Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-521/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Neri Panjkret, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, KL, Nere Panjkret, ŽL i VLŠ, [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-647/2024-5 od 15. listopada 2024., dana 24. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-647/2024-5 od 15. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno, isto preinačiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

5. Sud prvog stupnja je odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio da su prednik tužiteljice i tuženik sklopili Ugovor o kreditu od 26. ožujka 2007., te da je odredbom čl. 14. predmetnog ugovora ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta tuženika. Također, sud prvog stupnja utvrdio je da je odredba čl. 14. ugovora odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj se nije posebno pregovaralo, te da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je prorogacijska klauzula bila nepoštena. Naime, sud prvog stupnja je ocjenjujući svoju nadležnost sukladno odredbama čl. 15. st. 1. i 2. ZPP na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate pravilno utvrdio da se o ugovornoj odredbi kojom je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost suda nije pojedinačno pregovaralo, te da ista uzrokuje znatniju. neravnotežu u pravima i obvezama stranaka u postupku na štetu tužitelja kao potrošača. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

7. Tuženik u žalbi ističe i da sud prvog stupnja u sadašnjem stadiju postupka nije mogao donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe jer ispitivanje nepoštenosti može biti predmetom isključivo kontradiktornog postupka. Međutim, kako je ranije navedeno, sud, sukladno odredbama čl. 15. st. 1. i 2. ZPP, svoju nadležnost ocjenjuje na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate. Dakle, sud svoju nadležnost ocjenjuje na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su mu poznate, pa stoga da bi ocijenio svoju nadležnost i odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti nije bilo nužno provesti cjelokupni dokazni postupak. U tom smislu neosnovani su i navodi tuženika da je sud prvog stupnja povrijedio načelo saslušanja stranaka i da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

8. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 102/15, 52/16 – dalje: ZPK) kada je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je odredba čl. 14. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta tuženika nepoštena i ništetna, te da stoga, temeljem čl. 19.l st. 1. ZPK, postoji njegova nadležnost kao sud na čijem području tužiteljica ima prebivalište (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019.).

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da se odredba čl. 19.l st. 1. ZPK ne može primijeniti na ugovorni odnos a s obzirom da je predmetna odredba u ZPK unijeta Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dakle, nakon što je sporni ugovor o kreditu sklopljen i nakon što je ZPK uopće donesen. Naime, odredba čl. 19.l. st. 1. ZPK je postupovna odredba kojom je uređena nadležnost sudova. Stoga njezina primjena po prirodi stvari ne ovisi o tome kada je sklopljen ugovor u svezi kojega je nastao spor, već o tome kada je postupak pred sudom pokrenut. Predmetna odredba se dakle, primjenjuje na sve sporove koji su nastali nakon njenog stupanja na snagu i to neovisno o tome radi li se o ugovoru s međunarodnim elementom.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je za suđenje u sporu nadležan sud u Rijeci temeljem čl. 46. i čl. 48 ZPP čak i ako bi se prihvatilo utvrđenje i pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je prorogacijska ugovorna odredba nepoštena. Naime, iako u tekstu spornog ugovora o kreditu nije navedeno u kojem je točno mjestu sklopljen, iz otplatne tablice priložene uz tužbu (str. 15-20 spisa) proizlazi da je isti sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici u [adresa]. S obzirom da odredba čl. 59. ZPP propisuje da za suđenje u sporu koji nastane povodom djelatnosti poslovne jedinice pravne osobe, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, proizlazi i da bi sud prvog stupnja bio mjesno nadležan temeljem odredbe čl. 59. ZPP, čak i ako se ne bi primijenila odredba čl. 19.l st. 1. ZPK.

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

12. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sudac:

Robert Jambor