Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-200/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv ovršenika TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davidu Bajli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o., Zadra, Ulica Zrinsko Frankopanska 38, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1019/2021-20 od 9. siječnja 2025., dana 24. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1019/2021-20 od 9. siječnja 2025. izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.181,81 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 151.517,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, ovrha na nekretninama ovršenika.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti.
3. Ovrhovoditeljica je podnijela odgovor na žalbu iz kojeg proizlazi da predlaže da se žalba ovršenika odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.
6. Pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja je donio na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zadru posl. broj P-90/2012 od 28. prosinca 2012. Navedena presuda, sukladno čl. 23. toč. 1. OZ, predstavlja valjanu ovršnu ispravu, te je sud prvog stupnja na temelju iste osnovano donio rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 22. OZ.
7. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 23. toč. 1. i čl. 22. OZ. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP koje ističe ovršenik.
8. Ovršenik žalbenim navodima pobija rješenje u ovrsi ističući u žalbi da je ovrhovoditeljica prijedlogom za ovrhu trebala obuhvatiti i IR koja je kao tuženica uz ovršenika također sudjelovala u parničnom postupku u kojem je donijeta presuda na temelju koje je određena ovrha. Takvim žalbenim navodima ovršenik tvrdi da u ovršnom postupku u slučaju kada je ovršna isprava presuda koja je donijeta u parničnom postupku povodom tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, postoji nužno suparničarstvo te da prijedlogom za ovrhu moraju biti obuhvaćeni oba tuženika iz parničnog postupka. Međutim, takvi žalbeni navodi ovršenika su neosnovani. Naime, svrha ovršnog postupka je prisilno ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (čl. 1. st. 1. OZ), te se isti sastoji od dva stadija i to stadija određivanja i stadija provedbe ovrhe. S obzirom da ovršenik predstavlja osobu protiv koje se tražbina ostvaruje (čl. 2. toč. 4. OZ) to nadalje znači da je u ovršnom postupku kao ovršenik pasivno legitimirana osoba protiv koje će se ovrha provoditi. Ovrha na nekretninama provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja (čl. 80. OZ), pa je u slučaju predlaganja ovrhe na nekretninama na pasivnoj strani legitimirana osoba koja je vlasnik nekretnine čijom se prodajom treba namiriti ovrhovoditeljeva tražbina i to neovisno o tome da li je ta osoba istodobno i osobni dužnik ovrhovoditelja kao vjerovnika. Navedeno je i logično jer ako u postupku ovrhe na nekretninama ne bi bio pasivno legitimiran vlasnik nekretnine zbog pravila knjižnog prednika iz čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) ne bi bilo moguće provesti niti prvu ovršnu radnju tj. zabilježbu ovrhe.
9. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je ovrhu odredio samo protiv CR koji kao vlasnik dužan trpjeti namirenje ovrhovoditeljičine tražbine na nekretnini koja se nalazi u njegovom vlasništvu. Pritom je neodlučno što on nije i osobni dužnik ovrhovoditeljice i što se ovrhom naplaćuje tuđi dug tj. u ovom slučaju dug porezne dužnice IR. To naravno nikako ne znači i da navedena okolnost isključuje da i IR sudjeluje u ovršnom postupku, ali u tom slučaju ona ne može biti ovršenik, već eventualno treća osoba (ako podnese prigovor iz čl. 59. OZ ili prijedlog za odgodu ovrhe iz čl. 67. OZ) ili sudionik (ako o tome da odgovarajuću izjavu, dokaže pravni interes i o tome sud donese odgovarajuće rješenje – čl. 2. toč. 7. OZ u svezi s čl. 21. st. 1. OZ i čl. 206. st. 3. i čl. 207. ZPP).
10. Neosnovano ovršenik u žalbi ističe i da ovrhovoditeljica u prijedlogu nije navela da se ovrha provodi samo u dijelu u kojem je to potrebno radi namirenja ovrhovoditeljičinog potraživanja. Naime, pobijano rješenje o ovrsi ima sadržaj propisan odredbom čl. 41. st. 1. OZ, te sadrži sve propisane ovršne radnje iz čl. 80. OZ. Prijedlog za ovrhu, i posljedično tome, rješenje o ovrsi, ne treba sadržavati podatak da se ovrha provodi samo u dijelu koje je potrebno za namirenje ovrhovoditeljevog potraživanja jer se to po logici stvari podrazumijeva, a osim toga niti odredbama OZ nije propisano da bi rješenje o ovrsi trebalo sadržavati takav podatak.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi ovršenika da ovrhovoditeljica nije podnijela sve ovršne isprave potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te da je izvršila promjenu ovršne isprave, što, prema stavu ovršenika, nije dopušteno i zbog čega je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Naime, ovrhovoditeljica je već u prvotno podnijetom prijedlogu za ovrhu koji je podnijela 28. prosinca 2021 priložila ovršnu ispravu (presudu Trgovačkog suda u Zadru posl. broj P-90/2012 od 28. prosinca 2012.) u izvorniku tako da žalbeni navodi ovršenika o nepotpunosti prijedloga za ovrhu nisu osnovani. Također, ovrhovoditeljica je predmetnu presudu naznačila i u prvotnom podnijetom prijedlogu za ovrhu (točka III. tog prijedloga), te je ovaj sud upravo zbog toga što iz ranije podnijetog prijedloga za ovrhu nije bilo jasno temeljem koje ovršne isprave ovrhovoditeljica predlaže određivanje ovrhe rješenjem posl. broj Gž Ovr- 325/2023-3 od 19. studenog 2024. ukinuo ranije donijeto rješenje o ovrsi s uputom da sud ovrhovoditeljicu pozove za ispravak i dopunu istog, što je ovrhovoditeljica u nastavku postupka i učinila.
12. Ovršenik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja ovrhu odredio radi namirenja tražbine koja je zastarjela. Ovršenik dakle, u žalbi ističe i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ o kojem žalbenom razlogu ne odlučuje ovaj žalbeni, već prvostupanjski sud, te je u odnosu na taj žalbeni razlog sud prvog stupnja dužan postupiti sukladno odredbi čl. 52. OZ.
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.
14. Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. veljače 2025.
Sudac:
Robert Jambor
