Poslovni broj: Us I-1452/23-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, zastupanog po opunomoćeniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, Obala I. J. Cote 27, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, zastupanog po službenim osobama NT i OT, radi prigovora, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-910-04/19-02/385, Urbroj: 538-05-3-3-1/557-23-3 od 17. travnja 2023.

II. Nalaže se tužitelju da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, na ime naknade troška ovoga spora isplati tuženiku iznos 160,49 EUR; dok se tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenja tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijen je tužiteljev prigovor na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 325-01/15-01/944, Urbroj: 374-1-13-19-285 od 26. lipnja 2019.

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Osporeno rješenje da nije zakonito zbog bitnih postupovnih povreda, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navedena Odluka o utvrđenoj nepravilnosti da tužitelju nikada nije dostavljena. U osporenom rješenju da se potpuno ignorira, to da se tužitelj očitovao odmah po pozivu da se očituje, te sadržaj toga tužiteljevog očitovanja. Time i tako da je tužitelju onemogućeno sudjelovanju u postupku prije donošenja Odluke o utvrđenoj nepravilnosti i Obavijesti (na koju je tužitelj izjavio prigovor odbijen osporenim rješenjem). Stoga da se, osporenim rješenjem, pogrešno i proturječno obrazlaže da je tužitelj sudjelovao u postupku donošenja Obavijesti i Odluke o nepravilnosti samim ulaganjem prigovora na tu obavijest iako mu ta odluka nije nikada dostavljena. Postupak javne nabave, na koji se referira Obavijest; da je proveden po Zakonu o javnoj nabavi iz 2011. Stoga da se pogrešno u osporenom rješenju utvrđuje povredu Zakona o javnoj nabavi iz 2016. s obzirom da je njegovim člankom 448. propisano dovršavanje započetih postupaka po ranijemu zakonu. Tim više što da je Direktiva inkorporirana tek Zakonom o javnoj nabavi iz 2016. Stoga da se taj zakon i ta direktiva u konkretnome slučaju ne primjenjuju. S tim u vezi da se osporenim rješenjem pogrešno obrazlaže da bi u kritično vrijeme "ugovor o javnoj nabavi bio u izvršenju" pa da se na nj ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi iz 2016. Tuženik da ispušta iz vida da je u oba navedena zakona koji uređuju javnu nabavu propisana odgovarajuća primjena Zakona o obveznim odnosima glede odgovornosti ugovornih strana za ispunjenje obveza iz ugovora o javnoj nabavi. U tom smislu da je u navedenome očitovanju tužitelj i ukazao da je, sklapanje Dodatka 2/produljenje roka za ispunjenje, bilo jedini način mirnog rješenja potencijalnog spora, nastalog među ugovornih stranama, zbog okolnosti koje se nije moglo predvidjeti u trenutku početka postupka javne nabave odn. sklapanja ugovora. Pogrešno da se osporenim rješenjem obrazlaže da je potonji navod neosnovan jer da je tužitelj kasnio s izgradnjom samog postrojenje (započet pokusni rad postrojenja nakon više od tri mjeseca zakašnjenja). Tu da tuženik ispušta iz vida to da u tomu trenutku nije bio istekao ugovoreni rok dovršetka radova. Navedene nepredvidive okolnosti da su tužitelja dovele u položaj rizika višegodišnjeg zaustavljanja pogona postrojenja, preuzimanja nedovršene skupe građevine kojoj bi jamstva istekla prije uspostave njene redovne i pravilne uporabe, rizika njene propasti zbog nekorištenja, rizika potencijalnog višegodišnjeg spora s neizvjesnim ishodom. Donositelja prigovorom pobijane Obavijesti da je tužitelj o svim prednje navedenim okolnostima sam bio obavijestio; koji donositelj na to obavještenje tužitelja da nije imao primjedbi. Arbitrarno da se osporenim rješenjem tužitelja utvrđuje odgovornim za izmjenu ekonomske ravnoteže u korist ponuditelja, a s obzirom da su (prethodnim navodima) ukazane pravne i činjenične okolnosti nepredvidive odn. viša sila. Pritom da se tuženik selektivno poziva na izvješće nadzornog inženjera, zanemarujući da je cilj projekta dovršetak namjeravane gradnje. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, u bitnome, navodi sljedeće. Tužitelj je u provedbi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt "Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Vodice-Tribunj-Srima-faza 2" proveo otvoreni postupak javne nabave za „Izgradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije Vodice-Srima-Tribunj"; u sklopu navedenoga projekta "Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Vodice-Tribunj-Srima faza 2" (procijenjena vrijednost 45.517.958,30 HRK bez PDV-a, objave u EOJN br. 2015/S 005-0009351 od 6. ožujka 2015, kriterij odabira ekonomski najpovoljnija ponuda); nakon čega je 6. lipnja 2016. sklopljen Ugovor o nabavi između tužitelja (kao naručitelja) i ponuditelja WTE Wassertechnik, na iznos 45.517.958,30 HRK bez PDV- a (dalje: Ugovor o radovima). U Odluci o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskih voda broj KK064211/IRR07, Klasa 325-01/15-01/944, Urbroj: 374-1-13-19-285 od 26. lipnja 2019. (dalje: Odluka o nepravilnosti), u bitnom, da se navodi da je, nastavno na zaključke i rezultate provedene revizijske misije Europske komisije, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku (Misija REGC214HRO067, provedena od 4. do 8. veljače 2019.) te izradu Zajedničkih nacionalnih pravila (verzija 5.0, ožujak 2019.) s novim Kontrolnim listama za izmjene ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja, ponovljenim pregledom svih izmjena ugovora utvrđene nepravilnosti u vezi bitnih izmjena ugovora za njegova trajanja. Sastavni dio ugovora da su Opći uvjeti ugovora (FIDIC "Uvjeti Ugovora za postrojenja i projektiranje i građenje") i Posebni uvjeti Ugovora koji uključuju izmjene i dopune Općih uvjeta, sukladno Dokumentaciji za nadmetanje, Knjiga 2: Ugovor. Sastavni dio ugovora je Dodatak ponudi sukladno obrascu iz poglavlja 59. Dokumentacije za nadmetanje, Knjiga 1: Upute ponuditeljima kojim je definiran rok dovršetka 750 dana. S obzirom na početaka radova 11. srpnja 2016. planirani završetak radova bio je 31. srpnja 2018. U Odluci o nepravilnosti se utvrđuje/navodi da se proglašava neprihvatljivim: Dodatak 1 Ugovoru o radovima, sklopljen 19. ožujka 2018., kojim se ugovorena cijena povećava na 45.903.049,73 HRK i izvođaču produljuje rok dovršetka 46 dana tj. do 15. rujna 2018. Hrvatske vode nadalje navode da je pokusni rad postrojenja trebao započeti najkasnije prvih dana 2018. kako bi bilo moguće ispoštovati rok dovršetka ugovora o radovima, jer da je obveza Izvođača radova u okviru roka dovršetka bila provesti i testove po dovršetku, od kojih i pokusni rad u trajanju 270 dana te održavanje tehničkog pregleda. Pokusni rad postrojenja da je zbog kašnjenja radova počeo tek 16. travnja 2018. a tehnički pregled da je prijavljen tek 7. prosinca 2018. te je na kraju 2018. izrađeno završno izvješće o provedenom pokusnom radu. Pokusni rad uređaja završen je 11. siječnja 2019. a 14. siječnja 2019. je potpisana potvrda o preuzimanju radova. U Odluci o nepravilnosti se utvrđuje/navodi da se proglašava neprihvatljivim i: Dodatak 2 Ugovora o radovima, sklopljen 18. ožujka 2019., kojim se rok dovršetka produžava za 120 dana (do 13. siječnja 2019.) sukladno Odluci Inženjera od 6. veljače 2019. a zbog problema s parametrima ulazne otpadne vode tijekom početnih ispitivanja i pokusnog rada koja nije u skladu s ugovornim specifikacijama, a nastavno na traženje Izvođača br. 006 "Probni rad nije moguć zbog ulazne otpadne vode koja nije u skladu s ugovornim specifikacijama". Hrvatske vode su zaključile da je ovaj Dodatak 2 neprihvatljiv jer je njime produžen rok dovršetka za 120 dana a da pritom nije produženo i razdoblje pokusnog rada i da se predmetnim dodatkom zapravo poništava kašnjenje izvođača s početkom pokusnog rada koje nije imalo veze s problemima nastalim tijekom istog. Hrvatske vode nadalje navode da u prilogu Odluke Komisije od 19. prosinca 2013., Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija, za nepravilnost pod točkom 22., navodi kako bitni elementi ugovora uključuju rokove dovršetka. Hrvatske vode smatraju da je opisanim Dodatkom 2 omogućeno produljenje rokova dovršetka što da predstavlja bitnu izmjenu ugovora s obzirom da se ekonomska ravnoteža mijenja u korist ponuditelja na način koji nije bio predviđen u uvjetima osnovnog ugovora o javnoj nabavi pa da je navedenim postupanjem tužitelja došlo do izmjene ugovora kojom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja; u smislu članka 321. stavka 2. točke 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 120/16; dalje: ZJN 2016) na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom odnosno Dokumentacijom za nadmetanje. Dodatno, Hrvatske vode smatraju da su time i tako prekršena i načela javne nabave iz članka 4. stavak 1. te odredbe iz članka 319. a u vezi sa člankom 321. stavkom 2. točkom 2. ZJN 2016. Slijedom svega navedenog, Hrvatske vode su utvrdile počinjenje nepravilnosti br. 22 "Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje", sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (dalje u tekstu: Smjernice), te je određen financijski ispravak od 25% iznosa Ugovora o radovima. Neosnovano da tužitelj prigovara da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer da je tužitelj iskoristio mogućnost prigovora na odluku o nepravilnosti u kojemu prigovoru može iznijeti sve argumente u svoju korist. U odnosu na tužiteljev prigovor da mu nikada nije dostavljena Odluka o nepravilnosti, tuženik da ostaje kod navoda obrazloženja osporenog rješenja; da je Zajedničkim nacionalnim pravilima 2014.-2020., v.3.1., podtočka 5.1.11., propisano da Posredničko tijelo razine 2 dostavlja Korisniku Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti u roku 5 radnih dana od njenog donošenja te da Obavijest mora sadržavati pregled utvrđenog činjeničnog stanja te odgovarajuća obrazloženja, a iz iste se izostavljaju povjerljivi podaci, posebice oni o identitetu osobe koja je prijavila sumnju na nepravilnost, kao i osobe za nepravilnosti. Nadalje, točkom 5.1.12. propisano je da Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti sadrži i uputu korisniku da eventualni prigovor vezano uz elemente utvrđene u Obavijesti može pisanim putem, u roku od 8 dana od dana primitka Obavijesti podnijeti Upravljačkom tijelu, uz obvezno navođenje razloga zbog kojih se prigovor podnosi. Nesporno da je to da je predmetna Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti dostavljena tužitelju, uz uputu o pravnom lijeku, koji je tužitelj i iskoristio. Dakle, Posredničko tijelo razine 2, izrađuje dva dokumenta/odluke:

jednu u postupku utvrđivanja nepravilnosti kao interni dokument kojim se osigurava revizijski trag o provedbi toga postupka i osobama koje su u njemu sudjelovale, a koji se izrađuje na propisanom obrascu;

drugu kojom se Korisnik obavještava o utvrđenoj nepravilnosti, mjerama koje se po toj osnovi poduzimaju a s uputom o pravnom lijeku.

Suprotno tužbenim prigovorima, tuženik da je prilikom izrade osporenog rješenja detaljno proučio i uzeo u obzir navode očitovanja tužitelja od 21. lipnja 2019. ali isti u konačnici nisu utjecali na Odluku da prigovor treba odbiti, kako je i riješeno osporenim rješenjem. Nije u pravu korisnik (tužitelj) kada navodi da, s obzirom na to da je ugovor o nabavi nastao temeljem postupka provedenog po ZJN-u. (Narodne novine broj 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014, 120/2016) pa je slijedom toga i na dodatak predmetnom ugovoru primjenjiv ZJN, a ne ZJN 2016. Naime, kao što je navedeno i u osporenom rješenju, odredba članka 448. ZJN-a 2016 propisuje da će se postupci nabave pokrenuti do stupanja na snagu ZJN-a 2016 dovršiti prema odredbama zakona kojim se regulira javna nabava, a koji je bio na snazi u vrijeme započinjanja postupka nabave. Postupak javne nabave, sukladno članku 311. stavku 2. završava izvršnošću odluke o odabiru ili poništenju. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o Dodatku ugovoru o nabavi koji je sklopljen 2019., razvidno je da je u trenutku sklapanja istog postupak javne nabave bio završen, odnosno ugovor o javnoj nabavi je bio u izvršenju, što znači da je na sklapanje dodatka bio primjenjiv ZJN 2016. Tužitelj ponavlja argumentaciju koju je naveo i u prigovoru, a u odnosu na sklapanje Dodatka 2 Ugovoru, točnije navodi razloge zašto smatra da je Dodatak 2 bilo dopušteno i neophodno sklopiti te navodi da, s obzirom da u datom trenutku nije prošao ugovorni rok za izgradnju postrojenja, a tužitelj se našao u situaciji da je postao upitan dovršetak cijelog projekta, smatra da kašnjenje s početkom izgradnje postrojenja i pokusnog rada više od tri mjeseca nije bila zapreka za sklapanje Dodatka 2 jer da bi isti bio sklopljen i da takvog kašnjenja nije bilo. Tuženik se na predmetne navode očitovao u osporenom rješenju. Prema relevantnim odredbama iz članka 321. stavka 2. točke 2. ZJN-a 2016., izmjena se u svakom slučaju smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta: izmjenom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom. Počinjenjem predmetne nepravilnosti prekršena su načela javne nabave iz članka 4. stavka 1. ZJN 2016, kojim je propisano kako su prilikom provođenja postupka iz ovoga Zakona naručitelji obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti. S tim u vezi da je osporenim rješenjem utvrđeno/obrazloženo, da je Dodatkom 2 Ugovoru o javnoj nabavi produljen rok izvršenja radova u odnosu na rok određen inicijalnim Ugovorom i Dodatkom 1. Tužitelj kao isključivi razlog potrebe produljenja roka izgradnje navodi okolnost koja je utvrđena tijekom probnog rada postrojenja - povećani salinitet ulazne otpadne vode u odnosu na parametre utvrđene dokumentacijom za nadmetanje; a što da je otežavalo uspostavu normalnih uvjeta pokusnog rada. Tužitelj je u prigovoru naveo da tu okolnost, uzrokovanu prodorom mora, ugovorne strane nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora; odnosno da je riječ o višoj sili a ne odgovornosti izvođača, zbog čega je tužitelj odobrio produljenje konačnog roka izvršenja ugovora. Tuženik naglašava da je izvođač kasnio sa izgradnjom postrojenja odnosno da je pokusni rad počeo više od tri mjeseca kasnije od njegova planiranog početka pa je iz takvih okolnosti neizbježno slijedilo da će kasniti i konačan završetak projekta što se i dogodilo. Tužitelj ne navodi razloge za predmetno kašnjenje s izgradnjom ali se o njima (kao što je navedeno u obrazloženju osporenog rješenja) može zaključiti iz ostale dostupne dokumentacije od koje je dio izradio sam korisnik/tužitelj. Npr. izvještaj Korisnika o napretku projekta br. 9 uz ZNS br. 8 od 24. srpnja 2018. u kojem se isti referira na probleme u izvršenju ugovora, pa se tako pod točkom 5.2.3. (str. 12) navodi: „Kasni se sa ugovorom, tj. radovi se nisu izvodili prema vremenskom planu te je došlo do višemjesečnog kašnjenja. Preostali manji dio završnih radova kasni zbog razmjerica između glavnog izvođača i proizvoditelja. Podbačaj u financijskoj realizaciji proizlazi iz neorganizacije građenja i ne izvršavanju aktivnosti prema planiranom vremenskom planu". Iz navedenog jasno proizlazi da je i sam tužitelj bio svjestan da radovi kasne iz razloga za koje je odgovoran izvođač. Slično proizlazi i iz Završnog izvještaja o razvoju projekta Glavnog nadzornog inženjera i FIDIC Inženjera urbroj: Invi 542 19 02371 MM od 5. ožujka 2019., u kojemu se jasno navodi da je (str 12. točka 3. Radovi podtočka 3.1. Izvršenje radova u odnosu na planirano) „Tokom izgradnje bio je jedan veći uspor u radovima koje je uzrokovao sam izvođač. Događaj koji je znatno utjecao na cjelokupan tijek građenja bio je neočekivani odlazak/smjena predstavnika Izvođača. Do imenovanja sljedećeg predstavnika izgubilo se dragocjeno vrijeme koje se pokazalo teško dostižno". Iz izloženog nedvojbeno proizlazi da je odgovornost za kašnjenje izgradnje postrojenja, i to u fazi prije puštanja u pokusni rad tijekom kojeg su utvrđene okolnosti koje su izvođaču nesporno otežale provođenje istog, ipak isključivo na strani izvođača pa, okolnosti nastale nakon predmetnog kašnjenja, isto ne mogu opravdati. Stoga tuženik smatra da je tužitelj neopravdano sklopio Dodatak 2 s izvođačem, kojim mu je odobren dodatni rok za dovršenje projekta te mu posljedično nije naplaćena niti ugovorna kazna odnosno nije došlo do povećanja vrijednosti ugovora. Opisanim postupanjem tužitelja prekršena su načela javne nabave jer je moguće da bi bilo i više zaprimljenih ponuda da su potencijalni ponuditelji znali da će za izgradnju postrojenja, prije puštanja u pokusni rad, imati više od tri mjeseca dodatnog vremena nego što je inicijalno predviđeno ugovornom dokumentacijom. Opisanim postupanjem Korisnika (tužitelja) došlo je do bitne izmjene ugovora o javnoj nabavi odnosno do izmjene ekonomske ravnoteže u korist ponuditelja na način koji nije bio predviđen prvotnim ugovorom. Izmjena ekonomske ravnoteže u korist ponuditelja sukladno članku 321. stavku 2. točki 2. ZJN-a 2016 ogleda se i u činjenici da je sklapanjem Dodatka 2 Korisnik izgubio mogućnost naplate ugovorne kazne, a na što bi imao pravo uslijed nedvojbenog kašnjenja Izvođača. Opisanim postupanjem počinjena je nepravilnost broj 22. Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje sukladno Smjernicama, za što je predviđen financijski ispravak od 25% iznosa ugovora. S obzirom na to da je u odnosu na istu nabavu već ranije određena primjena financijskog ispravka od 25% u skladu sa zabranom kumulacije financijskih ispravaka, Hrvatske vode ispravno su odredile da se neće vršiti daljnje umanjenje bespovratnih sredstava. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 23. siječnja 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona.

5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

6. Preostale, po tužitelju predložene, dokaze; za saslušanjem u tužbi i na raspravi predloženih svjedoka, za pribavljanjem i čitanjem spisa navedene Odluke o nepravilnosti, te za građevinskim vještačenjem; ovaj sud nije izvodio, jer je njihovo izvođenje bilo suvišno za presuđenje, a kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 8. točke 16. i 23. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem Ulaganje za rast i radna mjesta" ("Narodne novine" broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17, 46/21 i 49/21; dalje: Uredba), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 7. stavka 7. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. 2020. ("Narodne novine" broj 92/14, dalje: Zakon); posredničko tijelo razine 2. pored ostalih, obavlja i funkcije: administrativnih provjera svih zahtjeva za nadoknadom izdataka koje su dostavili korisnici, provjera operacija na licu mjesta kao i provedbu aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđivanja mjera za suzbijanje prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama. Na temelju Priloga Uredbe - Prikaz posredničkih tijela nadležnih za provedbu izabranih investicijskih prioriteta, po operativnom programu, za specifični cilj 6ii2 Posredničko tijelo razine 1 je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (sada Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), a Posredničko tijelo razine 2 su Hrvatske vode.

9. Članak 74. stavak 3. Uredbe (EU) 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. godine o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje: Uredba (EU) 1303/2013) propisuje da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom.

10. Članak 5. stavak 1. Uredbe propisuje da je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a Zakona. Stavkom 3. točkom 28. istog članka Uredbe, a u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br 1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.

11. Uredba (EU) 1303/2013, u članku 2. točka 36., definira "nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

12. Iz spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi sljedeće. Tužitelj je u provedbi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt "Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Vodice-Tribunj-Srima-faza 2" proveo otvoreni postupak javne nabave za „Izgradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije Vodice-Srima-Tribunj"; u sklopu navedenoga projekta "Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Vodice-Tribunj-Srima faza 2" (procijenjena vrijednost 45.517.958,30 HRK bez PDV-a, objave u EOJN br. 2015/S 005-0009351 od 6. ožujka 2015, kriterij odabira ekonomski najpovoljnija ponuda); nakon čega je 6. lipnja 2016. sklopljen Ugovor o nabavi između tužitelja (kao naručitelja) i ponuditelja WTE Wassertechnik na iznos o45.517.958,30 HRK bez PDV- a (dalje: Ugovor o radovima). U Odluci o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatskih voda broj KK064211/IRR07, Klasa 325-01/15-01/944, Urbroj: 374-1-13-19-285 od 26. lipnja 2019. (dalje: Odluka o nepravilnosti), u bitnom, se navodi da je, nastavno na zaključke i rezultate provedene revizijske misije Europske komisije, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku (Misija REGC214HRO067, provedena od 4. do 8. veljače 2019.) te izradu Zajedničkih nacionalnih pravila (verzija 5.0, ožujak 2019.) s novim Kontrolnim listama za izmjene ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja, ponovljenim pregledom svih izmjena ugovora utvrđene nepravilnosti u vezi bitnih izmjena ugovora za njegova trajanja. Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti ugovora (FIDIC "Uvjeti Ugovora za postrojenja i projektiranje i građenje") i Posebni uvjeti Ugovora koji uključuju izmjene i dopune Općih uvjeta, sukladno Dokumentaciji za nadmetanje, Knjiga 2: Ugovor. Sastavni dio ugovora je Dodatak ponudi sukladno obrascu iz poglavlja 59. Dokumentacije za nadmetanje, Knjiga 1: Upute ponuditeljima kojim je definiran rok dovršetka od 750 dana. S obzirom na početaka radova 11. srpnja 2016. planirani završetak radova bio je 31. srpnja 2018. U Odluci o nepravilnosti se utvrđuje/navodi da se proglašava neprihvatljivim: Dodatak 1 Ugovoru o radovima, sklopljen 19. ožujka 2018., kojim se ugovorena cijena povećava na 45.903.049,73 HRK i izvođaču produljuje rok dovršetka 46 dana tj. do 15. rujna 2018. Hrvatske vode nadalje navode da je pokusni rad postrojenja trebao započeti najkasnije prvih dana 2018. kako bi bilo moguće ispoštovati rok dovršetka ugovora o radovima, jer da je obveza Izvođača radova u okviru roka dovršetka bila provesti i testove po dovršetku, od kojih i pokusni rad u trajanju 270 dana te održavanje tehničkog pregleda. Pokusni rad postrojenja da je zbog kašnjenja radova počeo tek 16. travnja 2018. a tehnički pregled da je prijavljen tek 7. prosinca 2018. te je na kraju 2018. izrađeno završno izvješće o provedenom pokusnom radu. Pokusni rad uređaja završen je 11. siječnja 2019. a 14. siječnja 2019. je potpisana potvrda o preuzimanju radova. U Odluci o nepravilnosti se utvrđuje/navodi da se proglašava neprihvatljivim i: Dodatak 2 Ugovora o radovima, sklopljen 18. ožujka 2019., kojim se rok dovršetka produžava za 120 dana (do 13. siječnja 2019.) sukladno Odluci Inženjera od 6. veljače 2019. a zbog problema s parametrima ulazne otpadne vode tijekom početnih ispitivanja i pokusnog rada koja nije u skladu s ugovornim specifikacijama, a nastavno na traženje Izvođača br. 006 "Probni rad nije moguć zbog ulazne otpadne vode koja nije u skladu s ugovornim specifikacijama". Hrvatske vode su zaključile da je ovaj Dodatak 2 neprihvatljiv jer je istim produžen rok dovršetka za 120 dana a da pritom nije produženo i razdoblje pokusnog rada i da se predmetnim dodatkom zapravo poništava kašnjenje Izvođača s početkom pokusnog rada koje nije imalo veze s problemima nastalim tijekom istog. Hrvatske vode nadalje navode da u prilogu Odluke Komisije od 19. prosinca 2013., Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija, za nepravilnost pod točkom 22., navodi kako bitni elementi ugovora uključuju rokove dovršetka. Hrvatske vode smatraju da je opisanim Dodatkom 2 omogućeno produljenje rokova dovršetka što da predstavlja bitnu izmjenu ugovora s obzirom da se ekonomska ravnoteža mijenja u korist ponuditelja na način koji nije bio predviđen u uvjetima osnovnog ugovora o javnoj nabavi pa da je navedenim postupanjem tužitelja došlo do izmjene ugovora kojom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja; u smislu članka 321. stavka 2. točke 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 120/16; dalje: ZJN 2016) na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom odnosno Dokumentacijom za nadmetanje. Dodatno, Hrvatske vode smatraju da su time i tako prekršena i načela javne nabave iz članka 4. stavak 1. te odredbe iz članka 319. a u vezi sa člankom 321. stavkom 2. točkom 2. ZJN 2016. Slijedom svega navedenog, Hrvatske vode su utvrdile počinjenje nepravilnosti br. 22 "Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje", sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (dalje u tekstu: Smjernice), te je određen financijski ispravak od 25% iznosa Ugovora o radovima. S obzirom da je za istu nabavu već ranije određena primjena financijskog ispravka od 25%., u skladu sa zabranom kumulacije financijskih ispravaka, Hrvatske vode su odredile da se neće vršiti daljnje umanjenje bespovratnih sredstava.

13. Ovim prethodno navedenim činjeničnim utvrđenjima tuženik obrazlaže osporeno rješenje, a ista utvrđenja i ovaj sud prihvaća kao pravilna, jer imaju uporišta u ispravama na koje se referiraju, a koje se isprave nalaze u spisu koji je dostavio tuženik.

14. Zajedničkim nacionalnim pravilima 2014. -2020., v.3.1., podtočka 5.1.11., propisano je da Posredničko tijelo razine 2 dostavlja Korisniku Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti u roku 5 radnih dana od njenog donošenja te da Obavijest mora sadržavati pregled utvrđenog činjeničnog stanja te odgovarajuća obrazloženja, a iz iste se izostavljaju povjerljivi podaci, posebice oni o identitetu osobe koja je prijavila sumnju na nepravilnost, kao i osobe za nepravilnosti. Nadalje, točkom 5.1.12. propisano je da Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti sadrži i uputu korisniku da eventualni prigovor vezano uz elemente utvrđene u Obavijesti može pisanim putem, u roku od 8 dana od dana primitka Obavijesti podnijeti Upravljačkom tijelu, uz obvezno navođenje razloga zbog kojih se prigovor podnosi. Nesporno da je predmetna Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti dostavljena tužitelju, uz uputu o pravnom lijeku, koji je tužitelj i iskoristio. Dakle, Posredničko tijelo razine 2, izrađuje dva dokumenta/odluke: jednu u postupku utvrđivanja nepravilnosti kao interni dokument kojim se osigurava revizijski trag o provedbi toga postupka i osobama koje su u njemu sudjelovale, a koji se izrađuje na propisanom obrascu; drugu kojom se Korisnik obavještava o utvrđenoj nepravilnosti, mjerama koje se po toj osnovi poduzimaju a s uputom o pravnom lijeku. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je tužitelju dostavljena navedena obavijest Posredničkog tijela razine 2 (ovdje Hrvatske vode) u vezi nepravilnosti koju je to tijelo utvrdilo te da je na tu obavijest tužitelj izjavio prigovor o kojemu je Upravljačko tijelo (ovdje tuženik) odlučio rješenjem koje tužitelj osporava u ovome sporu. Slijedi da je tužitelju u svemu pravilno i sukladno navedenim mjerodavnim propisima omogućeno sudjelovanje i očitovanje u postupku vezano za utvrđenje nepravilnosti pa su tomu suprotni tužiteljevi prigovori neosnovani, kako to s pravom tuženik navodi u odgovoru na tužbu i na raspravi.

15. Pravilno tuženik u osporenom rješenju i ovom sporu navodi da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da, s obzirom na to da je ugovor o nabavi nastao temeljem postupka provedenog po ZJN-u. (Narodne novine broj 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014, 120/2016) pa je slijedom toga i na dodatak predmetnom ugovoru primjenjiv ZJN, a ne ZJN 2016. Naime, kao što je navedeno i u osporenom rješenju, odredba članka 448. ZJN-a 2016 propisuje da će se postupci nabave pokrenuti do stupanja na snagu ZJN- a 2016 dovršiti prema odredbama zakona kojim se regulira javna nabava, a koji je bio na snazi u vrijeme započinjanja postupka nabave. Postupak javne nabave, sukladno članku 311. stavku 2. završava izvršnošću odluke o odabiru ili poništenju. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o Dodatku ugovoru o nabavi koji je sklopljen 2019., razvidno je da je u trenutku sklapanja istog postupak javne nabave bio završen, odnosno ugovor o javnoj nabavi je bio u izvršenju, što znači da je na sklapanje dodatka bio primjenjiv ZJN 2016.

16. Prema odredbama iz članka 321. stavka 2. točke 2. ZJN-a 2016., izmjena se u svakom slučaju smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta: izmjenom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom. Dodatkom 2 Ugovoru o javnoj nabavi produljen je rok izvršenja radova u odnosu na rok određen inicijalnim Ugovorom i Dodatkom 1. Tužitelj kao isključivi razlog potrebe produljenja roka izgradnje navodi okolnost koja je utvrđena tijekom probnog rada postrojenja - povećani salinitet ulazne otpadne vode u odnosu na parametre utvrđene dokumentacijom za nadmetanje; a što da je otežavalo uspostavu normalnih uvjeta pokusnog rada. Tužitelj navodi da tu okolnost ugovorne strane nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja Ugovora; odnosno da je riječ o višoj sili a ne odgovornosti izvođača, zbog čega je tužitelj odobrio produljenje konačnog roka izvršenja ugovora. No s tim u vezi s pravom tuženik ističe u osporenom rješenju i ovom sporu da je izvođač kasnio sa izgradnjom postrojenja odnosno da je pokusni rad počeo više od tri mjeseca kasnije od njegova planiranog početka pa je iz takvih okolnosti neizbježno slijedilo da će kasniti i konačan završetak projekta što se i dogodilo. Da je riječ o već ranije nastalom kašnjenju izvođača, proizlazi i iz dokumentacije koju je dijelom izradio i sam tužitelj, a na koju se tuženik referira, kako u obrazloženju osporenog rješenja, tako i u gore citiranim navodima odgovora na tužbu na koje se tužitelja s tim u vezi upućuje.

17. U ovim prethodno navedenim i obrazloženim činjeničnim okolnostima, pravilna je pravna ocjena kojom tuženik obrazlaže osporeno rješenje. Naime, tužitelj je neopravdano sklopio Dodatak 2 s izvođačem, kojim je izvođaču odobren dodatni rok za dovršenje projekta te mu posljedično nije naplaćena niti ugovorna kazna odnosno nije došlo do povećanja vrijednosti ugovora. Opisanim postupanjem tužitelja prekršena su načela javne nabave jer je moguće da bi bilo i više zaprimljenih ponuda da su potencijalni ponuditelji znali da će za izgradnju postrojenja, prije puštanja u pokusni rad, imati više od tri mjeseca dodatnog vremena nego što je inicijalno predviđeno ugovornom dokumentacijom. Opisanim postupanjem korisnika (tužitelja) došlo je do bitne izmjene ugovora o javnoj nabavi odnosno do izmjene ekonomske ravnoteže u korist ponuditelja na način koji nije bio predviđen prvotnim ugovorom. Izmjena ekonomske ravnoteže u korist ponuditelja sukladno članku 321. stavku 2. točki 2. ZJN- a 2016 ogleda se i u činjenici da je sklapanjem Dodatka 2 Korisnik izgubio mogućnost naplate ugovorne kazne, a na što bi imao pravo uslijed nedvojbenog kašnjenja Izvođača. Opisanim postupanjem počinjena je nepravilnost broj 22. Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje sukladno Smjernicama, za što je predviđen financijski ispravak od 25% iznosa ugovora. S obzirom na to da je u odnosu na istu nabavu već ranije određena primjena financijskog ispravka od 25%. tuženik naglašava da su, u skladu sa zabranom kumulacije financijskih ispravaka, Hrvatske vode ispravno odredile da se neće vršiti daljnje umanjenje bespovratnih sredstava.

18. Zbog navedenog je ovaj sud prigovore tužitelja ocijenio neosnovanima a osporeno rješenje zakonitim.

19. Nije ostvaren koji od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) na koje se pazi po službenoj dužnosti (prema članku 47. stavku 3. ZUS-a).

20. Zato je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.

21. Budući da je tužitelj izgubio ovaj spor, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troška ovoga spora, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, i naloženo mu je tuženiku naknaditi materijalni trošak (gorivo, cestarina i polovica dnevnice za jednu osobu) pristupa na raspravu. Taj je trošak u dosuđenom iznosu tuženik dokumentirao računima i putnim nalogom (list 59-68 spisa). Iz osnove dnevnica tuženiku je priznat samo polovičan (a ne cijeli traženi) iznos. To jer je radi zastupanja na raspravu bilo dostatno uputiti jedu službenu osobu a ne dvije kako je učinio tuženik. U tom smislu i iz te osnove više traženo stoga nije opravdan izdatak u smislu članka 144. stavak 1. ZUS-a. Zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. veljače 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

2. tuženiku uz zapisnik o objavi

3. u spis