REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1892/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice GG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, radi šutnje uprave, 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II-335-06/24-01/64, URBROJ: 529-06-03- 02/1-24-4 od 16. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II- 335-06/24-01/64, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-4 od 16. kolovoza 2024. obustavljen je postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II-335-06/24-01/64, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-4 od 16. kolovoza 2024. tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 6. studenoga 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupaka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela da osporava u cijelosti sve navode tuženika navedene u osporavanom rješenju, navodeći da je u konkretnom slučaju tuženik, temeljem dokumentacije koja prileži spisu, trebao donijeti rješenje kojim se tužiteljici odobrava pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu s obzirom da se u konkretnome slučaju radi samo o promjeni postojećih, već prethodno utvrđenih odobrenja. Istaknuo je, da je „navodno“ prvostupanjsko tijelo, 28. lipnja 2024. donijelo rješenje kojim je odbačen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu kao nerazumljiv, a koje rješenje tužiteljica da nikad nije zaprimila te ukoliko je uistinu doneseno, da je doneseno po zaprimanju žalbe tužiteljice radi šutnje uprave, a iz čega proizlazi, da je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Smatra da je uz svoj zahtjev priložila svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje je prvostupanjsko tijelo moglo odlučiti o zahtjevu tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje usluga u domaćinstvu, jer u odnosu na nekretninu koja je predmet postupka i u kojoj se nalaze smještajne jedinice, studio apartmani za iznajmljivanje, već postoji prijašnje rješenje kojim se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a koje rješenje datira iz 2013. godine te se u konkretnom slučaju samo promijenila osoba ovlaštena za pružanje usluga iznajmljivanja sa prijašnje ĐG, na koju glasi rješenje iz 2013., na sadašnju osobu GG, ovdje tužiteljicu pa tužiteljica smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti novo rješenje kojim će se utvrditi da predmeti iznajmljivanja nisu više tri studio apartmana i jedan apartman, već samo studio apartmani te da se smještajni kapacitet smanjio sa dosadašnjih 13 gostiju na 9. Slijedom navedenog, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 16. kolovoza 2024., uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga suda 17. prosinca 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja tvrdeći da tužiteljica nije podnijela uredan zahtjev sa svom potrebnom dokumentacijom da bi se o tom zahtjevu pozitivno meritorno moglo odlučiti te da iz spisa prvostupanjskog predmeta neupitno proizlazi da je o navedenom zahtjevu tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu prvostupanjsko tijelo i odlučilo rješenjem od 28. lipnja 2024. protiv kojeg tužiteljica ima pravo izjaviti žalbu, slijedom čega je tuženik mogao jedino obustaviti postupak po žalbi tužiteljice zbog šutnje uprave, a nikako pozitivno odlučiti o njezinom zahtjevu, o kojem je prvostupanjsko tijelo već riješilo. Nastavno, tuženik je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice u konačnici predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz nadoknadu troška upravnoga spora.

4. U ovom upravnom sporu 20. veljače 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, u skladu s odredbom čl. 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je zamjenici opunomoćenika tužiteljice u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužiteljice je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica 5. travnja 2024. Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, da je zahtjev tužiteljice bio nerazumljiv te nije omogućio postupanje po istom, zbog čega je tužiteljica zaključkom prvostupanjskog tijela od 20. srpnja 2024., koji joj je uručen 10. lipnja 2024., pozvana da pojasni zahtjev i otkloni proturječnosti u odnosu na priloženu dokumentaciju koju je dostavila uz zahtjev. Utvrđeno je, da se tužiteljica u određenom roku od 8 dana nije očitovala na zaključak prvostupanjskog tijela, a bila je upozorena na posljedice propuštanja očitovanja, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 28. lipnja 2024. odbačen zahtjev tužiteljice kao nerazumljiv. Utvrđeno je, da je tužiteljica 20. lipnja 2024. podnijela žalbu tuženiku radi šutnje uprave u prvom stupnju, odnosno jer nije odlučeno o njezinom zahtjevu za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, kojem da je priložila sve potrebne isprave, da je po primitku žalbe tužiteljica od 20. lipnja 2024. zatraženo očitovanje prvostupanjskog tijela, nakon čega je osporavanim rješenjem tuženika od 16. kolovoza 2024. obustavljen postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave uz obrazloženje da je nakon zaprimanja zahtjeva tužiteljice od 5. travnja 2024., zaključkom prvostupanjskog tijela od 20 svibnja 2024. pozvana tužiteljica pojasniti zahtjev i otkloniti proturječnosti u odnosu na priloženu dokumentaciju, a sve iz razloga što je zahtjev tužiteljice bio nerazumljiv i onemogućio postupanje po istom, da je navedeni zaključak prvostupanjskog tijela od 20. svibnja 2004. tužiteljica zaprimila 10. lipnja 2004. te nije postupila po istom. Utvrđeno je, da je postupajući po navedenoj žalbi tužiteljice, tuženik pozivom na članak 46. stavak 5. ZUP-a, donio ovdje osporavano rješenja kojim je obustavio postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave, kao i da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Naime, odredbom članka 46 stavka 5. ZUP-a propisano je, da kada se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka rješenjem će se obustaviti postupak.

8. Odredbom članka 119. stavak 1. ZUP-a propisano je, da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke, dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku, a u stavku 2. citiranog članka 119. ZUP-a propisano je, da kada drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 30 dana. U stavku 3. citiranog članka 119. ZUP-a propisano je, da kada drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za ne donošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

9. Imajući u vidu da je tužiteljica podnijela tuženiku žalbu zbog šutnje uprave u prvom stupnju 20. lipnja 2024., da je prvostupanjsko tijelo 28. lipnja 2024. odlučilo o zahtjevu tužiteljice od 5. travnja 2024. na način da je odbacilo zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa], kao nerazumljiv, (da je navedeno rješenje zbog gubitka preporučene pošiljke RG464589515HR prvostupanjsko tijelo dostavilo tužiteljici 29. studenog 2024., a kako to proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka), to je pravilno tuženik osporavanim rješenjem pozivom na odredbu članka 119. ZUP-a u svezi s 46. stavak 5. ZUP-a obustavio postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave, jer je prvostupanjsko rješenje od 28. lipnja 2024. bilo doneseno i otpremljeno tužiteljici pa ne postoji niti šutnja uprave u prvom stupnju.

10. Na ostale tužbene navode kojima tužiteljica ističe da je tuženik trebao donijeti rješenje kojim se tužiteljici odobrava pružanje ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu, obzirom da se u konkretnom slučaju radi samo o promjeni postojećih, već prethodno utvrđenih odobrenja, odnosno da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo moglo utvrditi pravo stanje stvari na temelju činjenica i dokaza koje je podnijela sama stranka, a ne pozivati tužiteljicu zaključkom na nadopunu dokumentacije otklanjanjem proturječnosti, ukazuje se tužiteljici da takve navode može isticati u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 28. lipnja 2024. kojim je odbačen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu građana na adresi [adresa], a ne i u predmetnom upravnom sporu, predmet kojeg je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 16. kolovoza 2024. kojim se obustavlja postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave.

11. Dakle, u ovom upravnom sporu bilo je potrebno odlučiti je li pravilno tuženik obustavio postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice izjavljene zbog šutnje uprave u prvom stupnju pozivom na gore citiranu odredbu članka 46. stavak 5. ZUP-a, ne ulazeći pritom u zakonitost prvostupanjskog rješenja od 28. lipnja 2024., jer tužiteljica protiv istog ima pravo izjaviti žalbu tuženiku.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.

13. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, to tužiteljica nema pravo ni na nadoknadu troška upravnog spora sukladno članku 147. stavak 1. ZUS-a, a niti tuženik kao službena osoba nema pravo na nadoknadu troška upravnog spora u vidu zatraženog putnog troška jer nije nazočio ročištu održanom kod ovog Suda 20. veljače 2025. pa se isti ukazuje neosnovanim.

U Rijeci 24. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, Zagrebačka 5/I

- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14