REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-202/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika- protutužitelja AK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Srečka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, po tužbi i protutužbi radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Pn-304/2020-29 od 4. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice te se potvrđuje točka I. i III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Pn- 304/2020-29 od 4. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice ŠK koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku, HK, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 40.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja AK koji glasi:

„1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ŠK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju AK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja protutužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ŠK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku-protutužitelju AK iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja protutužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.“

III. Nalaže se tužiteljici-protuženici ŠK da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku-protutužitelju AK parnični trošak u iznosu od 1.286,73 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremenom žalbom točku I. i III. izreke navedene presude pobija tužiteljica- protutuženica iz svih žalbenih razloga. Ukazuje da objavu na društvenoj mreži Facebook tuženik-protutužitelj nije maknuo, niti je naveo kako se radi o omašci. Tuženik-protutužitelj je predmetnim tekstovima s namjerom iznio niz netočnih informacija u predizborno vrijeme s namjerom da joj načini štetu, a ono što je prvostupanjski sud zaboravio utvrditi je nesporna činjenica kako je u vrijeme pisanja spornih objava tuženik bio odvjetnički vježbenik, a sada je odvjetnik, slijedom čega je jasno kako je zaključak suda o nepostojanju namjere promašen i paušalni. Isti je namjerno iznosio neistinu kako bi među građanima (biračima) stvorio pogrešnu predodžbu o tužiteljici-protutuženici te ju je prikazao u svjetlu „kriminalca“ koji pogoduje tuđim interesima na štetu građana [adresa]. Svi navedeni podaci, uključujući i sadržaj ugovora, predstavljaju javno dostupne informacije, a cjelokupna dokumentacija predmetne javne nabave vidljiva je iz elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske i dostupna je svim građanima. Razvidno je kako se ne radi o omašci, već o namjerno neistinitom iznošenju činjenica. U kontekstu zatražene informacije od grada, formalno-pravno se vrijednost ugovora nalazi u elektroničkom oglasniku javne nabave i sve detaljne informacije koje tuženik očito nije išao utvrđivati. Tužiteljica-protutuženica smatra kako u predmetnom postupku ne samo da je trebala biti utvrđena namjera tuženika-protutužitelja, već ista nije niti pravno relevantna s obzirom da se radi o šteti koja je nastala povredom prava osobnosti slijedom čega u postupku nije potrebno utvrditi namjeru, već štetu, štetnika i kauzalni neksus slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo smatravši namjeru kao pravno relevantnu činjenicu. Budući da je tuženik-protutužitelj javno iznosio neistinite tvrdnje koje su na taj način postale dostupne velikom broju ljudi, tužiteljici-protutuženici je prouzročena nepopravljiva šteta time što su u pitanje dovedeni ugled, čast, poštenje i dostojanstvo tužiteljice-protutuženice te su joj nanesene duševne boli kako je to istaknuto u tužbi. Također, prvostupanjski je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je protivno navedenoj odredbi propustio savjesno i brižljivo ocijeniti dokaze te na temelju takve ocjene odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, a to je bio dužan učiniti, što je utjecalo na zakonitost presude. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi brojne činjenice, a one koje je utvrdio je pogrešno interpretirao. Činjenica je da je tužiteljica-protutuženica, kao gradonačelnica, dužna trpjeti i neosnovane kritike. Međutim, u predmetnom slučaju se radi o kontinuiranom lažnom ukazivanju na kriminalne radnje, oštećivanje građana, pogodovanju, što su prenijeli brojni mediji, a uzevši u obzir malu sredinu iz koje dolaze obje stranke, jasno je da šteta koju radi tuženik-protutužitelj može biti samo veća, jer građani u pravilu neće istraživati elektronički oglasnik javne nabave već će vidjeti objavu tuženika i potencijalno zaključiti kako je tužiteljica-protutuženica osoba koja kaznenim djelima radi štetu građanima što je u potpunosti netočno i suprotno od istine. Slijedom navedenoga, predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika-protutužitelja naknaditi joj troškove postupka, uključujući i troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice-protutuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba u potpunosti neosnovana i podnesena radi odugovlačenja postupka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev stranaka kao neosnovan, a tuženik-protutužitelj protiv prvostupanjske presude nije podnio žalbu, tako da je predmet ovog žalbenog postupka samo odluka o osnovanosti žalbe tužiteljice-protutuženice protiv presude kojom je njen tužbeni zahtjev odbijen.

5.1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, časti i ugleda, sa obrazloženjem u bitnom da tuženik, unatoč tome što je objavom spornog teksta na svom Facebook profilu iznio netočan podatak, nije postupao s namjerom da našteti ugledu i časti tužiteljice, i to iz razloga jer je svoju objavu utemeljio na javnim podacima koji su u tom trenutku bili dostupni, te je ujedno prije objave spornog teksta, odnosno zaključka kojeg je donio na temelju javno dostupnih podataka, i koji zaključak bi prema ocjeni ovog suda mogao donijeti svaki prosječni čitatelj takvih podataka, izvršio radnje provjere istinitosti takvih podataka na način da je od grada [adresa] zatražio očitovanje o tim podacima, odnosno dostavu spornih ugovora, što mu nije dostavljeno. S tim u svezi, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica-protutuženica politički angažirana osoba, i to gradonačelnica [mjesto], te kao takva ima status javne osobe, čiji postupci i ponašanje su otvoreno izloženi javnoj kritici, a da je tuženik gradski vijećnik grada [adresa] za kojeg je opravdano očekivati da iznosi kritike na račun postupaka aktualne gradske vlasti, sadržaj teksta kojeg je tuženik iznio na svom Facebook profilu nije podoban da bi prouzrokovao kod tužiteljice povredu prava osobnosti.

6. Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a. Također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio dokaze, te na temelju takve ocjene odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane.

7. I činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je tuženik na svojoj Facebook stranici 19. svibnja 2020. javno objavio tekst: „Jedno parking mjesto građane [adresa] koštalo je 85.504,07 kuna (Iznos s PDV-om) Parkiralište na lokaciji bivše benzinske postaje u ulici Hrvatskih velikana u [adresa] koštalo je građane [adresa] enormnih 3.249.155,68 kn, iznos s PDV-om, bez hortikulturnog uređenja i naplatnog aparata te troškova za plaću prometnog redara. Dana 06.03.2018. god. gradonačelnica ŠK je s ugovarateljem/izvođačem Berica d.o.o. sklopila tri ugovora za isti projekt. Dva ugovora vrijedna 1.035.099,07 kuna (iznos s PDV-om) te jedan vrijedna 1.178.956,48 kuna, iznos s PDV-om. Navedeno se može ispitati iz registra ugovora objavljenog na elektroničkom oglasniku. Parkiralište se sastoji od tri parking mjesta za osobe s invaliditetom, 10 taksi mjesta i 25 običnih parking mjesta. Podijelivši ukupni iznos projekta s 38 parking mjesta dobivamo iznos od 85.504,07 kuna (s PDV-om) za jedno parking mjesto. Navedeni iznos projekta je još veći jer uključuje i hortikulturno uređenje (zasađenih nekoliko stabala), postavljanje rasvjete i naplatnog aparata te plaćanje prometnog redara. Ono što je također zanimljivo je da navedeno parkiralište nema uporabnu dozvolu, a grad [adresa] od samog završetka radova naplaćuje parkiranje na navedenom parkiralištu. Rješenjem Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od dana 31.07.2019.god. je odbijen zahtjev grada [adresa] za izdavanje uporabne dozvole na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. (iz nabrojanih čestica proizlazi da ni zemljani parking uz more nema uporabnu dozvolu.) Zaključivanje tri ugovora za isti projekt te stavljanje u uporabu i naplatu bez dobivene uporabne dozvole je svjesno zaobilaženje zakona Republike Hrvatske. Svi smo obvezni poštivati zakonske odredbe pa i grad [adresa] i njegova gradonačelnica ŠK. Pitam se tko bi bio odgovoran da se nekome nešto dogodi na parkiralištu koje nema uporabnu dozvolu? Ponovno bi građani [adresa] trebali plaćati naknade oštećenima zbog nečijeg nerada i nepoštivanja zakona. ŠK je jednom izjavila da bi ona zlatom popločala [adresa] da nije morala vraćati dugove zbog grešaka bivšeg sistema (naknade za oduzete nekretnine). Mi smo svi izgleda slijepi pa ne vidimo zlatne ploče na parkiralištu stare benzinske postaje!“

- da je tužiteljica-protutuženica na svom Facebook profilu demantirala točnost iznesenih tvrdnji,

- da je tuženik-protutužitelj nastavno 20. svibnja 2020. također na Facebooku naveo: „Hoće li svako ukazivanje na nepravilnosti u [adresa] završavati sa prijetnjama tužbom supetarske gradonačelnice? Gradonačelnica ŠK je na svom Facebook profilu, dana 20. svibnja 2020. god. objavila (a portal Damacijadanas.hr prenio) kako će tužiti HDZ-ovoga vijećnika AK, odnosno mene, riječima: „Ne znaju za istinu i svaka njihova objava novo je iznošenje laži“ te „danas sam podigla tužbu protiv navedenoga, budući je isti namjerno iznio krive i netočne informacije i to radi stalno, a vezano za trošak uređenja dijela na kojem se nalazila benzinska stanica“,

- da je u vrijeme objave spornog teksta, koji nije bio točan u pogledu cijene radova ali je bio točan u pogledu izostanka uporabne dozvole, tužiteljica- protutuženica bila gradonačelnica Grada Supetra, a tuženik-protutužitelj vijećnik Gradskog vijeća,

- da je 27. studenoga 2019. tuženik-protutužitelj gradu [adresa] uputio e-mail poruku, zahtjev radi ostvarivanja prava na pristup informaciji u kojem zahtijeva da mu se dostavi informacija, Ugovor s izvođačem radova na parkiralištu „Stara pumpa“, te uporabna dozvola za isto parkiralište, a na koji zahtjev mu nije odgovoreno od strane grada [adresa] prije objave spornog teksta,

- da je na elektroničkom oglasniku [mjesto] - registar ugovora - objavljeno da je [mjesto] s društvom Berica d.o.o. zaključio tri ugovora u vezi spornog parkinga u ukupnoj vrijednosti od 3.249.155,68 kuna.

8. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Nadalje je odredbom članka 1045. ZOO-a propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta među ostalim i povreda prava osobnosti. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Suprotno navodima žalbe, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je objava tuženika-protutužitelja na njegovoj Facebook stranici dana u kontekstu izražavanja njegovog nezadovoljstva cijenom radova izgradnje parkirališta [mjesto], kojega tužiteljica-protutuženica predstavlja kao gradonačelnica, te da navedeno ne predstavljaju osnovu za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Točno je da je tuženik-protutužitelj krivo izračunao cijenu tih radova , ali na temelju podataka na elektroničkom oglasniku [mjesto] - registar ugovora, jer mu [mjesto] neosnovano nije dostavio točne podatke na njegovo traženje (iako je gradski vijećnik), a utemeljeno na pravu na pristup informacijama.

10. Tužiteljica-protutuženica je javna osoba, k tome višegodišnja načelnica [mjesto], dakle i politička osoba, koja se svojevoljno za navedenu funkciju kandidirala, pa stoga mora biti spremna da njeno djelovanje kao gradonačelnice i odluke koje donosi budu izložene kritici javnosti. Mora biti spremna na prozivke i kritike i onda kada su one i neosnovane. Nadalje, naknada štete zbog povrede časti i ugleda iznimno se priznaje samo u slučaju kada je ta povreda izrazito teška, tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol, što znači da je ovaj vid naknade štete ograničen na iznimno jake napade, koji po svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine, uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, a što ovdje ne bi bio slučaj. Naime, kada se sagleda sadržaj sporne objave jasno se može zaključiti da je tuženik time htio izraziti svoje nezadovoljstvo i kritiku prema trošenju gradskog novca, pa iako je ta kritika bila neutemeljena (dijelom i zbog nemogućnosti pristupa informacijama) ne proizlazi da se njome vrijeđa čast i ugled tužiteljice kao osobe, već kritizira način trošenja gradskog novca. Uostalom, dio objave odnosi se na nespornu činjenicu da za predmetno parkiralište nije ishođena uporabna dozvola.

11. I po ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženoj u više odluka (n.p. u odluci U-III-3204/2019 od 17. studenoga 2021.) javna osoba podložnija je kritici javnosti od ostalih privatnih osoba te zbog toga može biti izloženija i većem broju kritika od prosječne privatne osobe, sve dok se izražavanjem stava o toj javnoj osobi ne potiče na nasilje, mržnju ili kazneno djelo.

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice-protutuženice odbio kao neosnovan te je obvezao tuženika- protutužitelja naknadi troškove postupka.

13. Radi iznesenog je žalbu tužiteljice-protutuženice valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 24. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić