REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Europska avenija 7
P-471/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Bogdana i zamjenika punomoćnika tuženika SŠ, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4292717 zaključenog između tužitelja NŠ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 31. srpnja 2007. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem OV-25509/07 dana 1. kolovoza 2007., a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, a u čl. 9. glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora".
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju NŠ isplati iznos od ukupno 2.841,96 EUR (slovima: dvijetisućeosamstočetrdesetjedaneuro devedesetšestcenti zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
iznos od 01,39 EUR od 27.11.2007. god. pa sve do isplate;
iznos od 01,56 EUR od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 02,01 EUR od 28.02.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 05,53 EUR od 28.03.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 01,24 EUR od 29.04.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 01,37 EUR od 28.05.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 02,07 EUR od 27.06.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 00,03 EUR od 29.07.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 00,71 EUR od 27.09.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,00 EUR od 30.10.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 04,85 EUR od 28.11.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,01 EUR od 30.12.2008. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,96 EUR od 29.01.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,38 EUR od 29.02.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,15 EUR od 27.03.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 14,76 EUR od 28.04.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,77 EUR od 27.05.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,60 EUR od 27.06.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,28 EUR od 28.07.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,89 EUR od 27.08.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 11,67 EUR od 29.09.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 10,56 EUR od 27.10.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 12,53 EUR od 27.11.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 13,92 EUR od 29.12.2009. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,09 EUR od 27.01.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 16,73 EUR od 27.02.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 19,88 EUR od 27.03.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 19,23 EUR od 27.04.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 20,46 EUR od 27.05.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 26,36 EUR od 29.06.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 28,85 EUR od 27.07.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 35,33 EUR od 27.08.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,03 EUR od 28.09.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 29,53 EUR od 27.10.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 34,40 EUR od 27.11.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 43,55 EUR od 28.12.2010. god. pa sve do isplate;
iznos od 40,71 EUR od 27.01.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 41,82 EUR od 29.02.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 39,68 EUR od 29.03.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 39,38 EUR od 27.04.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 48,77 EUR od 27.05.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,26 EUR od 28.06.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 61,52 EUR od 27.07.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 64,72 EUR od 27.08.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 52,75 EUR od 27.09.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,32 EUR od 27.10.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,24 EUR od 29.11.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,94 EUR od 28.12.2011. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,48 EUR od 27.01.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 56,83 EUR od 28.02.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,66 EUR od 27.03.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,81 EUR od 27.04.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 56,89 EUR od 29.05.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 56,68 EUR od 27.06.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,85 EUR od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,19 EUR od 22.08.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 50,40 EUR od 18.09.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,26 EUR od 27.10.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,58 EUR od 21.11.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 55,13 EUR od 25.12.2012. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,76 EUR od 15.01.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 52,90 EUR od 26.02.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,45 EUR od 28.03.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,64 EUR od 25.04.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 48,97 EUR od 24.05.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,25 EUR od 27.06.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 50,16 EUR od 24.07.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 51,49 EUR od 23.08.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 52,47 EUR od 20.09.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 53,49 EUR od 12.10.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,24 EUR od 30.11.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 54,73 EUR od 24.12.2013. god. pa sve do isplate;
iznos od 417,86 EUR od 16.01.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju NŠ isplati iznos od 44,40 EUR (slovima: četrdesetčetirieuračetrdesetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da u roku 15 dana tužitelju NŠ naknadi trošak postupka u iznosu 1.269,31 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 23. svibnja 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je 31. srpnja 2007. kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu br. 528- 50-4292717 prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit uz valutnu klauzulu švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u iznosu 15.299,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 84 mjeseci. Navodi da mu se početno ugovoreni mjesečni anuitet od oko 1.000,00 kuna radi dizanja kamatne stope povećao na preko 1.500,00 kuna, te da je predmetni kredit prijevremeno otplatio 15. siječnja 2014. kojom mu je prilikom tuženik naplatio i naknadu u iznosu 334,56 kuna (tzv. izlazna naknada). Tužitelj navodi da su se o ništetnosti ugovorne odredbe kredita o valutnoj klauzuli već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Smatra da je i izlazna naknada koju mu je tuženik naplatio prilikom prijevremene otplate kredita također ništetna jer nije ni određena ni odrediva, i jer tuženik nije pretrpio nikakvu štetu time što je kredit prijevremeno otplaćen zbog čega je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno odredbama čl.81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese presudu kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Navodi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, te da banka nije znala niti je imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja valute CHF. Navodi da su sporne odredbe Ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da je o istima pregovarao s prednikom tužitelja i da iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Smatra da se odluka iz kolektivnog postupka na koju se poziva tužitelj ne može primijeniti na ovaj postupak budući da tužitelj nije bio stranka u kolektivnom postupku. Također smatra da ima pravo na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita temeljem Pravilnika tuženika o naknadama za potrošačke kredite. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. U dokaznom postupku pročitani su: ugovor o kreditu broj 528-50-4292717 (list 6-10 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 13-18 spisa), otplatni plan (list 19-23 spisa), otplatna tablica (list 24-26 spisa), zahtjev za kredit (lis 41-42 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić (list 53-68 i 81 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja NŠ (list 80 spisa).
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 528-50-4292717 od 31. srpnja 2007. koji je potvrđen 1. kolovoza 2007. kod Javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod br. OV-25509/07, a koje se tiču valutne klauzule vezane uz tečaj CHF i naknade za prijevremenu otplatu kredita, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli kao i zahtjev za povrat naknade koju je tuženik naplatio tužitelju za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 334,56 kuna (44,40 eura).
5. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj kao korisnik kredita 31. srpnja 2007. s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-4292717 koji je potvrđen 1. kolovoza 2007. kod Javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod br. OV-25509/07, a kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju vozila u iznosu od 15.299,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita;
- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje;
- da se kredit otplaćuje 84 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća;
- da je kredit prijevremeno otplaćen 15. siječnja 2014.
5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 528-50- 4292717.
6. Među strankama je sporno je li tužitelj u trenutku sklapanja ugovora imao svojstvo potrošača, jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 528-50-4292717 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, ima li tužitelj pravo na povrat naknade koju je platio tuženiku za prijevremenu otplatu kredita. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.
7. Odredbom čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, u nastavku: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužitelja proizlazi da je automobil kupio za osobne potrebe, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da tužitelj u ovom postupku ima status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
8. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
10. Neosnovan je prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da tužitelj nije bio stranka u tom kolektivnom sporu.
11. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
15. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.
15.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s prednikom tužitelja pojedinačno pregovarao.
15.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj bio obaviješten prilikom sklapanja Ugovora, međutim navedene činjenice tuženik nije dokazao.
15.3. Nasuprot tome, tužitelj je iskazao da je auto kupio u auto kući i da u vezi predmetnog kredita nije uopće bio u banci, da je ugovor potpisao u auto kući, da je on imao namjeru dići kredit u kunama ali da su mu u auto kući rekli da je kredit u CHF za njega najpovoljniji, da mu nitko ništa nije pojašnjavao o valutnoj klauzuli niti o promjenjivoj kamatnoj stopi, da mu ni kod javnog bilježnika također nitko nije ništa objašnjavao, da mu je početna rata kredita s oko 930,00 kuna narasla na oko 1.500,00 kuna, da je auto kupio za privatne svrhe, da nije bio vlasnik nikakvog obrta niti firme, da je po struci građevinski tehničar, da je u vrijeme uzimanja kredita znao što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ali da nije mogao pretpostaviti da će rate kredita toliko narasti. Iskazao je da je ugovor prije potpisivanja pročitao i da je razumio odredbe o visini kredita i visini rate. Budući da više nije mogao podnositi stalno povećanje rata, prijevremeno je otplatio kredit za što su mu u banci naplatili naknadu za koju nije znao da ju mora platiti niti ga je o tome itko upozorio prilikom uzimanja kredita.
15.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama.
16. Budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u sudskom postupku iz točke 9. obrazloženja ove presude.
16.1. Uzimajući obzir navedenu odredbu čl. 81. ZZP sud je utvrdio da je na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade, što tuženik nije dokazao. Suprotno tome, iz sporne ugovorne odredbe čl. 9. proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru, te o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor (tuženik). Stoga je utvrđeno da je i ova ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a to znači da je i ova ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.
16.2. Direktivom 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda za ljudska prava od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
16.3. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u vezi naknade za prijevremenu otplatu kredita to se radi o ništetnoj ugovornoj obvezi, te postoji obveza tuženika na vraćanje uplaćenog iznosa od 334,56 kuna, odnosno sada iznosa od 44,40 eura, koji je tuženik u obvezi platiti (vratiti) tužitelju prema pravilima o vraćanju stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, pri čemu je tuženik u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj zbog čega tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženiku uplaćena naknadu za prijevremenu otplatu kredita, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a.
17. Test poštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužiteljici, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).
18. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu pretplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 23. svibnja 2023. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).
18.1. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare ni u odnosu na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela čl. 9.Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojoj zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili a drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.
19. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić koja se očitovala na okolnost razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 3. kolovoza 2007., da je tečaj na dan korištenja bio 4,440905, da je rok otplate 84 mjeseci. Vještak je u nalazu naveo da je preplaćeno 73 anuiteta uključujući i prijevremenu otplatu kredita u razdoblju otplate 77. anuiteta uslijed CHF valutne klauzule u kojima je srednji tečaj kreditora na dan plaćanja bio viši od srednjeg tečaja kreditora na dan početka korištenja kredita odnosno da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 2.841,96 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju. Usmeno saslušan na ročištu, vještak je iskazao da iz prijepisa knjigovodstvene kartice tuženika proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 334,56 kuna 15. siječnja 2014.
19.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.
19.2. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživao iznose kao u točki II. i III. izreke.
19.3. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je raspravnim rješenjem od 6. veljače 2025. dopustio preinaku budući da tužitelj bez provedenog vještačenja nije odmah u tužbi mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, sukladno čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku.
20. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćene tečajne razlike tužitelju dosudio iznos od 2.841,96 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke, a na ime isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 44,40 eura kao u točki III. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.
21. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.
22. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.269,31 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav podneska od 2. listopada 2024. i 22. studenog 2024. 25 bodova svaki prema Tbr.8.t.4., sastav podneska od 5. travnja 2023. 25 bodova prema T.br.36., zastupanje na ročištima (1. listopada 2024. i 6. veljače 2025.) 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Sud je priznao tužitelju i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena. Sud je tužitelju za sastav podneska od 22. studenog 2024. priznao 25 bodova budući da se ne radi o obrazloženom podnesku jer tužitelj u istom ne obrazlaže nikakve činjenice niti stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već samo usklađuje svoj tužbeni zahtjev prepisujući matematički izračun vještaka.
Osijek, 24. veljače 2025.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
