REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-213/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Valičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-429/2024-43 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća od 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-429/2024-43 od 10. siječnja 2025., tako da preinačena glasi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju zahtjeva za naplatu zaprimljenog dana 17.05.2022. godine kod Financijske agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl.br.: Ovrv- 487/2014, od 25. travnja 2014. godine, ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 protiv ovršenika KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.615,59 eur, uvećane za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju zahtjeva za naplatu zaprimljenog dana 17.05.2022. godine kod Financijske agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, posl.br.: Ovrv- 487/2014, od 25. travnja 2014. godine, ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 protiv ovršenika KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka 1.359,18 eura, uvećane za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova kao neosnovanim.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. Ističe da je obrazloženje prvostupanjske presude u potpunosti nejasno, odnosno odredbe na koje se prvostupanjski sud poziva uopće se ne mogu primijeniti na konkretnu situaciju. Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je Financijska agencija 15. ožujka 2017. prestala izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje na temelju zahtjeva za obustavu punomoćnika ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., a što je utvrđeno iz podneska Financijske agencije od 14. veljače 2023. Dakle, a što utvrđuje i Županijski sud u Puli-Pola u svojoj odluci, zaključak poslovni broj Su-IV-245/2019 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019., ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari jer Financijska agencija nije prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, već temeljem zahtjeva za obustavu ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud pobijanu presudu očito ponovno temelji na navedenom zaključku poslovni broj Su-IV-245/2019 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019., iako to izričito ne navodi. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku sada temelji na tome da je tuženik trebao postupiti po odredbi članka 5. stavka 3. i 4. Ovršnog zakona, a što nije u zakonskom roku postupio, zbog čega je tužbeni zahtjev osnovan. Iz tog članka jasno proizlazi da se odnosi na sudsku ovrhu, a ne na postupak izravne naplate kod Financijske agencije, pa je nejasno po kojoj osnovi ga prvostupanjski sud primjenjuje u ovom predmetu. Tuženik nije ni mogao postupiti po odredbi članka 5. stavka 3. i 4. Ovršnog zakona, odnosno u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe podnijeti prijedlog novog sredstva ili predmeta ovrhe, ponajprije zato što nije zaprimio nikakvu obavijest suda o nemogućnosti provedbe ovrhe, a koju svakako i nije mogao zaprimiti s obzirom na to da se u konkretnom slučaju, a kako je već ranije navedeno, uopće ne radi o sudskoj ovrsi, već o postupku izravne naplate kod Financijske agencije. Slijedom navedenoga, predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi mu parnični trošak, uključujući troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na proglašenje ovrhe nedopuštenom sa obrazloženjem da je tuženik bio upoznat s činjenicom da je Financijska agencija 15. ožujka 2017. prestala postupati po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-487/2024 od 25. travnja 2014., i to na prijedlog pravnog prednika tuženika za obustavom ovrhe dostavljenog Financijskoj agenciji. S obzirom da je tuženik imao saznanja da je Financijska agencija iz očevidnika isknjižila osnovu za plaćanje, trebao je postupiti po odredbi članka 5. stavka 3. i 4. Ovršnoga zakona, a što ovrhovoditelj nije u zakonskom roku učinio, radi čega nije bio dopušten zahtjev tuženika od 9. svibnja 2022. da Financijska agencija, a nakon što je prestala izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje na temelju zahtjeva za obustavu podnijetog od strane ovrhovoditelja 15. ožujka 2017., ponovno podnese isti radi naplate tražbine prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv 487/2014 od 25. travnja 2014.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. I činjenično stanje nije sporno, pa je tako iz provedenih dokaza utvrđeno:

- da je pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj Ovrv-487/2014 od 25. travnja 2014. dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu 11. srpnja. 2014. i da po istom nije bilo naplate,

- da je Financijska agencija 15. ožujka 2017. prestala postupati po tom rješenju, s obzirom da je punomoćnik tadašnjeg ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d. toga dana predložio obustavu provedbe toga rješenja i donijeto je rješenje o obustavi ovrhe i osnova za plaćanje se više nije nalazila u redoslijedu naplate,

- da je tuženik postao vjerovnik predmetnog potraživanja temeljem Ugovora o cesiji s Erste&Steiermärkische Bank d.d., koji je svoje potraživanje prenio na tuženika,

- da je tuženik 9. svibnja 2022. dostavio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu, a kojim zahtijeva naplatu tražbine prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-487/2014, radi naplate dugovanja kojeg tužiteljica ima prema tuženiku.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Žalitelj osnovano ističe da se zaključak poslovni broj Su-IV-245/2019 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019. ne može primijeniti u ovom predmetu. Naime, temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 83/2020. i 133/2020. - dalje: ZPONS) ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

10. U ovom slučaju Agencija nije prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 12. ZPONS-a (ovrha je obustavljena i prije proteka tri godine od dostave rješenja Agenciji), nego povodom prijedloga punomoćnika tadašnjeg ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d. za obustavu provedbe toga rješenja. Osnovano žalitelj ukazuje da prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje iz kojeg razloga se prvostupanjski sud pozvao na članak 12. ZPONS-a i na zaključak poslovni broj Su-IV-245/2019, kada se radi o činjenično različitoj pravnoj situaciji.

11. Osnovano žalitelj ukazuje da to pravno shvaćanje nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari. Naime, istim je određeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi ponovno postupati sukladno istome.

12. U ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj je 9. svibnja 2022. dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, čime je pokrenuo novi postupak izravne naplate kod Financijske agencije, a što znači da nije predložio Financijskoj agenciji da nastavi raniji postupak izravne naplate nakon što je prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, nego je stavio novi prijedlog, koji nije nedopušten u smislu prethodno navedenog pravnog shvaćanja.

13. Svrha ovršnog postupka upravo je ostvarenje prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja koje proizlazi iz određene ovršne ili vjerodostojne isprave. Stoga bi po stavu ovog suda ograničavanjem ovrhovoditelja da samo jednom može pokrenuti postupak izravne naplate odnosno da ga se onemogući u ponovnom pokretanju istog na način da ponovno dostavi istu osnovu na naplatu Financijskoj agenciji nakon što po toj osnovi u postupku izravne naplate nije bilo naplate zbog pomanjkanja sredstava, dovelo u pitanje samu svrhu ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

14. Na navedeno je već ukazano rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1266/2024- 2 od 16.rujna 2024. s time da je prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio samo na zaključku poslovni broj Su-IV-245/2019, koji u ovoj pravnoj stvari nije primjenljiv, dok u pobijanoj presudi ponovno prihvaća tužbeni zahtjev, ovaj put sa stavom da je tuženik trebao postupiti po članku 5. stavku 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

15. Činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese Financijskoj agenciji na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama ZPONS-a.

16. Žalbeni navod tuženika da se članak 5. stavak 3. i 4. OZ-a odnosi samo na sudsku ovrhu je osnovan, budući da je u istom jasno navedeno da se odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane OZ- om, odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u očevidnik osnova za plaćanje kod Financijske agencije, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine.

17. Dakle, kako se u ovoj pravnoj stvari nije ostvario razlog koji tužiteljica ističe iz kojeg bi ovrha bila nedopuštena, to je žalba žalitelja prihvaćena i preinačena prvostupanjska presuda, tako da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, po članku 373. stavku 3. ZPP-a.

18. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak po članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eur / 10.000,00 kuna, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa).Tuženiku je priznat trošak za odgovor na tužbu u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za pristup na ročišta održanih 31. siječnja 2023., 22. ožujka 2023., 24. travnja 2024. i 27. studenoga 2024., sve po 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), odnosno ukupno 500 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eur (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) i s PDV-om iznosi 1.250,00 eur te trošak žalbe od 25. lipnja 2024. u iznosu od 365,59 eur i trošak žalbe od 22. siječnja 2025. u iznosu od 365,59 eur.

U Puli-Pola 24. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić