Poslovni broj: Us I-3392/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČG, državljanina Ruske Federacije, smještenom u Prihvatni centar za strance, Porin Zagreb, kojega zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10188, URBROJ: 511-01-212-24-15 od 4. srpnja 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/10188, URBROJ: 511-01-212- 24-15 od 4. srpnja 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1998. u mjestu Beno Yurt, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, te se utvrđuje da je isti dužan u roku 8 dana od izvršnosti ovog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen.
2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako u ponovljenom postupku nije poštivana ranija presuda ovog Suda. Navodi kako osjeća strah od povratka te ima zdravstvenih problema zbog osjećaja tjeskobe i depresije te gubi pamćenje, zbog čega je potražio psihijatrijsku pomoć i mora ponovno ići na pregled. Ne spori da je u ponovljenom postupku preveden poziv, te je tuženik utvrdio da se radi o pozivu izdanom u svrhu provođenja mjera povezanih sa pozivom za služenje vojnog roka, što smatra da ide u prilog vjerodostojnosti iskaza tužitelja. Osporava obrazloženje osporavanog akta da je njegov iskaz nevjerodostojan te ukazuje kako sama činjenica da su zakoni doneseni ne govori o načinu kako se isti izvršavaju i da li se poštuju. Smatra da se u osporavanom rješenju nije vodilo računa o primjeni načela non-refoulement, odnosno zabrane protjerivanja i vraćanja, jer bi vraćanjem bio izložen mogućnosti proganjanja, mučenja i zatvaranja. Predlaže poništiti rješenje tuženika i tužitelju priznati azil u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja. Ističe da je u ponovljenom postupku otklonio ranije primjedbe Suda te da je otklonjen prigovor tužitelja da će se u slučaju povratka suočiti s mogućnošću proganjanja i kažnjavanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 11. veljače 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prvotno, Sud nalazi da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u postupanju po presudi ovog Suda posl. broj: UsI-5084/23 od 12. veljače 2024., kojom je poništeno ranije rješenja tuženika o odbijanju međunarodne zaštite tužitelju, te je tuženiku naloženo postupiti u skladu s uputama Suda.
7. Po izvršenom uvidu u osporavano rješenje, spis predmeta tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te po provedenoj raspravi u ovom sporu, Sud je utvrdio da je tuženik u postupanju po presudi dopunio postupak te otklonio ranije uočene prigovore.
7.1 Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, Sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika kako tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).
8. Naime, iz Zapisnika saslušanja tužitelja u ponovljenom postupku od 22. svibnja 2024., koje je provedeno u prisutnosti prevoditeljice za ruski jezik, Sud nalazi da je tužitelj predočio poziv, za koji navodi da je poziv za služenje vojske, čije sadržaj je naveden pod točkom 5a) te iskazuje da se ne sjeća tko je isti poziv primio i kako je došao do njega i ne zna tko ga je potpisao, ali zna da bi to trebao biti vojni povjerenik. Ne spori da boluje od gastritisa i refluksa te ima bolove u leđima i artrozu, ali smatra da je na medicinskom pregledu utvrđeno da je sposoban, te da bi dobio pozitivnu odluku za služenje vojske radi čega osjeća strah i navodi kako želi dobiti na vremenu, jer da nema rata ne bi otišao iz zemlje, nego bi ostao doma.
8.1 Dakle, Sud uočava da je prema uputi iz presude UsI-5084/23, preveden isti dokument za kojeg je tužitelj navodio da predstavlja poziv za služenje vojske te je utvrđeno kako istom dokumentu nedostaje potpis službene osobe te isti dokument zapravo sadržajno predstavlja poziv izdan u svrhu provođenja mjera povezanih sa služenjem vojnog roka, dok sam poziv za služenje vojnog roka tužitelj nije dostavio. Tuženik je pritom uzeo u obzir i citirao odredbe Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, u odnosu na tužiteljev legalan odlazak iz zemlje podrijetla, što tužitelj tijekom spora nije posebno niti doveo u pitanje.
8.2 Pravilno ukazuje tuženik (nakon ponovljenog saslušanja tužitelja), da isti nije bio dosljedan u vlastitim izjavama, kao ni u iznošenju materijalnih dokaza kojima bi potvrdio osnovanost zahtjeva.
8.3 Naime, tužitelj kontradiktorno iskazuje o tome tko je primio navedeni poziv (ranije navodi kako je to bila njegova majka, a kasnije se ne sjeća tko je isti primio), dok na upit da li je na portalu Gostuslugi, kojoj ima pristup, provjerio da li je dobio poziv za služenje vojske, odgovara da to nije napravio, što ukazuje na pravilnost zaključka tuženika da tužitelj tijekom postupka nije uložio istinski napor kako bi dokazao osnovanost svojeg zahtjeva za međunarodnom zaštitom.
8.4 S tim u vezi, po ocjeni Suda pravilno je u ponovljenom postupku tuženik ocijenio kako opisane okolnosti u vezi sadržaja poziva, opisanog načina primanja, kao i neprovjeravanja sa strane tužitelja da li je uistinu pozvan na služenje vojnog roka, predstavljaju nedosljedne i nevjerodostojne navode na kojima se ne može temeljiti zaključak o postojanju zapreke za povratak u zemlju podrijetla.
8.5 Nadalje, pravilno utvrđuje tuženik da je tužitelj negirao političko djelovanje u Ruskoj federaciji, te povezanost sa bilo kakvim antivladinim djelovanjem, zbog čega bi mogao biti okarakteriziran kao protivnik vlasti.
8.6 Tuženik dodatno ukazuje da je tužitelj napustio Rusiju legalno u studenom 2022., dakle nakon prestanka „djelomične“ mobilizacije, slijedom čega nije cijenio osnovanim iskaz tužitelja kako u zemlji podrijetla prijeti progon osobama koje su pobjegle u vrijeme mobilizacije.
9. Stoga Sud ocjenjuje da su u ponovljenom postupku otklonjeni raniji prigovori da na strani tužitelja postoji osnovan strah od proganjanja odnosno da bi prema opisanim okolnostima kod tužitelja postojala subjektivna životna ugroženost, jer utvrđene činjenice tijekom postupka nisu dovoljne za zaključak da postoji opravdani rizik da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, odnosno ozbiljnom individualnom prijetnjom.
10. Slijedom iznesenog, nisu se mogli ocijeniti osnovanim tužbeni prigovori, već Sud smatra da osporavano rješenje sadržava dostatno i valjano obrazloženje u pogledu bitnih činjenica na temelju kojih je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim.
11. S obzirom da je tužitelj (ponovno) saslušavan u ponovljenom postupku, a ranije i pred ovim Sudom, a kako nije stavio primjedbu na svoje iskaze niti je tvrdio da bi u istim iskazima nešto bilo pogrešno navedeno, to Sud nije smatrao potrebnim da se tužitelj (ponovno) saslušava u ovom upravnom sporu, već nalazi da je prema podacima spisa činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.
12. Polazeći od takvih utvrđenja, ocijenjeno je da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je primjenom članka 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
13. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava, niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).
14. Nadalje, u pogledu troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50%, te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
15. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je opunomoćenik tužitelja i tražio troškovnikom predanim na raspravi.
16. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, isplati ukupno navedeni iznos.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. Odvjetnik Milan Banić – putem e- komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
