Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-569/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, pod 1) PV pok.TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jadranki Alač Prpić, odvjetnici u Makarskoj, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-2351/2019-49 od 6. kolovoza 2024. godine na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-2351/2019-49 od 6. kolovoza 2024.godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

r i j e š i o je

Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja od 11. listopada 2024.godine kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 27. rujna 2010. godine sklopljenom između ŽV kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatalja uzdržavanja kao i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnjeg stanja prije provedbe ugovora (točka I. izreke); odbijen je podredni tužbeni zahtjev radi raskida predmetnog ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točka II. izreke) te je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu 1.800,00 eura u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) te predlažu drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Po tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje odnosno nije cijenio činjenicu da je tuženik nakon smrti oca pričao sestrama (prvotužiteljica i pokojna majka drugo i treće tužiteljice) kako ne radi niti on niti supruga odnosno da treba pomoć slijedom čega je predlagao da se nakon očeve smrti odreknu nasljedstva u korist majke a koja je kasnije predmetnim ugovorom svu imovinu prenijela na njega i pored tuženikovog obećanja da će sestre obeštetiti davanjem u vlasništvo građevinskog zemljišta u Slatinama.

2.2. Dakle tuženik je na prijevaran način stekao obiteljsku imovinu a što je vidljivo iz iskaza prvotužiteljice i svijedoka AV.

Osim navedenog prvotužiteljici nije jasno iz kojih razloga svjedoci P i T nisu rekli pred sudom ono što znaju u vezi pritisaka od strane tuženika i njegove obitelji na pokojnu ŽV.

Tužiteljice naglašavaju kako je životno i logično da osoba starije životne dobi, ujedno onkološki bolesnik, ima realne strahove o tome tko će se o njoj brinuti što je tuženik umješno iskoristio.

Svjedoci kojima prvostupanjski sud poklanja vjeru nisu onkolozi ili psihijatri da bi mogli meritorno ocijeniti zdravstveno stanje pokojne ŽV a tužitelji žale zbog činjenice što su dislocirani u odnosu na mjesto gdje je živjela primateljica uzdržavanja pa nisu mogli svakodnevno biti svjedoci ovih tužnih događaja.

2.3. Na kraju navode da je pokojna ŽV operirala karcinom u proljeće 2010.godine a krajem rujna iste godine je sklopljen predmetni ugovor iz čega proizlazi kako je tuženik u trenutku sklapanja ugovora znao da je njegova majka teško bolesna i da je upitno koliko joj je preostalo vremena što ugovoru oduzima ključan element aleatornosti.

2.4. Tužitelji su 11. listopada 2024.godine podnijeli i podnesak naslovljen kao dopuna žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana a dopuna žalbe je nepravodobna.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom između sada pokojne ŽV i tuženika a podredno zahtjev za raskid ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- iz rješenja o nasljeđivanju nadležnog javnog bilježnika u Makarskoj poslovni broj O-169/10 od 10. rujna 2010.godine proizlazi da je ostavinska imovina iza pokojnog TV raspoređena zakonskim nasljednicima ŽV, supruzi ostavitelja u 6/8 dijela, GV unuci ostavitelja u 1/8 dijela i tada malodobnoj BV, također unuci ostavitelja u 1/8 dijela.

- prema rješenju o nasljeđivanju iza pokojne ŽV poslovni broj O-121/11 ostavinska imovina je raspoređena temeljem zakona JV sinu ostaviteljice i ovdje tuženiku, HV i PV kćerima ostaviteljice svakom u 1/3 dijela.

- tuženik je sa pokojnom ŽV sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 27.rujna 2010.godine koji je 29. rujna iste godine ovjeren od strane javnog bilježnika u Makarskoj pod poslovnim brojem OV-12094/10 a predmet kojeg su nekretnine pobliže navedene u izreci pobijane presude.

7.1. Među strankama je sporno da li je predmetni ugovor ništetan iz razloga koje navode tužiteljice (prisila i suprotnost moralu) odnosno da li postoje razlozi za raskid ugovora zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika kao davatelja uzdržavanja.

7.2. Radi utvrđenja ovih spornih činjenica prvostupanjski sud je pored provedbe dokaza uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu proveo dokaz saslušanjem svjedoka, prvotužiteljice i tuženika.

7.3. Na osnovu tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni ugovor sklopljen u valjanom obliku te da nisu postojale mane volje na strani primateljice uzdržavanja.

U provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi predmetni ugovor bio sklopljen uz uporabu sile ili prinude a također je utvrđeno da je primateljica uzdržavanja iako osoba starije životne dobi (68 godina) i narušenog zdravstvenog stanja bila svjesna situacije da će joj biti ubuduće potrebna tuđa skrb i pomoć te da se upravo zbog tih razloga odlučila na sklapanje ugovora sa tuženikom s kojim je živjela u zajedničkom kućanstvu.

7.4. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da sama činjenica što je tuženik znao za dijagnoze primateljice izdržavanja ne znači ujedno da je predmetni ugovor sklopljen iskorištavanjem lošeg zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza obzirom da je volja i želja primateljice izdržavanja bila sklapanje ove vrste ugovora iz već navedenih razloga.

7.5. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud utvrđuje kako ne postoje zakonski razlozi za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora.

7.6. U pogledu podrednog tužbenog zahtjeva radi raskida ugovora zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika prvostupanjski sud utvrđuje kako ni za taj dio zahtjeva nisu ispunjene zakonske pretpostavke imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je tuženik u cijelosti skrbio o svojoj majci kao primateljici izdržavanja odnosno da tužitelji nisu iznijeli niti jedan valjan i relevantan dokaz za svoje tvrdnje.

U prilog tome ide i činjenica da pokojna primateljica izdržavanja za života nije pokrenula postupak raskida ugovora jer nije imala nikakvih primjedbi u vezi ispunjavanja obveza od strane tuženika.

8. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8.1. Sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 – u nastavku teksta: ZOO) ugovor koji je protivan ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako s tim povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Iz provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku nespornim proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen u valjanoj formi a sama činjenica da je tuženik znao u trenutku sklapanja ugovora za loše zdravstveno stanje druge ugovorne strane ne čini taj ugovor nemoralnim obzirom na razloge sklapanja kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud (točka 62. obrazloženja).

8.2. Nadalje prema odredbi članka 279. stavak 3. ZOO ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani je ništetan.

Pri tome se pod uporabom sile podrazumijeva primjena fizičke sile odnosno kada se na volju ugovaratelja djeluje određenim oblicima tjelesne prisile (fizičko zlostavljanje, tjelesne ozljede i slično) dok se u odnosu na eventualne nedopuštene prijetnje kojima se izaziva opravdani strah može zahtijevati samo poništenje ugovora određenim zakonskim rokovima ( član 279. Stavak 1. I 2. ZOO).

8.3. Iz utvrđenog činjeničnog stanja uopće ne proizlazi da bi prilikom sklapanja ugovora tuženik upotrijebio bilo kakav oblik prisile a napose ne fizički oblik slijedom čega proizlazi da niti iz ovih razloga ne postoje zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnosti ugovora.

Pri tome bojazan primateljice uzdržavanja o tome tko će se o njoj brinuti kad više sama to ne bude mogla (navodi tužitelja tijekom postupka i u žalbi) se uopće ne mogu smatrati bilo kakvim oblikom prisile od strane tuženika na sklapanje ugovora.

8.4. Prema odredbi članka 583. stavak 3. u svezi s članka 589. ZOO-a svaka strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

8.5. Iz svih provedenih dokaza u postupku nespornim proizlazi da je tuženik kao davatelj uzdržavanja u cijelosti ispunjavao svoje obveze u pogledu pružene brige i skrbi primateljici uzdržavanja pri čemu tužitelji nisu pružili niti jedan relevantan dokaz u suprotnom slijedom čega je prvostupanski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio i podredni zahtjev za raskid predmetnog ugovora.

9. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

9.1. Obzirom da je prvostupanjska presuda objavljena 6. kolovoza 2024. godine sa rokom za žalbu od 15 dana kao i to da su tužitelji dostavili sudu podnesak naslovljen kao dopuna žalbe 11. listopada 2024. godine ista je nepravodobna te ju je ovaj sud odbacio sukladno odredbi članka 366. stavak 1. ZPP-a.

9.2. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 24. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin