Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4849/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu I-tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv I-tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa], OIB: 95093210687 i II-tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa], OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 24. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Određuje se I-tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske sa sjedištem u [adresa], OIB: 95093210687 u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana donijeti odluku po žalbi tužitelja od dana 6. rujna 2024. godine na propuštanje u odlučivanju u roku po zahtjevu tužitelja od 2009. godine za konvalidacijom ugovora u postupku koji se vodi pred Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektorom za imovinsko-pravne poslove, Odjelom za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/20-06/7."
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja u odnosu na II-tuženika.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu ovom sudu dana 27. studenog 2024. godine radi šutnje uprave. Naime, tužitelji su 2009. godine podnijeli zahtjev za konvalidacijom ugovora u postupku, koji se pod KLASOM: UP/I-942-01/20-06/7 vodi pred Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektorom za imovinsko-pravne poslove, Odjelom za naknade i izvlaštenja. Dana 6. rujna 2024. godine tužitelji su podnijeli žalbu radi šutnje administracije, no o istoj nije odlučeno do dana podnošenja ove tužbe.
2. Obzirom na sve navedeno, tužitelji ovime u otvorenom zakonskom roku ulažu tužbu radi šutnje administracije te predlažu da sud uz održavanje glavne rasprave donese presudu, kojom se određuje tuženicima, i to I-tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske sa sjedištem u [adresa], OIB: 95093210687 i II-tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske sa sjedištem u [adresa], OIB: 72910430276, u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana donijeti odluku po žalbi tužitelja od dana 6. rujna 2024. godine na propuštanje u odlučivanju u roku po zahtjevu tužitelja od 2009. godine za konvalidacijom ugovora u postupku koji se vodi pred Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektorom za imovinsko-pravne poslove, Odjelom za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-942-01/20-06/7. Nadalje, tužitelji predlažu da sud naloži tuženicima nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka, a to sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja teče na taj iznos od presuđenja pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
3. U svom odgovoru na tužbu I-tuženik ističe da nije nadležno drugostupanjsko tijelo prvostupanjskom tijelu koje se navodi u tužbi ‒ Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, Sektoru za imovinsko-pravne poslove, Odjelu za naknade i izvlaštenja. Isti navodi da nije javnopravno tijelo koje odlučuje o žalbama protiv odluka ili postupanja navedenog prvostupanjskog tijela, odnosno ne postoji nadležnost I-tuženika u upravnom području naknada i izvlaštenja. Stoga slijedi da I-tuženik nije pasivno legitimiran u ovom sporu jer nije javnopravno tijelo koje je propustilo odlučiti o žalbi, pa u odnosu na I-tuženika, tužbu treba odbiti, podredno odbaciti.
4. U svom odgovoru na tužbu II-tuženik navodi da je odlučio rješenjem, KLASA: UP/II-942-01/24-01/360, URBROJ: 514-04-03-01/02-24-02 od 23. prosinca 2024. godine o žalbi tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izjavljenoj radi šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela na za naknade i izvlaštenja u predmetu koji se pred prvostupanjskim tijelom vodi pod oznakom, KLASA: UP/I-942-01/20- 06/7, radi zahtjeva za konvalidacijom ugovora. Drugostupanjsko rješenje je na temelju članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) dostavljeno prvostupanjskom tijelu radi uručenja strankama. Slijedom navedenog, više nema razloga za postupanje suda po tužbi zbog šutnje uprave odnosno nedonošenja i nedostavljanja drugostupanjskog rješenja u propisanim rokovima, pa tuženik predlaže sudu da na temelju članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) obustavi upravni spor.
5. Tužitelji su u svom podnesku od 22. siječnja 2025. godine naveli da su dana 10. siječnja 2025. godine zaprimili dopis suda od 9. siječnja 2025. godine, te da su zadovoljni naknadno donesenom odlukom, odnosno rješenjem II-tuženika, KLASA: UP/II-942-01/24-01/360, URBROJ: 514-04-03-01/02-24-02 od 23. prosinca 2024. godine. Nadalje, tužitelji potražuje trošak upravnog spora, s time da ispravljaju zahtjev za naknadnom troška podneskom od 14. veljače 2025. godine.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona. Naime, članak 16. (članak 17.) ZUP/91 propisuje da se stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje po propisima kojima se određuje određena upravna oblast ili se određuje nadležnost pojedinih organa. Tako je stvarna legitimacija materijalno pravna pretpostavka od koje zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tako stvarna legitimacija tužitelja (aktivna legitimacija) postoji ako on kao tužitelj na osnovi propisa materijalnog prava ima ono subjektivno pravo čiju zaštitu u konkretnom sporu traži, a stvarna legitimacija tuženika (pasivna legitimacija) ako je zahtjev za pružanje pravne zaštite prema propisima materijalnog prava osnovano upravljen upravo protiv označenog tuženika. To znači da je tužitelj stvarno aktivno legitimiran u konkretnom sporu ako je nositelj propisane pravne ovlasti, a tuženik je stvarno pasivno legitimiran ako je nositelj propisane pravne dužnosti. Stoga stvarna legitimacija nije procesno, nego materijalno pravno pitanje, odnosno pretpostavke od koje zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva ili istaknutog materijalno pravnog prigovora. O utvrđenju postojanja ili nepostojanja stvarne aktivne i pasivne legitimacije u konkretnom sporu ovisi odluka suda, kojom će sud tužbeni zahtjev tužitelj protiv označenog tuženika usvojiti ili pak istog odbiti. U svezi s tim potrebito je uputiti na članak 18. stavak 2. Zakona o naknadi, koji propisuje da osobi koja je na temelju stavka 1. ovoga članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev služba nadležna za obavljanje imovinsko pravnih poslova u upravnom tijelu županije, odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave, koji se odnose na imovinsko pravne poslove. Nadalje, članak 71. Zakona o naknadi propisuje da se protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za naknadu oduzete imovine, može podnijeti žalbu Ministarstvu pravosuđa. To se isto odnosi i na žalbu povodom zahtjeva tužitelja za konvalidacijom ugovora, pa je trebalo odbiti tužitelje sa tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženika.
7. Nadalje, odredbom članka 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24.) propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavkom 1. i 2., člankom 103. stavkom 1. ili člankom 165. ovoga Zakona.
8. Odredbom članka 103. stavka 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.
9. Budući da su tužitelji ovaj upravni spor pokrenuli iz razloga što tuženici nisu odlučili o njihovoj žalbi u zakonom propisanom roku od 60 dana shodno članku 121. ZUP-a, a II-tuženik je tijekom upravnog spora donio odluku, što proizlazi iz navoda iz odgovora na tužbu, a kojom je odlučio o istoj, valjalo je temeljem članka 106. stavka 1. točke 2., a u vezi s člankom 103. stavkom 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
10. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora temeljem članka 147. stavka 2. ZUS-a.
U Zagrebu 24. veljače 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a), te izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32
2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa]
3. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, [adresa]
4. U spis
