Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: P-123/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 29. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika IE, odvjetničke vježbenice u uredu Jurice Barbarića, odvjetnika u Vinkovcima, 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3251905 od dana 2. veljače 2006., kojeg su sklopili tužitelj VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditor, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3251905 od dana 2. veljače 2006., kojeg su sklopili tužitelj VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.801,85 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 18,02 eura od 31. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- 19,65 eura od 28. veljače 2009. godine pa do isplate,

- 15,38 eura od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- 16,25 eura od 30. travnja 2009. godine pa do isplate,

- 9,28 eura od 31. svibnja 2009. godine pa do isplate,

- 4,16 eura od 30. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- 5,52 eura od 31. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- 8,22 eura od 31. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- 7,99 eura od 30. rujna 2009. godine pa do isplate,

- 5,26 eura od 31. listopada 2009. godine pa do isplate,

- 10,38 eura od 30. studenog 2009. godine pa do isplate,

- 14,49 eura od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- 20,34 eura od 31. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- 19,00 eura od 28. veljače 2010. godine pa do isplate,

- 26,94 eura od 31. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- 25,43 eura od 30. travnja 2010. godine pa do isplate,

- 28,35 eura od 31. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- 53,76 eura od 30. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- 48,53 eura od 31. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- 64,51 eura od 31. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- 58,99 eura od 30. rujna 2010. godine pa do isplate,

- 50,11 eura od 31. listopada 2010. godine pa do isplate,

- 68,84 eura od 30. studenog 2010. godine pa do isplate,

- 92,67 eura od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- 75,80 eura od 31. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- 81,71 eura od 28. veljače 2011. godine pa do isplate,

- 74,19 eura od 31. ožujka 2011. godine pa do isplate,

- 75,54 eura od 30. travnja 2011. godine pa do isplate,

- 107,48 eura od 31. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- 110,59 eura od 30. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- 137,28 eura od 31. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- 2.447,19 eura od 01. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine; od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB 53056966535 da tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.730,70 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 24. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova preko iznosa od 1.730,70 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. ožujka 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana 2. veljače 2006. godine ugovor o kreditu, broj: 198-50- 3251905., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.000,00 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 554,21 CHF. Kredit je prijevremeno otplaćen dana 1. kolovoza 2011. godine.

1.1. Također navodi da je predmetnim ugovorom, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva„ po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a koja se sa početnih 5,95 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.2. Navodi da je tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

1.3. Također navodi da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude i to Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 7129/13-4, od 13. lipnja 2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužitelj navodi da obzirom je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. - 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. - 31. prosinca 2008. godine, to je tuženik sukladno članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina.

1.5. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te povrat preplaćenih iznosa po osnovi razlike zbog povećanja tečaja CHF.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se pri tome da su člankom 12. ugovora o kreditu stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, te da je osim toga nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu proizlazi iz odredbi članka 46. i 48. Zakona o parničnom postupku. Posebno je tuženik prigovarao da uz tužbu nije dostavljena nikakva isprava iz koje bi se moglo utvrditi da je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj imao prebivalište na području nadležnosti ovog suda.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 u cijelosti promašeno, a sve to iz razloga jer su iste presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te je takva zaštita pružena na općenitoj razini, a da je na svakom pojedinom potrošaču da u pojedinačnom postupku dokaže da bi pojedine odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne. Ističe da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora već da je stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinačnim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.

2.3. Također navodi da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive i da se o svima njima pojedinačno pregovaralo, te da stoga nisu uzrokovale znatne neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Smatra da je tužitelj potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim općim aktima tuženika i uvjetima kredita, te da je takav ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, a da je tuženik sa svoje strane prilikom pregovaranja poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

2.4. Tuženik navodi da tužba tužitelja ima i materijalnopravni nedostatak radi kojeg je sud dužan odbiti tužbeni zahtjev, a sve budući da se uvidom u predmetni ugovor o kreditu jednostavno može ustanoviti da ugovorne strane istoga nisu samo tužitelj i tuženik, kako bi to proizlazilo iz točke I. tužbenog zahtjeva tužitelja, već i NE, kao sudužnik, a iz čega jasno proizlazi kako tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, a ništetnost odredaba kojeg ugovora želi utvrditi u ovom postupku

2.5. Tuženik također ističe prigovor zastare.

3. Na pripremnom ročištu od 10. siječnja 2024. tužitelj je naveo da predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost pretplate zbog promjene tečaja CHF i to u razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do konačne otplate kredita.

4. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2024. specificirao tužbeni zahtjev, te i dalje traži utvrđivanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 3.801,85 eura, zajedno sa zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci ove presude.

5. Pravomoćnim rješenjem ovog suda broj: P-123/2021-4 od 20. travnja 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao prijepis knjigovodstvene kartice (stranica 6.-10. spisa), otplatni plan (stranica 11. -18. spisa), ugovor o kreditu (stranica 19. -25. spisa), ponuda (stranica 33. spisa), suglasnosti i zadužnica (stranica (34.-41. spisa), zahtjev za kredit (stranica 42. spisa), nalaz i mišljenje vještaka (stranica 117.-123. spisa), dopuna nalaza vještaka (stranica 129. - 132. spisa), dopis Porezne uprave (stranica 146. spisa), te je saslušao tužitelja.

7. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka UE i javnog bilježnika Mirodara Kovača.

8. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i tuženik 2. veljače 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3251905, da je ugovor zaključen na iznos 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te s promjenjivom kamatnom stopom.

9.1. Također nije sporno da je da je donijeta pravomoćna presuda u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u sukladno s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Navedena presuda je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

10. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

11. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra SE i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

13. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Nadalje, odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14.2. Odredbom članka 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

14.3. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

15. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenljiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnoj stopi tuženika, a člankom 7. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem da dan dospijeća, odnosno anuiteti kredita su vezani za tečaj CHF.

16. Uvidom u dopis Porezne uprave utvrđeno je da tužitelj nije u imovinu obrta unio osobni automobil Volkswagen Passat 1.9 TDI, niti je koristio prava u kontekstu poreznih propisa za navedeno vozilo.

17. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je izjavio da je imao namjeru kupiti osobno vozilo, radi čega je otišao u auto kuću u [adresa] gdje su mu rekli da ode u Raiffeisen banku radi dizanja kredita. Kada je otišao u banku ponudili su mu kredit sa valutnom klauzulom u CHF, te su mu rekli da je to najpovoljniji kredit, te mu nisu nudili druge vrste kredita. Naveo je da je ugovor sastavila banka te on nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora osim iznosa kredita i roka otplate. Naveo je da mu je bilo jasno što znači ako je kredit ugovoren sa valutnom klauzulom, ali nije mislio da će doći do tolike promjene iznosa rate kredita budući je u jednom trenutku rata bila veća za 50%. Naveo je da je novcem od kredita kupio osobno vozilo koje je on koristio za svoje potrebe. Naveo je da on u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik obrta niti je imao udjele u trgovačkim društvima. Također je naveo da ga u banci nisu upozorili na mogućnost ovolike promjene tečaja CHF, odnosno da će doći do povećanja kamatne stope. Naveo je da on nije tražio sklapanje ugovora u nekoj drugoj valuti jer su mu u banci rekli da je ugovor sa valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji. Naveo je da je u početku bio zadovoljan uvjetima kredita, te mu je odgovarala visina rate koja je u početku bila oko 1.800,00 kuna, međutim u jednim trenutku je rata narasla na skoro 4.000,00 kuna i tada više nije bio zadovoljan uvjetima kredita.

17.1. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je u auto kući sugerirano da kredit podigne kod tuženika. Utvrđeno je da je tužitelju ponuđen jedino kredit sa valutnom klauzulom u CHF i da mu je u banci rečeno da je to najpovoljniji kredit. Također je utvrđeno da je ugovor sastavila banka i da tužitelj nije imao utjecaja na odredbe ugovora o kreditu, osim na iznos kredita. Utvrđeno je da banka nije upozorila tužitelja na mogućnost znatne promjenu tečaja CHF. Također je utvrđeno da tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao registriran obrt ili udio u trgovačko društvu, te da za kupljeni automobil nije koristio poreznu olakšicu.

18. Odredba članka 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorene promjenjiva kamatna stopa i odredba članka 7. predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

18.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF , kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to odredba članka 2. i 7. predmetnog ugovora nisu razumljive. Naime, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika.

18.2. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

19. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

20. Slijedom navedenog sud je ocijenio da je ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

21. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz [adresa]. U svom nalazu vještak navodi da su tuženik kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3251905, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 38.000,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Navodi da je kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći tečaj na dan početka korištenja sredstava po ugovoru o kreditu 3. veljače 2006. za 1 CHF = 4,720189 kuna.

21.1. Vještak je naveo da ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate - odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu u razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do konačne otplate kredita 1. kolovoza 2011. iznosi 3.801,85 eura. Naveo je da u razdoblju trajanja otplate kredita nisu utvrđene tzv. „negativne“ tečajne razlike.

21.2. Na glavnoj raspravi od 4. travnja 2024. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje navodeći da u cijelosti ostaje kod navoda iz pisanog nalaza i mišljenja.

22. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 12. ožujka 2024.

23. Tuženik ističe da nije suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem ugovora o kreditu te iznosa izračunatih za slučaj da se tečaj nije mijenjao, budući je ugovorena valutna klauzula, pa je za očekivati da će se iznos rate kredita mijenjati. Tuženik također ističe kako financijsko-knjigovodstveno vještačenje nije provedeno u odnosu na cijeli period otplate kredita već samo za period od 1. siječnja 2009. pa do otplate kredita, te smatra da je vještačenje trebalo provesti u odnosu na period od sklapanja ugovora o kreditu pa do otplate kredita.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.

25. Vještak je nalaz i mišljenje sačinio za period od 1. siječnja 2009. pa do otplate kredita budući mu je tako naloženo rješenjem kojim je određeno provođenja vještačenja, a iz razloga što tužitelj u ovom postupku potražuje iznos na ime više plaćenih anuitete zbog primjene tečaja CHF upravo za razdoblje od 1. siječnja 2009. do otplate kredita, te je i predložio provođenje vještačenja za to razdoblje.

26. Dakle, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do otplate kredita tužitelj zbog promjene tečaja CHF platio veći iznos od 3.801,85 eura.

27. Tuženik je temeljem odredbe članka 323. stavka 1, članka 1111. stavka 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, dalje u tekstu: ZOO/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

28. Odbijen je istaknuti prigovor zastare i to uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/17, od 20. ožujka 2018., odnosno kako je nesporno da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013 , a kojom je utvrđena ništetnost u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, postala pravomoćna u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. Slijedom toga, zastara potraživanja preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF počinje teći od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 24. ožujka 2021., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok za isticanjem restitucijskih zahtjeva temeljem tako utvrđenih ništetnih odredbi, a takav stav u pogledu početka računanja roka zastare kod ovakve vrste restitucijskih zahtjeva zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/22, od 31. siječnja 2022.

29. Vezano za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđivanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, treba navesti da se sukladno odredbi članka 328 ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Slijedom toga, tužitelj može bez ograničenog roka podnijeti tužbu sa zahtjevom za utvrđivanje ništetnosti ugovornih odredbi, te bez obzira što je nastupila zastara za isplatu novčanog iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj ima pravni interes za utvrđivanje ništetnom ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

30. Obzirom na navedeno sud je donio odluku da tuženik isplatu tužitelju iznos od 3.801,85 eura, koji iznos predstavlja iznos više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF, zajedno sa zateznim kamatama.

31. Vezano za navode tuženika da je prilikom odlučivanja o povratu više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF potrebno uzeti u obzir i manje plaćene iznose (tzv. negativnu tečajnu razliku), treba navesti da tužitelj ima pravo na povrat dosuđenog iznosa temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05, gdje je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu odnosno plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja te tuženik tijekom postupka nije niti zahtijevao da mu tužitelj taj iznos vrati ili pak istaknuo određene prigovore. Slijedom toga, tuženik neosnovano smatra da je od iznosa koji je tužitelj više platio tuženiku zbog promjene tečaja CHF potrebno odbiti iznose koje je manje platio zbog promjene tečaja CHF (tzv. negativne razlike).

32. Nadalje, tuženik neosnovano navodi da je tužbom trebao biti obuhvaćen i NE, koja je sudužnik po predmetnom ugovoru o kreditu. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je sve uplate po kreditu vršio tužitelj, kao korisnik kredita i to u korist tužene banke, tako da NE nema pravo tražiti povrat uplaćenih sredstava.

33. Nadalje, tuženik također neosnovano navodi da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope. Naime, tužitelj je u tužbi, a vezano za novčani iznos koji potražuje jasno naveo da je do iznosa koji potražuje došao na način da je zbrojio sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu (uz primjenu početnog tečaja CHF) za cijelo vrijeme otplate kredita (uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su bile na štetu tuženika). Isto tako na pripremnom ročištu od 10. siječnja 2024. tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja pretplate radi promjene tečaja CHF. Slijedom toga, jasno proizlazi da je tužitelj još u tužbi potraživao samo isplatu zbog promjene tečaja CHF, a ne i zbog povećanja kamatne stope.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Tužitelj je u tužbi potraživao isplatu iznosa od 33.000,00 kuna/ 4.412,01 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 3.801,85 eura koji iznos mu je i dosuđen. Slijedom toga, smatra se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 610,16 eura koji iznos čini razliku između iznosa od 4.412,01 eura do iznosa 3.801,85 eura, pa se ova razlika smatra neuspjehom tužitelja u parnici. Obzirom na navedeno, tužitelj je u odnosu na visinu potraživanja uspio u sporu od 86%. Nadalje, budući je tijekom postupka utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne, to je tužitelj po pitanju osnove uspio u sporu od 100%. Kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja s osnova visine i osnove (86+100=186:2=93%) dobije se konačni uspjeh tužitelja od 93%. Budući se neuspjeh tužitelja odnosi na dio tužbenog zahtjeva vezanog za isplatu, odnosno na činjenicu da je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, sud smatra da se radi o neznatnom neuspjehu sa tužbenim zahtjevom, a kako u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nije nastao posebni trošak, odlučeno je da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u cijelosti.

35. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje u tekstu: Tarifa, za sastav podneska od 12. ožujka 2024. u vrijednosti od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 10. siječnja 2024., 4. travnja 2024. i 29. siječnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup na ročište za objavu presude u vrijednosti od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife, odnosno ukupno 550 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 2,00 eura daje iznos od 1.100,00 eura. Tužitelju pripada i PDV na navedeni iznos od 275,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 90,25 eura. Slijedom toga tužitelju pripada ukupni trošak u iznosu od 1.730,70 eura.

36. Sud tužitelju nije priznao trošak za sastav podneska od 13. listopada 2022. kojim požuruje postupanje suda budući sastav ovog podneska nije bio potreban za vođenje parnice. Također tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 16. siječnja 2024. kojim obavještava sud da je izvršio uplatu predujma troška vještačenja budući je tužitelj mogao dostaviti dokaz o uplati bez sastavljanja podneska. Također mu nije priznat trošak sastavak podneska od 4. ožujka 2024. kojim je uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja budući je tužitelj podneskom od 12. ožujka 2024. ponovno uredio tužbeni zahtjev, tako da sastav podneska od 4. ožujka 2024. nije bio potreban za vođenje parnice. Sud tužitelju nije priznao niti trošak sudske pristojbe na presudu, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe, sukladno članku 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 51/23), koji se primjenjuje od 20. svibnja 2023.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 24. veljače 2025.

Sudac:

Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Martina Alagić, J. J. Strossmayera 5a, [adresa] Vukovar – pun. tužitelja 2. Odvjetničko društvo Kallay i partneri d.o.o., Ilica 1A/III, [adresa] Zagreb

– pun. tuženika