Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-40/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d. o. o. Zagreb Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg po punomoći zastupa Vjeran Blažek odvjetnik u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženice LP, OIB [osobni identifikacijski broj], koju po punomoći zastupa Bojan Doneski odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u Garešnici, Vladimira Nazora 10/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-368/2024-12 od 27. studenoga 2024., dana 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-368/2024-12 od 27. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 25,65 eura sa zateznom kamatom tekućom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dospijeća do isplate pobliže označeni u izreci (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak od 125,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pobija žalbom tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1320 eura u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, nastavno čemu se primjenjuju pravila o postupku u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1.i 2. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Tužitelj u žalbi ne ukazuje koja bi od navedenih bitnih povreda postupka bila ostvarena, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tužitelj ni kada navedenu presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 25,65 eura s zateznom kamatom od dospijeća do isplate, proizišlog iz neplaćenih računa utroška električne energije u odnosu na kuću izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] a upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužena za ¼ dijela i MP za ¾ dijela, utemeljen na tvrdnji da je tuženica propustila u smislu čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, pa je tužitelj i nadalje cjelokupne račune za isporučenu električnu energije nastavio slati na ranijeg vlasnika MP, čime se tuženica neosnovano obogatila za utuženi iznos.

9. Prvostupanjski sud polazeći od nesporne činjenice - da je u evidenciji tužitelja isporuka električne energije za navedenu nekretninu evidentirana na ugovornom kontu broj 2200240838 na ime kupca MP kao drugog suvlasnika, kojemu je tužitelj za utuženo razdoblje od 6. svibnja 2023. do 19. siječnja 2024. izdao račune koji nisu plaćeni, a da je u tom razdoblju kupac platio tužitelju iznos od 70,00 eura, valjano ocjenjuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, smatrajući da je obveza plaćanja utroška električne energije na krajnjem kupcu energije sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 111/21, 82/23 – dalje: ZTEE) koja propisuje da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, zbog čega pravilnom primjenom materijalnog prava odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe prigovore - kako je ocjena prvostupanjskog suda na kojoj temelji zaključak o neosnovanosti zahtjeva nezakonita, smatrajući da je tuženica kao suvlasnica navedene nekretnine odgovorna tužitelju za dug koji tereti nekretninu jer nije nužno da svi suvlasnici budu prijavljeni kao kupci pozivajući se na odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91796, 68/98, 137799, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38709, 153/09 – dalje; ZVDSP) koja propisuje da plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio kako tuženica nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, budući je nesporno kako ona u odnosu na isporuku električne energije za potrebe navedene nekretnine nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem, već je ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljen između tužitelja i drugog suvlasnika nekretnine kao krajnjeg kupca. Ujedno, pojam krajnjeg kupca određen čl. 3. toč. 40. ZTEE prema kojem je krajnji kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, odnosno prema toč. 41. istog članka prema kojoj je kupac iz kategorije kućanstva kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu.

12. Stoga se u ovom postupku ne primjenjuje navedena odredba čl. 38. st. 2. ZVDSP koja regulira izvršavanje prava vlasništva glede cijele nekretnine u odnosu na suvlasnike, a ne i u odnosu na tužitelja koji nekretninu opskrbljuje električnom energijom, jednako kao što nisu ispunjene pretpostavke niti za primjenu pravila o obvezi vraćanja stečenog bez osnove u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje; ZOO), jer tuženica u odnosu na tužitelja nije stekla nikakvu korist time što kao suvlasnica nekretnine ne sudjeluje u plaćanju potrošnje električne energije koja opterećuje i njezin suvlasnički dio.

13. Pored toga, prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen je osnovanim zbog toga što tužitelj nije dokazao da je, glede obveze plaćanja potrošene električne energije, u ugovornom odnosu s tuženicom kao krajnjim kupcem, a ne zbog toga što se radi o tuženici kao novoj vlasnici koja ne bi postupila prema čl. 24. Pravilnika općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 100/22). Naime, suvlasništvo u njezinu korist upisano je 2008., a 2009. u korist suvlasnika koji je evidentiran kao isključivi kupac električne energije za navedenu nekretninu na temelju njegovog zahtjeva, dok se neplaćena potrošnja električne energije u ovom postupku odnosi na razdoblje iza toga odnosno od 2023. - 2024.

14. Zbog naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, potvrditi pobijanu presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku 24. veljače 2025.

SUDAC:

Ana Jeleč-Pecirep