REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj PR-605/2023-21

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupana po punomoćniku Tonćiu Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 24. veljače 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 1.185,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-78,47 EUR od 16.01.2016. pa do isplate,

- 94,47 EUR od 16.02.2016. pa do isplate,

-7,42 EUR od 16.03.2016. pa do isplate,

-93,14 EUR od 16.04.2016. pa do isplate,

-86,52 EUR od 16.05.2016. pa do isplate,

-84,57 EUR od 16.06.2016. pa do isplate,

-88,43 EUR od 16.07.2016. pa do isplate,

-86,56 EUR od 16.08.2016. pa do isplate,

-94,34 EUR od 16.09.2016. pa do isplate,

-79,94 EUR od 16.10.2016. pa do isplate,

-85,04 EUR od 16.11.2016. pa do isplate,

-92,35 EUR od 16.12.2016. pa do isplate,

-89,71 EUR od 16.01.2017. pa do isplate,

-54,58 EUR od 16.02.2017. pa do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućoj od 5. rujna 2023.g. u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja GN u tužbi navodi da je u razdoblju od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine bila zaposlena kod tuženika. U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ U spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“ U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn; „Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. „Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). „Arbitražnom odlukom“ od 07.12.2011. (članovi arbitraže sastavljeni temeljem Sporazuma o arbitraži) potvrdila je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka iz 2011. godine, kako je to prethodno opisano. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama“ od 28.12.2012. (Vlade RH i 7 sindikata javnih službi) utvrdilo je da se odgoda usklađivanja osnovice iz čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka iz 2011. odnosi na usklađivanje osnovice iz čl. 4. tih Izmjena. U čl. 2. utvrđeno je da se primjena čl. 4. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka iz 2011. odgađa do 31.12.2013. Ističe se kako je iz spomenutog tumačenja vidljivo da su ugovorne strane imale namjeru odgodu usklađivanja osnovice iz čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka iz 2011. godine vršiti na godišnjoj razini (odgoda usklađivanja osnovice za onoliko tromjesečja u tekućoj godini koliko tromjesečja je trajao pad BDP-a u prethodnoj godini). Stoga, čak i u slučaju kad bi se ta odgoda primjenjivala na povrat osnovice iz čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka iz 2011. godine, nema mjesta odgodi ni u jednom tromjesečju 2016. Naime, prema službenim podacima DZS, negativni rast BDP-a trajao je neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Na obračun plaće prednika tužitelja u spornom razdoblju primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanja redovnog rada, obračuna svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u razdoblju od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine. Iz gore navedenog proizlazi kako je tuženik kao osnovicu plaće tužitelju u prosincu 2015., cijeloj 2016. i siječnju 2017. trebao primjenjivati iznos od 5.415,37 kn bruto - temeljem čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka i Arbitražne odluke od 07.12.2011., a ne iznos od 5.108,84 kn bruto (određen čl. 2. Dodatka Sporazumu). Međutim, tuženik to nije učinio, nego je tužitelju u naznačenom periodu vršio obračun bruto plaće temeljem (pogrešno) utvrđene osnovice od 5.108,84 kn - što je vidljivo iz obračunskih lista koje tužitelj prilaže uz ovu tužbu pa je na taj način tuženik tužitelju isplaćivao plaće u umanjenom iznosu. Iz dostavljenih su lista vidljivi svi podaci potrebni za izračun iznosa koji predstavlja razliku manje isplaćenih plaća za navedeni period (osnovica, koeficijent, minuli rad, državni blagdani i neradni dani, dodaci na plaću i dr.). Stoga je prednik tužitelja na osnovu dokumentacije sam izvršio obračun manje isplaćenih plaća na način da je bruto plaću za svaki pogrešno obračunati mjesec uvećao za 6 %.

Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, tužitelj kao pravni slijednik iza pok. GN predlaže naložiti tuženiku isplatiti mu ukupan bruto iznos u visini od 1.185,54 EUR , sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec na svaki pojedinačni iznos, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini. Nije sporno da se prilikom izračuna plaće, kako to navodi tužitelj, primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, međutim, sporno je tužiteljevo tumačenje odredbi kolektivnog ugovora kao i drugih propisa primjenjivih u konkretnom slučaju. U tom smislu sporna je i visina osnovice koju tužitelj smatra da treba primijeniti u utuženom razdoblju kao i interpretacija propisa koji su tužitelja doveli do pogrešnog izračuna osnovice za sporno razdoblje. Prema navodima tužitelja, tuženik je prednici tužitelja navodno, isplatio plaću primjenom niže osnovice za obračun plaće nego što je po mišljenju tužitelja istoj pripadalo. Plaća je u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje u tekstu: Zakon o plaćama) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema navedenom Zakonu plaću u javnim službama i to osnovnu plaću čine sljedeći elementi: koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen, osnovica za izračun plaće te uvećanje osnovice za izračun plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Na pitanje plaća i drugih naknada koje nisu uređene spomenutim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno sklopljeni kolektivni ugovori. Nadalje, prema članku 7. Zakona o plaćama određeno je da se koeficijent radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlade Republike Hrvatske koja se donosi uz prethodno mišljenje Ministarstva financija, ministarstva nadležnog za pojedinu javnu službu i sindikata. Sukladno navedenom, Vlada je i donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Osnovna plaća, dakle, je umnožak elemenata za plaće u javnim službama kako je ranije navedeno, odnosno koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen, osnovice za izračun plaće i uvećanja osnovice za izračun plaće za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) kojim je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na prednicu tužitelja, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena. Tužitelj se, naprotiv, u konkretnom slučaju poziva na izračun osnovice plaće temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 2011. godine u kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tuženik smatra kako Sporazumi nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće prednici tužitelja/tužitelju na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 3.11.2021. godine donio je rješenje kojim je odlučeno o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava jer se u tijeku provođenja parničnog postupka pojavila potreba odgovora na sljedeće pitanje cit. „(…) treba li primijeniti osnovicu za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u odnosu na državne službenike, neovisno o činjenici što je između sindikata RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.“ U svojem odgovoru Vrhovni sud navodi: „Nakon što je između sindikata državnih službenika i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 23. prosinca 2016., kojom je za 2016. godinu utvrđena osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, plaća državnih službenika može se u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunavati samo primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn“. Prema tome, kako je vidljivo iz ovog konkretnog slučaja, Sporazum sam po sebi nije dovoljan da bi se primjenjivala osnovica utvrđena Sporazumom, naprotiv u odnosu na državne službenike navedeno pitanje ne samo da se posebno uredilo kroz izmjene odredbi Kolektivnog ugovora, već u izmjeni Kolektivnog ugovora nije niti prihvaćena viša osnovica iz spornih Sporazuma.

Tuženik smatra kao bitno ovdje istaknuti da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike “viša” osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje pravno mišljenje iz gore navedenog rješenja Vrhovnog suda RH. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u obračunske liste (list 6-95 spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 96-99 spisa), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 100-103 spisa), Tablica bruto domaćeg proizvoda (list 104-106 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 107- 114 spisa), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 115-119 spisa), izračun (list 121,210 spisa), Arbitražnu odluku (list 122-129 spisa), Priopćenje za javnost (list 139-141 spisa), Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (list 142-198 spisa), Rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-5611/2021, UPP-OS-77/2021 od 23. lipnja 2021g. (list 201-204 spisa), sudsku praksu (list 211-217, 231-237 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Ovaj sud je dana 22. ožujka 2023. donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući je prednik tužitelja, GN umrla, te je istim rješenjem nastavljen postupak, pa se kao tužitelj umjesto pok. GN naznačuje MN (sin ostaviteljice GN), a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 11. travnja 2023.g.

6. Među strankama nije sporno da je prednik tužitelja, pok. GN u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, te da joj je tuženik obračunavao i isplatio plaću u vremenskom razdoblju od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g., po osnovnici u visini od 5.108,84 kn.

Sporno je da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti predniku tužitelja plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn na temelju odredbe čl. III Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.g.

7. Osnovica za obračun plaće u javnim službama pravno je uređena; Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23.studenog 2006.g. sklopili Sindikati javnih službi sa jedne strane, te Vlada RH sa druge strane, a kojima je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007.g., 2008. i 2009.g.

Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.g. koju je 21.prosinca 2006.g. donijela Vlada RH, te je istom, osnovica utvrđena u iznosu od 4.819,66 kn bruto sa primjenom od 01. siječnja 2007.g., a koja se Odluka u uvodu izrekom poziva na navedeni sporazum (NN 142/06).

Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (NN 39/09), koji je stupio na snagu 01.travnja 2009.g., sukladno čl. 2 kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom dok prema čl. 3 danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5 st. 2 i 3 Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01) i sve odredbe drugih Zakona, Kolektivnih ugovora i drugih Sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su i doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.

Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009.g. sklopili Sindikati javnih službi s jedne, te Vlada RH sa druge strane, kojim je među ostalim ugovoreno da se sa danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovice za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008.g. u visini od 5.108,84 kn bruto, te čl. III reguliran način povrata osnovice "u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast među godišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta među godišnjeg tromjesečnog BDP-a, dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto", dok je točkom IV reguliran način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javim službama (NN 124/09) od 02. listopada 2009.g., kojim je izmijenjen čl. 2 na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom, zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako Kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom, te je čl. 3 propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2 ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, dana 13. svibnja 2009.g. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, sklopljenim 04. listopada 2010.g. ( NN 115/10), koji u čl. 51, st. 4 navodi "ugovorne strane zajednički utvrđuju da su dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.g.,te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.g. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima".

8. Dana, 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.g.

9. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

10. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012.g. (NN 141/12) koji u čl. 51 st. 3 određuje kako ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.g. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.g., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

11. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012.g. donijeli Vlada Rh, te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u čl. 1 navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 07. prosinca 2011.g. "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV u vezi s čankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u čl. 2 se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja, te sukladno prethodno navedenom utvrđuju se da primjena čl. IV st. 5 Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. prosinca 2013.g.", dok o primjeni odredbe čl. III nema niti riječi.

Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj:39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuju kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

12. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s time da isto proizlazi iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazumna radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015.. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%.

14. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjeni odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjena uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP- a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. pa nadalje.

15. Dakle, tuženik je predniku tužitelja, sukladno svemu naprijed iznesenom, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. IV. Izmjena dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je uređen način usklađivanja pariteta, tj. da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovne bruto plaće početnika VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., kao i odredbu čl. V. Izmjena i dopuna, kojom je određeno da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II. i IV. tih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.

16. Budući visina tužbenih zahtjeva tužitelja između stranaka nije sporna, te je ista specificirana sukladno vlastitom izračunu tuženika, a s obzirom na sve gore navedeno, sud je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku isplatiti tužitelju ukupan bruto iznos od 1.185,54 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.

17. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a i čl. 151. st. 2 ZPP-a.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 75 bodova, sastav podneska 7.4.2021. - 18,75 bodova, podnesak od 24.2.2022. - 18,75 bodova, sastav podneska od 7.4.2022. - 18,75 bodova, podnesak od 22.3.2023. - 75 bodova, podnesak od 14.3.2024. - 18,75 bodova, ročište 17.5.2024. - 75 bodova, podnesak od 10.6.2024. - 75 bodova, ročište 13.1.2025. – 75 bodova i ročišta za objavu presude 24.2.2025. - 37,5 (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 4 , Tbr 9 toč. 1 i toč. 3, Tarife), ukupno 487,5 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.218,75 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2025.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika