REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-29/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri j.t.d., Rijeka, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB10132417811, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1050/2023-9 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1050/2023-9 od 3. prosinca 2024., tako da se sudi:
1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 3.258,92 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.prosinca 2024. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 00188235089 isplatiti tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 3.258,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126 /21, 114/22, 156/22), a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u rok u od 15 dana.
Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 00188235089, da u roku od 15 dana naknadi parnični trošak tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate.“.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači, podredno ukine i vrati predmet na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika nakon isteka roka iz ponude (Sporazuma), koja je tuženika obvezivala najkasnije do 25. studenoga 2022., pa to što je tužitelj potpisao i urudžbirao Sporazum 12. prosinca 2022. ima značaj nove ponude koju je tužitelj dao tuženiku i koju tuženik nije prihvatio. Stoga je neosnovano potraživanje tužitelja temeljeno na predmetnom Sporazumu.
5.1. U donošenju presude prvostupanjskog suda nije ostvarena niti jedna bitna povreda postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
6. I činjenično stanje nije sporno, pa je tako utvrđeno:
- da je tuženik dostavio tužitelju dopis od 9. prosinca 2022. (klasa 4.11.1-22/4- 14-798, broj 03/014) s privitkom Sporazuma kojega je tužitelj trebao potpisati, a sve prema uputama Ministarstva zdravstva o provedbi Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati razlike plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za isplatu razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad. Dalje se navodi, da je za isplatu po Sporazumima Ministarstvo zdravstva dostavilo svim zdravstvenim ustanovama podatke o iznosima iz Centraliziranog obračuna plaća za svakog pojedinog radnika,
- da je u Sporazumu navedeno da tuženik isti treba potpisati i vratiti najkasnije do 25. studenoga 2022., s obzirom na rokove koje je tuženiku zadalo Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske,
- da je tužitelj raskinuo radni odnos kod tuženika i preselio se u Kraljevinu Norvešku, a tuženik je Sporazum poslao tužitelju na jedinu poznatu adresu, onu u Zagrebu, tako da je za Sporazum tužitelj naknadno, neformalno saznao i potpisanog ga vratio tuženiku nakon roka iz dopisa i Sporazuma (25. studeni 2022.), i to 12. prosinca 2022.,
- da tuženik po tako naknadno zaprimljenom Sporazumu nije postupio, odnosno isplatio tužitelju predmetni iznos.
6.1. Na temelju tako utvrđenog, a nespornog činjeničnog stanja pogrešno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Nije sporno da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 3.258,92 eura temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/2013. i 96/2015. - dalje: KU) za posebne uvjete rada iz članka 57. KU-a i pravo na uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU-a te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
8. Vlada Republike Hrvatske je 16. rujna 2021. donijela Odluku o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 101/2021.). U članku 1. Odluke navedeno je da radnicima kojima za sate ostvarene u prekovremenom radu nije kumulativno isplaćeno uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, isplatit će se pripadajući nesporni iznos uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno znanstveni stupanj doktora znanost za sate prekovremenog rada i to temeljem prethodno potpisanog sporazuma s poslodavcem kojim će se detaljnije utvrditi obveze u vezi isplate razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad na temelju te Odluke. Prema članku 4. zdravstvene ustanove dostavljat će Ministarstvu zdravstva počevši od rujna 2021. za svaki prethodni mjesec, do petog u mjesecu, podatke o sklopljenim Sporazumima s radnicima i potrebnim sredstvima za ispunjenje obveza po Sporazumima. Na temelju dostavljenih podataka, Ministarstvo zdravstva će sukladno raspoloživim sredstvima utvrditi dinamiku plaćanja tijekom 2021. i 2022.
9. Osnovano žalitelj navodi da je osnov potraživanja tužitelja u predmetnoj Odluci Vlade Republike Hrvatske po kojoj radnicima pripada nesporni iznos uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Nesporno navedena Odluka sadrži u članku I. da će se isplata izvršiti po zaključenom Sporazumu sa poslodavcem kojim će se detaljnije utvrditi obveze u vezi isplate razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad na temelju te Odluke. Ista odluka ne sadrži rokove u kojima se Sporazumi moraju potpisati, dok će se sredstva osiguravati do 31. prosinca 2022., dakle i nakon što je tužitelj prihvatio Sporazum i vratio ga tuženiku.
10. Odluka Vlade Republike Hrvatske upućuje na obvezu zaključenja Sporazuma poslodavca i radnika jer ne sadrži iznos duga ni rokove u kojima bi radnici trebali potpisati sporazum, već da će se sredstva plaćati iz državnog proračuna poslodavcu do kraja 2022.
11. Tuženik je u Sporazum unio obvezu potpisa sporazuma do 25. studenoga 2022., ali se ne radi o roku koji bi bio bitan sastojak ugovora i propust kojeg bi rezultirao gubitkom prava tužitelja. Predmetni Sporazum po svojoj pravnoj naravi predstavlja izvansudsku nagodbu o ispunjenju obveze tuženika te to što je sam tuženik naveo rok koji tužitelj nije mogao ispoštovati (sporazum nije primio), a istog je i potpisao prije kraja 2022. do kada su bila doznačavana sredstva za ta potraživanja, tuženik nije izgubio pravo koje mu pripada temeljem predmetne Odluke i Sporazuma.
12. Predmetni Sporazum ne može se procjenjivati kao ugovor, jer se njime stranke nisu dogovarale o bitnim sastojcima ugovora, već je istim tužitelju priznato pravo (koje je već ostvario) na isplatu sa utvrđenim iznosom duga tuženika. Zahtjev tuženika da se Sporazum potpiše i vrati do 25. studenoga 2022. ne može predstavljati rok kao bitan sastojak tog Sporazuma. Prema odredbi članka 362. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.), kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje.
13. Kod nesporne činjenice da dostava predmetnog Sporazuma tužitelju nije bila uredna, za što nije kriva niti jedna strana, te da je tužitelj odmah po saznanju za Sporazum istog potpisao i dostavio tuženiku, dakle prihvatio ga je i to u roku prije kraja 2022. do kada su tuženiku po tom osnovu doznačivana sredstva iz proračuna , neosnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu prava iz Kolektivnih ugovora, koja mu nesporno pripadaju, u nespornoj visini, a temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 101/2021.) i Sporazuma prihvaćenog od obje strane, neovisno što je Sporazum tužitelj potpisao protekom roka, jer time ne gubi pravo na isplatu, pošto tako nešto ne proizlazi iz predmetne Odluke.
14. Slijedom navedenoga, temeljem članka 373. stavka 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Tužitelju je priznat trošak postupka po članku 154. stavku 1. ZPP-a, i to za sastav tužbe po tarifnom broju 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) u visini od 100 bodova, i po 100 bodova za ročišta održanih 28. svibnja 2024. i 16. listopada 2024. (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što po vrijednosti boda od 2,00 eura (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) iznosi 600,00 eura uvećano za PDV, pa trošak tužitelja u prvostupanjskom postupku iznosi 750,00 eura. Trošak sastava podnesaka od 22. prosinca 2023. i 6. svibnja 2024. tužitelju nije priznat, jer nije bio potreban po članku 155. stavku 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat i trošak žalbe, i to u iznosu od 250,00 eura (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife) s uvećanjem za PDV, odnosno ukupno 312,50 eura.
U Puli-Pola 24. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Biljana Bojanić
