REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-506/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja MODIJAL j.d.o.o., OIB 65009835139, Bjelovar, Slavonska cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženik ALU KONTURA d.o.o., OIB 01441565783, Vukovina, Stara cesta 100, kojeg zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u Zaprešiću, M. Krušlina 14, radi isplate iznosa od 13.579,18 EUR, zaključio je glavnu raspravu 10. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Predraga Kralika i tuženikovog punomoćnika DU, te donio i objavio presudu 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, J. Zorića 8, poslovni broj Ovrv-4129/2017 od 15. studenoga 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.137,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.272,25 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 2.227,51 EUR od 26. rujna 2017. do isplate i

- na iznos od 637,24 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

s time da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, J. Zorića 8, poslovni broj Ovrv-4129/2017 od 15. studenoga 2017. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 9.442,18 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.790,27 EUR od 16. listopada 2017. do isplate i

- na iznos od 7.651,91 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,

te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 569,37 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. studenoga 2017. do isplate, pa se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 3.383,29 EUR u roku od 8 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 9.556,59 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Slavica Perić iz Dugog Sela, J. Zorića 8, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4129/2017 od 15. studenoga 2017.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je u cijelosti osporio spornu tražbinu po osnovi i visini. U bitnome je naveo kako tuženik nije nikada dao suglasnost za izdavanje odnosno prihvat elektroničkih računa, te da nije nikada fakturirane radove naručio. Poziva se na odredbe članka 620. stavka 2. i članka 623. Zakona o obveznim odnosima prema kojima ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, a za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, te izvođač ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez naručiteljeve suglasnosti. Tuženik u bitnome smatra da izvođač radova ne može zahtijevati isplatu ugovorene cijene za naknadne radove, ako ih je obavio bez suglasnosti tuženika odnosno naručitelja, te da u konkretnom slučaju tuženik nije dao pisanu suglasnost za izvođenje predmetnih vantroškovničkih radova te ne zna jesu li navedeni vantroškovnički radovi i obavljeni.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-510/2018 od 14. ožujka 2018. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod navoda iz prigovor (odgovora na tužbu).

5. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-510/2018 od 30. srpnja 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, Josipa Zorića 8, poslovni broj Ovrv-4129/17 od 15. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 102.312,31 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.216,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.581,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 48.722,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (točka IV. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 46.098,00 kn (točka V. izreke).

6. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4819/2021-3 od 31. svibnja 2022. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-510/2018 od 30. srpnja 2021. u točkama I., III. i V. izreke i za navedeno je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time što će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem. U obrazloženju navedenog rješenja se u bitnome navodi kako će u ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrditi radi li se o viškovima radova, a što se smatra ugovorenim poslom ili o izvantroškovničkim radovima, a pri čemu je potrebno utvrditi jesu li oni bili nužni i hitni odnosno jesu li bili odobreni od strane tuženika, zbog čega je nužno saslušati osobe ovlaštene za zastupanje stranaka radi utvrđenja što su ugovorili, pri čemu im je potrebno predočiti e-mail korespondenciju na strani 91. do 103. spisa, potrebno je utvrditi jesu li stranke ugovorile cijenu sata takvih radova, a ako nisu potrebno ju je utvrditi, a ako ostane sporno potrebno je utvrditi koliko je tužitelju bilo potrebno sati za izvođenje tih radova i koliko je točno sati bilo potrebno za izvođenje svakog pojedinog rada (a što bi trebalo odgovarati sadržaju građevinskog dnevnika). Također je potrebno utvrditi je li tuženik naručio te sporne radove ili je te sporne radove naručio Alufinal i u kojem svojstvu, a nakon čega će biti moguće donijeti novu i zakonitu odluku.

7. U ponovnom postupku tužitelj je u bitnome ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

8. U ponovnom postupku sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: kartice partnera (str. 6. – 7., te 22. spisa), Ugovora o građenju broj 04/2017 – Nikolauspflege Stuttgart od 25. srpnja 2017. (str. 24. – 25. spisa), Aneksa broj 1 Ugovora o građenju broj 04/2017 – Nikolauspflege Stuttgart od 25. srpnja 2017. (str. 26. spisa), računa broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017., broj 20/1/1 od 30. rujna 2017. i broj 21/1/1 od 31. listopada 2017. (str. 52. – 55. spisa), građevinskog dnevnika s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 60. – 87., te str. 115. – 120. spisa); e-mail korespondencije između stranaka (str. 91. – 103. spisa), dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave (str. 126. – 134. spisa), te izvadaka o stanju i prometa (str. 146. – 154. spisa). Uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka GU i ZU, te sudskog vještaka Zdravka Brestovca, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu KU i tuženikovog zastupnika po zakonu ĆU.

9. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka BU jer je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 13.579,18 EUR po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017. (dio računa u iznosu od 1.272,25 EUR), broj 18/1/1 od 14. rujna 2017., broj 20/1/1 od 30. rujna 2017. i broj 21/1/1 od 31. listopada 2017., ispostavljenim po osnovi cijene za „vantroškovničke radove“, koji su izvedeni u razdoblju od 14. kolovoza do 31. kolovoza 2017., 8. rujna do 14. rujna 2017., 15. rujna do 30. rujna 2017 i 1. listopada do 31. listopada 2017., a koji nisu bili predviđeni ugovorom.

12. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a), u bitnome proizlazi kako tužitelj u konkretnom slučaju tvrdi da se radi o radovima koji su bili nužni i u vezi s ugovorom te su upisani u građevinski dnevnik koji je potpisao voditelj gradilišta, a na koje radove nije bilo primjedbi.

13. U parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Shodno tome, tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. U konkretnom slučaju to znači da je tužitelj kao izvođač bio dužan dokazati da je postojao zahtjev tuženika kao naručitelja za izvođenje spornih radova što je dovelo do odstupanja od projekta koji je bio osnova za ugovaranje cijene radova zbog čega ima pravo na isplatu cijene za te radove.

14. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju Ugovora o građenju broj 04/2017 – Nikolauspflege Stuttgart od 25. srpnja 2017. (str. 24. – 25. spisa; dalje: Ugovor) sklopljenog između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja, kojim je tužitelj kao izvođač preuzeo obvezu montaže – ALU elemenata i Kopilit fasade na objektu Nikolauspflege Stuttgart. Člankom 2. Ugovora ugovorena je vrijednost ugovornih radova u iznosu od 20.000,00 EUR, te je određeno da će radovi biti obračunati po sistemu stvarno izvedenih količina, te da su sve cijene definirane bez PDV-a. Člankom 9. Ugovora je određeno da se ugovoreni radovi obračunavaju na osnovi ispostavljenih mjesečnih situacija i okončane situacije. Nije sporna činjenica da Aneks broj 1 od 29. rujna 2017. nije sklopljen između parničnih stranaka jer ga je potpisao samo tuženik kao naručitelj, ali ne i tužitelj kao izvođač, a ta činjenica proizlazi i iz Aneksa broja 1 (str. 26. spisa).

15. Nema dvojbe o tome da ugovorne strane ne mogu svojevoljno odstupiti od propisanog oblika potrebnog za valjanost ugovora o građenju jer je člankom 620. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, jednako kao što u tom obliku mora biti i suglasnost naručitelja za odstupanje od projekta (članak 623. stavak 1. ZOO-a). Međutim, moguće je osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik, odnosno formalni ugovor može proizvoditi pravne učinke iako nije sklopljen u propisanom obliku ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Ovo proizlazi iz odredbe članka 294. ZOO-a kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. To znači da konzumirani ugovor može konvalidirati, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

16. Osim toga, u skladu s odredbom članka 12. stavka 2. ZOO-a, na sva pitanja koja nisu drugačije uređena Ugovorom, primjenjuju se Posebne uzance o građenju („Službeni list“ broj 18/77; dalje: PUG). Odredbom članka 12. stavka 2. ZOO-a u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu. Osim toga, i odredbom članka 2. PUG-a je propisano kako se posebne uzance o građenju primjenjuju kad su ugovarači pristali na njihovu primjenu, a smatra se da su pristali ako njihova primjena nije ugovorom o izvođenju radova na građevinskim objektima isključena u cjelini i/ili djelomično. U konkretnom slučaju stranke su trgovci, dok iz Ugovora ne proizlazi da su stranke izričito ili prešutno isključile primjenu PUG-a.

17. Nepredviđeni radovi su oni radovi koji ugovorom nisu obuhvaćeni, a koji se moraju izvesti (članak 9. točka 7. PUG-a). Naknadni su radovi oni radovi koji nisu ugovoreni i nisu nužni za ispunjenje ugovora, a naručilac zahtijeva da se izvedu (članak 9. točka 8. PUG-a). Izvođač je dužan prema pismenom nalogu naručioca izvesti nepredviđene radove (članak 19. stavak 1. PUG-a). Iznimno od stava 1. ove uzance, izvođač može i bez prethodnog naloga naručioca izvesti nepredviđene radove koji su nužni za osiguranje stabilnosti objekta, pravilnog toka radova i redovnog korištenja izgrađenog objekta, ili za sprečavanje nastanka štete, ako zbog hitnosti ili drugih opravdanih razloga nema mogućnosti da za te radove prethodno osigura nalog naručioca. Pri tome izvođač može odstupiti od tehničke dokumentacije na temelju koje izvodi radove. U tom slučaju izvođač je dužan bez odgode obavijestiti naručioca o nepredviđenim radovima što ih je izveo ili je njihovo izvođenje u toku i o razlozima koji su nepredviđene radove izazvali (članak 19. stavak 2. PUG-a). Citirane odredbe sadržajno u bitnome odgovaraju odredbama članka 623. i članka 624. ZOO-a.

18. Uvidom u građevinske dnevnike s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 60. – 87., te str. 115. – 120. spisa) je u bitnome utvrđeno da su obavljeni sljedeći radovi: 22. kolovoza 2017. - na poziciji aluminijske fasadne stolarije EL-UG-4 obavila se demontaža najlona i drvene potkonstrukcije, te nakon montaže njezine pozicije, drvena se konstrukcija s najlonom vraćala zbog manjka staklene ispune.(rad 6h x 2 radnika = 12h); 23. kolovoza 2017. - izvodila se privremena potkonstrukcija sa L profilima za poziciju fasadne stolarije EL-OG-4-6 (rad 9h x 2 radnika = 18h); 25. kolovoza 2017. - za poziciju PR-EG-4 bilo je potrebno odrezati čeličnu konstrukciju i preraditi zbog premalog svijetlog otvora (rad 3h x 2 radnika = 6h); 26. kolovoza 2017.

- pri montaži elementa PR-EG-5 ustanovljeno je čelična konstrukcija nije još do kraja postavljena (rad 2h x 2 radnika = 4h); 28. kolovoza 2017. - sastavljanje elementa PR- EG-4 koji je došao u rinfuzi iz radione te je ustanovljeno kako je čelična konstrukcija previsoka te montaža nije bila moguća, nosači koji su isporučeni su na krivi način zavareni te se pristupilo pripomoći kod skidanja kota i usklade čelične konstrukcije (rad 9h x 2 radnika = 18h); 29. kolovoza 2017. - kod montaže elemenata EL-OG-1,2,9 ukazalo se da elementi ne mogu biti u pravcu vagresa jer je kota visine uvučena za razliku od 19mm, iz razloga što je postojeći betonski stup „izvan vage“ u nagibu prema van te nije bilo moguće zadržati pravac, montaža navedenih elemenata je obustavljena i napravljena je njihova demontaža zbog prepravke što čelične što betonske konstrukcije (rad 9h x 2 radnika = 18h); 8. rujna 2017. - izrada i montaža drvene potkonstrukcije, komplet prizemlje i etaža, radi zatvaranja otvora elemenata koji nisu isporučeni na gradilište (rad 9h x 2 radnika =18h); 9. rujna 2017. - zatvaranje najlonom na etaži prizemlje kako bi se spriječio prodor kiše, kako bi se zbog vlage i kiše spriječilo strujni udar, tj. dovođenje u opasnost trećih osoba, kako bi se spriječilo otuđivanje tuđe imovine (rad 9h x 2 radnika =18h); 11. rujna 2017. - izrada i postava drvene potkonstrukcije za zatvaranje kata na etaži (rad 9h x 2 radnika = 18h); 12. rujna 2017.

- završetak drvene konstrukcije i postavljanje najlona (rad 9h x 2 radnika = 18h); 14. rujna 2017. - popravak najlona, sastavljanje elementa PR-UG-1, prepravak donjih nosača za poziciju PR-UG-1 (rad 6h x 2 radnika = 12h); 22. rujna 2017. - elementi kopelita su na gradilište dopremljeni u rinfuzijskom izdanju te se trebalo razvrstati, pronaći pozicije; početak sastavljanja kopelit elemenata (rad 11h x 3 radnika =33h); 23. rujna 2017. - spajanje elementa PF-UG u cijelosti prije montaže jer je element došao u rinfuzi te silikoniranje spojeva kako bi bili nepropusni i ispravno funkcionirali (rad 5h x 2 radnika =10h); 25. rujna 2017. - ustanovljeno da je kod pozicije El-OG-1, 2 i 7, zbog slabe statične konstrukcije čelika, zajedno sa čeličnom konstrukcijom, koju nije izvodio tužitelj, došlo do iskrivljivanja elemenata „van vage“, bilo je potrebno navedene pozicije demontirati kako bi se čelična konstrukcija ispravila i doradila te iste pozicije ponovno montirati kako bi dalje nesmetano mogli ostali izvođači radova (vanjski limarski i unutarnji interijeri) završavati oko pozicija. Spajanje konstrukcija za kopelit PF-EG (rad 9h x 3 radnika = 27h); 26. rujna 2017. - nastavak sastavljanja kopelit okvira koji su došli u rinfuzi, rastavljeni, samo narezani te montaža „vinkla“/ L nosač za hidroizolaciju. Demontaža na PR-OG-1,2,3 „vinkla“/L nosača za vezu hidroizolacije ispod otvora vrata kako bi se spriječilo prodor vode (rad 9h x 3 radnika = 27h); 27. rujna 2017. - zatvaranje u najlon otvora pozicije PR-OG-5 (rad 7h x 3 radnika = 21h); 1. listopada 2017. - montaža proširenja za kopelit fasadu (rad 5h x 3 radnika =15h); 2. listopada 2017. - nastavljanje proširenja i silikoniranje svih kutnih spojeva na elemente koji su došli sastavljeni iz radione (rad 9h x 3 radnika =27h); 4. listopada 2017. - razvrstavanje dostavljenih stakala (rad 10h x 3 radnika = 30h); 5. listopada 2017. - nastavak radova od 4. listopada 2017. robotom i kranom (rad 9h x 3 radnika = 27h); 6.listopada 2017. - nemogućnost montaže elementa EL-EG-1 i 4, za navedene krivo isporučeni „štucanci“, „štucanci“ vraćeni u radionu na prepravak (rad 11h x 2 radnika = 22h); 7. listopada 2017. - izvođenje radova „doštukavanja“ donjih nosača za kopelit (bilo je potrebno jer su nosači bili prekratki i element bi bio u zraku), zatvaranje najlonom otvore za koje nisu stakla došla (rad 7h x 2 radnika = 14h); 9. listopada 2017.

- demontaža najlona te drvene potkonstrukcije na elementu EL-UG 3. Montaža elementa EL-UG 3 bez stakla te ponovno krojenje nove drvene potkonstrukcije na drvenom otvoru i zatvaranje u najlon (rad 8h x 2 radnika = 16h); 10. listopada 2017. - montaža naknadno dobavljenog purenita, izolacijske potkonstrukcije na pozicijama kopelita EL-8,1 (rad 4h x 2 radnika = 8h); 11. listopada 2017. - osiguravanje radnika na gradilištu zbog istovara robe koji je došao u 13h gdje se ustanovilo da elementi nedostaju za poziciju EL-EG 3, da nedostaje purenit koji nije bio isporučen, kao i da je dobavljen stiropor sa „falcom“ bez aluminijskog lima kao vanjske maske (rad 9h x 2x radnika =18h); 12. listopada 2017. - montaža purenita za kopelit fasadu kao termički most veza vanjske fasade i unutarnje špalete te kao potkonstrukcija na koje se veže kopelit profil (rad 8h x 2 radnika =16h); 18. listopada 2017. - montaža purenita na pozicijama kopelit fasade PF-EG 2,3,8 (rad 9h x 4 radnika =36h); 19. listopada 2017.

- skidanje drvene potkonstrukcije i najlona na poziciji OG-5, čišćenje objekta od najlona i štafli (rad 9h x 4 radnika = 36h); 20. listopada 2017. - ustakljivanje pozicija OG- 1,7,8,9,5, EG-6, UG-4. Rad kran-dizalicom i rad auto-robotom (rad 13h x 4 radnika = 52h); 21. listopada 2017. - osiguranje gradilišta i obavljanje radova. Rad kran- dizalicom, ustakljivanje pozicije UG-2, UG-3, UG-4, brtvljenje pozicije UG-3, čišćenje objekta od ustakljivanja (rad 10h x 4 radnika = 40h); 23. listopad 2017. - dolazak na gradilište te čekanje da se doradi navedena potkonstrukcija kako bi mogli montirati elemente. Skidanje potkonstrukcije najlona na poziciji PF-OG-9,1,10, ustanovljen je manjak gornjih produžetaka na čeličnim konstrukcijama na svim OG pozicijama također manjak čeličnih produžetaka na poziciji PF-EG 2,6, čelični L profili su dužine 115mm što nije dovoljno za kvalitetno učvršćenje te se navedeni otvori trebaju doraditi (rad 6h x 2 radnika = 12h).

19. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka GU je u bitnome utvrđeno kako je bio nadzorni inženjer na gradilištu u Stuttgartu do polovice 10. - 11. mjeseca 2017., da je ovjeravao dnevnik na slovenskom jeziku, da je ovjeravao navedene radove odnosno vantroškovničke radove koji nisu bili predviđeni ugovorom i da je potpisom u građevinskom dnevniku ovjerio samo one radove koji su bili izvedeni. Nadalje je utvrđeno da je radio u TRIMO d.o.o. Slovenija, što je potpisao u građevinskom dnevnik, da je imao ugovor s Alufinalom koji je bio izvođač radova na navedenom gradilištu u Stuttgartu, da je potvrđivao samo mjesečnu situaciju izvedenim radovima Alufinalu a ostalima ništa, te da nema nikakve odnose s tužiteljem i tuženikom. Također je utvrđeno da je tužitelj izvodio radove na predmetnom gradilištu u Stutgartu, te da je u tijeku izvođenja radova Alufinal zahtijevao dodatne radove od tužitelja, odnosno da je bilo nekoliko usmenih narudžbi.

20. Dakle, iz iskaza nadzornog inženjera GU u bitnome proizlazi kako su svi radovi koji su navedeni u građevinskom dnevniku i izvedeni što je upravo on potvrdio svojim potpisom građevinskog dnevnika odnosno njegovom ovjerom. Međutim, nadzorni inženjer u pravilu nije ovlašten mijenjati opseg ugovorenih radova bez suglasnosti naručitelja – u konkretnom slučaju tuženika. Samo ako je naručitelj – u konkretnom slučaju ovlastio nadzornog inženjera da djeluje u njegovo ime, tada će i pisana suglasnost nadzornog inženjera biti dovoljna da stvori obvezu naručitelja na plaćanje dodatnih radova. Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 113. Posebnih uzanci o građenju („Službeni list“ broj 18/77; dalje: PUG) kojom je propisano da osoba koja obavlja stručni nadzor nije ovlaštena mijenjati tehničku dokumentaciju na temelju koje se izvode radovi, ugovorenu cijenu ili druge odredbe ugovora, a ni s izvođačem ugovarati druge radove ili uređivati s njim druge imovinskopravne odnose, osim ako je za to posebno ovlašten od naručioca, koja odredba se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 12. stavka 2. ZOO-a i čanka 2. PUG-a. Međutim, iz iskaza svjedoka GU, niti iz isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza, ne proizlazi da je tuženik kao naručitelj ovlastio nadzornog inženjera GU da djeluje u njegovo ime, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao suprotno. Naprotiv, iz iskaza svjedoka GU jasno proizlazi kako to konkretno nije slučaj jer je u spornom razdoblju navedeni svjedok radio u TRIMO d.o.o. Slovenija, te je imao ugovor s Alufinalom, ali da nije imao nikakve odnose s tuženikom (niti tužiteljem). Osim toga, tužiteljev zastupnik po zakonu EU je u svom iskazu potvrdio da je nadzornog inženjera GU imenovao glavni izvođač radova za vanjsku fasadu društvo TRIMO d.o.o. iz Trebnja, Slovenija. Stoga je sud je utvrdio da činjenica što je nadzorni inženjer ovjerio građevinske dnevnike u konkretnom slučaju ne znači da postoji suglasnost tuženika kao naručitelja za izvođenje spornih radova, kao što to neosnovano ističe tužitelj. Navedena odlučna činjenica koja se odnosi na postojanje tuženikove suglasnosti za izvođenje spornih radova ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka ZU koji je u svom iskazu u bitnome samo potvrdio da je tužitelj izveo radove na predmetnom gradilištu, ali ne i odlučnu činjenicu da su ti radovi izvedeni na tuženikov zahtjev odnosno da je za izvođenje tih radova postojala tuženikova suglasnost odnosno naknadno tuženikovo odobrenje.

21. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka GU u dijelu u kojem je navedeni svjedok samo općenito iskazivao da je u tijeku izvođenja radova Alufinal zahtijevao dodatne radove od tužitelja, odnosno da je bilo nekoliko usmenih narudžbi. To iz razloga što je u tom dijelu iskaz navedenog svjedoka općenit, odnosno svjedok je samo općenito iskazivao da je treća osoba (Alufinal) usmeno naručivao neke radove od tužitelja, ali taj svjedok nije jasno nit određeno iskazao o kojim točno radovima se radi, a pogotovo nije potvrdio da je to bio slučaj upravo u odnosu na sporne radove odnosno da su upravo sporni radovi izvedeni na zahtjev navedene treće osobe.

22. Međutim, uvidom u e-mail korespondenciju između stranaka (str. 90. – 103. spisa) je u bitnome utvrđeno da su parnične stranke, i to tužiteljev zastupnik po zakonu EU i tuženikov zastupnik po zakonu ĆU, međusobno komunicirale vezano uz sporne „VTR“ radove. U e-mailu od 1. prosinca 2017. (str. 101. spisa), tužiteljev zastupnik po zakonu EU je zatražio od tuženikovog zastupnika po zakonu potvrdu ide li uplata za VTR od 8 i 9 mjeseca u ponedjeljak 4. prosinca 2017. kao što je rekao, na što je u e-mailu od 2. prosinca 2017. (str. 101. spisa) tuženikov zastupnik po zakonu ĆU u bitnome odgovorio da ide, ako mu sve uplate, ili barem većinu (…), ali da mu prije toga mora poslati i odobrenja za račune za VTR u skladu s onim što je dogovoreno (smanjenje količine sati i smanjenje satnice na 21 EUR/satu) za račune 16/1/1, 18/1/1 i 20/1/1 (fakturirano je 278 h (50.258 kn), a treba biti fakturirano 226 h (35120.40). Iz navedenog proizlazi kako je tuženik priznao tužitelju izvođenje spornih vantroškovničkih radova po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., i to po cijeni od 21,00 EUR/sat i za ukupno 226 radnih sati, ali da tuženik nije priznao sporne vantroškovničke radove po računu broj 21/1/1 od 31. listopada 2017. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik naknadno (2. prosinca 2017.) odobrio tužitelju sporne vantroškovničke radove po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., ali da je odobrio, odnosno dao suglasnosti za ukupno 226 radih sati i po cijeni od 21,00 EUR/sat. Nadalje je utvrđeno da tuženik nije naknadno odobrio odnosno dao suglasnost tužitelju za sporne vantroškovničke radove po računu broj 21/1/1 od 31. listopada 2017.

23. Dakle, tuženik se naknadno suglasio i odobrio sporne radove po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., s time da je odobrio 226 radih sati, a ne 278 sati koliki broj radnih sati je tužitelj obračunao u navedenim računima. Osim toga, tuženik se suglasio sa spornim vantroškovničkim radovima po navedena tri računa za cijenu od 21,00 EUR po satu, a ne za cijenu od 27,00 EUR po satu, po kojoj cijeni je tužitelj obračunao radove u računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017. i broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. Budući da je upravo postojanje tuženikovog odobrenja, odnosno suglasnosti odlučno za pitanje tužiteljevog prava zahtijevati isplatu cijene za sporne radove, te da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik dao takvu suglasnost samo za 226 radnih sati, i to po cijeni od 21,00 EUR /satu, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenje vještačenja radi utvrđivanja točnog broja sati potrebnog za izvođenje obavljenog rada iz spornih računa jer je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučan broj radnih sati koji je tuženik odobrio, odnosno količina radova koju je tuženik odobrio, a ne broj sati koji je bio potreban za izvođenje tih radova. Visinu (iznos) cijene spornih radova od 21,00 EUR/satu su, u tom dijelu u bitnome međusobno suglasnim iskazima, potvrdili tužiteljev zastupnik po zakonu EU i tuženikov zastupnik po zakonu ĆU.

24. Uzevši u obzir navedeno, kao i činjenicu da iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi da je tuženik, odnosno tuženikov zastupnik po zakonu odobrio samo prethodno navedeni dio radova, a ne sve radove, sud nije prihvatio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu EU u dijelu u kojem je iskazivao da je tuženik naknadno usmeno odobrio sve radove jer je taj dio iskaza suprotan ispravama u spisu. Iz istog razloga sud nije prihvatio niti dio iskaza tuženikovog zastupnika ĆU u dijelu kojem je iskazao da nije tužitelju naknadno dao suglasnost odnosno odobrenje za te radove, da je dogovor između tužitelja i Alufinala bio da za vantroškovničke radove koji su predmet ovoga spora plaćanje ide preko tuženika koji je imao sklopljen ugovor s Alufinalom, odnosno da tuženik plati tužitelju vantroškovničke radove, te da mu je tužitelj odnosno njegov direktor rekao za navedeni dogovor kad mu je dostavio fakture. Stoga, osim u dijelu koji se odnosi na cijenu spornih radova od 21 EUR/satu, sud nije prihvatio iskaze tužiteljevog i tuženikovog zastupnika po zakonu koji su međusobno suprotni u pogledu odlučnih spornih činjenica, nisu uvjerljivi i kontradiktorni su ispravama u spisu.

25. Uzevši u obzir navedeno sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je nadzorni inženjer GU potvrdio da su svi radovi iz građevinskog dnevnika stvarno izvedeni, te da je tuženik naknadno odobrio sporne radove po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., i to u količini od 226 radih sati i po cijeni od 21,00 EUR po satu. Tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da su izvedeni radovi imali nedostataka niti da je pravovremeno obavijestio tužitelja o eventualnim nedostacima izvedenih radova. Budući da je račun broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., u kojem je tužitelj obračunao ukupno 76 radnih sati po cijeni od 27 EUR po satu, djelomično plaćen, dok je po tom računu ostao neplaćen iznos od 1.272,25 EUR, dakle, cijena radova za 47 radnih sati (1.272,25 EUR / 27,00 EUR /satu koliko je tužitelj obračunao u tom računu), sud je utvrdio da je po tom računu tuženik već platio preostalih 29 radnih sati (76 – 47). Uzevši u obzir količinu radnih sati od ukupno 226 koju je tuženik odobrio, sud je utvrdio da nakon što se od tog iznosa oduzme 29 već plaćenih radni sati, da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika isplatu cijene za preostalih 197 radnih sati (226 – 29). Stoga, prema cijeni od 21,00 EUR / satu koju je tuženik odobrio, tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika cijenu po navedenim računima u iznosu od 4.137,00 EUR za radove koje je tužitelj izveo, a tuženik naknadno odobrio. Čak i u slučaju da je tužitelj samoinicijativno izveo sporne radove, dakle, bez tuženikovog naloga, odnosno zahtjeva, tuženik je naknadno odobrio sporne radove u navedenom iznosu. Tuženik se neosnovano poziva i ne može uvjetovati plaćanje spornih radova tužitelju plaćanjima koja je tuženiku trebala obaviti treća osoba jer se pravni odnos između tuženika i treće osobe ne tiče tužitelja.

26. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik kao naručitelj dužan tužitelju kao izvođaču platiti cijenu za izvedene radove u iznosu od 4.137,00 EUR, i to po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i dio po računu broj 20/1/1 od 30. rujna 2017.

27. Tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću zbog čega je u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkog ugovora.

28. Međutim, iz isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik naknadno odobrio odnosno dao suglasnost za više od ukupno 226 radih sati spornih radova, niti suglasnost za cijenu veću od 21,00 EUR/sat po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., niti da je odobrio, odnosno dao suglasnost za radove po računu broj 21/1/1 od 31. listopada 2017., dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno, odnosno na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tuženik naknadno odobrio odnosno dao suglasnost za više od ukupno 226 radih sati spornih radova i za cijenu veću od 21,00 EUR/sat po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., te za radove po računu broj 21/1/1 od 31. listopada 2017. Stoga je, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka .1 ZPP-a, sud utvrdio da tuženik nije naknadno odobrio odnosno dao suglasnost za više od ukupno 226 radih sati spornih radova i za cijenu veću od 21,00 EUR/sat po računima broj 16/1/1 od 1. rujna 2017., broj 18/1/1 od 14. rujna 2017. i broj 20/1/1 od 30. rujna 2017., te da tuženik nije naknadno odobrio, odnosno dao suglasnost za radove po računu broj 21/1/1 od 31. listopada 2017.

29. Osim toga, tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da se u konkretnom slučaju radi o nepredviđenim radovima u smislu odredaba članka 19.stavka 2. PUG-a, odnosno o radovima koji su nužni za osiguranje stabilnosti objekta, pravilnog toka radova i redovnog korištenja izgrađenog objekta, ili za sprečavanje nastanka štete, te da zbog hitnosti ili drugih opravdanih razloga nije imao mogućnosti da za te radove prethodno osigura nalog tuženika kao naručitelja.

30. Zbog toga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio da tužitelj nema pravo od tuženika zahtijevati isplatu cijene u preostalom iznosu od 9.442,18 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

31. Budući da je u konkretnom slučaju odlučna činjenica postojanja tuženikovog naknadnog odobrenja odnosno suglasnosti za sporne radove, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zdravka Brestovca jer se temelji na usporedbi podataka iz građevinskog dnevnika s podacima u spornim računima što nije odlučno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

32. Budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 4.137,00 EUR, a odbijen za iznos od 9.442,18 EUR, proizlazi da je tužitelj uspio u parnici s 30%, a tuženik s 70%. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu 40% troškova (70 – 30) u skladu s odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a.

33. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.579,18 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 EUR (Tbr 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT)), sastavljanja obrazloženog podneska od 25. travnja 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u iznosu 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja žalbe od 9. kolovoza 2021. protiv presude koja žalba je prihvaćena u iznosu do 625,00 EUR (Tbr. 10. točka 1. OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 13. studenoga 2018., 19. ožujka 2019. i 27. svibnja 2019. u iznosu od 250,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 2. OT), na ročištima 25. rujna 2019., 15. siječnja 2020., 25. lipnja 2020., 29. lipnja 2021., 29. travnja 2024., 11. srpnja 2024. i 10. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te na ročištu 3. listopada 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. OT), što ukupno iznosi 6.475,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.618,75 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 8.093,75 EUR. Tuženik ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 182,23 EUR i za žalbu protiv presude u iznosu od 182,24 EUR. Stoga bi u slučaju da je u cijelosti uspio u sporu tuženik imao pravo na naknadu troškova u iznosu od 8.458,22 EUR. Međutim, s obzirom na postignuti djelomični uspjeh, tuženiku je u skladu s odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a, priznato 40% ukupno određenih troškova, dakle, troškovi u iznosu od 3.383,29 EUR.

34. Na ročištima održanim 13. studenoga 2018., 19. ožujka 2019. i 27. svibnja 2019. se nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi tuženik imao pravo na puni iznos nagrade zbog čega za zastupanje na tim ročištima tuženik neosnovano zahtijeva naknadu troškova s PDV-om u preostalom iznosu od 312,50 EUR za svako ročište. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 7. prosinca 2018. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer s obzirom na njegov sadržaj taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članak 155. stavka 1. ZPP-a budući da je ovjereni prijevod isprava tuženik trebao sam podnijeti već prilikom podnošenja isprave na stranom jeziku. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podnesaka od 21. svibnja 2019. i 26. rujna 2019. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR za svaki podnesak jer s obzirom na njihov sadržaj ti podnesci nije bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članak 155. stavka 1. ZPP-a budući da u tim podnescima tuženik u bitnome ne iznosi ništa novo niti odlučno za odluku suda o tužbenom zahtjevu. Iz istog razloga tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 10. siječnja 2020. s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR jer je taj podnesak dostavljen sudu samo pet (5) dana prije ročišta održanog 15. siječnja 2020. pa je navode iz tog podneska tuženik trebao iznijeti na tom ročištu za koje je tuženiku već priznata nagrada u punom iznosu. To tim više što niti u tom podnesku tuženik u bitnome ne iznosi ništa novo već u bitnome ponavlja već ranije iznesene tvrdnje. Ročište od 3. listopada 2024. je odgođeno prije početka raspravljanja na suglasan prijedlog punomoćnika stranaka jer tužitelj nije primio tuženikov podnesak od 24. rujna 2024. zbog čega za zastupanje na tom ročištu tuženik neosnovano zahtijeva naknadu troška s PDV-om u preostalom iznosu od 500,00 EUR. Tuženik nema pravo na naknadu troškova po osnovi predujma za vještačenje u iznosu od 530,89 EUR jer je taj predujam uplatio tužitelj, a ne tuženik u skladu rješenjem suda od 21. srpnja 2019. Tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR jer je taj trošak sam skrivio budući da nije platio sudsku pristojbu već prilikom podnošenja prigovora, pa taj trošak ne može pasti na tužiteljev teret. Stoga je u preostalom dijelu u kojem zahtijeva naknadu troškova u preostalom iznosu od 9.556,59 EUR tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, na temelju odredaba članka 451. stavka 3. ZPP-a, je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude, dok je na temelju odredaba članka 154. stavka 2. ZPP-a, o troškovima odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 24. veljače 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.