Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-519/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Jelušić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, u Rijeci, protiv tuženika Warsteiner Brauerei Haus Cramer Kg, OIB: 55285793371, iz Warsteina, Domring 4-10, Republika Njemačka, zastupanog po punomoćniku Darku Kubat, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kubat & Sindičić, u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 3950/2019-10 od 26. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci - Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-3950/2019-10 od 26. ožujka 2021. i sudi:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu poslovnog broja 84 Ovr-7/2019 koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Opatiji, radi namirenja potraživanja tuženika Warsteiner Brauerei Haus Cramer Kg, OIB: 55285793371, iz Warsteina, Domring 4-10, Republika Njemačka, protiv tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u iznosu od 65.541,33 eur zajedno s kamatom 5 postotnih bodova iznad osnovne kamatne stope tekućom od 17. rujna 2004. do dana namirenja.

II. Nalaže se tuženiku Warsteiner Brauerei Haus Cramer Kg, OIB: 55285793371, iz Warsteina, Domring 4-10, Republika Njemačka, da tužitelju IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura[1] , kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna/ 165,90 eura, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„1.Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu poslovnog broja 84 Ovr- 7/2019 koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Opatiji, radi namirenja potraživanja tuženika Warsteiner Brauerei Haus Cramer Kg, OIB: 55285793371, iz Warsteina, Domring 4-10, Republika Njemačka, protiv tužitelja IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u iznosu od 65.541,33 eur zajedno s kamatom 5 postotnih bodova iznad osnovne kamatne stope tekućom od 17. rujna 2004. do dana namirenja.

2.-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove, u roku od 15 dana.“

II-Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz dosudu troška parničnog postupka i troška žalbe, odnosno ukinuti odluku i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi ističe postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi sporno je, je li nastupila zastara potraživanja tuženika u odnosu na obvezu tužitelja koja potječe iz pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr- 7/2019 od 19. lipnja 2019. kojim rješenjem je priznato rješenje o ovrsi poslovni broj 04-20911385-10-N donijeto po Općinskom sudu u Hagenu od 16. rujna 2004., kojim je ovdje tužitelj dužan ovdje tuženiku isplatiti iznos od 65.541,33 eura zajedno sa pripadajućim kamatama.

6.1. Naime, tužitelj smatra kako treba primijeniti hrvatsko pravo i to konkretno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) po kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok tuženik smatra kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan jer se prigovor i rok zastare računa po pravu države koja je donijela predmetnu sudsku odluku, u konkretnom slučaju njemačko materijalno pravo, sukladno članku 8. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih država u određenim odnosima ("Narodne novine" 53/91 i 88/01, dalje: ZRSZ) gdje je propisano kako je za zastaru mjerodavno pravo koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla odnosno pravne radnje. Prema paragrafu 197. Njemačkog građanskog zakonika, zahtjevi iz ovršnih isprava zastarijevaju za 30 godina, a koja činjenica u predmetu nije bila sporna niti za jednu stranu.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- kako je tuženik protiv tužitelja podnio prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini i to temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Hagenu, SR Njemačka, poslovni broj 04-2091386-10-N od 16. rujna 2004., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 65.541,33 eur zajedno s kamatom od 5 postotnih bodova iznad važeće osnovne kamatne stope od 17. rujna 2004. pa do isplate;

- da je ovršenik navedenu odluku primio 18. rujna 2004., te da među strankama nije sporno da je ova strana sudska odluka stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti još iste godine;

- da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji donijela 19. lipnja 2019. rješenje pod poslovnim brojem Ovr-7/2019 kojim rješenjem je priznato rješenje o ovrsi Općinskog suda u Hagenu, te je određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama ovršenika, ovdje tužitelja;

- kako žalbom ovršenik pobija naprijed navedeno rješenje o ovrsi, između ostaloga ističe prigovor zastare, te je zaključkom od 11. rujna 2019. upućen na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom;

- da je Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-7/2019 potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-112/2020 od 29. travnja 2020..

8. Navedene odlučujuće činjenice i utvrđenja prvostupanjskog suda stranke nisu dovele u sumnju, te ih ovaj sud smatra u potpunosti raspravljenima i utvrđenima, pa zbog toga prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

9. Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako valja primijeniti odredbu čl. 8. ZRSZ-a vezano za primjenu prava koje se treba primijeniti u konkretnom slučaju, dakle da se rok zastare računa po pravu države koja je donijela predmetnu odluku, odnosno njemačkom materijalnom pravu gdje je zastarni rok za zahtjeve iz ovršnih isprava trideset godina, pa obzirom na navedeno odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima u čl. 41. st.1. jasno govori kako je postupak za izvršenje sudskih odluka donesenih u drugoj državi članici uređen pravom zamoljene države članice, dok se sudska odluka donesena u državi članici koja je izvršna u zamoljenoj državi članici izvršava se pod istim uvjetima kao i sudska odluka donesena u zamoljenoj državi članici.

11. U konkretnom predmetu, neovisno o tome koji je akt relevantan za priznanje i proglašenje odluke ovršnom, zastara se prosuđuje isključivo temeljem hrvatskog prava. Sada, u Europskoj uniji, ovo pitanje nije sporno jer su pravila postupka koja vrijede u svim državama članicama harmonizirana.

11.1. Naime, strana sudska odluka koja je priznata i proglašena ovršnom na području Republike Hrvatske tretira se kao bilo koja istovrsna domaća odluka i to prema pravilu lex fori. To pravilo podrazumijeva primjenu pravila nacionalnog prava, osim kada domaći propis upućuje na primjenu stranog prava ili na pravila o faktičnoj uzajamnosti što ovdje nije slučaj.

12. Dakle, kako među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Hagenu, SR Njemačka, poslovni broj 04-2091386-10-N od 16. rujna 2004. uručeno ovršeniku, ovdje tužitelju, 18. rujna 2004., te je postalo pravomoćno i ovršno iste godine, te kako je prijedlog za ovrhu podnesen 31. prosinca 2018. nesumnjivo je protekao zastarni rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a kojeg valja primijeniti u ovom predmetu.

13. Kako je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev, žalbu tužitelja valjalo je uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu i to primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

14. S obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa) priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak zastupanja na ukupno dva ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 100 bodova (ukupno 200 bodova), trošak sastava obrazloženog podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i to 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 400 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn iznosi 4.000,00 kn/530,89 eura, na koji iznos je obračunat PDV od 25%, odnosno 1.000,00 kn/132,72 eura, odnosno ukupno 5.000,00 kn/663,61 euro. Tužitelju nije priznat zahtjev za plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu jer isti nije niti plaćen.

15. Nadalje, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom istome je prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife priznat i trošak sastava žalbe i to 1.250,00 kuna/ 165,90 eura što mu je tuženik u obvezi naknaditi temeljem čl. 154. st. 1. a u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Vukovaru, 24. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin