Poslovni broj: UsI-1494/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: FI iz [adresa], Cementara 4, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Matiji Smiljaniću, odvjetniku u Zagrebu, Draškovićeva 44, protiv tuženika: Agencija za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38/5, OIB: 83358955356, kojeg zastupa opunomoćenik OI, diplomirani pravnik, zaposlenik, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, nakon javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Bruna Perkovića, odvjetnika u Splitu i opunomoćenika tuženika, dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske KLASA: UP/l-602- 06/23-04/66, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od dana 10. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske KLASA: UP/l-602-06/23-04/66, URBROJ: 355-03- 01/16-23-01 od dana 10. svibnja 2023., tužitelj je, u bitnom, naveo kako je u Bosni i Hercegovini još dana 13. studenog 2019. rješenjem Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete imenovana Komisija domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolske ustanove „Logos centar“u Mostaru. U svojem izvještaju Komisija utvrđuje mišljenje da je djelovanje Visoke škole „Logos centar“ u Mostaru u potpunosti usklađeno s Kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini te preporučuje Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine izdavanje Preporuke za akreditaciju Visoke škole „Logos centar“ u Mostaru na period od pet godina te Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije izdavanje rješenja o akreditaciji u skladu s tom preporukom. Slijedom navedenog Izvješća Komisije domaćih i izabranih stručnjaka Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete je dana 8. listopada 2020. donijelo rješenje broj: 05-33-1-383-14/19 kojim se u državni registar akreditovanih visokoškolskih ustanova u BiH dopušta upis visokoškolske ustanove Visoka škola „Logos CENTAR“ Mostar. Nadalje, nije jasno iz kojih razloga tuženik više ne priznaje navedene kvalifikacije stečene na Visokoj školi Logos kada je iste kvalifikacije do samo nekoliko tjedna prije redovno smatrao pravovaljanim i iste priznavao u Republici Hrvatskoj. Kao dokaz navedenoj činjenici da se dostavlja rješenje AZVO od dana 11. travnja 2022. KLASA: UP/I: 602-06/22- 01/0430 kojim se rješenjem priznaje inozemna visokoškolska kvalifikacija koju je izdala Visoka škola Logos u Mostaru. Tuženik da nije ničime dokazao da Visoka škola Logos Centar ne zadovoljava kriterije za pozitivno mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji. Nadalje, u svojem pobijanom rješenju tuženik pogrešno navodi kako institucija nadležna za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini- HEA - Agencija za razvoj i osiguranje kvalitete nije uspjela dokazati usklađenost svog rada kao ni postupaka koje provodi s Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG). Tužitelj ističe kako je upravo ENQA (Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju) priznalo HEA-u kao pridruženu članicu te je istoj i produženo članstvo u ESG. Citirajući odredbe Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija naveo je kako je Visokoškolska ustanova Visoka škola "Logos centar" u Mostaru podnijela Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ-a zahtjev za institucionalnu akreditaciju br: 164/19 dana 7. veljače 2019. Ministarstvo da je zaprimljeni zahtjev i svu pripadajuću dokumentaciju proslijedilo Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete BiH sa prijedlogom za imenovanje članova Povjerenstva stručnjaka. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH da je donijela rješenje o imenovanju Povjerenstva stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvalitete i davanje preporuke o akreditaciji visokoškolske ustanove Visoke škole „Logos centar“ u Mostaru, broj: 05-33-1-383-2/19 od dana 13. studenog 2019. Povjerenstvo da je, nakon uvida u Samoevaluacijsko izvješće, zakazalo akreditacijsku posjetu instituciji 4. i 5. prosinca 2019. Prilikom akreditacijske posjete da su članovi Povjerenstva održali razgovore s menadžmentom institucije, članovima tima za izradu Samoevaluacijskog izvješća, administrativnim osobljem, profesorima, predavačima i asistentima, studentima, svršenim studentima, predstavnicima tržišta rada, a sve s ciljem provjere i dokazivanja ispunjenosti kriterija za akreditaciju. Na osnovu Izvještaja Povjerenstva stručnjaka da visokoškolska ustanova Visoka škola "Logos centar" u Mostaru ispunjava propisane uvjete za akreditaciju, da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH donijela Preporuku o akreditaciji broj: 05-33-1-383-8/19 od dana 22. travnja 2020., na temelju koje je Visoka škola "Logos centar" u Mostaru dobila rješenje o institucionalnoj akreditaciji od Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ-a broj: 05-03-02-386-6/19 od dana 21. svibnja 2020. Nadalje, da tuženik pogrešno navodi da je Odluka o zapošljavanju i uvjetima koje osoba mora ispuniti da bi se zaposlila na određeno radno mjesto u RH u diskreciji poslodavca. Navedenim postupanjem tuženika da je onemogućen pristup tržištu rada tužitelju s obzirom da javne i druge službe RH zahtijevaju priznavanje diplome, odnosno odluku o priznavanju visokoškolske kvalifikacije od strane AZVO, čime da AZVO direktno dovodi tužitelja u diskriminirajući položaj. Agencija za razvoj visokog obrazovanja Hrvatske (AZVO) da nije nikome dostavilo obavijest, upozorenje ili neki drugi akt kojim obavještava studente i buduće studente i visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini da im diplome neće biti više priznate u Hrvatskoj. Također, da nisu obavijestili ni visokoškolske ustanove u BiH da im više neće biti priznate diplome u Hrvatskoj ukoliko imaju akreditaciju samo od HEA. Prilikom donošenja pobijanog rješenja da je došlo do povrede nekoliko načela normiranih kako međunarodnim konvencijama tako i važećim domaćim propisima, a naročito Zakonom o općem upravnom postupku. Ujedno je pobijano rješenje donijeto bez da upravno tijelo vodi računa o nužnosti i obvezatnosti primjene prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje i kao ESLJP). Zatim je pobijano rješenje, tj. postupak koji mu je prethodio, u suprotnosti sa čak 7 načela ZUP-a (zakonitosti, razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, samostalnosti, učinkovitosti i ekonomičnosti, slobodne ocjene dokaza, a naročito jednom od bitnih temelja upravnog postupka: načelu zaštite stečenih prava). Slijedom svega naprijed navedenoga, da se predlaže usvojiti tužbu i poništiti utuženo rješenje tuženika te predmet s kompletnom dokumentacijom dostaviti na ponovni postupak, gdje će se donijeti novo, na Zakonu osnovano rješenje.

2. Zamjenik opunomoćenik tužitelja je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi te da predlaže sudu da po službenoj dužnosti pokrene postupak ustavnosti Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija jer je zakon diskriminatoran iz razloga koji su izneseni u tužbi te da se zbog toga zastane s ovim postupkom do odluke Ustavnog suda RH o ustavnosti toga zakona.ž. U spis za sud i protivnu stranu da se predaje presuda Upravnog suda u Osijeku Usl-344/23 gdje da je u predmetu identičnog činjeničnog supstrata tužba usvojena u cijelosti.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu Zakon) postupak vrednovanja inozemnih kvalifikacija provodi se u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u RH (članak 6.). Nakon provedenog postupka vrednovanja izdaje se mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo (članak 9.). Dakle, da zakonodavac nije propisao donošenje odluke ili upravnog akta, već mišljenja koje samo po sebi nije obvezujuće, stoga da u konačnici radi ostvarivanja pristupa tržištu rada isto ne obvezuje poslodavca prilikom sklapanja ugovora o radu, odnosno zasnivanja radnog odnosa. Zakonom (članak 8.) je propisano što tuženik u postupku vrednovanja procjenjuje, dakle radi se o procjeni koja je slobodna ocjena tuženika, a nakon koje procjene on donosi mišljenje, a ne odluku, odnosno upravni akt. Donošenjem mišljenja da se tuženik očituje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u RH. Stoga, da je nesporno da pravo na pristup tržištu rada ne proizlazi niti je uvjetovano mišljenjem tuženika, već da proizlazi iz stečene inozemne obrazovne kvalifikacije. U pobijanom rješenju da je tuženik detaljno obrazložio iz kojeg razloga smatra da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije tužitelja koju je stekao na visokom učilištu Visoka škola “Logos centar”, Mostar, Bosna i Hercegovina, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj. Tužiteljevo pozivanje na činjenicu da je navedenu kvalifikaciju tuženik već priznavao u svojim ranijim rješenjima i da mu nije jasno iz kojih razloga više ne priznaje navedene kvalifikacije stečene na predmetnoj visokoj školi da nije relevantno za predmet ovog spora niti za postupanje u konkretnom slučaju. Prije svega iz razloga jer se radi o vrednovanju stečene kvalifikacije radi pristupa tržištu rada, a ne o priznavanju stečene kvalifikacije radi nastavka obrazovanja i dr. Također, Zakon temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje donesen je dana 10. lipnja 2022. i stupanjem na snagu tog Zakona da je prestala primjena Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija temeljem kojih je doneseno rješenje na koje se poziva tužitelj u svojoj tužbi (rješenje od dana 11. travnja 2022.). Dakle, razlog zbog kojeg je tuženik donio predmetno mišljenje u postupku vrednovanja tužiteljeve obrazovne kvalifikacije, a koje je drugačije od rješenja na koje se poziva tužitelj u tužbi (od dana 11. travnja 2022.) je promjena materijalnih propisa koji uređuju taj postupak i činjenica da se ne radi o postupku priznavanja, već postupku vrednovanja. Naime, stupanjem na snagu Zakona da je tuženik obvezan u postupcima vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija postupati isključivo u skladu sa Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za vrednovanje. Navodi tužitelja vezani za akreditaciju i donošenje preporuke o akreditiranju visoke škole “Logos centar u Mostaru da nisu relevantni za donošenje odluke o meritumu ovog spora jer da tuženik ne spori te činjenice niti te činjenice utječu na provođenje postupka vrednovanja stečene obrazovne kvalifikacije na toj visokoj školi u Republici Hrvatskoj u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u RH. Također, da pogrešno zaključuje tužitelj da pridruženo članstvo Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete - HEA, Europskoj udruzi za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) - krovnom europskom udruženju agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju koje imaju sjedište u Europskom prostoru visokog obrazovanja - znači da je time dokazano da je HEA uskladila svoj rad i postupke koje provodi s Europskim standardima i smjernicama za osiguravanja kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG). Upravo suprotno, razlog zašto HEA nije postala članica, već pridružena članica da je vidljivo iz izvješća ENQA-e, na temelju kojeg je donesena odluka o pridruženom članstvu. U Izvješću i u Odluci da je navedeno “...ukupna razina usklađenosti s dogovorenim ESG-em nije dovoljna za dodjelu članstva HEA-i, budući da postoji niz problematičnih područja”, da izvješća o vanjskim evaluacijama visokih učilišta u BiH koje je provodila HEA međusobno se razlikuju u smislu dubine analize, te iako su u izvješćima o vanjskim evaluacijama koje provodi HEA identificirane nepravilnosti u radu visokih učilišta, HEA i dalje pozitivno vrednuje rad tih visokih učilišta.”. Nadalje, status pridruženog članstva u skladu s ENQA-inim pravilima da se upravo dodjeljuje u slučaju utvrđene neusklađenost rada agencije i njenih postupaka s ESG-om. Postupanjem po zahtjevu tužitelja, da tuženik nije prekršio niti jedno načelo propisano čl. 3. Zakona na koje da se poziva tužitelj u tužbi. Tuženik da je obvezan, upravo poštujući načelo ustavnosti i zakonitosti, postupati u skladu s važećim propisima i donositi akte, odluke, mišljenja koja su utemeljena na propisima koji su važeći u Republici Hrvatskoj. Navodi tužitelja kojima čini upitnim opravdanost razloga za nepriznavanje navedene kvalifikacije stečene na predmetnoj visokoj školi, kao i navodi da je tuženik te kvalifikacije priznavao u svojim prijašnjim odlukama, u potpunosti su irelevantni jer se, u konkretnom slučaju, ne radi o postupku priznavanja, već o postupku vrednovanja, a koje postupke Zakon posebno uređuje i regulira. Slijedom navedenog, da su netočne tvrdnje tužitelja da tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja nije vodio računa o nužnosti i obveznosti primjene prakse Europskog suda za ljudska prava, da je njegovim postupanjem došlo do povrede načela normiranih međunarodnim konvencijama, a da su točni navodi tužitelja da tuženik nije dostavio “obavijest, upozorenje ili neki drugi akt kojima obavještava studente i buduće studente i visokoškolske ustanove u BiH da im diplome neće biti priznate u Republici Hrvatskoj”. Takva obveza da nije propisana niti jednim zakonom ili propisom Republike Hrvatske. Tužitelj da je svoju obrazovnu kvalifikaciju stekao u drugoj državi

- BIH, a pobijanim rješenjem da ta kvalifikacija nije derogirana, već da je tuženik procijenio naziv, razinu, obujam, profil i kvalitetu inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja proizlaze iz iste u državi stjecanja. Tuženik da je donio mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. Tuženik da ukazuje da je Naslovni sud donio dvije nepravomoćne presude s istim predmetom spora kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, prihvaćajući argumente i pravni stav tuženika. Slijedom navedenog, da tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu, da se protivi prijedlogu tužitelja za zastajanjem postupka jer smatra da je ovo pravno pitanje. Nadalje, da se poziva na presude ovoga suda u istovrsnim predmetima i to presude Visokog upravnog suda u predmetima Usž-458/2024-2, Usž-3754/2023-2, Usž-3157/2023-2 te presude Upravnog suda u Splitu pod posl. br. 10 Usl-1530/2023-4. Posebno da se skreće pažnju da se ne radi o nikakvoj diskriminaciji jer da Agencija za znanost i visoko obrazovanje nije predmetnu inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju vrednovala ni više ni manje nego u bilo kojem drugom slučaju.

5. Osporenim rješenjem tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske KLASA: UP/l-602-06/23-04/66, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od dana 10. svibnja 2023. odbijen je prigovor FI, ovdje tužitelja, protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji KLASA: 602-06/22-04/559, URBROJ: 355-03-01/16-23-02 od dana 18. siječnja 2023. kao neosnovan.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora. Ujedno je odbijen prijedlog tužitelja da Sud po službenoj dužnosti pokrene pitanje ustavnosti Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija smatrajući takav prijedlog neosnovanim obzirom da nisu pronađeni elementi koji bi ukazivali na potrebu podnošenja takvog prijedloga.

7. U sporu su održana rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, br. 69/22, dalje: Zakon) su definirani i pojmovi: priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije, vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije i mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji. Tako je stavkom točkom 2. propisano da je "priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije" potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije koju je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja. Točkom 4. navedenog stavka je pojam "vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije" definiran kao utvrđivanje razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena. Točkom 10. toga stavka je "mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji" definirano kao neupravni akt koji donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.

11. Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provodi: - agencija nadležna za odgoj i obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima, - agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima te o završenom programu na razini poslijesrednjoškolskog obrazovanja koje nije visoko obrazovanje - agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju (članak 6. Zakona).

12. Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje se sljedeće: - izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju, - razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, - obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, - naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena, - informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, - informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu, - kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena, - naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

13. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona je propisano da nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. toga zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo, dok prema stavku 2. toga članka mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. toga članka sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. To mišljenje nadležna agencija mišljenje iz stavka 1. toga članka izdaje najkasnije u roku od 45 dana od dana zaprimanja zahtjeva za vrednovanje u skladu sa stavkom 3. toga članka, a protiv mišljenja agencije iz stavka 1. toga članka o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije može se izjaviti prigovor čelniku tijela u roku od 15 dana od dana dostave mišljenja (stavak 4.), a koji o prigovoru odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (stavak 5.). Prema stavku 6. navedenog članka protiv rješenja iz stavka 5. toga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

14. Tumačeći naprijed citirane zakonske odredbe, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a polazeći od položaja, uloge, cilja i zadaća tuženika, koji su uređeni zakonom, te sadržaja i opsega poslova koje on obavlja, ali i bitnosti toga tijela u postupcima vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, ovaj Sud smatra da izdavanje mišljenja podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

15. Pritom je za navesti da je upravno-sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na ispitivanje zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. ZUS-a.

16. Međutim, unatoč slabijoj vezanosti pravnom normom pri donošenju odluke o prigovoru koji je izjavljen protiv izdanog mišljenja, to samo po sebi ne podrazumijeva da takva odluka ne mora biti obrazložena. Sud smatra da je javnopravno tijelo dužno u obrazloženju takve odluke iznijeti valjane, dostatne i obrazložene razloge rješavanje konkretne upravne stvari, što je nužno radi obrazlaganja zakonitosti postupanja, granica ovlasti i svrhovitosti primjene danih ovlasti u konkretnom predmetu te radi mogućnosti ocjene je li izdano mišljenje bilo sukladno ciljevima zbog kojih je to ovlaštenje dano, odnosno u svrhu mogućnosti ocjene zakonitosti takve odluke (o prigovoru protiv izdanog mišljenja) u granicama ispitivanja određenim u članku 4. stavku 2. ZUS-a.

17. Tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi koji se sastoje u općenitom osporavanju zakonitosti postupanja tuženika, te iznošenju nespornih činjenica i činjenica koje nisu relevantne za meritum spora, a kojim prigovorima tužitelj, u biti, nije niti osporio ključna utvrđenja i ocjenu tuženika vezano za razinu, obujam, profil i kvalitetu stečene inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. Dakle, tužitelj nije osporio da mišljenje u formalnom smislu ne sadržava ono što je kao obvezatni sadržaj toga mišljenja propisano člankom 9. stavkom 2. Zakona i da je tuženik u postupku vrednovanja konkretne inozemne obrazovne kvalifikacije procijenio ono što je propisano člankom 8. Zakona.

18. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito je postupio tuženik, kada je, pravilnom primijenim mjerodavnog materijalnog propisa i bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, pa tako ni onih koje tužitelj iznosi u tužbi, i bez povrede temeljnih načela upravnog postupka, odbio prigovor tužitelja protiv izdanog mišljenja u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada. Osporena odluka sadrži i sve razloge rješavanja upravne stvari pa i vezano za ocjenu navoda stranke, koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

19. Sud smatra da pravo na pristup tržištu rada ne proizlazi iz mišljenja koje se izdaje kao neupravni akt na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije i koje, u biti, predstavlja informaciju o stečenoj kvalifikaciji i to onim elementima koji su taksativno navedeni kao njegov obvezatni sadržaj, a propisani su člankom 9. stavkom 2. Zakona. Pritom, valja primijetiti da je u konkretnom predmetu riječ o postupku vrednovanja, a ne o postupku priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije. Riječ je, u biti, o različitim pravnim institutima koji se znatno razlikuju po svojim pravnim pretpostavkama i učincima, ali i u proceduralnom smislu.

20. S tim u vezi, glede prigovora tužitelja da je tuženik navedenu kvalifikaciju već priznavao u svojim ranijim rješenjima i da mu nije jasno iz kojih razloga više ne priznaje navedene kvalifikacije stečene na predmetnoj visokoj školi, za navesti je, a kako to pravilno navodi i tuženik u svezi navedenog prigovora u odgovoru na tužbu, da se ovdje radi o vrednovanju stečene kvalifikacije radi pristupa tržištu rada, a ne o priznavanju stečene kvalifikacije radi nastavka obrazovanja, te da je Zakon temeljem kojeg je doneseno osporeno rješenje tuženika donesen dana 10. lipnja 2022. i stupanjem na snagu tog Zakona da je prestala primjena Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija temeljem kojih je doneseno rješenje na koje se poziva tužitelj u svojoj tužbi (rješenje od dana 11. travnja 2022.) odnosno da je razlog zbog kojeg je tuženik donio predmetno mišljenje u postupku vrednovanja tužiteljeve obrazovne kvalifikacije, a koje je drugačije od rješenja na koje se poziva tužitelj u tužbi (od dana 11. travnja 2022.) je promjena materijalnih propisa koji uređuju postupak i činjenica da se ne radi i o postupku priznavanja, već postupku vrednovanja. Naime, stupanjem na snagu Zakona tuženik je obvezan u postupcima vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija postupati isključivo u skladu sa Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za vrednovanje.

21. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude. 22 . Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 24. veljače 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Matiji Smiljaniću, odvjetniku u Zagrebu, Draškovićeva 44,

- tuženiku Agenciji za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske,

Zagreb, Donje Svetice 38/5

- u spis