoru na tužbu te očitovanjem na raspravi tuženik se detaljno očitovao na sve ostale tužbene navode, koje navode u potpunosti prihvata i sud, te ocjenjuje da radi ekonomičnosti je nepotrebno da iste navode sud dodatno obrazlaže u presudi.

19. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, te da nisu počinjene procesne povrede, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

Tuženiku je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 161,97 eura, kako je popisano, koji se odnosi na trošak puta - autobusnu kartu na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 27,56 eura i relaciji Split-Zagreb u iznosu od 21.05 eura, zatim trošak jedne dnevnice, za opunomoćenika u iznosu od 30,00 eura, te trošak smještaja – trošak hotela kod dolaska u Splitu u iznosu od 83,36 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 24. veljače 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu,

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14,

- spis,