Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-26/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ane Surjan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆŽ, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11– dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod brojem K-523/2017 od 18. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika ĆŽ, kao neosnovane i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda, temeljem članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 - dalje u tekstu ZKP/08) je odlučeno da se u cijelosti ostavlja na snazi presuda Općinskog suda u Dugom Selu poslovni broj: IV K-34/06-59 od 5. prosinca 2008. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Koprivnici broj: Kž-413/09-4 od 2. prosinca 2009., kojom je okrivljeni ĆŽ oglašen krivim da je počinio kazneno djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ/97, u stjecaju s kaznenim djelom povrede obveze vođenja trgovačkih/i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97, te mu za kazneno djelo iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 287. KZ/97 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je temeljem članka 60. stavak 2. točka c) KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) i 6 (šest) mjeseci, te je temeljem članka 82. stavak 3. KZ/97 od tvrtke "..." d.o.o. [adresa] oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 292. stavak 1. i 2. KZ/97 u iznosu od 1.281.929,52 kn i temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 odlučeno da se okrivljenik ĆŽ u cijelosti oslobađa od obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljeni ĆŽ, osobno i putem braniteljice Nataše Lisac, odvjetnice iz Dugog Sela, pobijajući je zbog svih zakonskih osnova, uz prijedlog da se usvoji žalba, te ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalbe okrivljenika ĆŽ nisu osnovane.

7. Nije u pravu optuženi kada u žalbi navodi da sud u više navrata okrivljenika označava kao ovlaštenog potpisnika, iako ne pojašnjava što taj pojam znači i kakve je ovlasti okrivljeni imao kao ovlašteni potpisnik, čime je počinjena apsolutno bitna povreda kaznenog postupka, jer je vidljivo da je okrivljenik suvlasnik i ovlaštena osoba za potpisivanje dokumentacije platnog prometa i upotrebu pečata tvrtke ..., a što je sud utvrdio i nespornim i to da su ĆŽ i VŽ bili ovlašteni na popisivanje dokumentacije platnog prometa tvrtke ... a što proizlazi iz iskaza vještakinje Terezije Benčić koja je navela da je tvrtka D.J.B. d.o.o. obavljala promet robe i usluga i izdavala račune kupcima, koje je račune popisivao okrivljeni, uz upotrebu pečata, zatim iz iskaza svjedokinje VŽ koja navodi da je njen suprug bio naveden kao ovlaštenik potpisa, temeljem punomoći, a to i sam okrivljeni navodi da je i on bio ovlašteni potpisnik firme po računu.

8. Isto tako, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, a kako bi se utvrdilo je li okrivljeni potpisao sporne račune, te je time pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, pravilno je prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog okrivljenog kao odugovlačeći, budući je sud u postupku utvrdio da je optuženi vodio poslovanje tvrtke, koje je uključivalo ne samo operativni rad na terenu već i ispisivanje (spornih) računa, budući sam okrivljeni u svom iskazu navodi da je njegova firma 2001. godine surađivala i sa drugim firmama ([obrt], [obrt]) da je u to vrijeme bilo dosta kompenzacija i da se tada desila jednostavna greška, iz njegovog neznanja jer je kod isporuke svakog pojedinog stupa ispisivao fakture na kojoj je odvojeno iskazivao PDV.

9. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada navodi da cijeli slučaj predstavlja splet nesretnih okolnost, budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, na temelju iskaza vještaka Terezije Benčić i Ivana Ožanića, a za koje iskaze je sud iznio valjano razloge zašto ih smatra vjerodostojnim, tj. da je račune izdane 2000. i 2001. godine popisao okrivljenik uz upotrebu pečata tvrtke D.B.J. d.o.o. otisnutog na računima, a na kojim je odvojeno iskazan PDV, koji je porezni obveznik bio dužan platiti.

10. Suprotno žalbenim navodima optuženika da je sud trebao primijeniti KZ/11 koji je blaži za osuđenika umjesto KZ/97, prvostupanjski sud je pravilno kaznena djela označio prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme vođenja prvog postupka, jer prema izričitoj odredbi članka 508. stavak 1. ZKP/08 za novi postupak vrijede iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak, osim odredaba o zastari.

11. Kako su žalbe okrivljenika ĆŽ usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to da je optuženi lošeg imovnog stanja i otac dvoje djece, kao i otegotne okolnosti tj. činjenicu da je okrivljeni ranije višestruko osuđivan, nastupjelu posljedicu, tj. visinu štete pričinjene Državnom proračunu u iznosu od 1.281.929,52 HRK (170.141,29 EUR).

12. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno u cijelosti ostavio na snazi raniju pravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Selu pod brojem K-34/2006 od 5. prosinca 2008. godine kojom je optuženi ĆŽ proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju - opisano i kažnjivo po članku 292. stavak 1. i 2. KZ/97, i zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - povredom obveze vođenja trgovačkih/i poslovnih knjiga - opisano i kažnjivo po članku 287. KZ/97, te mu je za kazneno djelo iz članka 292. stavak 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo iz 287. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i temeljem članka 60. stavak 2. točka c) KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) i 6 (šest) mjeseci, dok je temeljem članka 82. stavak 3. KZ/97 od tvrtke "..." d.o.o. [adresa] oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom opisanim pod točkom 1) u iznosu od 1.281.929,52 kn (170.141,29 EUR).

13. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

14. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 24. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić