Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-281/2023-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić i Šikić iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 9. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 13.282,17 kn / 1.762,85 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

12,56 kn 1,67 € od 11.05.2010 do isplate

157,35 kn 20,88 € od 15.06.2010 do isplate

184,35 kn 24,47 € od 02.08.2010 do isplate

191,35 kn 25,40 € od 16.08.2010 do isplate

243,35 kn 32,30 € od 20.09.2010 do isplate

238,35 kn 31,63 € od 13.10.2010 do isplate

245,35 kn 32,56 € od 11.11.2010 do isplate

304,35 kn 40,39 € od 14.12.2010 do isplate

328,35 kn 43,58 € od 18.01.2011 do isplate

302,35 kn 40,13 € od 09.02.2011 do isplate 351,35 kn 46,63 € od 18.03.2011 do isplate

306,35 kn 40,66 € od 18.04.2011 do isplate

359,35 kn 47,69 € od 17.05.2011 do isplate

434,35 kn 57,65 € od 20.06.2011 do isplate

532,44 kn 70,67 € od 19.07.2011 do isplate

565,44 kn 75,05 € od 23.08.2011 do isplate

454,44 kn 60,31 € od 13.09.2011 do isplate

400,43 kn 53,15 € od 18.10.2011 do isplate

406,43 kn 53,94 € od 14.11.2011 do isplate

429,43 kn 57,00 € od 19.12.2011 do isplate

460,43 kn 61,11 € od 18.01.2012 do isplate

473,43 kn 62,83 € od 17.02.2012 do isplate

467,43 kn 62,04 € od 13.03.2012 do isplate

456,43 kn 60,58 € od 12.04.2012 do isplate

462,43 kn 61,38 € od 16.05.2012 do isplate

475,43 kn 63,10 € od 14.06.2012 do isplate

459,43 kn 60,98 € od 09.07.2012 do isplate

449,43 kn 59,65 € od 20.08.2012 do isplate

425,43 kn 56,46 € od 14.09.2012 do isplate

451,43 kn 59,92 € od 17.10.2012 do isplate

465,43 kn 61,77 € od 22.11.2012 do isplate

461,43 kn 61,24 € od 21.12.2012 do isplate

456,43 kn 60,58 € od 14.01.2013 do isplate

432,13 kn 57,35 € od 12.02.2013 do isplate

437,72 kn 58,10 € od 12.03.2013 do isplate

- za razdoblje od 11. svibnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

-za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.158,18 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

2.U postupku dokazivanja je stoga sud izvršio uvid u ugovor između stranaka sa strane 20 spisa, otplatne liste sa strane 13 do 18 spisa, te saslušao tužitelja.

3.Stoga valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sa tuženikom sklopio prijeporni ugovor o kreditu broj 218-50-3284691 23.2.2006. na iznos od 19.600,00 CHF.

4.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu s osnove navedene u točci I izreke.

5.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.

6.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

7.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

9.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

10.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

11.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 13.4.2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.

12.Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da nikad ne bi uzeo kredit, da ga je tuženik obavijestio da će nakon promjene tečaja CHF kreditna rata narasti više od 50 posto.

13.Stoga je valjalo odlučiti kao u točci I izreke, jer tuženik nije prigovarao visini utuženja, te je slijedom utvrđenog glede prijepornog pitanja valjalo u cijelosti udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.

14.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci I izreke dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15.S obzirom na utvrđeno, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu svi ostali tuženikovi prigovori su neosnovani.

16.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska,pristup na dva ročišta, svaka radnja 200,00 eura, ročište za objavu 100,00 eura, PDV, te sudska pristojba na tužbu koju je tužitelj platio 33,18 eura.

Čakovec, 24. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja OD Golubić i P

2. punomoćnik tuženika OD Mađarić & Lui