REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-865/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SLAVONIJA BUS d.o.o. Novi Grad, Ulica Novi Grad 26a, OIB: 84931084664, kojega zastupa opunomoćenik Robert Demo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juranović i dr. j.t.d., Nova Gradiška, Slavonskih graničara 8/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi obnove postupka, 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/21-01/443, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod KLASA: UP/I- 471-01/17-18/184, URBROJ: 513-02-7058/25-21-30 od 8. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/21-01/443, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. travnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/I- 471-01/17-18/184, URBROJ: 513-02-7058/25-21-30 od 8. studenog 2021.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za obnovu postupka vođenog kod Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod pod KLASA: UP/I-471-01/17-18/184.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 30. rujna 2021., odnosno nakon okončanja upravnog postupka radi naplate trošarine, zaprimio presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Fpž-327/2018 od 1. srpnja 2021., kojom presudom je tužitelj oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 102 a. stavka 1. točke 55. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.). Na temelju navedene presude tužitelj je u skladu s člankom 123. stavkom 2. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) 5. listopada 2021. podnio prijedlog za obnovu postupka. Isti je odbijen uz utvrđenje da je tužitelj kao porezni obveznik u ranije provedenom upravnom poreznom postupku imao pravo uložiti žalbu na donesena rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela kao i na presudu Upravnog suda u Osijeku kao i da je ta svoja prava u redovnom postupku i konzumirao, pa da prijedlog za obnovu postupka nije osnovan.

2.2. Tužitelj smatra da tuženik pogrešno tumači institut obnove upravnog postupka, odnosno da se obnova upravnog postupka može tražiti samo u slučajevima kada je donijeto rješenje protiv kojeg uopće nije dopuštena žalba, a u slučaju ako je protiv rješenja žalba dopuštena i izjavljena, ali odbijena, tada da se obnova postupka ne može predlagati. Navedeno tumačenje tuženika protivno je smislu i svrsi instituta obnove postupka, te protivno sadržaju članka 123. ZUP-a. Tvrdi da se sintagma “rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba“ odnosi na svako rješenje protiv kojega se ne može izjaviti žalba u trenutku kada nastanu razlozi za obnovu postupka, nezavisno od toga radi li se o rješenju protiv kojega žalba nije bila uopće dopuštena ili je bila dopuštena, ali je odbijena. Ukazuje na pogrešno shvaćanje tuženika da je stranka korištenjem redovnog pravnog lijeka iskoristila svoju zakonsku mogućnost napadati rješenje i da se kasnije ne može predlagati obnova postupka. Pojašnjava kako prijedlog za obnovu postupka nije poseban pravni lijek kojim se pobija konačno rješenje donijeto u upravnom postupku, nego izvanredan pravni lijek kojim se traži obnova cjelokupnog postupka i kao takav koristi se uz ispunjenje zakonskih pretpostavki u situaciji kada rješenje nije moguće pobijati žalbom kao redovitim pravnim lijekom nezavisno od činjenice da li je ranije žalba izjavljivana ili ne protiv tog rješenja. Ističe da prema shvaćanju tuženika proizlazi kako stranka ne može štititi svoje pravo i pravni interes institutom obnove postupka u slučaju kada je protiv rješenja žalba dopuštena i izjavljena, ali odbijena. Primjerice, kao u konkretnom slučaju, ako nadležni sud ili javnopravno tijelo o prethodnom pitanju odluči u bitnim točkama drugačije, a rješenje protiv kojega je žalba konzumirana (i odbijena) se temelji na prethodnom pitanju. Stoga zaključuje da se obnova postupka može zahtijevati u odnosu na svako rješenje protiv kojega se u vrijeme nastupa okolnosti za obnovu postupka ne može izjaviti žalba, nezavisno od toga radi li se o rješenju protiv kojega žalba nije dopuštena ili je bila dopuštena i izjavljena, ali odbijena.

2.3. Nadalje, tužitelj pojašnjava kako je konačnim rješenjem donesenim nakon provedenog postupka upravnog poreznog nadzora tuženik naložio tužitelju obvezu plaćanja trošarinskog duga koji je obračunat na temelju članka 90. stavka 6. Zakona o trošarinama uz prethodno utvrđenje da je tužitelj postupio suprotno odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o trošarinama. Navodi i da je upravni postupak radi naplate trošarine okončan 23. siječnja 2020. donošenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471- 01/17-01/588, URBROJ: 513-04-20-2 kojim je potvrđeno rješenje Ministarstva financija - Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Carinski ured Slavonski Brod, KLASA: UP/I-471-01/17-18/184, URBROJ: 513-02-7058/20-17-13 od 25. listopada 2017.

2.4. Ističe da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske 1. srpnja 2021. presudom poslovni broj: Fpž-327/2018 tužitelja oslobodio od optužbe da bi nezakonito koristio ili raspolagao energentima na koje je visina trošarine snižena ili energentima za koje nije plaćena trošarina, ili je primijenjeno oslobođenje od plaćanja trošarine, ili ih kupuju, prevoze, prerađuju, drže ili prodaju suprotno odredbama ovog Zakona (članak 90. stavci 2. i 16.), čime je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske pravomoćno riješio prethodno pitanje koje se odnosilo na nezakonito postupanje energentima od strane tužitelja, a koje prethodno pitanje je bila osnova na temelju koje je tuženik utvrdio obvezu plaćanja trošarinskog duga za tužitelja. S obzirom na naknadno pravomoćno utvrđenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske da iz činjeničnog opisa djela iz rješenja o prekršaju ne proizlazi njegovo zakonom propisano obilježje, a identični činjenični opis, odnosno činjenična utvrđenja su bila temelj za obračunavanje trošarinskog duga tužitelju, tužitelj smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a za obnovu postupka u kojemu je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarinskog duga. Predlaže da Sud donese presudu kojom se poništava rješenje prvostupanjskog tijela i osporavano rješenje tuženika te dopušta obnova upravnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da Sud spor riješi bez rasprave i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 1. listopada 2024., u bitnome, ostaje kod navoda iz tužbe te predlaže Sudu donošenje presude bez održavanja rasprave na način da se tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti. Potražuje i trošak upravnog spora pobliže određen u tom podnesku (str. 74. spisa).

5. Budući da se tuženik odgovorom na tužbu, a tužitelj podneskom od 1. listopada 2024., izrijekom suglasio da se spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) spor je riješen bez održavanja rasprave.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je na temelju tužiteljeva prijedloga za obnovu upravnog postupka vođenog kod Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod pod KLASA: UP/I-471-01/17-18/184.

9. Upravni postupak, čija se obnova traži, vođen je radi naplate trošarine, a okončan je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/17- 01/588, URBROJ: 513-04- 20-2 od 23. siječnja 2020. kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Carinski ured Slavonski Brod, KLASA: UP/I-471-01/17-18/184, URBROJ: 513-02-7058/20-17-13 od 25. listopada 2017.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužitelj pokrenuo upravni spor. Presudom Upravnog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: 5 Us I-262/2020-10 od 27. siječnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja.

11. Nadalje, protiv navedene presude Upravnog suda u Osijeku tužitelj je izjavio žalbu. O žalbi je Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučio presudom poslovni broj: Usž-2119/2021-3 od 1. prosinca 2021., odbijajući žalbu i potvrđujući prvostupanjsku presudu.

12. Iz podataka spisa je razvidno da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Fpž-327/2018 od 1. srpnja 2021. tužitelja oslobodio od optužbe da bi nezakonito koristio ili raspolagao energentima na koje je visina trošarine snižena ili energentima za koje nije plaćena trošarina, ili je primijenjeno oslobođenje od plaćanja trošarine, ili ih kupuje, prevoze, prerađuje, drže ili prodaje suprotno odredbama ovog Zakona (članak 90. stavci 2. i 16.) pa da bi time počinio prekršaj iz članka 102. a stavka 1. točke 55. Zakona o trošarinama.

13. Prema članku 123. stavku 2. točki 3. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

14. U skladu s člankom 55. stavkom 1. ZUP-a, ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.

15. Najprije, u odnosu na navode tužitelja kojima ukazuje na shvaćanje tuženika da je stranka korištenjem redovnog pravnog lijeka iskoristila svoju zakonsku mogućnost napadati rješenje i da se kasnije ne može predlagati obnova postupka (izvanredni pravni lijek), za istaknuti je kako je prijedlog za obnovu postupka moguće podnijeti čim su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 123. ZUP-a. Stoga, moguće je istovremeno tužbom osporavati odluku (protiv koje se više ne može izjaviti žalba) i pokrenuti upravni spor, a onda i prije njegova dovršetka predložiti obnovu upravnog postupka ako za to postoje uvjeti. Takav zaključak temelji se na shvaćanju da takva kumulacija nije zabranjena zakonskim tekstom ZUS-a i ZUP-a, pa stoga proizlazi da je dopuštena.

15.1. Unatoč tome što je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke postojao taj nedostatak na strani tuženika, Sud je utvrdio da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

16. Tužitelj predlaže obnovu upravnog postupka pozivajući se na članak 123. stavak 2. točki 3. ZUP-a smatrajući da se rješenje doneseno u upravnom postupku čija se obnova traži temelji na prethodnom pitanju, odnosno pitanju prekršajne odgovornosti tužitelja, a kojemu je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kasnije odlučio u bitnim točkama drukčije, to jest, oslobodio tužitelja od optužbe.

17. Međutim, iako je prekršajna odgovornost načelno pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, ono ne predstavlja takvo pravno pitanje bez kojega nije moguće riješiti upravnu stvar, zbog čega se, u konkretnom slučaju, ne može podvesti pod definiciju prethodnog pitanja iz članka 55. stavka 1. ZUP-a.

18. Upravni postupak i upravni spor različiti su i odvojeni postupci od prekršajnih postupaka, pri čemu pravilnost radnji i odluka donesenih u prekršajnom postupku ne može biti preispitivana u upravnom postupku, niti u upravnom sporu, nego je sud vezan pravomoćnim odlukama o prekršajima. U konkretnom slučaju, u prekršajnom postupku odlučivalo se o prekršajnoj odgovornosti tužitelja, a u upravnom postupku odlučivalo se o utvrđivanju i naplate trošarine na energente. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju odgovornost za počinjenje prekršaja ne utječe na pitanje naplate trošarine kao poreza.

19. Slijedom iznesenoga, nisu ispunjene predviđene pretpostavke za obnovu postupka naplate trošarine te je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitima. Stoga je primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

20.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 24. veljače 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku