REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Karmela Toljan Pezić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-4491/2015-96 od 20. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba tužiteljice, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 4491/2015-96 od 20. studenoga 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i OZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja od 2. travnja 2015., javnobilježnički solemniziranog od strane Javnog bilježnika SZ iz [adresa] posl. br: OV-
364/2015 od 2. travnja 2015.“
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i OZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja od 2. travnja 2015., javnobilježnički solemniziranog od strane Javnog bilježnika SZ iz [adresa] posl. br: OV-364/2015 od 2. travnja 2015.“
III Nalaže se tužiteljici HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženoj OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.813,22 EUR EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2024. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Sud je počinio i relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP a u svezi s člankom 7., člankom 8. i člankom 261. ZPP što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Apsolutno bitna povreda postupka ogleda se i u tome što je pobijana presuda zasnovana na nalazima i mišljenjima vještaka koji nisu dani objektivno i savjesno odnosno mišljenja su nepravilna i neusuglašena. Pritom, tuženici posebno ukazuju da sud nije usuglasio nalaze i mišljenja vještaka psihijatra s nalazom i mišljenjem vještaka neurologa i onkologa koji nalazi su u bitnom u suprotnosti, to stoga što vještak psihijatar navodi da je teško tjelesno stanje majke parničnih stranaka imalo utjecaja na njezine voljne funkcije, kao i na razumijevanje značenja i posljedica samog akta, na način da su njene mogućnosti rasuđivanja i donošenja odluka u trenutku sastava potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanja bile smanjene, dok vještaci spec. onkolog i spec. neurolog ostaju kod svog zaključka da nema nedvojbenih dokaza koji bi upućivali na smanjenu mogućnost rasuđivanja pok. ŽZ, niti se može procijeniti koliko su bile narušene njene kognitivne sposobnosti i sposobnosti rasuđivanja, pri čemu samo one (jer je prethodno vještak Makarić otpušten iz sudnice) zaključuju kako nema odstupanja između njihovih nalaza te nalaza dr. Makarića. Stoga tužiteljica tvrdi da neusklađeni nalazi i mišljenja vještaka koji se u bitnim stavkama razilaze niti ne mogu poslužiti za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja niti se na takvim nedorečenim nalazima može temeljiti sudska odluka. Tužiteljica nadalje tvrdi da je odluka suda prvoga stupnja nepravilna jer je temeljena na iskazima svjedoka koji su iskazivali suprotno medicinskoj dokumentaciji u predmetu, pri čemu se posebno osvrće na iskaz svjedokinje SZ. Navodi da je sud pogrešno odlučio i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljice, jer da iz samog tijeka postupka nesumnjivo proizlazi da su na strani pok. ŽZ postojale mane volje, obzirom je ista bila teškog zdravstvenog stanja, nepokretna, bez mogućnosti govora, aplicirana joj je nazogastrična sonda jer danima nije ništa jela niti pila, a takvo njeno zdravstveno stanje utjecalo je na voljne funkcije što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Makarića.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je zaključen dana 2. travnja 2015. između prednice ovdje tužiteljice sada pok. ŽZ i ovdje tuženice OZ (tužiteljice i tuženica su sestre), koji je solemniziran od strane javnog bilježnika SZ iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-364/2015 2. travnja 2015. Pored postavljenog glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljica, ističe i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se isti ugovor o doživotnom uzdržavanju poništava.
5.1. Naime, tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se radi o ništetnom ugovoru, jer sada pok. ŽZ u trenutku njegova sklapanja - radi se o ugovoru kojim majka ovdje parničnih stranaka kao primateljica uzdržavanja svojoj kćeri OZ kao davateljici uzdržavanja ostavlja suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane kao gradilište, stambeni 16. katni objekt u ulici Huga Erlicha 7, Zagreb, naselje Sopot, površine 329 m2 ili 92 čhv, u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezano sa vlasništvom stana br. 1 - dvosobnog stana površine 62,41 m2 u trinaestom katu, nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno nije bila poslovno sposobna (članak 276. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) zbog svog teškog zdravstvenog stanja (bolovala je od karcinoma pluća koji je s vremenom metastazirao a u trenutku potpisivanja spornog ugovora bila je u terminalnom stadiju bolesti) a takav ugovor protivan je moralu i prisilnim propisima Republike Hrvatske, pa samim tim i ništetan, a ništetan je i iz razloga što u trenutku njegova sklapanja na strani primateljice uzdržavanja nije postojala suglasna volja za njegovim zaključenjem (članak 322. stavak 1. i 2. ZOO). Nadalje, tužiteljica tvrdi da je predmetni ugovor ništetan jer se radi o zelenaškom ugovoru obzirom da je tuženica u trenutku sklapanja istoga iskoristila teško zdravstveno stanje majke stranaka, njeno stanje nužde, nedovoljno iskustvo i zavisnost kako bi za sebe ugovorila korist koja je u nesrazmjeru s onim što se tuženica obvezala dati imajući u vidu činjenicu da se radi o ugovoru koji je sklopljen 15 dana prije smrti ŽZ.
5.2. Svoju tvrdnju da se u predmetnom slučaju radi o pobojnom ugovoru tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženica pok. primateljicu uzdržavanja svakako dovela u zabludu i to na izrazito prijevaran način u namjeri da je navede na sklapanje ugovora, prikrivši pritom što zapravo potpisuje, pravi sadržaj ugovora i njegove posljedice, ne navodeći joj da se radi o pravnom poslu kojim se raspolaže imovinom (članak 330., 280. i 284. ZOO).
5.3. Dokazima provedenim tijekom postupka (članak 8. ZPP) i to materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetu te personalnim dokazima - iskazima svjedoka predloženih po tužiteljici i to javne bilježnice SZ koja je predmetni ugovor ovjerila, dr. MZ osobne liječnice pok. primateljice uzdržavanja (kojima sud poklanja vjeru ocjenjujući ih objektivnim, nepristranim i uvjerljivim), iskazima parničnih stranaka (pri čemu ne poklanja vjeru iskazu tužiteljice jer ocjenjuje da se radi o iskazu koji je u suprotnosti s dokazima koji prileže predmetu dok poklanja vjeru iskazu tuženice obzirom ga ocjenjuje životnim, logičnim i uvjerljivim i u skladu s ostalim provedenim dokazima) te polazeći od sadržaja nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra dr. Gordana Makarića te vještaka spec. neurologa dr. HZO i spec. onkologa dr. OZO i dopune istih nalaza po prigovorima tužiteljice na njihove osnovne nalaze (koje nalaze sud konačno ocjenjuje objektivnim i stručnim i poklanja im vjeru) sud prvoga stupnja zaključio je da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), jer tužiteljica nije dokazala da pok. ŽZ u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 2. travnja 2015. nije bila u stanju smanjene mogućnosti rasuđivanja odnosno realiteta nego upravo suprotno, unatoč teškoj dijagnozi i lošem fizičkom stanju te terminalnoj fazi bolesti, njena sposobnost rasuđivanja bila je takva da je bila poslovno sposobna odnosno da je u cijelosti shvaćala značaj svojih pravnih radnji te se suglasila o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, sud je zaključio da je ŽZ u trenutku sklapanja spornog ugovora bila sposobna za rasuđivanje, slijedom čega je tužbeni zahtjev sadržan pod točkom I. izreke odbio kao neosnovan.
5.4. Sud je odbio kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom je zaključio da nije dokazala da bi ŽZ u trenutku sklapanja ugovora bila ograničeno poslovno sposobna ili da bi na njenoj strani postojale mane volje u smislu odredbe članka 330. ZOO, jer je ona shvaćala značaj svoji poduzetih pravnih radnji a imala je jasnu želju da predmetni stan nakon njene smrti pripadne tuženoj a ne tužiteljici. Konačno, sud zaključuje da je tuženica brinula o majci (majka je od 2013. živjela sa tuženicom a te iste godine je i oboljela) te je ispunjavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, a također već je prethodno tuženicu ovlastila da obavlja sve njene poslove vezane za pokretnine i nekretnine (izdala joj je u tom pravcu punomoć), pa sud utvrđuje da se u predmetnom slučaju ne radi o ugovoru koji sadrži elemente pobojnosti.
5.5. To sve stoga što je odluka suda prvoga stupnja donijeta uz prethodna utvrđenja i to:
- da su tužiteljica i tuženica sestre a sada pok. ŽZ njihova je majka;
- da je 2. travnja 2015. između tužene kao davateljice uzdržavanja i sada pok. ŽZ kao primateljice uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, solemniziran od strane javnog bilježnika SZ iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-364/2015 od 2. travnja 2015., predmet kog je i stan površine 62,41 m2, E-65 neodređenog suvlasničkog omjera 0/0, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] u [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - radi se o ugovoru koji primateljica uzdržavanja nije potpisala već je na isti stavila svoj rukonznak;
- da se temeljem predmetnog ugovora tuženica po smrti majke upisala kao vlasnica stana u [adresa];
- da je u trenutku sklapanja spornog ugovora sada pok. ŽZ bila u terminalnom stadiju bolesti te da joj je primarni karcinom pluća metastazirao na mozak;
- da je prije sklapanja predmetnoga ugovora između tuženice i pok. ŽZ bio sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to dana 16. ožujka 2015. predmet koga je također bio stan u [adresa], u [adresa], koji je također bio solemniziran od strane javnog bilježnika SZ iz [adresa], ali je isti raskinut dana 2. travnja 2015. (istoga dana kada je sklopljen sporni ugovor) iz razloga (koje okolnosti je sud utvrdio iskazima saslušanih svjedoka i tuženice kao parnične stranke kojima je poklonio vjeru) što je na njega trebalo platiti porez a što je za ugovorne stranke bilo otegotno;
- da je ŽZ putem punomoći od dana od 17. siječnja 2014. ovlastili ovdje tuženicu da upravlja i raspolaže njenom pokretnom i nepokretnom imovinom;
- da je SZ javna bilježnica u mirovini koja je sudjelovala u solemnizaciji spornog ugovora - ali i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je između tuženice i njene majke bio sklopljen a potom raskinut, iskazala da je i u predmetnom slučaju postupila na uobičajeni način pa je tako pojasnila strankama sadržaj ugovora i upozorila ih na pravne posljedice istoga, time da je prethodno utvrdila osobnom procjenom da je pok. ŽZ u trenutku potpisivanja spornog ugovora bila potpuno svjesna i mogla je shvatiti svoje postupke, osim što je bila motorički nesposobna;
- da iz iskaza obiteljske liječnice pok. ŽZ i to dr. TZ proizlazi da je ŽZ bila njen pacijent možda 2-3 godine prije smrti, obično bi kod nje dolazila u pratnji kćeri OZ; ŽZ je prije smrti bila teško bolesna s karcinomom u terminalnoj stanju; po pozivu kćeri OZ u kućnoj posjeti kod ŽZ bila je prije smrti u dva navrata (ne može točko odrediti kada) kom prilikom je utvrdila da je prisebna i svjesna svoje situacije; obzirom na njeno fizičko stanje (nedostatak apetita i umor, bolove, inkontinenciju) prepisala joj je pelene i preporučila sestru iz Centra za njegu; patronažna sestra nije je obavijestila da bi kod ŽZ bile uočene bilo kakvoj promjeni svijesti;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra dr. Gordana Makarića i njegove dopune u osnovnom proizlazi da se u medicinskoj dokumentaciji pok. ŽZ ne nalaze zapisi koji bi ukazivali na izražene psihopatološke simptome kao posljedica psihičkog poremećaja a koje bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodile u pitanje njenu sposobnost za rasuđivanje; međutim, njeno teško tjelesno stanje - bolovi, nemogućnosti uzimanja hrane i lijekova na usta i zbog toga postavljanje nazogastrične sonde, nepokretnosti i potrebe pomoći oko higijene, a koje okolnosti su bile prisutne u trenutku sklapanja spornoga ugovora, imale su utjecaja na njezine voljne funkcije, kao i na razumijevanje značenja i posljedica samog akta, na način da su njene mogućnosti rasuđivanja i donošenja odluka u trenutku sastava i potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanja bile smanjene; svoj nalaz i mišljenje (u odnosu na voljne funkcije) vještak je posebno pojasnio na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 22. svibnja 2024. te je naveo da sada pok. ŽZ zbog svog teškog fizičkog stanja nije mogla na primjeren način i u cijelosti upravljati svojom voljom, ali isto tako ponovio je da unatoč terminalnoj fazi bolesti u kojoj su bile zahvaćene i moždane strukture ne nalaze se podaci da bolest zahvaćala intelektualne sposobnosti;
- da iz objedinjenog nalaza i mišljenja vještaka spec. neurologa dr. HZO i spec. onkologa dr. OZO i dopune istoga nalaza u osnovnom proizilazi da se ŽZ liječila od karcinoma lijeve strane pluća, od upale desne stane pluća, djelomične respiratorne insuficijencije, metastatskih promjena na malom i velikom mozgu, sumnje radi popuštanja srca uslijed osnovne bolesti, povišenog krvnog tlaka; u vrijeme postavljanja dijagnoze maligne bolesti pluća bila je u stanju sama brinuti se o sebi, pokretna, osjećala se slabom; u prosincu mjesecu 2014. javlja se oduzetost desnih udova, koja se između ostalog očitovala nemogućnošću pisanja, a zbog propagacije osnovne bolesti na mozak po onkologu joj je u siječnju mjesecu 2015. preporučena tuđa pomoć; od **.**.2015. ŽZ je nepokretna, pa su joj propisana invalidska kolica, ima smetnje govora; od 20. ožujka 2015. somnolentna je, dehidrirana, ne uzima ništa na usta; stanje joj je bolje nakon infuzije koja joj je dana 23. ožujka 2015.; početkom ožujka mjeseca 2015. tjelesno stanje joj se pogoršava, prisutni su bolovi, nemogućnost kretanja i unošenja hrane na usta, potrebna joj je pomoć oko higijene, propisana joj je sedmodnevna njega zdravstvenog osoblja u kući, a radi nemogućnosti gutanja upućena je 3. travnja 2015. na aplikaciju sonde, pa je od kraja ožujka mjeseca 2015. bila u terminalnoj fazi maligne bolesti; međutim unatoč terminalnoj fazi bolesti i teškom zdravstvenom stanju vještakinje zaključuju da nema nedvojbenih dokaza koji bi upućivali na smanjenu mogućnost rasuđivanja pok. ŽZ, niti se može procijeniti koliko su bile narušene njene kognitivne sposobnosti i sposobnosti rasuđivanja odnosno sada pok. ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnoga ugovora bila je sposobna za rasuđivanje jer za suprotno nema dokaza (kako to proizlazi iz usmenog pojašnjena istih vještakinja danog na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 22. svibnja 2024.).
6. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer je prilikom njena donošenja sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 261. stavak 2. ZPP, koja je utjecala na pravilnosti i zakonitost predmetne presude.
7. Odredbom članka 276. stavka 1. ZOO propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora. Posljedica nedostatka poslovne sposobnosti je ništetnost ugovora (članak 322. ZOO). Poslovno nesposobnom osobom u smislu navedene odredbe smatra se svaka ona osoba koja u vrijeme sklapanja nekog konkretnog pravnog posla, zbog svoje duševne ili neke druge bolesti, nije bila sposobna shvatiti značenje svojih djela, tj. nije bila sposobna za rasuđivanje, i to neovisno od toga je li joj u vrijeme sklapanja tog posla odlukom suda poslovna sposobnost bila oduzeta. Ako neki pravni posao bude sklopljen s takvom osobom (ugovor je sklopljen kada se ugovorne stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora, pri čemu izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno - članak 247. i članak 249. ZOO), taj pravni posao niti ne nastaje, odnosno on je ništavan sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO jer je protivan prisilnoj zakonskoj odredbi iz citirane odredbe članka 276. stavka 1. ZOO. Dakle, u smislu navedenih zakonskih odredbi, izjava volje, da bi bila pravovaljana i stvarala učinke potrebne za sklapanje valjanog pravnog posla – ovdje ugovora o doživotnom uzdržavanju, mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje, a sve obzirom da osoba nesposobna za rasuđivanje ne može u pravnom smislu slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju. Dakle, za izostanak u ovoj parnici sporne materijalnopravne pretpostavke valjanosti predmetnog pravnog posla, bilo je odlučno utvrditi da li je pok. ŽZ bila sposobna shvatiti značaj i posljedice pravnog posla - ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je nesporno sklopila s tuženicom, te je li bila u stanju smisleno upravljati svojim postupcima u tom trenutku, što sve zajedno čini pretpostavku postojanja poslovne sposobnosti.
8. Radi utvrđivanja tih spornih okolnosti - da li je pok. ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora bila sposobna za rasuđivanje, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku spec. psihijatru i to Gordanu Makariću, čiji nalaz prileži str. 242 do 245 spisa, a iz koga proizlazi da na strani pok. ŽZ nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike kao posljedice psihičkog poremećaja a koja bi svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnosti za rasuđivanje, međutim njeno teško tjelesno stanje imalo je utjecaja na njene voljne funkcije kao i razumijevanje značaja i posljedica samoga akta, na način da su njene mogućnosti rasuđivanja i donošenja odluka u trenutku potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bile smanjene.
8.1. Tužiteljica nije imala posebnih primjedbi na nalazi i mišljenje vještaka psihijatra, međutim obzirom na sadržaj istoga predložila je da se u nastavku postupka provede vještačenje po vještacima spec. onkologu i spec. neurologu a sve to radi utvrđivanja općeg zdravstvenog stanja pok. ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora koje bi eventualno imalo za posljedicu nemogućnost razumijevanja značaja i posljedica sklapanja ugovora odnosno koje zdravstveno stanje bi (posebno kraj činjenice da se radi o terminalnoj fazi bolesti) utjecalo na sposobnost za rasuđivanje pok. primateljice uzdržavanja. Tuženica nije imala primjedbi na nalaz vještaka spec. psihijatra.
8.2. Po prijedlogu tužiteljice u nastavku postupka provedeno je kombinirano vještačenje po vještacima spec. neurologu dr. HZO i spec. onkologa dr. OZO koje su u svom osnovnom nalazu koji prileži str. 274 do 281 spisa, nakon ocijene općeg zdravstvenog stanja pok. ŽZ, zaključile da je zdravstveno stanje iste bilo teško, jer je u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora bila u terminalnoj fazi maligne bolesti koja je progradirala na više organskih sustava pa tako i na mozak, bila je potpuno ovisna o tuđoj pomoći i njezi uz simptomatsku terapiju, ali unatoč tome, da nema nedvojbenih dokaza koji bi upućivali na smanjenu mogućnost rasuđivanja jer u tom pravcu nije provedeno stručno ispitivanje njenih kognitivnih sposobnosti i sposobnosti rasuđivanja.
8.3. Na nalaz i mišljenje imenovanih vještakinja tuženica nije imala primjedbi, dok je tužiteljica imala primjedbi na način da je ustvrdila da je nalaz nedorečen, jer da vještakinje nisu savjesno i brižljivo proučile predmet vještačenja niti su odgovorile na zadatak suda. U tom pravcu predložila je da se na ročište pozovu svi vještaci kako bi usmeno pojasnili svoj nalaz, pri čemu valja naglasiti da je tužiteljica još svojim podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 23. travnja 2019. (str. 242 do 244 spisa) preložila usmeno objedinjavanje nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra, neurologa i onkologa.
8.4. Sud je na ročište koje je kod istoga održano dana 22. svibnja 2024. (str. 310 do 313 spisa) pozvao sva tri vještaka na koji način je postupio sukladno odredbi članka 260. stavak 2. ZPP, pri čemu je vještak spec. psihijatar ostao u cijelosti kod svog osnovnog nalaza i mišljenja, te je na upit punomoćnika tuženice da pojasni svoj pisani nalaz u dijelu u kom se očitovao o voljnim funkcijama pok. ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora, odgovorio na način da smatra da "obzirom na njeno teško tjelesno stanje pokojna nije mogla na primjeren način i u cijelosti upravljati svojom voljom."
8.5. Nakon toga vještak psihijatar je otpušten iz sudnice, a usmeno pojašnjenje svoga nalaza dale su vještakinje spec. neurolog i onkolog, koje su također ostale kod svog osnovnog nalaza, u osnovnom ističući da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da na dan potpisivanja predmetnog ugovora pok. ŽZ ne bi bila sposobna za rasuđivanje. Pritom, vještakinja spec. neurologu dr. BZ na pitanje punomoćnika tužitelja da li može decidirano odgovoriti obzirom na nalaz i mišljenje vještaka Makarića, da li je pok. ŽZ u trenutku potpisivanja ugovora bila sposobna za rasuđivanje, odgovorila je potvrdno, odnosno da je ista u spornom trenutku bila sposobna za rasuđivanje jer suprotno ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, te je dodala da "između našeg mišljenja i mišljenja vještaka psihijatra nema nesuglasja…". Nakon toga i te vještakinje su otpuštene iz sudnice.
8.6. Nakon što su vještaci dali usmeno pojašnjenje svojih osnovnih nalaza i dodatno odgovorili na pitanja parničnih stranaka, tužiteljica je na istom ročištu ostala kod primjedbi na kombinirani nalaz i mišljenje vještaka spec. neurologa i onkologa tvrdeći da je taj nalaz i mišljenje u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka spec. psihijatra, te je predložila u tom pravcu provođenje novog vještačenja. Također, na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 15. listopada 2024. (str. 336 do 340 spisa) tužiteljica je predložila provođenje novih medicinskih vještačenja, sve to uz obrazloženje da vještaci nisu otklonili prigovore tužiteljice na njihove osnovne nalaze, te da postoji kontradiktornost između nalaza i mišljenja vještaka spec. psihijatra i kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka spec. onkologa i neurologa.
8.7. Sud je dokazne prijedloge tužiteljice odbio kao neosnovane, obzirom je smatrao da odluku može donijeti temeljem stanja u spisu, te je zaključio - polazeći pritom od prethodno opisanih nalaza i mišljenja svih imenovanih vještaka koje je ocijenio stručnim, detaljnim i jasnim (jer da su vještaci svojim usmenim pojašnjenjem odgovorili na sva sporna pitanja) da su vještaci zauzeli nesumnjiv zajednički stav da je pok. ŽZ u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. travnja 2015. bila sposobna shvatiti značaj pravne radnje koju je poduzela.
9. Ne može se bar za sada, kao pravilan prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da su vještaci koji su u predmetu dali svoj nalaz i mišljenje, zauzeli nesumnjiv zajednički stav da je pok. ŽZ u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. travnja 2015. bila sposobna shvatiti značaj pravne radnje koju je poduzela, jer takav zaključak na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, ne proizlazi iz stanja predmeta.
10. Prema odredbi članka 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, vještačenje se određuje onda kada sud nema dovoljno stručnog znanja da bi koju pravno relevantnu činjenicu sam utvrdio ili da bi koju relevantnu činjenicu razjasnio.
10.1. Odredbom članka 261. stavak 1. ZPP propisano je ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.
11. Naime, ovaj sud prihvaća utvrđenje suda da su se sva tri vještaka koja su u predmetu vještačila očitovala na način da se u medicinskoj dokumentaciji pok. ŽZ ne nalaze dokazi koji bi ukazivali da je ista u trenutku potpisivanja spornoga ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nesposobna za rasuđivanje.
11.1. Međutim, sud je propustio cijeniti okolnost na koju je tužiteljica ukazivala tijekom postupka a na što upire i u svojoj žalbi, da je vještak spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju ustvrdio (kod koga je ostao i u svom usmenom pojašnjenju) da su zbog teškog tjelesnog stanja voljne funkcije sada pok. ŽZ bile smanjene, a što je imalo za posljedicu (upravo u tom smanjenom obimu) razumijevanje značaja i posljedica samoga akta odnosno mogućnost rasuđivanja i donošenja odluka u trenutku potpisivanja ugovora.
11.2. Kraj postojanja takvih okolnosti (na što pravilno ukazuje tužiteljica), sud nije mogao zaključiti, bez da je prethodno proveo usuglašavanja nalaza i mišljenje vještaka spec. psihijatra s kombiniranim nalazom i mišljenjem vještaka spec. onkologa i neurologa (koje su u odsutnosti vještaka spec. psihijatra ustvrdile da između njihova nalaza i nalaza vještaka psihijatra nema nesuglasja), da nema nikakvog nesuglasja između nalaza i mišljenja imenovanih vještaka, te da su vještaci zauzeli jasan zajednički stav o postojanju poslovne sposobnosti pok. ŽZ te da je ista bila sposobna shvatiti značaj pravnih radnji koje je poduzela.
12. Obzirom da je poslovna sposobnost svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, da je sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno da je svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i time je sposobna za rasuđivanje, a koja okolnost u predmetnom slučaju je sporna i o pitanju koje postoje neusuglašena mišljenja vještaka spec. psihijatra i vještaka spec. onkologa i neurologa - u dijelu u kom je vještak spec. psihijatar tvrdi da pok. ŽZ zbog svog teškog zdravstvenog stanja na primjeren način i u cijelosti nije mogla upravljati svojom voljom, što iz kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi, sud prvoga stupnja bio je dužan u tom pravcu uskladiti dva različita nalaza i mišljenja, na način da na raspravu pozove sve imenovane vještake, u njihovoj istodobnoj prisutnosti upozna ih sa sadržajima nalaza koji prileže predmetu te ih pozove da se usklade oko okolnosti da li je zbog teškog tjelesnog stanje pok. ŽZ u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora mogla na primjeren način i u cijelosti upravljati svojom voljom, pa posljedično tome da li je bila sposobna za rasuđivanje.
12.1. Ovdje se posebno ukazuje, da tek ukoliko se vještaci ne usuglase oko činjenice da je pok. ŽZ bila sposobna shvatiti značenje poduzete radnje odnosno da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna za rasuđivanje, može se odlučivati o prijedlogu tužiteljice da se provede novo medicinsko vještačenje, pri čemu sama činjenica nezadovoljstva stranaka (u ovom slučaju tužiteljice) utvrđenjima vještaka ne opravdava prihvaćanje dokaznog prijedloga za provođenjem novog medicinskog vještačenja.
13. Zbog prethodno navedenih razloga, prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.
14. U nastavku postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka na način da će uskladiti nalaze i mišljenja medicinskih vještaka, te ovisno o rezultatima provedenoga, novom pravilno obrazloženom presudom (članak 338. stavak 4. ZPP) ponovno odlučiti o glavnom a eventualno i kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Novom odlukom, sud će odlučiti i o svim troškovima postupka.
U Puli-Pola 24. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
