REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1791/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PONIKVE USLUGA d.o.o. (OIB:92143159456) iz Krka, Vršanska 14, zastupanog po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika JH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj: Povrv-42/2024-6 od 07. listopada 2024., 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu (u st. I. i III.) presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj: Povrv-42/2024-6 od 07. listopada 2024.
II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudske oznake: Ovrv-387/2024, javnobilježničke oznake: UPP/OS-Ovrv-55/2024, a koje je 11. ožujka 2024. donio javni bilježnik Miljenka Katunar Zrinski iz [adresa], kao povjerenik Općinskog suda u Crikvenici i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 124,20 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku kako je pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 26. veljače 2023. na iznos od 10,35 eura do zaključno 26. siječnja 2024. na iznos od 10,35 eura, do isplate;
-u st. II., da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudske oznake: Ovrv-387/2024, javnobilježničke oznake:
UPP/OS-Ovrv-55/2024, a koje je 11. ožujka 2024. donio javni bilježnik Miljenka Katunar Zrinski iz [adresa], kao povjerenik Općinskog suda u Crikvenici i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 8,10 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku kako je pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 26. svibnja 2023. na iznos od 1,35 eura do zaključno 26. listopada 2023. na iznos od 1,35 eura, do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom odbija;
-u st. III., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87,50 eura s osnove nadoknade parničnih troškova postupka, u roku od osam dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik iz razloga bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnoga. Ističe da je u prigovoru od 16. travnja 2024. na rješenje o ovrsi između ostalog istaknuo da su računi navedeni u saldakontnoj kartici tužitelja izdani i obračunati bez zakonske osnove, odnosno za usluge koje nisu pružene ni od tužitelja (ovrhovoditelja) ni od davatelja javne usluge Ponikve eko otok Krk d.o.o. [adresa]. Nadalje, da je sud u t. 4. i 6. presude naveo da je utvrđena vrijednost predmeta spora 136,57 eura dok da je tužitelj u svojem podnesku od 15. srpnja 2024. naveo vrijednost predmeta spora 132,30 eura pa nije jasno naznačena vrijednost predmeta spora što da predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Smatra da se sud pogrešno poziva na odredbu čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (dalje ZGO) jer da navedenim odredbama nije ex lege uspostavljen pravni odnos između vlasnika nekretnine i davatelja javne usluge nego da se samo određuje tko se smatra korisnikom javne usluge s obzirom da je čl. 78. ZGO-a određeno da se za korištenje javne usluge sklapa ugovor o korištenju javne usluge, a navedeno je propisano i odredbama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] i pripadajućim Općim uvjetima korištenja javne usluge.
2.1. Prvostupanjski sud tijekom postupka nije utvrdio da bi tuženik predavao otpad niti je tužitelj dostavio dokaze da je od njega preuzimao otpad tj. nije utvrđeno da je onečišćivač, a utvrđeno je dapače da nije predavao te da nije zadužen za niti jedan oblik spremnika putem kojega bi uopće to mogao činiti, Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je održan na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na plaćanje obvezne minimalne javne usluge. Isto tako davatelj javne usluge nije osigurao uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge. Tuženik nema uopće određeni zajednički spremnik na javnoj površini koja bi se mogla koristiti sukladno Odluci Grada [adresa] s obzirom na specifičnu lokaciju nekretnine pa nije osiguran ni jedan oblik korištenja javne usluge. U dopuni žalbe tuženik osporava i odluku o parničnom trošku navodeći da sud "nije analizirao kvalitativni i kvantitativni uspjeh stanaka u sporu".
2.2. Žalbeni je prijedlog da se "ukine predmetna presuda".
3. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. U svom odgovoru na žalbu tuženika tužitelj navodi da tuženik nije osporio da bi bio vlasnik nekretnine za koju je tužitelj ispostavio račun kao cijenu javne usluge te isto tako nije istaknuo da se nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] ne koristi, stoga je, kako je to pravilno istaknuo i sud prvog stupnja, tuženik kao vlasnik nekretnine koja se koristi na području pružanja usluge dužan platiti davatelju usluga iznos cijene javne usluge. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.
6. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a pa slijedom toga, sud nije cijenio žalbene razloge koje (opisno) tuženik iznosi vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao i počinjenje relativno bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
7. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 132,30 eura u odnosu na glavnicu te iznosa od 4,27 eura u odnosu na dospjele kamate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na glavnicu osnovom naknade za pruženu komunalnu uslugu skupljanja komunalnog otpada u razdoblju od siječnja do prosinca 2023.
9. Iz stanja spisa proizlazi:
-da je tuženik vlasnik nekretnine na [adresa] na koju se utužene naknade odnose;
-da se iste naknade odnose na cijenu javne usluge po dvije osnove i to po osnovi minimalne javne usluge kao fiksnog dijela te po osnovi pražnjenja dva spremnika od 30 L kao varijabilnog dijela za razdoblje od 01. travnja do 30. rujna 2023.;
-da je društvo Ponikve eko otok d.o.o. iz [adresa], bilo isporučitelj komunalne usluge gospodarenja otpadom na području otoka [adresa];
-da se Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između trgovačkih društava Ponikve voda d.o.o., Ponikve eko otok Krk d.o.o. i Ponikve usluga d.o.o., tužitelj, odnosno tvrtka Ponikve usluga d.o.o., obvezao jednom mjesečno ispostavljati račune za javne vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji) te poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga i u tom smislu i pokretati i voditi ovršne i parnične postupke radi naplate potraživanja (čl. 8. Ugovora o poslovnoj suradnji), a potom prikupljena sredstava najmanje jednom tjedno dostavljati na račun Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. (čl. 12. Ugovora o poslovnoj suradnji);
- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu u utuženom iznosu 08. veljače 2024.;
-da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprava koje je povodom prigovora tuženika stavljeno izvan snage rješenjem od 18. lipnja 2024. te je predmetni postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
10. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, u dijelu koji se odnosi na fiksni dio tj. osnovom minimalne javne usluge zbrinjavanja otpada, u ukupnom iznosu od 124,20 eura dok je dio tužbenog zahtjeva s osnovom varijabilnog dijela tj. po osnovi pražnjenja spremnika dva puta mjesečno za razdoblje od travnja do rujna 2023., u ukupnom iznosu od 8,10 eura odbio kao neosnovan.
11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Ovdje treba navesti, iako tuženik izričito više u žalbi ne osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, da je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja polazeći od navedenih utvrđenja i sadržaja isprava, odnosno Ugovora o poslovnoj suradnji između Ponikve d.o.o. i Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. (takvo je pravno stajalište zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-715/2022 od 31. siječnja 2024. i Rev-629/2021 od 12. rujna 2023.).
12. U odnosu na obvezu plaćanja naknade za komunalne usluge sakupljanja komunalnog otpada prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je prema ZGO ("Narodne novine" broj 84/21 i 142/23) tj čl. 70. st. 1. ZGO korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Odredbom st. 4. t. 7. čl. 70 ZGO propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.
13. Dakle, tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na navedeni dio njegove obveze koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio zaključujući kako je tuženik dužan plaćati cijenu minimalne javne usluge prema čl. 23. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Krka i pripadajućem Cjeniku te kao vlasnik nekretnine u smislu čl. 70. ZGO. Odredba čl. 78. ZGO na koju se poziva tuženik propisuje između ostalog da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim prilikom prvog korištenja javne usluge, a kako isti odlaže otpad u kante kod druge nekretnine ali isto na području Grada Krka (prema vlastitoj tvrdnji) proizlazi da je na taj način sklopljen navedeni ugovor.
13.1. Ovdje valja navesti da osim što se u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u istoj se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a pa se navodi tuženika iz dopune žalbe ne mogu uzeti u obzir.
14. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).
15. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) utvrđujući da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu koja je predmet ovog postupka i u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog pod st. I. izreke prvostupanjske presude.
16. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (prema 368. st. 1. ZPP-a).
16.1. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti u procesnom smislu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. ZPP-a).
U Puli - Pola 24. veljače 2025.
Sudac
Dolores Peruško
