REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-36/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja EK, odvjetničke vježbenice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 1.300,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od 15. rujna 2020. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2020. do isplate. III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.439,19 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13. prosinca 2019. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove, kada je prilikom pisanja kazne za prometni prekršaj doživio prijetnje smrću od strane vozača kojemu je napisao kaznu na lokaciji Branimirova ulica u Zagrebu. Naime, osim neposredne prijetnje tužitelju je taj vozač i putem kolege IK, ponovno uputio ozbiljne prijetnje njemu i njegovoj obitelji. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i kako je tužitelju naknadno priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelj se zbog velike uznemirenosti i straha nakon davanja policijskog iskaza zbog prijetnji, bio prisiljen javiti u Ordinaciju za hitnu psihijatriju s opservacijom Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje mu je propisana terapija i preporučen pregled i daljnje psihijatrijsko praćenje u Centru za krizna stanja. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje jer je zbog prijetnji smrću njemu osobno i njegovoj obitelji pretrpio intenzivan strah i uznemirenost. Tužitelj je uslijed štetnog događaja imao probleme sa spavanjem, bio je uznemiren i napet te bez psihoterapije nije mogao funkcionirati. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, ali mu tuženik do dana podnošenja tužbe nije dostavio ponudu naknade štete.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 16.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. rujna 2020. do isplate.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. veljače 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti za pretrpljeni strah iznos od 1.900,00 eura, uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 15. rujna 2020. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik osporava činjenične navode iz tužbe s obzirom da tužitelj osim medicinske dokumentacije uz tužbu nije dostavio relevantnu dokumentaciju na okolnost nastanka štetnog događaja (potvrdu MUP-a, izjave svjedoka i dr.). S obzirom da tužitelj nije dostavio relevantnu dokumentaciju na okolnost nastanka štetnog događaja, ne može se niti priložena medicinska dokumentacija uzročno povezati sa štetnim događajem opisanim u tužbi. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsoko postavljenim za sve vidove štete s obzirom na postojeću dokumentaciju te važeću sudsku praksu. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku, kao i ovjerenu presliku zdravstvenog kartona prije i poslije nezgode radi utvrđenja eventualnih tegoba i oštećenja nastalih kod tužitelja, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u ovom štetnom događaju.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 13. prosinca 2019. u iznosu od 1.900,00 eura.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik Grada Zagreba, da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika. U ovom postupku sporan je nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i pretrpljene štete. Slijedom navedenog sporna je kako osnova tako i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata za neimovinsku štetu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-15 spisa i list 49-161 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (list 25-28 spisa), presudu Visokog upravnog suda RH (list 32-36 spisa), presudu Upravnog suda u Zagrebu (list 37-42 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 3.11.2023. (list 164-165 spisa), te su usmeno saslušani tužitelj i svjedok (list 176-178 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 7. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Člankom 25. stavkom 1. ZZR-a propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Prije svega valja reći da iz Presude Upravnog suda u Zagrebu posl. broj: Usl- 477/22 od 3. studenog 2022. proizlazi da se navedenom presudom poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 27. svibnja 2020., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija od 26. siječnja 2022. te se tužitelju ozljeda pretrpljena 13. prosinca 2019. izražena prema MKB- 10 klasifikaciji dijagnozom F43.0 (akutna reakcija na stres), priznaje kao ozljeda na radu i s tim u vezi priznaju se tužitelju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu. Navedena presuda potvrđena je i Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-4535/22 od 9. veljače 2023.

10. Pitanje da li je ozljeda koju je tužitelj zadobio 13. prosinca 2019. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12 st. 1. ZPP-a. S obzirom da o tom pitanju postoji presuda Upravnog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH, a kojim odlukama je sud vezan, sud je utvrdio da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti.

11. Radi utvrđivanja činjenica vezanih na okolnost nastanka štetnog događaja, kao i utvrđivanja uzročno-posljedične veze sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke i svjedoka IK. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je tužitelj dana 10. prosinca 2019. napisao kaznu zbog nepropisno istaknutog znaka pristupačnosti na vozilu. Nakon toga pristupio mu je vlasnik lokala "caffe bar Palma" te mu je tužitelj tom prilikom objasnio zbog čega mu je napisao kaznu i uputio ga u njegova prava te u mogućnost izjavljivanja žalbe. Navodi da je vlasnik vozila zbog toga bio jako uzrujan te ga je pitao u kojoj policijskoj postaji radi, na što mu je tužitelj odgovorio da radi u prometnom redarstvu Grada Zagreba. Tužitelj je izjavio da mu je prilikom odlaska vlasnik vozila izjavio "saznat ću ja tko si ti, vidjet ćeš ti tko sam ja".

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. U odnosu na iskaz tužitelja te dinamiku nastanka štetnog događaja valja navesti i da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

12. Svjedok IK u svom iskazu navodi da je zaposlen u prometnom redarstvu Grada Zagreba. Navodi da je tijekom nadzora dana 13. prosinca 2019. između 16 i 17 sati na lokaciji u Zagrebu, Branimirova ulica kod broja 9, iz "caffe bara Palma" izašla muška osoba te joj je on rekao da na autu nije bila ispravno istaknuta oznaka za osobe s invaliditetom budući da se radilo o parkirnom mjestu za osobe s invaliditetom te ju je on upozorio da stavi ispravnu oznaku. Svjedok je naveo da mu je tijekom toga on počeo izricati prijetnje, na što je on pokušavao smiriti situaciju te ga je uputio na nadležnog voditelja u firmi da se njemu obrati radi rješenja navedene situacije. Svjedok je izjavio da mu je tom prilikom ta osoba rekla da je prije nekoliko dana imala sukob s njegovim kolegom DK te je ostao pri prijetnjama i naveo da će on to osobno riješiti. Nakon nekoliko minuta svjedok je došao do željezničkog kolodvora, a ta ista osoba je došla do njega i nastavila sa prijetnjama, kojom prilikom je navela da zna gdje DK stanuje, koliko ima djece i koji je fakultet završio. Nakon tog razgovora svjedok je obavijestio tužitelja, a koje riječi su kod njega izazvale jak osjećaj straha za njegov život i život članova njegove obitelji.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je iskazivao jasno i uvjerljivo te u skladu s iskazom tužitelja i dokumentacijom koja prileži spisu.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i pretrpljene štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. Gordanu Makariću dr. med. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 5. studenog 2023. koji prileži spisu (str. 164 – 165 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid presliku osobnog zdravstvenog kartona za period od 6. kolovoza 1983. do 15. rujna 2023. i originalnu medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da prije štetnog događaja nije bilo sličnih ozljeda. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se dana 13. prosinca 2019. dogodio predmetni štetni događaj, nakon čega se provodi psihijatrijsko liječenje i propisivanje psihofarmatika do 24. siječnja 2020. U svojem nalazu vještak navodi da tužitelj negira postojanje psihičkih tegoba prije predmetnog štetnog događaja. Navodi i da tužitelj izbjegava taj dio grada gdje se to dogodilo te kako ne želi doći niti u kakav kontakt s tim čovjekom. Također tužitelj je izjavio i da je promijenio posao, te je sada komunalni redar te da psihofarmatike ne koristi. Iz nalaza sudskog vještaka, a glede psihičkog statusa tužitelja proizlazi da je isti priseban, kontaktibilan i orijentiran. Formalno urednog misaonog tijeka. U sadržaju se ne bilježi psihopatološke produkcije. D. Situacijski je napet i anksiozan. Intelektualno- mnestičke funkcije shodne su dobi i izobrazbi.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj 13. prosinca 2019. bio izložen štetnom događaju. Kao izravnu posljedicu navedenog, na psihičkom je planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaj prilagodbe (F43.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresnog potencijala u vidu potencijalne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istih. Sudski vještak je zaključio da između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza te je slijedom navedenog došlo do povrede duševnog zdravlja kod tužitelja. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do dva dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do pet dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do tri tjedna. Kod tužitelja je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Sudski vještak je utvrdio da kod tužitelja nema duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

15. Tužitelj se podneskom od 8. veljače 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća u cijelosti te usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

16. Tuženik se nije očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

18. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenog straha temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a. Visinu zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za vid predmetne štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 3 tjedna. Kod tužitelja je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, dok trajne zaostale posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti nisu utvrđene, a sve kako je to cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

20. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, kao i životnu dob tužitelja (rođen 1981.) te vrstu zanimanja, a s obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a na ime duševnih boli zbog pretrpljenog straha pripada primjerena naknada u iznosu od 1.300,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 600,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen, te je slijedom navedenoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

21. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15. rujna 2020. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu sa 68,42 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 84,21 %. Nadalje, a na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 31,58 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 15,79 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 68,42 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 3. svibnja 2022. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 25. travnja 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 13. rujna 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 26. rujna 2023. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 8. veljače 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova te trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.812,50 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 68,42% odnosno u iznosu od 1.240,11 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.439,19 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. svibnja 2022. kojim navodi činjenice koje je mogao iznijeti i na ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja, podneska od 26. rujna 2023. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje i podneska od 19. lipnja 2024. kojim moli sud zakazivanje ročišta, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku