REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-190/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika 1. TI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, i 2. CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Kolar, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1865/2024-29 od 8. studenoga 2024., na sjednici vijeća od 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Uvažavaju se žalbe tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1865/2024-29 od 8. studenoga 2024., te se sudi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

„Ništav je, odnosno ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27.11.2000. godine, aneks tom ugovoru od 27.11.2000.godine te aneks istom ugovoru od 10.6.2010.godine, a kojim su I tuženi MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u svoje ime i tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] po I tuženiku HI kao punomoćniku prodale II tuženiku CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasničke dijelove tužiteljica, odnosno pravo korištenja svake od tužiteljica u 82,75/589 dijela katastarske čestice [katastarska čestica] livada u Rudešu, ukupne površine 589 čhv, upisane pod A-I u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je II tuženik CI dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi ne provede upis prava suvlasništva, odnosno sukorištenja II tuženika u zemljišnoj knjizi na navedenim dijelovima tužiteljica, odnosno dužan trpjeti da se njegovo pravo suvlasništva, odnosno pravo korištenja na dijelovima tužiteljica briše i ostavi upis tužiteljica svake u 82,75/589 dijela.“

II. Nalaže se tužiteljicama, na jednake dijelove naknaditi tuženom TI prouzročen parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.000,00 eur te tuženom CI u iznosu od 1.970,68 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te tuženim TI i CI trošak žalbenog postupka, svakom u iznosu od 312,00 eura, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Ništav je, odnosno ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27.11.2000. godine, aneks tom ugovoru od 27.11.2000.godine te aneks istom ugovoru od 10.6.2010.godine, a kojim su I tuženi MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u svoje ime i tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] po I tuženiku HI kao punomoćniku prodale II tuženiku CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasničke dijelove tužiteljica, odnosno pr4avo korištenja svake od tužiteljica u 82,75/589 dijela katastarske čestice [katastarska čestica] livada u Rudešu, ukupne površine 589 čhv, upisane pod A-I u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je II tuženik CI dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi ne provede upis prava suvlasništva, odnosno sukorištenja II tuženika u zemljišnoj knjizi na navedenim dijelovima tužiteljica, odnosno dužan trpjeti da se njegovo pravo suvlasništva, odnosno pravo korištenja na dijelovima tužiteljica briše i ostavi upis tužiteljica svake u 82,75/589 dijela.

II Nalaže se I i II tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročen parnični trošak u iznosu od 5.114,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. studenog 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju oba tuženika.

2.1. Tuženi MI pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud naveo da je tuženik MI iskoristio neznanje i lakomislenost svojih teta i odnos povjerenja koji je imao kako bi sebi priskrbio materijalnu korist, pa da su zaključeni ugovor o kupoprodaji i aneksi tom ugovoru ništavi pravni poslovi temeljem članka 103. u vezi s člankom 141. Zakona o obveznim odnosima i da stoga ne proizvode pravne učinke. U provedenom postupku niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi I tuženik iskoristio stanje nužde, niti je dokazano da su tužiteljice bile u bilo kakvom teškom stanju, da bi bile lakomislene i da bi tu činjenicu I tuženik na bilo koji način iskoristio. Što se tiče navoda suda da je I tuženik postupao prijevarno, u tom pravcu tužiteljice nisu podnijele kaznenu prijavu protiv I tuženika, pa je takvo obrazloženje neprihvatljivo i neosnovano. Osim toga, kada bi i bilo u pitanju prijevarno postupanje I tuženika, što isti kategorično otklanja, radilo bi se o pobojnom ugovoru a nikako ništetnom, a osim toga je za pobijanje takvog pravnog posla protekao zakonski rok na što su tuženici bezuspješno ukazivali tijekom cjelokupnog dugotrajnog postupka. Nadalje, provedeno građevinsko vještačenje sud I stupnja nije imao osnovanosti prihvatiti, jer vještak nije bio na licu mjesta, nekretnina iz spornog ugovora o prodaji uopće nije identificirana što je bilo neophodno budući da se radi o suvlasničkim dijelovima nekretnine na kojima druge osobe imaju pravo suvlasništva i na kojima se izgrađeni objekti po trećim osobama koje se nalaze u posjedu istih pa je bilo nužno utvrditi vrijednost nekretnine na dan prodaje, što nije učinjeno. Stoga, prvostupanjski sud uopće nije imao osnova za zaključivanje da postoji nesrazmjer vrijednost nekretnine i cijene. S druge strane iz u tužbi obrazloženih činjeničnih navoda proizlaze razlozi za eventualnu pobojnost ugovora, pa je evidentno pogrešan pravni pristup predmetu spora koji se tretira kao ništetnost i time je sud I stupnja u konačnici pogrešno primijenio materijalno pravo. Osporava se i odluka o troškovima postupka, te se predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova postupka I tuženiku prema troškovniku iz spisa i trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženi CI pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga. Ističe da sa tužiteljicama nije kontaktirao u svezi predmetne kupoprodaje, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da su tužiteljice bile u teškoj materijalnoj situaciji niti narušenog zdravlja. Mane volje isključuju mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora te tužiteljice ne mogu utemeljeno tražiti utvrđenje ništavosti prijepornog pravnog posla. Neistinito uvjeravanje predstavlja dovođenje u zabludu, a isto ne čini ugovor ništetnim, već isto može predstavljati osnovu za pobojnost ugovora. Čak i da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 141. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, očiti nesrazmjer uzajamnih davanja - koji je ovdje utvrđen na temelju nezakonito provedenog vještačenja, ne čini ugovor zelenaškim, jer isti pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i očiti nesrazmjer davanja. Tužiteljice u više navrata govore o tome da ih je tuženi MI uvjeravao da se radi o punomoći za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, da su pobijani ugovor potpisale u zabludi u pogledu naravi ugovora, što isključuje sklapanja zelenaškog ugovora. Sud u pobijanoj presudi govori o malicioznom postupanju tuženog TI, a o postupanju tuženog CI kao poštenog stjecatelja (u odnosu na punomoći koje su mu predočene i činjenici da odnos tuženog TI i tužiteljica ne utječe na ugovor koji je tuženi MI sklopio s tuženim CI) ne govori ništa. Naime, tuženi CI prilikom sklapanja pravnog posla imao je predočene valjane punomoći, na kojima je potpis prodavatelja bio ovjeren po javnom bilježniku te se u ovom i svakom drugom postupku ima i treba smatrati savjesnim stjecateljem prava. Sud u pobijanoj presudi ni na koji način ne povezuje pravni posao davanja punomoći od strane tužiteljica, i to dva puta 2000. i 2010., s pravnim poslom kojeg smatra ništetnim. Tuženi CI prigovorio je nalazu i mišljenju vještaka, a niti jedan od istaknutih prigovora prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještak nije otklonio. Tuženi CI pobija i odluku o trošku te predlaže da se preinači pobijana presuda u smislu žalbenih navoda te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška postupka istom, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ali drugom sucu pojedincu.

3. Sa žalbama tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe tuženika su osnovane.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica na utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. studenoga 2000., Aneks tom Ugovoru od 27. studenoga 2000., te Aneks istom Ugovoru od 10. lipnja 2010., koji su zaključile tužiteljice (i njihove pravne prednice) putem svog punomoćnika - tuženog TI, a kojim su tuženom CI prodale svoje suvlasničke dijelove, odnosno pravo korištenja svake od tužiteljica u 82,75/589 dijela k. č. br. [katastarska čestica], livada u Rudešu, ukupne površine 589 čhv, upisane pod A-I u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je utvrdio da se radilo o zelenaškom ugovoru.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka iste nije nerazumljiva, te da ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, kao i da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni što znači da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalbe žalitelja. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. istog Zakona.

7. Iako žalitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, ovaj sud nalazi da su sve činjenice, bar one relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno utvrđene, pa je tako utvrđeno:

- da je tuženi CI bio zainteresiran za kupnju predmetne parcele, te je saznao da je jedan od suvlasnika tuženi MI,

- da mu je isti rekao da o prodaji mora razgovarati sa svojim tetama, ovdje tužiteljicama,

- da je istima prezentirao da je raniji vlasnik, njihov pokojni djed EI, za života predmetnu parcelu prodao i da mu trebaju dati punomoć radi prijenosa prodane nekretnine na kupca,

- da je temeljem te punomoći tuženi MI tuženom CI prodao predmetnu parcelu za iznos od 48.000,00 kuna,

- da tuženi CI o predmetnoj prodaji nije kontaktirao tužiteljice, već je sve kontakte imao s tuženim TI, kao punomoćnikom prodavateljica.

8. Iz tako utvrđenih činjenica izveden je pogrešan zaključak te da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao odredbu članka 141. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. - dalje: ZOO), a koji se, u konkretnom slučaju, primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.).

9. Tužiteljice traže utvrđenje ništetnosti/ništavosti Ugovora o kupoprodaji i njegovih Aneksa, tvrdeći da se radi o zelenaškim ugovorima iz članka 141. stavka 1. ZOO-a.

10. U ovom slučaju postoje dva pravna odnosa - jedan je Ugovor o nalogu (punomoć) iz članka 749. ZOO-a, koji su zaključile tužiteljice i tuženi MI, a koji Ugovor nije predmetom ispitivanja valjanosti, jer nije tražen poništaj istoga zbog mana volje, prijevare. Obrazloženje iz prvostupanjske presude upravo se referira na prijevarno ponašanje tuženog TI u odnosu na tužiteljice, ali navedeno nema za posljedicu ništetnost kupoprodajnog ugovora iz razloga zelenaštva.

11. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz članka 141. stavka 1. ZOO-a, kojim je propisano da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Kako je predmet ispitivanja kupoprodajni ugovor (a ne ugovor o nalogu-punomoć), a stranke Kupoprodajnog ugovora su tužiteljice, kao prodavateljice, i tuženi CI, kao kupac, to se treba ocijeniti ponašanje tuženog CI prema tužiteljicama - da li ima elemente zelenaštva, a što iz niti jednog dokaza koji je proveden ne proizlazi. Tuženi CI gotovo da nije poznavao prodavateljice, nije utvrđeno da bi bile u stanju nužde, teškog materijalnog stanja i drugo, jer je tuženi CI Ugovor i Anekse istoga zaključivao isključivo s tuženim TI. Ako je tuženi MI i iskoristio lakomislenost i povjerenje svojih teta, to ne čini ugovor ništetnim, jer tuženi MI nije bio stranka ugovora, već punomoćnik prodavateljica.

12. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

a) objektivna pretpostavka - da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora,

b) subjektivna pretpostavka - da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te

c) subjektivna pretpostavka - da je u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora postojalo kod zelenaša znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist određene treće osobe.

U ovom slučaju oštećenice-tužiteljice, nisu pristale na očit nesrazmjer, a nije ni utvrđeno postojanje nepovoljnih okolnosti na njihovoj strani, pa time niti kod tuženog CI, kao kupca, znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist.

13. U pogledu nesrazmjera uzajamnih davanja, koji uvjet je ispunjen u konkretnom slučaju, imajući u vidu tržišnu cijenu predmetne nekretnine i ugovorenu cijenu nekretnine, valja reći da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i očiti nesrazmjer davanja. Tužiteljice su pobijani Ugovor potpisale uz prijevaru u pogledu svrhe ugovora (provedbe ugovora u zemljišne knjige ranijeg kupca), a što isključuje mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, a time ima za posljedicu i neosnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2520/2012 od 4. travnja 2017. zauzeto je stajalište da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i na očiti nerazmjer davanja, kao i da zabluda isključuje mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora.

15. Prema tome, kako su tužiteljice predmetni Ugovor potpisale u zabludi, to znači da ne mogu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te činjenicu da mane volje isključuju mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, utemeljeno tražiti utvrđenje ništavosti predmetnog pravnog posla.

16. Slijedom navedenoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio predmetni Ugovor o kupoprodaji i njegove Anekse ništetnim jer su zelenaški, valjalo je temeljem odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a uvažiti žalbe žalitelja, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica.

17. Tuženicima je dosuđen parnični trošak po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,22 eur / 10.000,00 kuna, i to svakom tuženiku njegov trošak, jer su bili zastupani od različitih punomoćnicima - odvjetnicima, a trošak su tuženicima dužne naknaditi tužiteljice, svaka u 1/3 dijela troška, prema članku 161. stavku 1. ZPP-a.

17.1. Tuženom TI priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 30. kolovoza 2020., za svaku radnju od po 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za pristup na ročišta održana 17. prosinca 2015., 26. travnja 2016., 14. rujna 2017., 10. svibnja 2018., 7. rujna 2018., 15. siječnja 2019., 19. ožujka 2019., 18. rujna 2019., i 19. rujna 2024., po 100 bodova za svako ročište (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), za ročište 9. travnja 2015. 50 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), te za ročišta 16. ožujka 2016. i 21. svibnja 2024., po 25 bodova (tarifni broj 9. točka 5. Odvjetničke tarife). Ukupno je trošak tuženog TI odmjeren u visini od 1200 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eur (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) s PDV-om iznosi 3.000,00 eur. Tuženom TI priznat je i trošak žalbe u iznosu od 312,00 eur, s PDV-om (tarifni broj 10. točka 1.Odvjetničke tarife).

17.2. Tuženom CI priznat je trošak za sastav podnesaka od 15. siječnja 2019., 8. rujna 2020. i 30. ožujka 2021., za svaki u visini od po 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za pristup na ročišta 15. siječnja 2019., 19. ožujka 2019., 18. rujna 2019., i 19. rujna 2024., u visini od po 100 bodova za svako ročište (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife) , za ročište 9. travnja 2015. u visini od 50 bodova te za ročište 21. svibnja 2024. u visini od 25 bodova, odnosno ukupno 775 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eur s PDV-om iznosi 1.937,50 eur. Tuženom CI priznat je i trošak za pristup vještaka na ročište od 33,18 eur, tako da je ukupni trošak tuženog CI za prvostupanjski postupak 1.970, 68 eur. Tuženiku je priznat i trošak žalbe u iznosu od 312,00 eur s PDV-om (tarifni broj 10. točka 1. Odvjetničke tarife).

U Puli-Pola 24. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić