Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-590/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Tuhtan Grgurić, odvjetnici u Opatiji, protiv tuženika UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nedibu Toromanoviću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. veljače 2025., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 24. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim ugovori sklopljeni između UC i IC, i to: Ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 16.6.1999. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u Poreču, 21.6.1999., br. ovjere OU521/99, Ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 10.10.1999. godine solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u Poreču 9.12.1999., br. ovjere OU-1041/99, Ugovor o zajmu od 20. siječnja 2000. godine, solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u Poreču, 28.1.2000., br. ovjere OU- 48/2000, Aneks br. 1. Ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16.3.2000. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Macinića u Poreču, 16.3.2000., br.ovjere OV-2486/2000, te Ugovor o podmirenju duga od 16.3.2000., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Macinića u Poreču, 16.3.2000., br. ovjere OV-2483/2000, te se na 9. suvlasničkom dijelu: 1259/3258 nekretnine k. č. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, pašnjak, dvorište i kuća od 1549 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određuje brisanje upisa prava vlasništva tužitelja, i određuje upis prava vlasništva na ime i u korist tužene MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura(sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnik zajedno s tuženikom te LC na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da postoji ugovor o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. između njenog pokojnog supruga IC i tuženika u kojem je navedeno da se tuženiku dozvoljava prijenos suvlasničkog dijela IC od 10/24 dijela, te nadalje da su se stranke toga ugovora usulasile da je predmet prijenosa vlasništva u naravi zasebna zgrada sa sjeverne strane parcele koja se sastoji od podruma, restorana, stana, zasebne garaže u površini od 487 m2 i pripadajuće parcele u površini kako je označeno na kopiji plana koja je sastavni dio toga ugovora. Tvrdi da je tim ugovorom izvršena nedopuštena činidba jer predmetna nekretnina nikada nije podijeljena – etažirana, niti je sporazumom između suvlasnika izvršena podjela posjeda pa stoga određeni realni dio nekretnine nije mogao biti predmetom prijenosa vlasništva i predmetom ugovora između jednog od suvlasnika i treće osobe kao da je taj realni dio povezan s određenim suvlasničkim dijelom, što takav ugovor čini ništetnim sukladno članku 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima te članku 36. i 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pojašnjava da to znači da je upis tuženika kao suvlasnika na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi nezakonit. Nadalje navodi da je navedeni ugovor sklopljen povodom ranijih isto tako ništetnih ugovora o zajmu i to ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999., ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 10. listopada 1999., ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 20. siječnja 2000., te aneksa broj 1 ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. Tvrdi da su ti ugovori imali iznimno kratke rokove vraćanja zajma, u njima da je unesen neistinit sadržaj, da nije pozajmljeno ni približno onoliko novaca koliko je u ugovorima navedeno, da je određeno osiguranje tražbine u vidu upisa fiducijarnog vlasništva, da je tuženik za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je dao, koristeći se stanjem nužde, nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću drugog. Slijedom navedenog smatra kako se radi o ništetnim – zelenaškim ugovorima opisanim u članku 329. Zakona o obveznim odnosima. Radi navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi sve navedene ugovore utvrdio ništetnim te odredio brisanje prava vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na devetom suvlasničkom dijelu: 1259/3258 nekretnine s imena tuženika i odredio upis prava vlasništva na ime i korist tužiteljice.
2.Tuženik u svom odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari.
3. Valja napomenuti da je tuženik pokrenuo parnični postupak protiv tužiteljice kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-105/2024 radi predaje u suposjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukojem je tužena podnijela protutužbu koja je izdvojena i predmetom je ovog postupka.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o podmirenju duga s kopijom katastarskog plana od 16. ožujka 2000. (7-10), ugovor o zajmu od 20. siječnja 2000. (11-14), ugovor o zajmu od 10. listopada 1999. (15-19), ugovor o zajmu od 16. lipnja 1999. (20-24), aneks broj 1 ugovoru o zajmu od 16. ožujka 2003. (25-27), dopis IC MUP-u (28-32), saslušao je svjedoke MCV (62-63) i KC (63-64), tužiteljicu (64-65) i tuženika (65), te je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-565/06.
U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
5. Tuženik je istaknuo prigovor pravomoćno presuđene stvari, koji prigovor nije osnovan.
Odredba članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) propisuje da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
U postupku Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-565/06 u pravnoj stvari tužitelja IC protiv tuženika UC donesena je presuda poslovnog broja P-565/06-12 dana 08. prosinca 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o podmirenju duga i aneks broj 1 ugovora o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000., radi brisanja zk stanja provedbom navedenog ugovora i aneksa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je uknjižba prava punopravnog vlasništva tuženika UC na k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. br. [katastarska čestica]) iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju ništave isprave i to ugovora o podmirenju duga i aneksa broj 1 ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000., i da ne proizvodi pravne posljedice, te radi brisanja zk.upisa punopravnog prava vlasništva za korist tužitelja i uspostave zk stanja kakvo je bilo prije donošenja rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-2243/00 od 24. siječnja 2002. Ta presuda djelomično je preinačena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-400/10-2 od 03. svibnja 2011. na način da je suđeno: "Utvrđuje se djelomično ništavim ugovor o podmirenju duga koji su 16. ožujka 2000. sklopili tužitelj EC i tuženik UC, kojim ugovorom je dopuštena uknjižba punopravnog vlasništva tuženika na nekretninama tužitelja upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u 20/360 dijela. Određuje se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom ugovora o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. za 20/360 dijela i brisanje prava suvlasništva tuženika u 20/360 dijela te uspostava zemljišnoknjižnog stanja u tom dijelu kakvo je bilo prije tog upisa (priloženi spis Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-565/06, kojemu je priložena preslika spisa Zemljišnoknjižnog odjela Poreč poslovni broj Z-2243/00).
Predmetom ovog postupka su ugovori o zajmu i osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999., 10. listopada 1999. i 20. siječnja 2000., aneks broj 1 ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000., te ugovor o podmirenju duga od 16. ožujka 2000., za koji se traži utvrđenje ništetnosti. U naprijed spomenutom postupku predmet je bio utvrđenje ništetnosti samo ugovora o podmirenju duga i aneksa broj 1 ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000., što znači da je predmetom ovog postupka zahtjev o kojem nije ranije pravomoćno odlučeno.
6. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica supruga sada pokojnog EC (umrlog **.**.2012.) koji je s tuženikom sklopio više ugovora i to:
- ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999. (20-24),
- ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 10. listopada 1999. (15-19),
- ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 20. siječnja 2000. (11-14),
- ugovor o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. (7-10) i
- aneks broj 1 ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. (25-27).
Nadalje nije sporno da se je tuženik temeljem ugovora o zajmu i sporaumu o osiguranju novčane tražbine od 21. lipnja 1999. upisao kao suvlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 12/24 dijela, koji upis je promijenjen naprijed navedenom presudom Županijskog suda u Puli tako da tuženik danas dolazi upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik u 1259/3258 dijela.
7. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su navedeni ugovori ništetni.
8. Tužiteljica tvrdi da su predmetni ugovori imali iznimno kratke rokove vraćanja zajma, da sadrže neistinit sadržaj (da nije pozajmljeno ni približno onoliko novaca koliko je navedeno) da je ugovorena korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je dano, da su sklopljeni koristeći se stanjem nužde, nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću EC, odnosno da se radi o zelenaškim ugovorima.
9. Odredba članka 139. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (SLUŽBENI LIST SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - u nastavku ZOO/91) koji se s obzirom na vrijeme nastanka spornih ugovora primjenjuje, propisuje da ako je između obveza ugovornih strana u dvostranom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.
Znači, ne može se tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora tvrdeći da sadrže neistinit sadržaj jer da nije pozajmljeno ni približno onoliko novaca koliko je navedeno, odnosno da su njima ugovorene koristi koje su u očitom nerazmjeru s onim što je dano, već samo poništenje takvih ugovora. Stoga je neosnovan navod da bi predmetni ugovori bili ništetni zbog očitog nerazmjera.
10. Ostaje za raspraviti da li sporni ugovori imaju karakteristike zelenaških ugovora.
Odredba članka 103. stavak 1. ZOO/91 propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određeno slučaju ne propisuje što drugo.
Odredba članka 104. stavak 3. ZOO/91 propisuje da će sud pri odlučivanju (o ništavosti ugovora) voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva.
Odredba članka 141. stavak 1. ZOO/91 propisuje da je ništav ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
Da bi određeni ugovor imao karakter zelenaškog ugovora moraju kumulativno biti ispunjeni i subjektivni elementi (korištenje stanje nužde ili teškim materijalnim stanjem, nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću IC) i objektivni (ugovaranje za sebe ili nekog trećeg koristi koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik dao EC ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti).
Iz ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999. (20-24), proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika kao zajmodavca i IC, supruga tužiteljice, kao zajmoprimca i založnog dužnika. Zajmodavac je pozajmio zajmoprimcu iznos od 330.000,00 kuna što na dan zaključenja ugovora iznosi 85.000,00 DEM, a zajmoprimac se obvezao taj iznos vratiti najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana zaključenja ugovora ili najkasnije do 16. studenog 1999. Zajam je ugovoren bez kamate, ali za slučaj zakašnjenja zajmoprimac se obvezao platiti zateznu kamatu od dana zakašnjenja pa do isplate kao i sve troškove koji zajmodavcu nastanu u vezi s naplatom njegove tražbine. Ujedno je radi osiguranja navedene tražbine ugovoren prijenos vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s IC na tuženika u 12/24 dijela.
Iz ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 10. listopada 1999. (15-19) proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika kao zajmodavca i IC, supruga tužiteljice, kao zajmoprimca i založnog dužnika. Zajmodavac je pozajmio zajmoprimcu iznos od 60.000,00 kuna što na dan zaključenja ugovora iznosi 15.000,00 DEM, a zajmoprimac se obvezao taj iznos vratiti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana zaključenja ugovora ili najkasnije do 10. siječnja 1999. (očito se radi o omašci te je trebao biti naznačen datum 10. siječnja 2000.). Zajam je ugovoren bez kamate, ali za slučaj zakašnjenja zajmoprimac se obvezao platiti zateznu kamatu od dana zakašnjenja pa do isplate kao i sve troškove koji zajmodavcu nastanu u vezi s naplatom njegove tražbine. Ujedno je radi osiguranja navedene tražbine ugovoren prijenos vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s IC na tuženika u 1/2 dijela.
Iz ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 20. siječnja 2000. (11-14) proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika kao zajmodavca i IC, supruga tužiteljice, kao zajmoprimca i založnog dužnika. Zajmodavac je pozajmio zajmoprimcu iznos od 118.000,00 kuna što na dan zaključenja ugovora iznosi 30.000,00 DEM, a zajmoprimac se obvezao taj iznos vratiti najkasnije u roku od 10 mjeseci od dana zaključenja ugovora ili najkasnije do 01. veljače 2000. (očito se radi o omašci te je trebao biti naznačen datum 01. studeni 2000.). Zajam je ugovoren bez kamate, ali za slučaj zakašnjenja zajmoprimac se obvezao platiti zateznu kamatu od dana zakašnjenja pa do isplate kao i sve troškove koji zajmodavcu nastanu u vezi s naplatom njegove tražbine. Ujedno je radi osiguranja navedene tražbine ugovoren prijenos vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s IC na tuženika u 1/2 dijela.
- Iz Aneksa broj 1 ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. (25-27) proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika kao zajmodavca i založnog vjerovnika i IC, supruga tužiteljice, kao zajmoprimca i založnog dužnika. Utvrđeno je da su prethodno sklopili tri ugovora (naprijed navedena), da su sve obveze dospjele sa zakonom propisanim zakonskim kamatama, troškovima odvjetničkih usluga i javnobilježničkih troškova, te da će se ovim aneksom konačno utvrditi predmet osiguranja. Promijenjen je članak V. Ugovora koji glasi: "Zajmoprimac ovim neopozivo izjavljuje da je radi osiguranja tražbine zajmodavca iz ovog ugovora suglasan da se temeljem ovog ugovora, a bez njegove daljnje suglasnosti ili odobrenja, dio suvlasništva zajmoprimca od 10/24 dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a koja se cijela sastoji od kuće, gospodarske zgrade i dvorišta u površini od 1643 m2, prenese u vlasništvo, odnosno suvlasništvo zajmodavca, te time zajmoprimac ostaje suvlasnik u 2/24 dijela predmetne nekretnine. Zatim da su stranke suglasne da je predmet fiducijarnog prijenosa vlasništva u naravi zasebna zgrada sa sjeverne strane parcele koja se sastoji od podruma, restorana, stana, zasebne garaže u površini od 487 m2 i pripadajuće parcele u površini kako je označeno na kopiji plana koja je sastavni dio ovog ugovora. Zajmoprimac jamči da je stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnine koji je opisan te da je u tijeku postupak etažiranja. Zatim da je zajmoprimac suglasan da se temeljem ovog ugovora, a bez daljnjeg pitanja ili odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama zabilježba da je prijenos vlasništva obavljen i radi osiguranja tražbine zajmodavca u iznosu od 130.000,00 DEM s kamatama i troškovima.
Iz ugovora o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. (7-10) proizlazi da je sklopljen između ovdje tuženika kao vjerovnika i IC, supruga tužiteljice kao dužnika. Utvrđeno je da su prethodno sklopili tri ugovora (naprijed navedena), te aneks broj 1 prethodnim ugovorima od 16. siječnja 2000., kojima su obveze dužnika dospjele te na dan zaključenja ovog ugovora iznose ukupno 150.200,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, u što su uračunate zakonom propisane zakonske kamate i svi troškovi sukladno ugovorima o zajmu i osiguranju, bez predvidivog poreza na promet nekretnina. Nadalje je ugovoreno da dužnik ispunjava svoju obvezu na način da umjesto isplata predaje u posjed i vlasništvo nekretninu iz članka 2. aneksa broj 1 ugovora o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. i to suvlasnički dio od 10/24 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja se u naravi sastoji od kuće, gospodarske zgrade i dvorišta u površini od 1643 m2. Ugovoreno je da su stranke suglasne da je predmet prijenosa vlasništva u naravi zasebna zgrada sa sjeverne strane parcele koja se sastoji od podruma, restorana, stana, zasebne garaže u površini od 487 m2 i pripadajuće parcele u površini kako je označeno na kopiji plana koja je sastavni dio ovog ugovora. Na toj kopiji plana (10) dio predmetne nekretnine i to sjeverni dio obojan je crnom bojom.
Iz iskaza svjedoka MCV, kćeri tužiteljice (62-63), TC, sina tužiteljice (63) proizlazi da nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora već da sve što znaju znaju iz pričanja svoga oca IC, s time da je MCV izjavila da joj je otac rekao da je bio prisiljen na potpisivanje spornih ugovora s time da joj ništa posebno nije rekao, dok je KC izjavio isto, ali je kasnije pojasnio da mu je otac rekao da je naivno potpisivao bez gledanja. Iz njihovih iskaza ne proizlazi da su oni kao obitelj ili samo njihov otac u vrijeme sklapanja spornih ugovora teško živjeli, da su bili u nekakvim problemima ili slično jer o tome nisu ništa rekli.
Tužiteljica je u svom iskazu (64-65) izjavila da je njen suprug u vrijeme sklapanja spornih ugovora imao samo dug prema poreznoj upravi od oko 150.000,00 kuna. Zatim da je tada njen suprug osim suvlasničkog dijela nekretnina u [adresa] imao i zemlju u Fuškulinu koje je bilo građevinsko. U to vrijeme ona je bila u vlasništvu stana u [adresa], suvlasnica kuće s lokalom u Osijeku, te još dvije kuće isto u Osijeku. Zatim građevinskih zemljišta u Dalmaciji.U predmetnoj nekretnini držali su i vodili restoran, a tužiteljica je tada imala radnju i trgovine u Osijeku.
Znači iz ovakvih iskaza ne proizlazi da je suprug tužiteljice kao ni njegova obitelj u vrijeme sklapanja spornih ugovora bio/bila u stanju nužde, teškom materijalnom stanju ili slično, nego naprotiv, da im je standard bio veći nego prosječnim obiteljima u državi.
Nadalje što se tiče nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisti o tome navedeni svjedoci niti tužiteljica nisu govorili, a niti iz drugih provedenih dokaza ne proizlazi da bi se suprug tužiteljice tako ponašao, stoga sud zaključuje da to nije bio slučaj.
S obzirom da nisu bili ispunjeni subjektivni elementi zelenaškog ugovora, sud objektivne nije ni provjeravao.
11. Radi svega navedenog valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.500,00 eura, te s obzirom da tuženika zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištima dana 12. rujna 2024. i 06. veljače 2025. u iznosima od po 200,00 eura te trošak PDV-a od po 25% tj. od po 50,00 eura, 750,00 eura.
Sud tuženiku nije priznao dodatnih 20,00 eura za ročište 06. veljače 2025. koje je trajalo od 8:30 do 10:11 sati, što bi značilo da traži taj iznos jer je ročište trajalo više od jednog sata. Naime trošak zastupanja na ročištima naknađuje se po utrošenom satu ako što drugo pojedinim tarifnim odredbama (Odvjetničke tarife) nije određeno, te taj sat iznosi 25 bodova, što bi značilo 50 eura po satu. Međutim drugim odredbama je određeno da taj trošak iznosi 200,00 eura, što je tuženiku i priznato.
13. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo dana 24. veljače 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo, 24. veljače 2025.
S u d a c: