Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-81/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Pomgrad Inženjering d.o.o. Split, Stinice 26/B, OIB: 31765830203, kojeg zastupa prokurista VĆ, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-300/2024-9 od 2. siječnja 2025., dana 24. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-300/2024-9 od 2. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima.
3. Žalba je neosnovana.
4. U ovome je predmetu tužitelj podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je kao radnik tuženika prilikom izvođenja radova na platou u [adresa] doživio nezgodu na radu te pritom zadobio tjelesne povrede pa stoga traži da mu tuženik kao poslodavac naknadi štetu na ime povrede prava osobnosti – naknadu za pretrpljene fizičke boli, naruženje, strah, duševne boli u sveukupnom iznosu od 40.000,00 Eura te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 5.000,00 Eura i trošak liječenja u iznosu od 500,00 Eura odnosno ukupno 45.500,00 Eura.
5. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da su stranke sklopile ugovor o radu 15. veljače 2024. u kojem je ugovorena nadležnost suda u [adresa] u slučaju radnog spora te da stoga nije nadležan Općinski sud u Splitu već Općinski sud u Zagrebu.
6. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti koji je tuženik istaknuo u postupku a prvostupanjski sud smatra da se ne radi o sporu za koji je propisana isključiva mjesna nadležnost te da je tužitelj prema odredbi čl. 65. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22.- dalje: ZPP) odredio mjesnu nadležnost suda podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu, da se radi o sporu radi naknade štete nastale tužitelju kada je prilikom obavljanja radnih zadataka doživio ozljedu na radu tj. radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu a ne ugovornoj odgovornosti prema kojoj bi se radilo o sporu koji proizlazi iz ugovora o radu te da se stoga ne može primijeniti sporazum o nadležnosti koji je ugovoren među strankama.
7. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe a to stoga jer su u prvostupanjskom rješenju navedeni jasni razlozi pa prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj radnik tuženika te da su stranke zaključile ugovor o radu 15. veljače 2024. kojim je u točki 9. ugovoreno da u slučaju radnog spora se ugovara nadležnost suda u [adresa] i da je tužitelj doživio nezgodu na radu 24. studenog 2023. pri obavljanju svojih radnih zadataka pri čemu je zadobio tjelesne povrede.
9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Splitu te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti i odlučio kao u pobijanom prvostupanjskom rješenju.
10. Ocjenjivanje nadležnosti suda obavlja se temeljem navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate a prema navodima u tužbi tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao poslodavca zbog ozljede na radu te se radi o zahtjevu za naknadu štete koji je proizašao iz rada te je ovo spor iz radnog odnosa.
11. Obzirom je u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca izvanugovorna, a ne ugovorna (za naknadu štete) to se ne može primijeniti čl. 9. Ugovora o radu zaključenog između stranaka 15. veljače 2024. obzirom je istim ugovorena nadležnost (mjesna) suda u [adresa] u slučaju radnog spora tj. ovdje se ne radi o ugovornoj odgovornosti. Stoga se navedeni sporazum o nadležnosti koji je ugovoren za sporove iz ugovora o radu u ovom slučaju ne primjenjuje već se primjenjuje odredba čl. 65. ZPP a kojom je propisano da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem području je zasnovan radni odnos. Kako je ovdje općemjesno nadležan Općinski sud u Splitu koji je ujedno i sud na čijem se području rad obavlja odnosno se obavljao te sud na čijem je području zasnovan radni odnos to proizlazi da je tužitelj sukladno odredbi čl. 65. ZPP podnošenjem tužbe izabrao mjesnu nadležnost Općinskog suda u Splitu pa je posljedično neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti.
12. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).
U Zagrebu 24. veljače 2025.
Sudac:
Sanja Joka Umićević
