Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-70/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gajski u Zagrebu, protiv tuženika Ugostiteljsko-turističko učilište, Zagreb, Kombolova 2a, OIB:83456348759, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 12. siječnja 2024. poslovni broj Pr-9142/2021-20, 24. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 12. siječnja 2024. poslovni broj Pr- 9142/2021-20 u točki IV. izreke.

II. Žalba tužiteljice se odbacuje kao nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 12. siječnja 2024. poslovni broj Pr- 9142/2021-20.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 720,16 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 56,91 eura od 16. veljače 2016. do isplate, - na iznos od 56,24 eura od 16. ožujka 2016. do isplate, - na iznos od 55,16 eura od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 57,36 eura od 16. svibnja 2016. do isplate; - na iznos od 55,98 eura od 16. lipnja 2016. do isplate; - na iznos od 55,14 eura od 16. srpnja 2016. do isplate; - na iznos od 55,32 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate; - na iznos od 54,73 eura od 16. rujna 2016. do isplate; - na iznos od 55,98 eura od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 55,62 eura od 16. studenoga 2016. do isplate; - na iznos od 52,03 eura od 16. prosinca 2016. do isplate; - na iznos od 54,34 eura od 16. siječnja 2017. do isplate; - na iznos od 55,34 eura od 16. veljače 2017. do isplate; po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 720,16 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 468,75 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. siječnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog."

2. Protiv dijela presude suda prvog stupnja i to protiv točaka III. i IV. izreke, u kojima je odlučeno o parničnom trošku tužiteljice pravovremenu žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 13. siječnja 2023. kojim je odgovorila na tuženikov odgovor na tužbu, te podneska od 7. veljače 2023. kojim je postavila konačnu visinu tužbenog zahtjeva u Eur-ima, za sastav podneska 15. svibnja 2022. kojim požuruje rad suda, jer smatra kako su to nužno potrebni podnesci za ovaj spor. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u dijelu parničnog troška i naložiti tuženiku naknadu daljnjeg parničnog troška tužiteljici. Tužiteljica traži i trošak žalbe u visini od 50 % od 75 bodova uvećano za PDV.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

5. Kako odluka o troškovima postupka predstavlja pitanje primjene materijalnog prava ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), te da nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Iz predmeta spisa je razvidno kako je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava podneska od 17. svibnja 2022. jer tim podneskom tužiteljica požuruje sud u poduzimanju parničnih radnji. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 13. siječnja 2023. u kojem se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu i ukazuje na sudsku praksu, te nije niti priznat trošak sastava podneska od 7. veljače 2023. u kojem tužiteljica specificira tužbeni zahtjev u Euri-ima.

7. Naime, imajući u vidu sadržaj navedenih podneska, razvidno je kako je riječ o parničnom trošku po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a tj. taj parnični trošak bio je potreban za vođenje ovog postupka, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

8. Suprotno tvrdnji tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio kako podnesak od 17. svibnja 2022. nije bio nužno potreban za ovaj spor. Nisu osnovane niti tvrdnje tužiteljice kako je podnesak od 13. siječnja 2023. bio nužno potreban jer je tuženik osporio tužbeni zahtjev, istaknuo prigovor zastare, pa da je to moglo utjecati na pravo tužiteljice, pa je stoga predmetnim podneskom odgovorila tuženiku. Ističe se kako o svim navedenim prigovorima odlučuje sud na temelju ocjene izvedenih dokaza i primjene materijalnog prava, bez obzira na tužiteljicin odgovor na te prigovore, pa stoga predmetni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga spora, kako je to pravilno sud prvog stupnja i ocijenio. Jednako tako niti podnesak od 17. svibnja 2023., kojim se uređuje tužbeni zahtjev na način da se traži isplata u Eur-ima nije bio potreban jer sud prvog stupnja, imajući u vidi utvrđeni tečaj Eur-a, može sam izvršiti preračun.

10. Imajući u vidu navedeno na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu u točki IV. izreke.

11. U odnosu na žalbu protiv točke III. izreke pobijane presude, žalba tužiteljice nije dopuštena. Naime, navedenom točkom III. izreke sud prvog stupnja je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 468,75 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama, pa stoga tužiteljica u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravnog interesa pobijati ovu točku izreke presude prvoga stupnja. Stoga je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. u vezi odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice u ovom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

12. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke, ostaje neizmijenjena.

13. Sud prvog stupnja će na temelju odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a, sukladno prijedlogu tužiteljice izvršiti ispravak presude kako je to u prijedlogu od 16. siječnja 2024. i navedeno.

Osijek, 24. veljače 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran