Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-37/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 i 36/24.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-131/2024 od 5. rujna 2024., nakon javne rasprave održane 24. veljače 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice TĐ, optuženog ZĐ i opunomoćenika oštećenog BĐ, Sandra Biondića, odvjetnika u Otočcu, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi ZĐ, sina ZĐ i ŠĐ rođene Z, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], poljoprivrednik, oženjen, otac jednog djeteta, nezaposlen, vlasnik nekretnine na adresi prebivališta, državljanin [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s činom narednika, srednjeg imovnog stanja, odlikovani sudionik Domovinskog rata i dragovoljac Domovinskog rata, neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je 29. ožujka 2024. oko 12:30 u [adresa], na ulazu u dvorište obiteljske kuće brata BĐ, s ciljem da ga zaplaši, prijetećim tonom rekao BĐ da će ih sve pobiti što je kod BĐ izazvalo osjećaj straha za život,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3., Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, optuženi ZĐ se osuđuje na kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom ZĐ se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP-a, nalaže se optuženom ZĐ podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 12,16 EUR i paušalne svote u iznosu od 60,00 EUR, ukupno 72,16 EUR, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Optuženik će biti dužan podmiriti i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, ukoliko naknada tih troškova bude zatražena u zakonskom roku.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 6. rujna 2024. optužnicu broj KO-DO-131/2024 od 5. rujna 2024., kojom je ZĐ optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog u članku 139. stavku 2. i 3., a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11. (list 81 – 83 spisa). Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-133/2024- 10 od 16. prosinca 2024. (str. 105 – 107 spisa).

2. Žrtva BĐ očitovao se, posredstvom opunomoćenika, da želi sudjelovati u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika, ali da neće postaviti imovinskopravni zahtjev (str. 118 spisa).

3. Optužena FĐ očitovala se da se ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo (str. 128 spisa).

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka AĐ (str. 130 – 131 spisa), te je pročitao sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po članku 208.a ZKP-a, sa snimkom (list 4 – 10 spisa); zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ZĐ, sa snimkom (list 35 – 38 spisa); zapisnik o dokaznom ročištu radi ispitivanja svjedoka-žrtve BĐ, od 7. lipnja 2024. (list 65 – 69 spisa). Prije završetka dokaznog postupka pročitani su podaci prekršajne (str. 118 – 118 spisa) i kaznene (str. 120 – 121 spisa) za optuženika. Optuženi ZĐ svoj je iskaz, na vlastiti zahtjev i u skladu s odredbom članka 417.a stavka 5. ZKP-a, iznio na početku dokaznog postupka (str. 128 – 129 spisa).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene cjelokupnog dokaznog materijala i analize svakog provedenog dokaza zasebno, ali i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ZĐ počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

6. Optuženi ZĐ u svom je iskazu naveo (str. 128 – 129 spisa) da se događaj zbio 29. ožujka 2024., na Veliki petak. Negdje oko 11:30 sati stajao je u svom dvorištu, odakle je čuo zvuk kamiona, na kojeg isprva nije obraćao pažnju, a kada je pogledao, vidio je da je riječ o kamionu s prikolicom na koju su bila natovarena bukova stabla, otprilike 20 tona. Kamion s prikolicom upao je u pijesak, na zemljištu između optuženikove kuće i kuće njegovog brata BĐ. Bojao se da će oštetiti žlijeb, ali vozaču nije ništa govorio, jer mu ga je bilo žao. Vozač je, manevrirajući, napravio veliku rupu u pijesku. Tada je došao optuženikov brat BĐ, i bez optuženikovog dopuštenja razbacao elemente optuženikove ograde ("ljese"), kako bi kamion mogao otići na stabilniji teren. Kamion je nakon toga opet upao u pijesak, a u pomoć su mu pritekli susjedi s dva traktora. Vozač mu se ispričao, rekavši da nije znao da je riječ o njegovom zemljištu, a optuženik mu je odgovorio da nije on kriv, nego onaj tko ga je navodio. Optuženikov brat BĐ otišao je iza kamiona, odakle je u optuženikovom pravcu mahao štapom, da bi potom optuženiku pokazao srednji prst. Nakon toga je BĐ vratio sve one razbacane elemente ograde, a optuženik je otišao do svoje kuće kako bi uzeo mobitel i pozvao policiju. Policija je došla za nekih 45 minuta. AĐ, sin optuženikove nećakinje, uzeo je lopatu i krenuo izravnavati zemljište koje je bilo izrovano manevriranjem kamiona s prikolicom. Upozorio je AĐ da to ne čini, da će doći policija i napraviti očevid, a AĐ mu je rekao da će to popraviti, da su njih dvojica (misleći na BĐ i optuženika) braća. BĐ je za to vrijeme rzao kao konj, stojeći pored svoje ljetne kuhinje, na udaljenosti 20 do 30 metara od optuženika. Poslije su došli policajci i razgovarali sa svima koji su ondje bili, a oko 16 sati istoga dana i pripadnici kriminalističke policije, koji su optuženika pozvali da pođe s njima u postaju. Optuženik za sebe tvrdi da nije nasilan, da je radio u inozemstvu, odslužio vojni rok u bivšoj državi i bio sudionik Domovinskog rata. S bratom BĐ u zavadi je duže od 40 godine, ali to je Jurina krivnja, jer je ovaj tukao svoju suprugu, a i njihove roditelje.

7. Nije sporno da je 29. ožujka 2024., oko podneva, došlo do sukoba između optuženog ZĐ i oštećenog BĐ, zbog događaja u kojem je sudjelovao kamion s trupcima, koji je, manevrirajući, ostavio tragove na zemljištu između dviju kuća. Sporno je je li optuženi ZĐ te prigode svom brati BĐ uputio prijeteće riječi navedene u činjeničnom dijelu optužbe.

8. Primjenom članka 431. stavka 2. ZKP-a, pročitan je zapisnik o dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka-žrtve BĐ (list 68 – 69 spisa); navedeno ispitivanje mora se smatrati konfrontiranim, jer je na ročište o dokaznoj radnji, kako to proizlazi iz zapisnika, osumnjičeni ZĐ bio uredno pozvan, premda nije pristupio. U svom iskaz svjedok BĐ u bitnom je naveo da je 29. ožujka 2024. njemu došao kamion koji je dovezao trupce i istovario ih u dvorište, te mu je tada pomagao unuk AĐ. Kamion je u dvorištu zbog vlažnog tla propao u zemlju, pa ga je bilo potrebno izvući. Traktorima su mu pomagali susjedi. ZĐ je bio u svom dvorištu, a kada je vidio da svjedokov unuk zgrće utore koji su ostali od kamiona, izašao je iz dvorišta i rekao "što to radiš, sve ću vas pobiti", čime je kod njih izazvao osjećaj straha.

9. Svjedok MĐ u svom je iskazu naveo (str. 130 – 131 spisa) da je svom djedu BĐ došao pomoći istovariti kamion s trupcima. Kamion je zapeo, a susjedi su priskočili u pomoć, kako bi izvukli zaglavljeni kamion. Kada je sve obavljeno, ostali su tragovi koje je kamion napravio, koje je svjedok krenuo popraviti, lopatom zatrpavajući nastale rupe, dok je njegov djed stajao iza kuće, na štakama. Uto je došao optuženik, prozvao ih je da što to rade, da će doći policija, a da će ih on sve pobiti. Djed i svjedok MĐ su se uplašili i otišli u kuću.

10. Sud prihvaća iskaza svjedoka-žrtve BĐ, optuženikovog brata, i svjedoka AĐ, optuženikovog pranećaka. Iako su optuženi ZĐ i njegov brat BĐ u višedesetljenoj međusobnoj zavadi, zbog koje valja kritički i pomno promatrati njihove iskaze, isto se ne može reći i za svjedoka AĐ, unuka BĐ i optuženikovog pranećaka, koji očito u toj zavadi ne sudjeluje, i nema nikakvog motiva neistinito svojim iskazom teretiti djedovog brata BĐ. Dapače, i iz iskaza samog optuženika proizlazi da je ponašanje AĐ prema optuženiku bilo pomirljivo, da je nastojao popraviti štetu (ako se štetom mogu nazvati tragovi kotača na tlu) koju je ostavio kamion, pozivajući se pritom i da su optuženi ZĐ i oštećeni BĐ braća. Dakle, nije logično niti očekivano da bi svjedok AĐ govorio neistinu kada je rekao da je njemu i BĐ optuženik rekao da će ih pobiti, a što je njih dvojicu uplašilo. S druge strane, i iz iskaza samog optuženika proizlazi da je bio revoltiran bratovim postupkom, a da bratu i inače mnogo toga zamjera, zbog čega desetljećima ne razgovaraju. Stoga je logično da je optuženi ZĐ, izgovarajući prijetećim tonom riječi navedene u činjeničnom dijelu optužbe (da će ih "sve pobiti"), kod BĐ izazvao osjećaj straha za vlastiti život.

11. Takvim svojim postupanjem optuženi ZĐ ostvario je sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a pritom je postupao s izravnom namjerom, bivajući svjestan obilježja kaznenog djela, i htijući njihovo ostvarenje: bivajući svjesna da drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, i da to čini bliskoj osobi, svom bratu BĐ. Stoga ga je sud za počinjenje terećenog kaznenog djela proglasio krivim. Optuženi ZĐ bio je pritom potpuno ubrojiv (njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje), postupao je izravnom namjerom prvog stupnja (bivajući svjestan obilježja kaznenog djela, i htijući njihovo ostvarenje), te je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoje nikakvi ispričavajući razlozi – postupao je s najvišim stupnjem krivnje.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Olakotnim je cijenjeno to što je optuženi ZĐ, kako to pokazuju podaci kaznene i prekršajne evidencije, neosuđivana osoba, što upućuje na zaključak da počinjeno kazneno djelo predstavlja izolirani eksces u njegovom inače urednom građanskom životu. Olakotnim je cijenjeno i to što je riječ o odlikovanom sudioniku Domovinskog rata, koji je kao takav sudjelovao u obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, a što mu je društvo dužno uzeti u obzir kada mu odmjerava kaznu zbog protupravnog postupka. Otegotnih okolnosti, osim same težine kaznenog djela, sud nije našao. Za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Sud je ocijenio da optuženi ZĐ i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela (podloga za takav zaključak je njezina dosadašnja neosuđivanost), te je, osuđujući optuženika na kaznu zatvora od sedam mjeseci, istom izrekao i uvjetnu osudu, sukladno članku 56. KZ/11, po kojoj kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženi ZĐ u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovakva sankcija će, po ocjeni suda, u potrebnoj i dovoljnoj mjeri utjecati na optuženog ZĐ da shvati nedopustivost onoga što je učinio, uz postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka.

13. Imovinskopravni zahtjev nije bio postavljen, te nije bio predmetom odlučivanja.

14. Kako je optuženi ZĐ presudom proglašena krivom, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a, uvezi s člankom 145. stavkom 2. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP-a, naloženo mu je podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke u iznosu od 12,16 EUR i paušalne svote u iznosu od 60,00 EUR, ukupno 72,16 EUR, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Optuženik će biti dužan podmiriti i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, ukoliko naknada tih troškova bude zatražena u zakonskom roku.

U Gospiću 24. veljače 2025.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj KO-DO-131/2024

2. Optuženi ZĐ, [adresa] 284

3. Opunomoćenik oštećenika Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu