R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-102/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja-protutuženika OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku CF, odvjetniku u [adresa], protiv I-tuženika-protutužitelja EF, iz [adresa], i II-tuženika-protutužitelja JF iz [adresa], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Petru Krnić, odvjetniku u [adresa], III- tuženika GF, iz [adresa], IV-tužena ĆF, iz [adresa], V-tuženice KF, iz [adresa] i VI-tuženika UF, iz [adresa], radi priznanja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika CF, odvjetnika, punomoćnika I.-II. tuženika-protutužitelja DF, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanih III.-VI. tuženika, nakon javne objave presude, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Po tužbi

I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik OF (OIB- [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenim kao k. č. br. [katastarska čestica]-Bjeliš površine 3162 m2 koje se opisane kao: oranica površine 2337 m2, zgrada površine 230 m2 i kuća i dvorište površine 595 m2 što su tuženi-protutužitelji ŠF iz [adresa], ([adresa]) [adresa] sin i zakonski nasljednik pok. MF, RF ([adresa]) iz [adresa], sin i zakonski nasljednik pok. MF, GF iz [adresa] ([adresa]) kao nasljednik i suprug pok. AF rođene MF kćeri i zakonske nasljednice pok. MF, ĆF iz [adresa] ([adresa]) kao zakonski nasljednik pok. AF rođene MF kćeri i zakonske nasljednice pok. MF, KF iz [adresa] ([adresa]) kao nasljednik pok. AF rođene MF kćeri i zakonske nasljednice pok. MF, UF iz [adresa] ([adresa]) kao nasljednik pok. AF rođene MF kćeri i zakonske nasljednice pok. MF dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženici ŠF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], RF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], GF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], ĆF, iz [adresa] ([adresa]), [adresa], KF iz [adresa] ([adresa]), [adresa] i UF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], su dužni tužitelju OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak u iznosu 19.537,30 eur (slovima: devetnaest tisuća petsto trideset sedam eura i trideset centi), u roku 15 dana.

Po protutužbi I. i II. tuženika-protutužitelja radi iseljenja

III.

Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Tužitelj-protutuženik OF iz [adresa], dužan je predati tuženicima-protutužiteljima EF iz [adresa], JF iz [adresa] i IF iz [adresa], nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na k. č. broj [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište u Ulici F. Filipovića i oranica Bjeliš sa 3162 m2, slobodnu od osoba i stvari."

Po protutužbi I. i II. tuženika radi nišetnosti

IV. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor sklopljen dana 19. lipnja 1991. godine u [adresa] između MF kao prodavatelja s jedne stane i OF kao kupca s druge stane, ništetan.

V. Nalaže se tužitelju OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima ŠF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], i RF iz [adresa] ([adresa]), [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu 8.408,93 eur (slovima: osam tisuća četiristo osam eura i devedeset tri centa), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 19. lipnja 1991. godine između tužitelja sa jedne strane kao kupca i sada pokojnog MF s druge strane kao prodavatelja, tužitelj kupio nekretnine i to obiteljsku stambenu zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 DEM. Nadalje navodi da je HF /predao tužitelju nekretnine u posjed i obvezao se tužitelju potpisati provedbeni ugovor kada bude izvršen upis kuće u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, a iz razloga što je u vrijeme zaključenja ugovora, na nekretninama bilo upisano društveno vlasništvo, bez upisane kuće tako da se nije mogao izvršiti prijenos prava vlasništva sa prodavatelja na kupca dok se ne ishodi uporabna dozvola za kuću i ne riješi zemljišno-knjižno stanje.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je HF krajem 1991. godine otišao u [adresa] i u međuvremenu su nastale ratne operacije, tako da tužitelj nije znao gdje se HF nalazi niti je mogao doći do njega da potpiše tabularnu ispravu, kao što se obvezao navedenim ugovorom. Također tužitelj navodi da je uslijed neznanja o statusu MF pokrenuo postupak pred ovim sudom koji je vođen pod brojem P-598/94, u kojem predmetu je donesena presuda, ali su se nakon pravomoćnosti presude u postupak javili tuženici ŠF, RF i IF te zatražili ponavljanje postupka navodeći da je njihov otac HF umro **.**.1992., dakle, prije pokretanja postupka broj P-598/94, pa je sud uslijed navedenog odbacio tužbu OF.

1.2. Tužitelj je nadalje naveo da nije znao, a niti je mogao znati da je HF poginuo, ali neovisno o tome, tuženici su se prijavili u parnicu kao njegovi zakonski nasljednici pa su stoga preuzeli i njegova prava i obveze, te iako svoje rješenje o nasljeđivanju nikada nisu proveli kroz zemljišne knjige ovog suda pasivno su legitimirani da budu tuženi u ovom postupku.

1.3. Također tužitelj je naveo kako je u cijelosti ispunio odredbe ugovora i sporazuma sa pokojnim prednikom tuženika, isplatio mu novac, a pokojni tuženik ga je pustio u posjed nekretnina, pa je stoga predložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu pobliže opisanu u točki I. izreke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici-protutužitelji se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer kupoprodajni ugovor nije zaključen po pokojnom ocu tuženika, niti je od njega potpisa, a za isti nije plaćena niti kupoprodajna cijena. Stoga je predloženo da se protutužba odbije.

2.1. U protutužbenom zahtjevu tuženici-protutužitelji navode da iz podataka u gruntovnim knjigama proizlazi da je vlasnik prijepornih nekretnina upravo HF, odnosno pravni prednik tuženika-protutužitelja, kojima pripadaju prava iz članka 161 i 162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zbog čega su tuženici kao protutužitelji podignuli protutužbu i predložili ovome sudu da donese presudu pobliže opisanu u točki II. izreke.

2.2. U odgovoru na protutužbu tužitelj-protutuženik navodi nepostojanje aktivne legitimacije na strani tuženika-protutužitelja jer se nekretnina vodi da imenu MF, a ne na imenu tuženika.

3. Ovaj sud donio je Presudu, poslovni broj: P-764/2008-28 od 26. veljače 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a usvojena je protutužba.

4. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Slavonskom Brodu svojim Rješenjem, poslovni broj: Gž-682/2015-2 od 27. travnja 2015. ukinuo je Presudu ovog suda od 26. veljače 2015., poslovni broj: P-764/08-28 i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. I. i II. tuženici su podnijeli protutužbu radi ništetnosti kojom traže da se utvrdi da je Kupoprodajni ugovor zaključen 19. lipnja 1991. u Slavonskom Brodu između ŽF kao prodavatelja i OF kao kupca, nišetan.

6. Tužitelj u odgovoru na protutužbu navodi da je protutužbeni zahtjev dvojben. Nadalje, u odgovoru na protutužbu se navodi da je iz tužbenog zahtjeva vidljivo da se tužitelj ne veže na Ugovor jer isti nije sastavni dio tužbenog zahtjeva i nema ga potrebe utvrđivati ništavim. Tužitelj traži priznanje prava vlasništva općenito temeljem posjeda i dogovora koji je formalno ugovor i konzumiran. Stoga su se protivili protutužbi.

7. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci VF, NF, FF, ĐF, zatim je provedeno grafološko vještačenje po vještaku Zvonimiru Čoriću i Centru za kriminalističko vještačenje "Ivan Vučetić", zatim su saslušani tužitelj te I. i II. tuženici, te prednica III.-VI. tuženika, izvršen je uvid u Otpusno pismo za tužitelja.

Po tužbi

8. Sporno je među parničnim strankama da li su tužitelj i prednik tuženika zaključili Ugovor o zamjeni nekretnina, vlasništvo tužitelja u [adresa], i nekretnina u [adresa] čiji je vlasnik bio prednik tuženika, pobliže opisano u izreci.

9. Na sporne okolnosti saslušani su svjedoci VF, NF, FF, ĐF, te tužitelj, zatim I. i II. tuženik, te prednica III.-VI. tuženika.

10. Iz iskaza svjedoka, brata tužitelja BF, utvrđeno je kao bitno da su 1991. godine tužitelj i prednik tuženika kontaktirali oko zamjene nekretnina koje su vlasništvo tužitelja u [adresa] i nekretnina prednika tuženika u [adresa], te da li je tužitelj isplatio predniku tuženika 40.000 DEM.

10.1. Iz iskaza svjedoka FF proizlazi da je ona tužitelja uvela u posjed nekretnina u [adresa], a temeljem pisma pok. HF, prednika tuženika. Dakle, između stranaka nije potpisan nikakav Ugovor, samo je dogovoreno da ako se tužitelju OF kuća svidi, da će zamijeniti nekretnine. Nakon rata kada su se O vratili u [adresa] tada su tuženici zajedno s njihovim pok. oca i majkom živjeli u kući tužitelja u [adresa], odnosno svjedok se ispravila na način da misli da pok. HF nije živio u kući tužitelja u [adresa] jer je prije toga poginuo. 1995.-1996. bila je u kući OF u [adresa] kada je svjedoku umrla jetrva i zna da su u toj kući živjeli ŠF, RF i IF. Također, crpeći saznanja iz pisma koje je uputio HF njenom suprugu TF, saznaje da obzirom da su nekretnine HF, prednika tuženika vrijednije, on treba dobiti 10.000 DEM od OF, obzirom da je Jurina kuća u [adresa] manje vrijedna. Sva pokretna imovina, traktor i ostalo, ostaju po iskazu svjedoka dok ovo ludilo ne prođe, a mislili su na ratna događanja. Po pokretnu imovinu trebao je doći prednik tuženika.

10.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐF proizlazi da su bili prinuđeni tražiti kuću u [adresa] radi posla, a za kuću tužiteljevu joj je rekao njen otac koji živi u toj ulici. Prema njenom iskazu, za kuću prednika tuženika imali su dio novca, a dio novca je dao otac te brat od tužitelja. Sjeća se da su kuću kupili, odnosno u istu uselili 1991. godine. Vlasnik kuće je bio HF, ali nije bila upisana kuća nego samo zemlja. HF je osobno predao Ugovor kojim je kupio kuću od prijašnjih vlasnika, C. Oko zamjena nekretnina nije ništa dogovoreno. Sjeća se da je dala ključeve E, a da li su oni uselili u kuću u [adresa] to ne zna, ali zna da su živjeli u njoj nakon rata. Ima saznanja da su tuženici živjeli u njihovoj kući u [adresa] godina. Mislila je tada na RF i njegovu obitelj, njegovu majku, jer svjedok tamo nije bila pa se ne može točnije očitovati.

10.3. Iz iskaza svjedoka NF proizlazi, odnosno on je potvrdio da je njegov potpis na Kupoprodajom ugovoru. Sjeća se da su tada bili nazočni tužitelj i čovjek kojeg nije poznavao. Sjeća se da su dani neki novci. Tada je konzumirao alkohol, a i sada je malo popio. Stoga svjedok nije vjerodostojan glede kupoprodaje, a o zamjeni nekretnina nije ništa znao.

11. Iskaz tužitelja nebitan je zbog njegovog zdravstvenog stanja, imao je moždani udar što je potvrđeno iz otpusnog pisma iz kojeg je utvrđeno smetanje pamćenja, koncentracije i rasuđivanja.

11.1. Iz iskaza I-tuženika ŠF proizlazi da između njegovog pok. oca HF i tužitelja nikada nije bio zaključen kupoprodajni ugovor u pisanom obliku. Njegov otac je tražio da s nekim zamjeni kuću te je tako došao do saznanja da tužitelj hoće mijenjati kuću u [adresa] za kuću u [adresa]. U 2. i 3. mjesecu 1992. otac i brat svjedoka su bili na razgovoru s tužiteljem i tada je usmeno dogovorena zamjena, s tim što je bila obveza tužitelja da se pokretnine nakon što se ratna situacija smiri njima vrate i da im se isplati 10.000 DEM, a o čemu nije bio sastavljen nikakav pisano ugovor. Potvrdio je da se na Ugovoru o kupoprodaji ne nalazi potpis njegovog oca. U kući tužitelja u [adresa] živio je brat svjedoka do 12. mjeseca 2003., a sada tamo nema nikoga. Potvrdio da je da je usmeni dogovor između njegovog oca, brata te tužitelja bio u njegovoj kući u [adresa]. U kući tužitelja u [adresa] od 10. mjeseca 1992. su živjeli svjedokov brat, pok. djed i pok. majka, tu su bili do 2003. godine. Glede pokretnina koje su trebale biti vraćene predniku tuženika nakon zamjene nekretnina, radilo se o dva traktora, poljoprivredna mehanizacija, i građevinski materijal za još jednu kuću.

11.2. U iskazu II-tuženika RF u bitnom je potvrdio iskaz svog brata, I- tuženika.

11.3. Iz iskaza prednika III.-VI. tuženika utvrđeno je da je ona imala 17 godina kada je otišla iz [adresa] te da na Ugovoru o kupoprodaji nije potpis njenog oca.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka te I. i II. tuženika utvrđeno je da je tužitelj s obitelji u posjedu kuće prednika tuženika, a da su tuženici, odnosno II-tuženik s obitelji bili u posjedu kuće u [adresa] nekoliko godina te su posjed napustili.

12.1. Dakle, godinama nije bilo traženo deposjedovanje sve do pokretanja ovog postupka.

13. Nadalje, kao bitno je utvrđeno iz iskaza svjedoka VF, FF te I. i II. tuženika da su tužitelj i prednik tuženika zamijenili nekretnine koje su bile vlasništvo prednika tuženika u [adresa] za nekretnine vlasništvo tužitelja u [adresa]. Također, iz iskaza svjedoka FF te I. i II. tuženika govori se o obvezi da tužitelj isplati tuženiku 10.000 DEM te da mu preda pokretnine. S druge strane, svjedok VF i ĐF govore da je tužitelj isplatio tuženiku 40.000 DEM za kuću u [adresa].

14. Ovu činjenicu tužitelj nije dokazao jer je sud utvrdio da Ugovor o kupoprodaji nije potpisao prednik tuženika, pa slijedom toga nije prednik tuženika ni primio od tužitelja 40.000 DEM. Naime, iz Nalaza vještake Zvonimira Ćorića i Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" u bitnom je utvrđeno da HF nije skriptor spornog potpisa na Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u [adresa] 19. lipnja 1991. (strana 40 spisa).

15. Iskaz ĐF, supruge tužitelja je specifičan. Ona iskazuje da oko zamjene nekretnina tužitelja i prednika tuženika nije ništa govoreno. Međutim, sud cijeni da je ona svojim iskazom htjela da sačuva u vlasništvu i nekretnine tužitelja u [adresa].

16. Dakle, sud je utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika zaključili ugovor o zamjeni nekretnina u vlasništvu prednika tuženika u [adresa] i nekretnina tužitelja u [adresa]. Također, sud je utvrdio da je i dalje tužitelj u posjedu nekretnina u [adresa] te da su neki od tuženika bili u posjedu nekretnina u [adresa].

17. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama potrebno je pisana forma ugovora.

18. Međutim, po članku 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisa očito ne proizlazi što drugo. 19. Stoga je tužitelj po članku 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP) stekao vlasništvo na nekretninama pobliže opisanim u izreci jer je za iste predniku tuženika dao svoje nekretnine u [adresa]. Utvrđeno je u ovom postupku iz iskaza svjedoka FF, te I. i II. tuženika da je tužitelj bio u obvezi isplatiti predniku tuženika 10.000 DEM i pokretnine. Međutim, kako su stranke u pretežitom dijelu izvršile ugovor o zamjeni nekretnina u [adresa] i [adresa], valjalo je odlučiti kao u izreci.

20. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.537,30 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe 500,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 21. listopada 2003., 22. veljače 2005., 27. listopada 2008. i 3. veljače 2009. 4x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 25. svibnja 2010., 9. prosinca 2010., 8. siječnja 2014., 13. ožujka 2014. i 14. siječnja 2015. 5x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 9. svibnja 2016., 19. rujna 2016., 2. veljače 2017., 17. ožujka 2017. i 10. svibnja 2017., 5x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 9. svibnja 2024. i 10. siječnja 2025. 2x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podnesaka 30. kolovoza 2013., 16. srpnja 2014. i 13. rujna 2016. 3x500,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 20. listopada 2016. i 10. travnja 2024. 2x500,00 eur, dvije žalbe 1.500,00 eur, tri objave presude 750,00 eur sve prema Tbr.9.točka 3.OT. PDV iznosi 3.687,50 eur, odnosno ukupno 18.437,50 eur. Zatim pristojba na tužbu 200,00 eur i pristojba na presudu 200,00 eur, te predujam za vještaka 700,00 eur.

Po protutužbi za iseljenje

21. Sporno je među parničnim strankama da li na strani tuženika postoji aktivna legitimacija.

22. U ovom postupku I. i II. tuženici nisu dokazali da su vlasnici nekretnina pobliže opisanih u izreci. Naprotiv, utvrđeno je da je vlasnik nekretnina tužitelj, stoga je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev za iseljenje sukladno članku 162. ZVDSP-a.

Po protutužbi za ništetnost

23. Sporno je među parničnim strankama valjanost Kupoprodajnog ugovora zaključenog u [adresa] 19. lipnja 1991. između HF kao prodavatelja i OF kao kupca.

24. Na sporne okolnosti provedeno je grafološko vještačenje po vještacima Zvonimiru Ćoriću i Centru za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", te je u bitnome iz Nalaza utvrđeno da HF nije skriptor spornog potpisa na Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u [adresa] 19. lipnja 1991 (strana 40 spisa). Sud je utvrdio da su Nalazi vještaka objektivni i sukladni pravilima zanositi i vještine.

25. Obzirom da je iz Nalaza vještaka utvrđeno da HF nije potpisnik Kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 1991., to je valjalo odlučiti kao u izreci protutužbenog zahtjeva radi ništetnosti sukladno članku 322. ZOO-a.

26. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a tužitelj je obvezan I.tuženiku- protutužitelju ŠF i II.tuženiku-protutužitelju ŠF naknaditi parnični trošak u iznosu 8.408,93 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od pristojbe na presudu 313,22 eur, zastupanje na ročištima 9. svibnja 2016., 2. veljače 2017., 10. svibnja 2017., 9. svibnja 2024. i 10. siječnja 2025. 5x500,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 1. prosinca 2016. i 19. rujna 2016. ukupno 200,00 eur, sastav podnesaka 26. svibnja 2015., 5. studenog 2015., 21. rujna 2016. i 7. studenog 2016. 4x500,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, obavijest stranci 750,00 eur, konferencija sa strankom, poštarina i fotokopiranje ukupno 470,00 eur, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Osnovica za PDV iznosi 6.020,00 eur, a PDV iznosi 1.505 eur. I. i II. tuženiku-protutužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu 570,71 eur.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 24. veljače 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.