SL
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-818/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku u Našicama, protiv tuženice ČL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P-119/2022-17 od 05. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P-119/2022-17 od 05. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica BL OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ([adresa]) vlasnica nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] Planina oranica površine 5175 m[2] , što je tužena SL OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti brisanje svoga vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva za korist tužiteljice u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana." II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 298,62 eura, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."
2. Protiv te odluke, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica, putem punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navodi, kako su sva utvrđenja utemeljena na materijalnim dokazima u spisu iz čega proizlazi da je posjed tužiteljice zakonit, istinit i pošten jer je stečen na zakonit način u postupku arondacije i nitko prednicima ili tužiteljici nije osporavao posjed, dok je oslonac suda samo na iskazima tužiteljice i svjedoka na kojima se gradi odbijajuća odluka neuvjerljivo jer je zbog proteklog vremena od zamjene preko 50 godina a više i nema starijih mještana dok mlađi ljudi nemaju neposrednih saznanja o događajima od prije 50 godina, već samo po predaji od starijih. Da je tužiteljica i naslijedila nekretnine nakon smrti majke ABC 2007. godine i stupila u posjed čestici 304/2 – nove 272, utvrđuje se i iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige 2007. godine čime se dokazuje da je u posjedu nove čestice 272 utvrđuje iz podataka iz zapisnika tog postupka jer da je upravo i tužiteljica bila pozvana na javno izlaganje i potpisala zapisnik. Zamjerka prvostupanjskog suda što rješenjem o nasljeđivanju nije upisana stara čestica 304/2 ili nova 272 nije opravdano, jer je do obnove zemljišne knjige na čestici broj 304/2 upisana HANA – Našice a na novoj 272 tuženica zbog čega bilježnik nije mogao upisati tu česticu u korist tuženice obzirom da se ostavinska imovinska stječe po zakonu u času smrti ostavitelja a sud-bilježnik samo upisuje ime nasljednika. Zahtjev za utvrđivanje vlasništva na čestici 272 tužiteljica temelji na čl. 114, čl. 115. i čl. 130. ZV-a/96 i čl. 15. Zakona o arondaciji ("Narodne novine" broj: 18/69) jer je nekretnina stečena u arondaciji a prednik platio svojim nekretninama istih površina. Time je i odluka prvostupanjskog suda pogrešna jer tužiteljici država i dalje ograničuje stvarna prava na čestici 272 k. o. [katastarska općina]. Pogrešna odluka i proizlazi isključivo zbog pogrešne ocjene dokaza, posebno materijalnih koje je podržala tužiteljica u svojem iskazu, kao i svjedoci kapetan ML i JL, dok je bitna povreda iz čl. 354. st. 11. ZPP-a počinjena jer se ne obrazlaže zašto smatra da svjedoci ne iskazuju dovoljno ili istinito.
2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje prvostupanjske presude na način da se tužiteljici utvrdi vlasništvo čestice 272 a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj pripada pravo na utvrđenje prava vlasništva kč. [katastarska čestica], vezano i za provođenje postupka arondacije između PIK Našice i pravnog prednika tužiteljice oca RL osnovom kojega je i stečeno pravo vlasništva temeljem dosjelosti jer je nekretnina stečena zamjenom i bila upisana kao društveno vlasništvo.
7. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, cijeneći da se za razrješenje odnosa između stranaka primjenjuje mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa i to Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ 6/80 – dalje ZOVO), a kako je nekretnina tada bila u društvenom vlasništvu a čl. 29. ZOVO propisivao da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, a donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96 – dalje ZV/96) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. odredbom čl. 159. st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu ČL stječe dosjelošću vlasništvo pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od propisanog u st. 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10 odnosno 20 godina) time da se i čl. 388. st. 4. ZV/96 računa i rok za stjecanje dosjelošću vrijeme posjedovanja proteklog prije 08. listopada 1991. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe i da je tužiteljica putem prednika barem u poštenom posjedu od 1983. godine, proizlazi da nema roka dosjedanja od 40 godina računajući do 17. studenog 1999. koji nije istekao ni računajući počevši od 08. listopada 1991. do 05. lipnja 2007. kada je prisustvovala sastavljanju zapisnika povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i tada je njezin pošten posjed prekinut budući se od tog trenutka ne može smatrati da nije znala, niti da nije mogla da joj ne pripada pravo na posjed. Pri tome, za posjed prema navodima tužiteljice kako je dobivena u prethodnoj zamjeni 1976. godine; nije moguće uračunati i zbrajati sa posjedom predmetne nekretnine za koju se tvrdi da je dobivena 1983. godine obzirom se uzima samo faktična vlast i samostalan posjed točno određene nekretnine kao pojedinačno određene (čl. 2., 9., 10. i 11. ZV), time je i pogrešno istaknuto kako je u nesmetanom posjedu od 1976. godine, a sve i kada bi se taj posjed računao od 1976. godine nedostaje rok od 40 godina do razdoblja važenja ukinute odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Time je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću te je zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. Takva je odluka prvostupanjskog suda pravilna.
9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljica iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, kao što nisu ni počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. U odnosu na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je i odlučeno.
10. Tijekom postupka je utvrđeno:
-da je između SLO i BLO iz [adresa] sa Industrijskim poljoprivrednim kombinatom Osijek-područje Našice zaključen zamjenbeni Ugovor 30. siječnja 1976. godine kojim je ČLO i BLO, dano u zamjenu Industrijsko poljoprivrednom kombinatu Osijek-područje Našice nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koje se sastoje od kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] upisane u posjedovnom listu broj 292 k. o. [katastarska općina], dok je Industrijsko poljoprivredni kombinat Osijek-područje Našice dao u zamjeni MLO i BLO nekretnine koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] kojim ugovorne strane i jamče da su u zamijenjenim nekretninama nesmetano bili u posjedu do dana zamjene i da su te nekretnine isključivo njihovo vlasništvo;
-da je rješenjem Općine Našice od 27. travnja 1977., utvrđena promjena na zemljištu Industrijsko poljoprivrednog kombinata Osijek-područje Našice te time i utvrđuje staro stanje nekretnine u odnosu na novo stanje koje i proizlazi iz zamjenbenog Ugovora;
-da je prema zapisniku povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 05. lipnja 2007. utvrđeno da je pristupila tužiteljica, te da je identificirana nekretnina kč. br. [katastarska čestica] kao oznaka zemljišta planina koja je i upisana kao društveno vlasništvo a sada je nova oznaka kč. br. [katastarska čestica], dok je i doneseno rješenje preoblikovanjem zemljišne knjige i upisom vlasništva ČL, obzirom da tužiteljica kao stranka nije imala dokumente u odnosu na predmetnu nekretninu;
-da rješenjem o nasljeđivanju od 22. ožujka 2013. i tužiteljica je iza pok. BLO utvrđena kao nasljednica u odnosu na navedene nekretnine a pri tome predmetna nekretnina nije utvrđena kao vlasništvo niti izvansudsko vlasništvo;
-da prema priloženom zapisniku povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 15. svibnja 2007., utvrđeno je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sa naznakom "bunar" kao dosadašnji vlasnici navedeni su IL i AL, da se sada navedene čestice i označavaju kao novi kč. br. [katastarska čestica] time i da je prilogom Popisnog lista za stari 55/5 utvrđeno da je u suvlasništvu IL i AL, da je zapisnikom od 15. lipnja 2007. u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] oznake "planina" formirana nova čestica 239 u odnosu na vlasnika OL obzirom da je u suvlasništvu stranaka u zemljišnoknjižnom ulošku koji je sastavljen temeljem odredaba čl. 181 i čl. 185. Zakona o zemljišnim knjigama koji su dosadašnji zk. vlasnici i bili upisani OL i TL, dok je zapisnikom od 15. lipnja 2007. u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] također vezano sa 301/2 ista formirana kao kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na dosadašnje zk. vlasnike TL OL i TL, te je zemljišnoknjižni uložak i sastavljen u skladu sa odredbama čl. 181. i čl. 185.;
-da je prema povijesti promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] – stare oznake k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je 13. siječnja 1967. sa imena posjednika Poljoprivredne zadruge Stipanovci prešla na ime posjeda PIK Našice, dok je 29. studenog 1993. s imena posjednika i PIK Osijek, Ratarstvo Našice prešla na ime posjednika "HANA" dioničko društvo u poljoprivredi Našice;
-da je nakon provedenog očevida na licu mjesta od strane vještaka mjernika utvrđeno, da tu česticu koja je i upisana kao posjed "HANA" Našice kč. br. [katastarska čestica] na terenu obrađuje svjedok ML u dogovoru sa tužiteljicom ali da nije mogao sa sigurnošću pokazati koja čestica pripada tužiteljici 272 ili 273/1 k. o. [katastarska općina] jer su obje u vlasništvu RH, dok je svjedok JL i pokazao kč. [katastarska čestica] izjavivši da pripada tužiteljici, dok je i vezano za stare kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je otac tužiteljice dobio u zamjeni sa bivšim PIK-om, da je zamjena izvršena prema upisu u stare posjedovne listove a u preoblikovanju su kao vlasnici na novim česticama nastalim od starih, upisani stari vlasnici iz starih vlasničkih listova;
-da je saslušan kao svjedok ML naveo da pored svoje nekretnine obrađuje i dvije susjedne za koje zna da su u vlasništvu RH a nastavio ih je obrađivati kako je to obrađivao njegov pokojni punac, a jedna od ove dvije kč. [katastarska čestica] u vlasništvu RH, pripada tužiteljici ali ne zna koja, te zna da jednu od te dvije je posjedovao i tužiteljičin otac VL, a nastavio ju je obrađivati kada mu je tužiteljica rekla da nastavi raditi iza punca;
-da je saslušan kao svjedok JL naveo da je utužena kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nekada radila tužiteljica a sada je obrađuje ML, dok njihove odnose ne zna, dok je prije tužiteljice zemlju radio njezin otac RL dok nema saznanja kako je RL stekao ovu nekretninu, kao ni o zamjeni nekretnina;
-da je tužiteljica svojim iskazom navela, da je predmetnu nekretninu njezin otac RL dobio u zamjenu sa tadašnjim PIK-om, da ju je od zamjene obrađivao ali se ne može sjetiti kada je bila ta zamjena a kada zbog starosti i bolesti nije više u mogućnosti bio sam raditi tu zemlju, dao ju je zakup a poslije smrti oca zemlju je nastavio raditi zet od UL, ML na što je pristala jer to nije bila osobno u mogućnosti, ne zna što sada ML radi na predmetnoj nekretnini, osim što ju je zvao prije nekoliko godina da je punac umro i da li sad on može nastaviti raditi tu zemlju a poslije se s njim više nije čula, niti je išla na predmetnu nekretninu, ne zna o kojem se broju katastarske čestice radi, zna da se radilo o oranici tzv. "planina" oko jednog jutra i da joj je prisutna komisija rekla da nema potrebne dokumente za upis vlasništva radi čega će morati pokrenuti parnicu a ne zna da li bi netko treći polagao prava na ovu nekretninu.
11. Protivno žalbi tužiteljice, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, uz zaključak da zahtjev nije osnovan. Posjednik neke nekretnine može steći nekretninu u vlasništvo dosjelošću, odnosno na jedan od originarnih načina a da pri tome mora dokazati da su ispunjeni uvjeti koje je ranije za to stjecanje bilo propisano odredbom čl. 28. st. 4. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, odnosno prema sada odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) a između ostalog i da se posjed nekretnine vrši kroz vrijeme potrebno za dosjedanje i da kroz cijelo to vrijeme posjed bude savjestan odnosno pošten.
12. Provedenim dokazima to nije utvrđeno. Žalbeni navodi tužiteljice kojima se i sadržajno ukazuje na dosjelost dulju od 50 godina, što bi i ukazivalo da stjecanje dosjelošću nije osnovano, obzirom i da nije u to doba utvrđen pravni slijed. Uz to, tužiteljica i navodi da se rok za dosjelost i ima računati od vremena kada je njezin otac primio predmetnu nekretninu osnovom usmene zamjene sa PIK-om 1983. godine, kada je i nekretnine 55/5, 250/3 i 301/1 vratio i dobio za iste od strane PIK-a kč. [katastarska čestica] – sada nova oznaka 272, time bi se i pravilno rok dosjelosti i trebao računati, ukoliko je i došlo do usmene zamjene od 1983. godine. Pri tome, kada se i navodi da se radi o usmenoj zamjeni, to je upitno obzirom se to odnosi na upravni postupak koji se mora provesti i time i takve nekretnine utvrditi da su stečene. Kada bi se i ono što se tužbenim zahtjevom zahtjeva, trebalo utvrditi kao vlasništvo tužiteljice, trebalo bi računati vrijeme kada je pravni prednik tužiteljice, odnosno njezin otac, stekao tu nekretninu i to ukoliko je došlo do arondacije zamjenom nekretnina od 1983. godine.
13. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 92/94 – dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću, koji je propis ukinut 08. listopada 1991. a 01. siječnja 1997. stupio je na snagu novi propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 154/14, 81/15-dalje ZV) koji je propisao da se u rok stjecanja dosjelošću nad nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklog prije tog dana, koja je i odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999., te je nakon toga i izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. I odlukom Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske zauzeto je shvaćanje koje je izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 07. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x-974/2017 da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego temeljem drugih odredaba tog Zakona. Time se i cijeni vrijeme prije 08. listopada 1991., odnosno od vremena kada je i predmetna nekretnina, prema navodima tužiteljice bila zamjenom predana njezinom ocu i to od 1986. godine. Prema čl. 159. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu ČL, županije jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i sa njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve i drugih pravnih osoba koje ne traži za sebe dobitak nego služi za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih tvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz st. 3., odnosno trajao 40 godina.
14. I prema iskazu tužiteljice, da je zamjenom iz 1983. godine njezin otac RL tu nekretninu obrađivao, te ju je dao kada to više nije bio u mogućnosti u zakup UL, što prema priloženim dokazima ne proizlazi da je i ona vršila posjed, a da su i ostvareni uvjeti stjecanja dosjelošću predmetne nekretnine, iz priloženih dokaza, povijesti posjeda ne proizlazi da bi putem svojeg prednika dosjelost bila vršena i prije 1983. godine. Prema zakonskim pravilima rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u državnom i crkvenom vlasništvu iznose 40 godina, pa kako se posjed pravnog prednika tužiteljice osnovom kojega bi ostvarivala pravo na toj nekretnini ne proteže 40 godina u odnosu na vrijeme tužbe od 06. travnja 2022. počevši od 1983. godine, tada i nije ostvarena osnova udovoljenju tijeka dosjelošću i ne ostvaruje uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega i tužiteljica takvu dosjelost neosnovano i zahtjeva. Uz to, posjed koji je savjestan ne može se ni odnositi od vremena kada je i tužiteljica bila prisutna postupku preoblikovanja zemljišne knjige i to 05. lipnja 2007. obzirom je i tada imala saznanja da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženice, pa se ne može od tada cijeniti kao savjestan posjed ili barem pošten.
15. Slijedom navedenog odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Puli - Pola 24. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
