Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-129/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Križevačka Štedno-kreditna zadruga u stečaju, OIB 83444757736, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, koga zastupa stečajna upraviteljica Jelena Tkalec iz Varaždina, Ulica Braće Radić 6, protiv ovršenika IN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-48/2025-3 od 22. siječnja 2025., 24. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-48/2025-3 od 22. siječnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se kao nepravovremen prijedlog ovršenika od 1. prosinca 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim na temelju suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa], broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 1. prosinca 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate na temelju suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa], broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlozi ovršenika usvoje i odgodi isplata po suglasnosti o zapljeni računa ovršenika te proglasi pljenidba i prijenos nedopuštenim, podredno ukinute pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik 2. prosinca 2024. podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim će pljenidba i prijenos biti proglašeni nedopuštenim i prijedlog o odgodi prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava povodom naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na plaći ovršenika, na temelju Suglasnosti o zapljeni računa na kojoj je potpis ovršenika ovjeren kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-42/09 od 8. siječnja 2009.

6. U konkretnom slučaju se rad o postupku izvansudske ovrhe koji ovrhovoditelj vodi pred poslodavcem ovršenika radi pljenidbe plaće ovršenika na temelju Suglasnosti o zapljeni računa od 8. siječnja 2009., a radi prisilne naplate tražbine proizašle iz Ugovora o [broj kredita] od 8. siječnja 2009.

7. Prijedlog za donošenje rješenja kojim će pljenidba i prijenos biti proglašeni nedopuštenim ovršenik temelji na tvrdnji da nije dao suglasnost o zapljeni plaće ili nekog drugog stalnog novčanog primanja, već suglasnost o zapljeni računa pa da ovrhovoditelj temeljem te suglasnosti nije mogao pokrenuti predmetnu ovrhu i da je ovrhovoditelj jedino mogao dostaviti osnovu na naplatu Financijskoj agenciji. Ističe i prigovor zastare te osporava visinu tražbine.

8. U vrijeme sastavljanja Suglasnosti o zapljeni računa od 8. siječnja 2009. bila je na snazi odredba članka 178. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 67/08, dalje OZ/96) koja je za propisanu formu predviđala javnobilježničku ovjeru potpisa (st. 1.), a istoj je davala učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (st. 2). Stoga prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba smatrati žalbom protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka iz čl. 53. OZ/12, koji se u pogledu postupovnih odredbi primjenjuje u konkretnom slučaju buduće je isti bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka 29. lipnja 2017.

9. Kako dakle, Suglasnost o zapljeni računa od 8. siječnja 2009. ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, nije jasan stav prvostupanjskog suda da ovršenik nije naveo zbog čega nije podnosio pravne lijekove od pokretanja postupka 29. lipnja 2017., niti je jasno koje je to pravne lijekove imao mogućnosti podnositi, osim žalbe nakon proteka roka, a koju žalbu može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka i to iz razloga propisanih čl. 53. st. 1. OZ-a. Budući da se ovršenik u žalbi nakon proteka roka poziva na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a te je priložio isprave na koje se poziva u žalbi, nije bilo osnove za odbačaj pozivom na odredbu čl. 53. st. 4. OZ-a.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, a svoju odluku temelji na obrazloženju da ovršenik nije dokazao da bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. U konkretnom slučaju ovršenik prijedlog za odgodom temelji na činjenici da je pokrenuo parnični postupak kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem P-130/2024 protiv ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu od 8. siječnja 2009. jer sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

12. Ovršenik dakle, tvrdi da je pokrenuo parniči parnični postupak u kojem traži sudsku zaštitu s osnove zaštite prava potrošača.

13. U tom slučaju pravilno se ovršenik poziva u žalbi na utvrđenja iz presude Suda Europske unije u predmetu Kuhar c/a A. B. d. d. broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. kojom je utvrđeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (u kojem predmetu je bankarska institucija pokrenula ovršni postupak protiv korisnika kredita na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, kao javnobilježničkog akta, a u odnosu na koji je ovršenik prigovarao njegovoj ništetnosti), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

14. Polazeći od stajališta izraženog u presudi broj C-407/2018 (predmet Kuhar c/a Addiko bank), u ovom slučaju ovršenik nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posterio, bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

15. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju za odgodu ovrhe moraju biti ispunjene kumulativno obje pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

16. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu ovršenika i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će žalbu nakon proteka roka dostaviti ovrhovoditelju na očitovanje te sukladno okolnostima slučaja, prema svojem ovlaštenju, postupiti prema odredbi čl. 54. st. 2. i 3. i 55. OZ. Također će utvrditi da li ovršenik uživa zaštitu kao potrošač te ponovno odlučiti o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika.

Osijek, 24. veljače 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak