REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3440/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri u Zagrebu, Mihanovićeva 20, protiv ovršenika Dental Centar Edent d.o.o. iz Zagreba, Ilica 98, OIB: 83612681686, zastupanog po punomoćnici Martini Perenčević Habeković, odvjetnici u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi ovrhe, dana 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika Dental Centar Edent d.o.o. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-5267/21 od 25. siječnja 2022., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika Dental Centar Edent d.o.o. za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari, protiv ovršenik je pokrenuo postupak izravne naplate na temelju osnove – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-5267/21 od 25. siječnja 2022., a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Ovršenik je, na temelju članka 210. stavak 1. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

3. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovr-2516/2022-2 od 27. rujna 2022. odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz obrazloženje da ovršenik ne osporava ovrhovoditeljičino svojstvo vjerovnika predmetne tražbine (materijalno pravnu legitimaciju), već njezinu procesno pravnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu budući je nad njezinom imovinom otvoren stečaj potrošača, međutim navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost postupka izravne naplate budući okolnost što je eventualno otvoren stečaj ima utjecaj samo na to hoće li novac biti prenesen izravno na račun ovrhovoditeljice ili njezinog povjerenika.

4. Povodom žalbe ovršenika, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovnog broja Gž Ovr-7/23-2 od 24. rujna 2024. ukinuo rješenje ovog suda Ovr-2516/2022-2 od 27. rujna 2022., uz obrazloženje da je ovaj sud pogrešno utvrdio da ovršenik nije predložio uvid u spis ovog suda poslovnog broja Sp-1387/21, a u svrhu utvrđenja da se vodi stečajni postupak nad imovinom ovršenice, da je ovršenik istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a te da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba ocijeniti kao žalbu nakon proteka roka.

5. Ovaj sud i dalje smatra da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

U odnosu na stav da prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba smatrati žalbom nakon proteka roka

6. Sud prvo ističe da postoji nekoliko vrsta prisilnog namirenja tražbine (sudska ovrha, izravna naplata, izvansudska ovrha i pljenidba na temelju suglasnosti za zapljenu stalnih novčanih primanja) te su za svaku vrstu prisilnog namirenja propisana pravna sredstva koja se mogu koristiti u svrhu osporavanja pravilnosti i zakonitosti određenog postupka.

7. Postupak izravne naplate jest postupak koji se vodi isključivo pred Financijskom agencijom, na temelju osnove propisane člankom 209. stavak 1. OZ-a, a pokreće ga ovrhovoditelj podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu (članak 209. stavak 1. OZ-a) na propisanom obrascu (članak 209. stavak 2. OZ-a).

8. Pravna sredstva koja ovršenik može koristiti u postupku izravne naplate su propisana člankom 210. stavak 1. OZ-a, a to su prijedlog za odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima.

9. Slijedom navedenog, u postupku izravne naplate se ne može podnijeti žalba nakon proteka roka niti se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima može smatrati žalbom nakon proteka roka.

10. Okolnost što je člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano da se o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima odlučuje primjenom odredaba o žalbi protiv rješenja o ovrsi na odgovarajući način, ne znači da se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima treba smatrati žalbom nakon proteka roka, nego samo da se o istome odlučuje na temelju odredaba o žalbi protiv rješenja o ovrsi, ali ne na način da se te odredbe doslovno primjenjuju, nego da se primjenjuju na odgovarajući način, znači na način koji odgovara smislu i naravi postupka izravne naplate.

11. Iz obrazloženja odluke drugostupanjskog suda proizlazi da drugostupanjski sud smatra da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima treba smatrati žalbom nakon proteka roka iz razloga što je isti podnesen skoro dva mjeseca nakon zaprimanja obavijesti Financijske agencije o pokretanju postupka izravne naplate.

12. U odnosu na navedeno, ovaj sud je stava da se u postupku izravne naplate ne primjenjuje odredba članka 11. stavak 3. OZ-a prema kojoj se žalba protiv rješenja o ovrsi može podnijeti u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

13. Naime, odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi se primjenjuju na odgovarajući način, slijedom čega sud smatra da treba uzeti u obzir da postupak izravne naplate nije postupak sudske ovrhe u kojem sud dostavlja rješenje o ovrsi ovršeniku primjenom zakonskih odredaba o osobnoj dostavi, pri čemu je pravilnost dostave podložna kontroli povodom prijedloga same stranke (prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti) ili od strane višeg suda povodom pravnog lijeka.

14. U postupku izravne naplate, Financijska agencija dostavlja obavijest ovršeniku, pri čemu njezina dostava nije podložna kontroli jer se postupak izravne naplate vodi isključivo pred Financijskom agencijom, a bez sudske kontrole.

15. Osim toga, u praksi su česti slučajevi u kojima Financijska agencija ne ponavlja dostavu obavijesti ovršeniku iako mu obavijest nije dostavljena. Navedeno ima za posljedicu da se dostava ne ponavlja niti u onim slučajevima u kojima je dostavnica vraćena s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku", a koja dostava bi se u sudskom postupku ponovila jer se takva dostava smatra neizvršenom.

16. Osim toga, obavijest Financijske agencije ne sadrži uputu o roku za podnošenje pravnog lijeka (za razliku od rješenja o ovrsi suda ili javnog bilježnika), zbog čega bi zauzimanje stava da su ovršenici u postupku izravne naplate vezani rokom od osam dana bilo pretjerano strogo prema njima i stavilo bi ih u nepovoljniji položaj od ovršenika u drugim postupcima.

17. U konačnici, Financijska agencija nije državno tijelo i postupak izravne naplate se provodi bez nadzora suda ili drugog državnog tijela, slijedom čega se i procesna prava ovršenika u tom postupku trebaju tumačiti u skladu s tom činjenicom odnosno na način koji im olakšava podnošenje pravnog lijeka.

18. Zbog svega navedenog, sud smatra da pravo ovršenika na podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima nije ograničeno rokom od osam dana, a što se odnosi i na ovršenika u ovom postupku neovisno o tome što isti sam navodi da je zaprimio obavijest Financijske agencije 21. srpnja 2022.

19. Međutim, ako bi se zauzeo suprotan stav prema kojem je ovršenik vezan rokom od osam dana, u kojem slučaju bi se o njegovom prijedlogu moglo odlučivati samo primjenom odredaba o žalbi nakon proteka roka, ovršenikov prijedlog ne bi bilo dopušten.

20. Naime, člankom 53. stavak 1. OZ-a je propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti samo iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka točaka 9. do 11. OZ-a, ali samo ako ovršenik te razloge iz opravdanih razloga nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja o ovrsi.

21. Odgovarajućom primjenom navedene odredbe (članak 210. stavak 2. OZ- a), ovršenik prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima može podnijeti nakon isteka roka od osam dana od dana primitka obavijesti Financijske agencije iz gore navedenih razloga, ali samo ako ranije nije mogao podnijeti navedeni prijedlog iz tih razloga.

22. Ovršenik u svom prijedlogu nije naveo iz kojeg razloga ranije nije podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima iz razloga propisanih člankom 53. stavak 1. OZ-a niti se iz sadržaja prijedloga može zaključiti o postojanju tog razloga.

23. Slijedom navedenog, ako bi se i prihvatio stav da je ovršenik vezan rokom iz članka 11. stavak 3. OZ-a, u kojem slučaju bi se o njegovom prijedlogu moglo odlučivati samo na temelju odredaba koje se odnose na žalbu nakon proteka roka, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima bi valjalo odbaciti na temelju članka 53. stavak 2. OZ-a.

24. Međutim, budući je sud, a iz gore navedenih razloga, stava da se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe članka 53. OZ-a, već se odluka donosi primjenom odredaba o (redovnoj) žalbi, sud nije prijedlog odbacio, nego odbio iz razloga navedenih u nastavku ovog rješenja.

U odnosu na razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a

25. Člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika nisu dopušteni ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

26. Slijedom navedenog, razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a je zapravo nedostatak aktivne ili pasivne legitimacije.

27. Ovršenik nije izričito naveo razlog iz članka 50. stavak 1. OZ-a zbog kojeg osporava dopuštenost pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, ali iz njegovih navoda proizlazi da ukazuje na razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a.

28. Međutim, sud nije vezan pravnom kvalifikacijom stranaka, slijedom čega sud ima pravo i dužnost utvrditi sadržaj navoda stranaka i na temelju sadržaja njihovih navoda utvrditi na koju odredbu OZ-a ili podredno Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) stranke doista sadržajno ukazuju.

29. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik navodi da ovrhovoditeljica nije bila ovlaštena niti pokrenuti postupak izravne naplate niti zahtijevati prijenos na svoj račun, a budući je otvoren stečaj nad njezinom imovinom, već je to bio nadležan učiniti isključivo njezin povjerenik.

30. Takvim navodima, ista ne osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditeljice, već njezinu procesnu ovlast na pokretanje predmetnog postupka i primanje isplate na svoj račun i to obzirom na odredbe posebnog zakona (Zakona o stečaju potrošača, Narodne novine, broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje u tekstu: ZSP) na temelju kojih povjerenik upravlja imovinom potrošača (članak 40. stavak 2. ZSP-a) te poduzima radnje u svrhu unovčenja imovine (članak 40. stavak 3. ZSP-a), a novčana sredstva stečena unovčenjem stečajne mase se uplaćuju na poseban transakcijski račun povjerenika (članak 42. ZSP-a), a što onda znači i da postupak prisilnog namirenja pokreće povjerenik te se novčana sredstva zaplijenjena s računa ovršenika u korist potrošača (vjerovnika) ne prenose na račun potrošača, nego na poseban transakcijski račun povjerenika.

31. Stoga, iznesenim navodima, ovršenik ne osporava niti ovrhovoditeljičino svojstvo vjerovnika niti njezino pravo na namirenje tražbine odnosno svoju obvezu da namiri predmetnu tražbinu, nego samo njezinu procesnu ovlast na pokretanje postupka i primanje isplate na svoj račun.

32. Slijedom navedenog, ovršenik ne ističe materijalno pravni prigovor promašene aktivne legitimacije (članak 50. stavak 1. točka 7. OZ-a), već sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba ZSP-a kao razlog nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.

33. Slijedom navedenog, sud nije razmatrao postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a jer ovršenik sadržajno ne ističe navedeni razlog, već je razmotrio pravilnost primjene gore navedenih odredaba ZSP-a, a na koje ovršenik sadržajno ukazuje.

34. U odnosu na navode ovršenika prema kojima, a obzirom na predmetne odredbe ZSP-a, samo povjerenik može pokrenuti postupak izravne naplate te se novčana sredstva trebaju prenijeti na račun povjerenika, sud prije svega ukazuje da ovršenik nema pravni interes za podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u tom dijelu, a budući ovršenikova obveza prestaje u trenutku prijenosa novčanih sredstava.

35. Stoga, ako ovrhovoditeljica, zbog otvorenog stečaja, nije smjela primiti isplatu odnosno prijenos novčanih sredstava, to nije od utjecaja na valjanost ispunjenja tražbine od strane ovršenika, nego zbog toga vjerovnici ovrhovoditeljice odnosno povjerenik mogu poduzeti određene pravne radnje ako smatraju da je time ovrhovoditeljica postupila protivno svojim obvezama propisanim ZSP-om (članak 73.a stavak 1. ZSP-a).

36. Osim toga, sud je putem aplikacije e-spis izvršio uvid u spis ovog suda poslovnog broja Sp-1387/21 te utvrdio da se u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Sp-1387/21 vodio postupak jednostavnog stečaja potrošača te je u navedenom postupku doneseno rješenje poslovnog broja Sp-1387/21-8 od 17. rujna 2021. kojim je otvoren i zaključen jednostavni stečaj te je ovrhovoditeljica oslobođena obveze prema svojim vjerovnicima. Rješenje je postalo pravomoćno 12. listopada 2021.

37. Stoga, na imovini ovrhovoditeljice se nije vodio postupak "redovnog" stečaja potrošača, nego postupak jednostavnog stečaja potrošača koji je pravomoćno otvoren i zaključen te je ovrhovoditeljica oslobođena obveze prema svojim vjerovnicima.

38. Navedeno znači da ovrhovoditeljici nikada niti nije bio imenovan povjerenik, a postupak jednostavnog stečaja koji je bio pokrenut je pravomoćno okončan još 12. listopada 2021., dakle prije pokretanja postupka izravne naplate.

39. Slijedom navedenog, ovrhovoditeljica može slobodno raspolagati svojom imovinom pa tako i pokretati postupke prisilnog namirenja kao i primati isplatu na svoj račun.

40. Budući je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim očito neosnovan, očitovanje ovrhovoditeljice nije bilo potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke, slijedom čega sud, a zbog ekonomičnosti postupka, nije ovrhovoditeljici dostavio prijedlog na očitovanje.

41. Stoga, obzirom nisu osnovani navodi zbog kojih ovršenik osporava dopuštenost pljenidbe i prijenosa, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

42. Zahtjev za naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je odbijen jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a (točka II. izreke rješenja).

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku na znak: PM-13173.8